Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
JThomas wrote:na ovom forumu ima tema 30 stranica treba li ivu andrića izbaciti iz škola. super. ali porediti njega i mustafu busuladžića, pričati o njima u istoj priči - to može samo vještački i ideološki. to je izmišljena dilema, unošenje kognitivne disonance, iliti narodski razvlačenje pameti...
Ivu postujem. Ali vise Krlezu. Nije htio u NDH, odbacen od komunista u ratu i prokazan kao trockist, ustase ga maltretirale na pocetku i poslije pokusavale vrbovati,... covjek ostao dosljedan.
O Ivi rekao sljedece.
O IVI ANDRIĆU “Jeste li pročitali što sam napisao u povodu Andrićeve smrti? Danas mi to predbacuju. A da sam šutio, što bi rekli, to možete zamisliti. Da nije bilo Nobela, Andrić bi bio mali nepoznat pisac. Jeste li čuli ono more praznih riječi oko njegove smrti? Samo mrtve fraze kakve pišu sluškinje prepisujući ih iz ljubavnog listara. Govore o 25 godina njegovog partijskog rada. Da li je itko učinio manje od Andrića za Partiju? Po svom djelu bio je stoproccentni nihilist, u životu arbitrirao je u Belvederu. Bio je Stojadinovićev čovjek, ambasador kod Hitlera. Zašto se to prešućuje?
Mi smo se razišli 1919. Ja sam bio komunist, on je otišao u rojaliste. Preda mnom drhtao je kao žaba pred zmijom, u strahu da ga u jednom času ne dohvatim. Za njega ja sam bio samo pisac pamfleta, fakin, kojeg treba izbjegavati.”
Usput receno - savez knjizevnika je odlucio ipak da predlozi Ivu za Nobela umjesto Krleze. Vjerovatno je bio podobniji.
Krleza - iako bez nagrade - bio i ostao gromada i za Ivu i za slicne politicke prelivode.
salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.
Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.
Salik, koliko si upoznat sa borbom sandžačkih Bošnjaka protiv četnika? Skoro je bila godišnjica bitke za Prijepolje. U tom periodu četnici su masakrirali Bošnjake istočne Bosne i par sandžačkih gradova. Najviše su stradali Priboj, Pljevlja i Nova Varoš. Isto bi se desilo i Prijepolju da se ljudi nisu organizovali pod vodstvom Sulejmana Pačariza. On je strijeljan nakon rata.
Začetak svim ovim rezolucijama, ali prije svega sarajevskoj, može se, smatrati skupštinski zaključak organizacije ilmije (svećenstva) »El Hidaje« od 14. avgusta 1941. godine. U tački 4. Rezolucije, donesene na toj skupštini, javno se protestiralo protiv zločina. (Rezolucija je u cijelosti objavljena u društvenom glasilu V. br 1, od 22. septembra 1941., na str. 28).
Prijedorska rezolucija je donesena 23. septembra 1941. Tekst Prijedorske rezolucije je potpisalo 100 muslimana ovog grada.
Donošenju Sarajevske rezolucije, 12. oktobra 1941. godine, prethodilo je više sjednica glavnog odbora društva »EI Hidaje«, zatim dvije konferencije muslimanskih društava i javnih radnika. Nakon što je tekst Rezolucije potpisalo oko 97 potpisnika najuglednijih Sarajlija, Rezolucija je zvanično dostavljena ministru Josi Dumandžiću, koji se tada našao u Sarajevu, a onda umnožena i dijeljena narodu.
Rezolucija muslimana grada Mostara donesena je na današnji dan, 21. oktobra 1941. Pojavila se odmah nakon Prijedorske i Sarajevske rezolucije. Iz krugova rodoljuba koji su donijeli Mostarsku rezoIuciju po direktivi Džemala Bijedića, antifašiste, obrazovan je aktiv mostarskih muslimana, koji je izdavao letke, intervenirao za uhapšene i slično.
Mostarska rezolucija na početku konstatira da se: “Kroz cijelu povijest naše mile domovine Bosne i Hercegovine ne pamte se ovako teški i burni dani i ovako burna vremena kao ova što sada proživljujemo. Već mjesecima slušamo i gledamo, kako gore sela i varoši, kako ginu nedužni sinovi ove zemlje, kako se otima tuđe dobro.”
Ističući da tumače volju i osjećaje najširih muslimanskih slojeva širom naše ponosne Bosne i Hercegovine donosioci Rezolucije konstatiraju da su: “Nebrojeni zločini, nepravde, bezakonja, i nasilna prevjeravanja, koja su učinjena i koja se čine prema pravoslavcima Srbima i drugim sugrađanima, strane su potpuno duši svakog muslimana. Osuđujući sve to molimo da se zavede potpuna jednakost i ravnopravnost, red i zakonitost za sve, bez obzira na vjersku ili narodnu pripadnost, da se omogući svima građanima povratak na njihova ognjišta i da im se uklone učinjene nepravde.”
Potpisnici Mostarske rezolucije poručuju muslimanima “da žive u slozi i ljubavi sa svim svojim sugrađanima i komšijama, te da su svjesni, da nas u ovim vanrednim teškim vremenima može spasiti samo naša potpuna sloga i jedinstvo, te čvrstina naših redova.”
Iza Mostarske rezolucije je donesena Banjalučka rezolucija, 12. novembra 1941. godine. Posljednje dvije od pristupačnih rezolucija,Bijeljinska i TuzIanska, donesene su povodom četničkog pokolja nad 300 muslimana Bošnjaka sela Koraj, koji se dogodio dana 28. novembra 1941. godine.
Sve su ove rezolucije nosile potpise najuglednijih predstavnika javnog života Muslimana. Sarajevsku rezoluciju potpisali su, između ostalih, npr., predstavnici svih tijela islamske vjerske zajednice kao i predstavnici sviju društava, i to: “El. Hidaje”, Narodne uzdanice, Zanatlijskog udruženja “Hurijet”, Muslimanskog dobrotvonog društva “Merhamet”, Muslimanskog društva “El Kamer”, Muslimanskog društva “Bratstvo”, Udruženja bivših zemljoposjednika i imamsko-muallimskog društva. Banjalučku rezoluciju potpisali su, uz druge rodoljubive građane, svi intelektualci Muslimani, Bijeljinsku su rezoliciju potpisali delegati iz grada Bijeljine i bijeljinskog sreza itd. Rezolucije su u nekoliko stotina, a možda i hilljada prepisa razaslane u obliku letaka po čitavoj Jugoslaviji. Neke su prevedene i na strane jezike.
Kroz sve ove rezolucije provlače se po svome sadržaju tri osnovne koncepcije:
1) Muslimani osuđuju ustaška ubijanja, pljačke, deportiranje i uopće progone Srba; nasuprot tome ističu ideju bratstva i dobrog susjedstva, tražeći zaštitu za progonjene.
2) Ograđuju se od onih Muslimana pojedinaca koji su sudjelovali u zločinima, ujedno ih oštro osuđujući protestiraju i protiv pokušaja da se na Muslimane kao cjelinu svali odgovornost za ustaške zločine.
3) Iznose podatke o progonima Muslimana.
Evo šta, npr., banjalučka rezolucija kaže o grozotama ustaškog režima:
“Najelementarnija prava čovjeka gažena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost života i imetka, slobode vjere i savjesti prestali su da važe za veliki dio naroda ovih krajeva.”
Potpisnici rezolucije imali su odvažnosti, vrijedne divljenja, kada su ustaške postupke otvoreno okvalificirali izrazom zločina, koje su činile neke ustaše “i drugi odgovorni i neodgovorni faktori.”
“Jer ovo - kaže se u rezoluciji - što se kod nas radilo sumnjamo da bi moglo naći primjera u povjesti kojeg naroda.”
Banjalučka rezolucija dalje podrobnije govori o tim zločinima i kaže:
“Ubijanje svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, te strijeljanje i mrcvarenje u gomilama često posve nevinih žena, pa i djece. Gonjenje u masama od kuće i iz postelja čitavih porodica s rokom od jednog do dva časa za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, pljačkanje njihove imovine, rušenje bogomolja, često njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak na katoličansku vjeru, sve su to činjenice koje su zaprepastile svakog istinskog čovjeka i koji su i na nas muslimane ovih krajeva djelovale najneugodnije.”
Dalje se osuđuje pljačka srpske i židovske imovine, pa se kao primjer navodi Banja Luka: “gdje je s imovinom, iseljenih i izbjeglih Srba i Židova napravljen izvor pljačke i bogatstva za pojedine njihove obitelji i prijatelje”
Govoreći o razgrabljivanju srpskih i židovskih radnji u rezoluciji se doslovce ističe: “ Odbijamo od sebe s prezirom podmetanja da se mi želimo dočepati tih radnji”.
Mostarska rezolucija na početku konstatira da se: “Kroz cijelu povijest naše mile domovine Bosne i Hercegovine ne pamte se ovako teški i burni dani i ovako burna vremena kao ova što sada proživljujemo. Već mjesecima slušamo i gledamo, kako gore sela i varoši, kako ginu nedužni sinovi ove zemlje, kako se otima tuđe dobro.”
Ističući da tumače volju i osjećaje najširih muslimanskih slojeva širom naše ponosne Bosne i Hercegovine donosioci rezolucije konstatiraju da su: “Nebrojeni zločini, nepravde, bezakonja, i nasilna prevjeravanja, koja su učinjena i koja se čine prema pravoslavcima Srbima i drugim sugrađanima, strane su potpuno duši svakog muslimana. Osuđujući sve to molimo da se zavede potpuna jednakost i ravnopravnost, red i zakonitost za sve bez obzira na vjersku ili narodnu pripadnost, da se omogući svima građanima povratak na njihova ognjišta i da im se uklone učinjene nepravde.”
Potpisnici rezolucije poručuju Muslimanima da žive u slozi i ljubavi sa svim svojim sugrađanima i komšijama, te da su svjesni, da nas u ovim vanrednim teškim vremenima može spasiti samo naša potpuna sloga i jedinstvo, te čvrstina naših redova.
Bijeljinska rezolucija ili, kako se ona samo naziva, “Riječ Muslimana grada i kotara Bijeljina” zadivljuje jako naglašenim duhom batstva i sloge, tim više što joj je neposredni povod četnički pokolj u selu Koraju. U doba kada se nije dopuštalo spomenuti ne samo srpsko ime u Bosni nego ni naziv pravoslavac (mjesto čega se službeno upotrebljavao pogrdni naziv “grčko-iztočnjak”), potpisnici rezolucije ističu da je: “U ovim krajevima bilo isto toliko srpskog koliko i hrvatskog utjecaja; govori se isti jezik, isti su običaji i jednaka je ljubav prema rodnoj grudi.”
Dalje se napominje da su Bosanci vršili kroz stoljeća “časnu ulogu spone između braće raznih vjera”. Rezolucija zahtijeva da svi budemo jednakopravni pred zakonom, da nam svima bude obezbijeđen i osiguran miran porodični i vjerski život i privatna imovina, te da se pruži dovoljna zaštita života i imetka svim državljanima u ovim krajevima”
Potpisnici ističu da u našim krajevima možemo i treba da živimo jedni pored drugih i jedni s drugima kao braća koju je zla sudbina i neprijateljska promidžba krvno zavadila.
salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.
Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.
Salik, koliko si upoznat sa borbom sandžačkih Bošnjaka protiv četnika? Skoro je bila godišnjica bitke za Prijepolje. U tom periodu četnici su masakrirali Bošnjake istočne Bosne i par sandžačkih gradova. Najviše su stradali Priboj, Pljevlja i Nova Varoš. Isto bi se desilo i Prijepolju da se ljudi nisu organizovali pod vodstvom Sulejmana Pačariza. On je strijeljan nakon rata.
Na zalost, vrlo malo, tek toliko da sam cuo za njega. Ovo o cemu pricam je iz mog kraja i mog grada, a to me je zanimalo jos od skolskih dana, posto sam uocio dosta nelogicnosti u zvanicnom nastavnom programu, a htio sam znati pravu istinu. Velim, sve sto sam rekao su rijeci meni najblizih ljudi i ostalih starijih ljudi s kojima sam se sretao. Uglavnom, Muhamedaga je bio, sto bi nana moje bivse djevojke rekla (na konstataciju njene kcerke, kada sam spomenuo njegovo ime, "to onaj ustasa?" jer je i sama tako ucila u skoli): "Pomagao je svima i u svim prilikama. Veceg gospodina Tuzla nije imala.".
salik79 wrote:A vidim i Hafiefendica uvlacis u ovu pricu...
Dakle, jos jednom, kao Tuzlak, cije porodice su bile dio NOB-a, odgovorno tvrdim da je sehid Muhamedaga Hadiefendic moralna vertikala i jedan od najvecih Tuzlaka koje je Tuzla iznjedrila. Ni efendija Kurt, ni ostali tuzlanski uglednici (medju kojima i moji pradjedovi), ne bi uspjeli u svom naumu bez ogromne i nesebicne pomoci Muhamedage Hadziefendica. Cak sam prilicno siguran da bi i muftija Kurt bio skracen za glavu.
Najzasluzniji za opstanak Bosnjaka, a i svih ostalih, u tom vremenu na prostoru SI Bosne je nesporno on i njegova Legija.
Sa dotičnom ne vrijedi diskutirati, dobije napad iskonske mržnje na sve muslimansko. Neki dan je na temi o SDA napisala kako je sejh Brzina omrazen na Zapadu a kao argument je stavila link u kojem se sejh Brzina naziva "ratnim vođom mudžahedina u BiH"
Možda je problem u tome sto zahvaljujući sehidu Hadziefendiću SI Bosna nije doživjela sudbinu istočne. Vjerovatno je to ono sto mu ne mogu halaliti.
A hinjski, licemjerno sute na činjenicu da je SI Bosna regija gdje su se desili prvi (ali ne jedini) pokolji nad bošnjačkim seljacima i pogromi bošnjačkih sela u zajedničkim ubilačkim pohodima cetnika i partizana.
Ali glume jadne naivce kojima nije jasno odakle to nepovjerenje prosječnog Bošnjaka tog vakta prema partizanima u SI Bosni, ist. Hercegovini i Sandžaku. Fuj.
salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.
Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.
Salik, koliko si upoznat sa borbom sandžačkih Bošnjaka protiv četnika? Skoro je bila godišnjica bitke za Prijepolje. U tom periodu četnici su masakrirali Bošnjake istočne Bosne i par sandžačkih gradova. Najviše su stradali Priboj, Pljevlja i Nova Varoš. Isto bi se desilo i Prijepolju da se ljudi nisu organizovali pod vodstvom Sulejmana Pačariza. On je strijeljan nakon rata.
Na zalost, vrlo malo, tek toliko da sam cuo za njega. Ovo o cemu pricam je iz mog kraja i mog grada, a to me je zanimalo jos od skolskih dana, posto sam uocio dosta nelogicnosti u zvanicnom nastavnom programu, a htio sam znati pravu istinu. Velim, sve sto sam rekao su rijeci meni najblizih ljudi i ostalih starijih ljudi s kojima sam se sretao. Uglavnom, Muhamedaga je bio, sto bi nana moje bivse djevojke rekla (na konstataciju njene kcerke, kada sam spomenuo njegovo ime, "to onaj ustasa?" jer je i sama tako ucila u skoli): "Pomagao je svima i u svim prilikama. Veceg gospodina Tuzla nije imala.".
Ok, hvala ti puno za odgovor
Dok sam čitao šta pišeš o Mehmedagi, podsjetilo me na sličnu priču iz mog kraja. Tačno recimo nakon rata, Priboj, Pljevlja i Nova Varoš su postali gradovi sa nekih desetak posto Bošnjačkog stanovništva, iako su Bošnjaci bili većina prije rata. U tom dijelu Sandžaka samo je Prijepolje ostao grad sa većinskim Bošnjačkim stanovništvom nakon rata. Znam da su stari pričali o Pačarizu i Muslimanskoj miliciji koja je odbranila grad od sigurnog pokolja.
U Sandžaku kao i u ist. Hercegovini je bila ista stvar kao i u SI Bosni:
Početkom rata su partizani i četnici, kao "ustanici" zajedno klali i palili bošnjačka sela. Dobar dio cetnika i njihovih vodja krvavih ruku do lakata ali na vrijeme, '43 i '44, promijenili dres i postali nedodirljivi.
A onda ide bezobrazno i licemjerno cudjenje kako partizani sa cvijećem nisu docekani u tim krajevima. Pa onda ide etiketiranje Hadziefendica, Atifa ef, Pacariza i drugih. To je jedini način da se prikrije ucesce partizana i kasnijih partizana u pokoljima nad Bošnjacima u tim krajevima .
U slučaju Pačariza sudbina je udesila da se pred kraj rata povlači kroz Bosnu zajedno sa četnicima i da sa njima pregovara o zajedničkoj borbi protiv partizana.
Taj cvikeras je, da oprostis, njemacki diplomata u odgovarajucoj uniformi (Anzug 3 ili 4, pise ti tamo), postrojen negdje u Italiji, vjerojatno da doceka Firera, koji je te godine ('38) posjetio Ducea i ekipu.
To bi, izmedju ostalog, znacilo da je coJek Nijemac, a ne osoba daleko komplikovanijeg porijekla, poput tvog dragog Ive (da ne citiram sad intelektualne gromade koje su se njegovim porijeklom s velikim zanimanjem bavile).
A i ne lici. Corav bi vidio, ali ko nece - ne bi, naravno.
P.S.
Nemam namjeru supljirati (jer na to se prepiska s odredjenim vrstama nuzno svodi) na temu "Nobelovac, a ne zlocinac vs. podvornicko kopile, a ne pisac".
Nego... zao mi gledat' kako se neko javno blamira, pa kazem, 'nako, usput...
Banksy wrote:
Umjesto patetične, traljave relativizacije...
ŠTA JE NAJODVRATNIJE KOD FAŠIZMA:
Slobodno recite: Da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju
Dragi fašisti, vi koji volite Antu i Dražu, Radovana, Ratka, ponosite se djedovima u handžar-diviziji, vi čijim očevima su „komunisti branili da idu u crkvu i džamiju“: recite da, ja sam fašista – ta to ionako svi znaju
salik79 wrote:
Ovaj cvikeras je Ivo Andric. A slika je prigodna.
Nije ovaj vidio Andrića.
A kakve sve to ima veze s temom?
Jest, al' u ogledalu. Nista, nema nikakve veze s temom, osim u slucaju duplih arsina, kada je rijec o fasizmu, nacizmu i pojedincima iz tog vakta.
Busuladic je za Andrica bio proleter.
@Salik, braca
Godinama na forumu tvrdim da Andric nije samo supcina i podguzna muha svim rezimima, vec covjek koji je znacajno uticao na stvaranje totalno iskrivljene slike o muslimanima uopste, te napose Bosnjacima i Albancima (ili Arnautima kako ih je zvao), i ova "slika" ima svoje posljedice i danas u Bosni u 21. vijeku.
Ali ... prvo cviki ne lici na Andrica. Drugo, 1938. god. diplomata strane drzave oblaci paradnu uniformu nacisticke Njemacke ...? Pohakontas? Nemoguce?
salik79 wrote:A vidim i Hafiefendica uvlacis u ovu pricu...
Dakle, jos jednom, kao Tuzlak, cije porodice su bile dio NOB-a, odgovorno tvrdim da je sehid Muhamedaga Hadiefendic moralna vertikala i jedan od najvecih Tuzlaka koje je Tuzla iznjedrila. Ni efendija Kurt, ni ostali tuzlanski uglednici (medju kojima i moji pradjedovi), ne bi uspjeli u svom naumu bez ogromne i nesebicne pomoci Muhamedage Hadziefendica. Cak sam prilicno siguran da bi i muftija Kurt bio skracen za glavu.
Najzasluzniji za opstanak Bosnjaka, a i svih ostalih, u tom vremenu na prostoru SI Bosne je nesporno on i njegova Legija.
Ne znam sto mu je trebalo da dira HAdziefendica?
Lako je biti ideoloski ovakav ili onakav, ali kad skontas da je velika vjerovatnoca da ti i ja nikad ne bi bili rodjeni, kao da ni desetine hiljada ljudi ne bi danas zivjeli da nije bilo Hadziefendica i njegovih heroja, onda svaka ideologija samo prdi u sisu. Cinjenice su cinjenice pa makar ne bile u suru sa udzbenicima, forumom, ili 45 godina prikrivanja istine.
Ovo vazi za Tuzlanski kanton. Drugima moRe i ne godit' ova prica, nije ni bitno.
salik79 wrote:A vidim i Hafiefendica uvlacis u ovu pricu...
Dakle, jos jednom, kao Tuzlak, cije porodice su bile dio NOB-a, odgovorno tvrdim da je sehid Muhamedaga Hadiefendic moralna vertikala i jedan od najvecih Tuzlaka koje je Tuzla iznjedrila. Ni efendija Kurt, ni ostali tuzlanski uglednici (medju kojima i moji pradjedovi), ne bi uspjeli u svom naumu bez ogromne i nesebicne pomoci Muhamedage Hadziefendica. Cak sam prilicno siguran da bi i muftija Kurt bio skracen za glavu.
Najzasluzniji za opstanak Bosnjaka, a i svih ostalih, u tom vremenu na prostoru SI Bosne je nesporno on i njegova Legija.
Ne znam sto mu je trebalo da dira HAdziefendica?
Lako je biti ideoloski ovakav ili onakav, ali kad skontas da je velika vjerovatnoca da ti i ja nikad ne bi bili rodjeni, kao da ni desetine hiljada ljudi ne bi danas zivjeli da nije bilo Hadziefendica i njegovih heroja, onda svaka ideologija samo prdi u sisu. Cinjenice su cinjenice pa makar ne bile u suru sa udzbenicima, forumom, ili 45 godina prikrivanja istine.
Ovo vazi za Tuzlanski kanton. Drugima moRe i ne godit' ova prica, nije ni bitno.
I Draža je pomogao opstanku Srba u nekim dijelovima.
To je sada nivo.
A ja bih bio rođen da nije bilo Hadžiefendića. Ako je moje postojanje bilo ikada dovedeno u pitanje, to je upravo zbog djelovanja Hadžiefendića i njegovih saboraca ustaša.
LBVIEW wrote:
A Hadziefendic jeste zasluzio makar ime ulice u Tuzli
Hadžiefendić je tijekom ožujka i travnja 1943. obišao nekoliko bosanskih gradova, a naposlijetku je i sam pristupio u Waffen SS, gdje je dobio čin SS-Sturmbannführera (bojnika).
Prije nego je postao SS-Sturmbannführer, Hadžiefendić je bliskosarađivao i sa vlašću NDH. Početkom rata bio je oficir u domobranima, a u decebru 1941.godine stavio se na raspolaganje Pavelićevom ministru odbrane Slavku Kvaterniku.
Hadžiefendić je pored „šurovanja“ sa ustaškim režimom Ante Pavelića i Hitlerovim nacistima, aktivno radio na zbližavanju sa četnicima Draže Mihajlovića. U jednom njemačkom izvještaju s kraja oktobra 1942., Hadžiefendić saopštava da su odnosi njegove legije sa četnicima zadovoljavajući.
Hadziefendićev ratni put od 1941. -1945. toliko je isprepreleten koaliranjem sa najrigidnijim oblicima fašizma da, prosto kazano, ostavlja ukus gorčine i mučnine.
Bio je i ostao dio mračne povijesti koju su u tom periodu ispisivali NDH i Ante Pavelić, odnosno Adolf Hitler, Hajnrih Himler i ostala niska ratnih zločinaca.
Izuzetno ideoloski obojen tekst. Forumas @janko007 koji se na pdf Historija bavio Handzar-divizijom, ali se povremeno ovlas doticao Legije, je postavio par odlicnih postova u vezi sa Hadziefendicem.
hAZNADAR wrote:
Ivu postujem. Ali vise Krlezu. Nije htio u NDH, odbacen od komunista u ratu i prokazan kao trockist, ustase ga maltretirale na pocetku i poslije pokusavale vrbovati,... covjek ostao dosljedan.
O Ivi rekao sljedece.
O IVI ANDRIĆU “Jeste li pročitali što sam napisao u povodu Andrićeve smrti? Danas mi to predbacuju. A da sam šutio, što bi rekli, to možete zamisliti. Da nije bilo Nobela, Andrić bi bio mali nepoznat pisac. Jeste li čuli ono more praznih riječi oko njegove smrti? Samo mrtve fraze kakve pišu sluškinje prepisujući ih iz ljubavnog listara. Govore o 25 godina njegovog partijskog rada. Da li je itko učinio manje od Andrića za Partiju? Po svom djelu bio je stoproccentni nihilist, u životu arbitrirao je u Belvederu. Bio je Stojadinovićev čovjek, ambasador kod Hitlera. Zašto se to prešućuje?
Mi smo se razišli 1919. Ja sam bio komunist, on je otišao u rojaliste. Preda mnom drhtao je kao žaba pred zmijom, u strahu da ga u jednom času ne dohvatim. Za njega ja sam bio samo pisac pamfleta, fakin, kojeg treba izbjegavati.”
Usput receno - savez knjizevnika je odlucio ipak da predlozi Ivu za Nobela umjesto Krleze. Vjerovatno je bio podobniji.
Krleza - iako bez nagrade - bio i ostao gromada i za Ivu i za slicne politicke prelivode.
Krleza je bio komunista-vjernik, zaista je vjerovao u te ideale. Zato nikada nije bio miljenik Partije.
tranquil wrote:
I Draža je pomogao opstanku Srba u nekim dijelovima.
To je sada nivo.
A ja bih bio rođen da nije bilo Hadžiefendića. Ako je moje postojanje bilo ikada dovedeno u pitanje, to je upravo zbog djelovanja Hadžiefendića i njegovih saboraca ustaša.
Srbija skoro da nije vidjela rata. Sve sto se desavalo, desavalo se na bosanskim prostorima.
tranquil wrote:
I Draža je pomogao opstanku Srba u nekim dijelovima.
To je sada nivo.
A ja bih bio rođen da nije bilo Hadžiefendića. Ako je moje postojanje bilo ikada dovedeno u pitanje, to je upravo zbog djelovanja Hadžiefendića i njegovih saboraca ustaša.
Srbija skoro da nije vidjela rata. Sve sto se desavalo, desavalo se na bosanskim prostorima.
Jesam li spomenuo Srbiju?
Ali kad već uvodiš Srbiju, samo ću napomenuti da je i tamo aktuelan trend mirenja partizana i nacističkih kolaboratora (tj. njihovih potomaka).
salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.
Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.
Samo jedan mali od mnogobrojnih primjera kako se onanisalo sa bosnjackom pameti ...
Do rata, skola u Turiji, 100% bosnjackom mjestu u lukavackoj opstini je nosilo ime "narodnog heroja" Milosa Kupresa.
tranquil wrote:A ja bih bio rođen da nije bilo Hadžiefendića. Ako je moje postojanje bilo ikada dovedeno u pitanje, to je upravo zbog djelovanja Hadžiefendića i njegovih saboraca ustaša.
Al znaš šta je ovdje zanimljivo Činjenica da Hitler nije postojao, ne bi postojali ni mnogi od nas... Da se on nije desio, smjer historije i kretanja stanovništva bi bio skroz drugačiji, i roditelji mnogih od nas se vjerovatno nikad ne bi sreli, a mnogi od njih ni sami ne bi bili rođeni...
Da mu budemo zahvalni?
Last edited by cyprus on 20/09/2017 09:11, edited 1 time in total.
salik79 wrote:Da dodam, moj rahmetli djed, koji je bio komesar partizanske cete, mi je rekao da su imali tajni dogovor sa Legijom o medjusobnom nenapadanju. Rekao mi je da bi jedino u slucaju kada bi vece jedinice se prebacivale kroz sume i polja tih krajeva (sto je bilo nocu), a da su u blizini bile njemacke i ustaske poste, da ne bude preofirno, i jedni i drugi ispalili koji hitac u zrak i tu bi sve zavrsavalo. Iz tog razloga je Hadziefendic, nakon prvog oslobodjenja Tuzle, ostao u svom domu a Legija nije pruzila nikakav otpor partizanskim jedinicama, naprotiv, poceli su pristupati u njihove redove.
Hadziefendic je ubijen jer je nekome smetao njegov ugled i imetak, a bio je zeljan dokazivanja (taj neko). Ne trebam ni napominjati da mu je tada otudjena cjelokupna imovina.
Samo jedan mali od mnogobrojnih primjera kako se onanisalo sa bosnjackom pameti ...
Do rata, skola u Turiji, 100% bosnjackom mjestu u lukavackoj opstini je nosilo ime "narodnog heroja" Milosa Kupresa.
Istina? Roknuli ga legionari na mostu u Turiji prilikom napada na selo. Cetnik. Zrakni datum pogibije.
Aha, onda se izvinjavam, ako je Miloš mogao imati školu do 1992., onda je sasvim logično da sada može ovo:
Sreća pa je postojao Miloš, da ga ne bi, nikada ne bismo mogli opravdavati ovaj gornji amblem. Ali postojanje Miloša TOTALNO opravdava rehabilitaciju moralne vertikale Hadžiefendića.
cyprus wrote:
tranquil wrote:A ja bih bio rođen da nije bilo Hadžiefendića. Ako je moje postojanje bilo ikada dovedeno u pitanje, to je upravo zbog djelovanja Hadžiefendića i njegovih saboraca ustaša.
Al znaš šta je ovdje zanimljivo Činjenica da Hitler nije postojao, ne bi postojali ni mnogi od nas... Da se on nije desio smjer historije i kretanja stanovništva bi bila skroz drugačija, i roditelji mnogih od nas se vjerovatno nikad ne bi sreli...
Da mu budemo zahvalni?
Šalu na stranu, u mom slučaju je to možda i tačno. Djed je zbog specifično tuzlanskih ustaša i njihovih saradnika ostao bez 4-godišnje kćerke, i poslije rata dobio još djece, moj otac je bio zadnji.
Činjenica da Hitler nije postojao, ne bi postojali ni mnogi od nas... Da se on nije desio, smjer historije i kretanja stanovništva bi bio skroz drugačiji, i roditelji mnogih od nas se vjerovatno nikad ne bi sreli, a mnogi od njih ni sami ne bi bili rođeni...
