NIRVANA

[King_Jeremy]

Pa ta grandz era je poslednji puta da je postojala neka vrsta ushicenja zbog neke scene, opet je delovalo da muzika moze promeniti svet, ima tu dosta faktora, promena u svetu, muzika je uvek bila povezana i sa politickim stanjem itd ali zaista cudno da iz jednog, do tada polupropalog grada nikne toliko dobrih bendova najraznovrsnijih zanrova, prakticno je svako mogao da nadje nesto sto mu odgovara, da li pank, hard rok ili metal, sto je najbitnije te grupe su imali sadrzinu, a ne samo formu, i ja se slazem da polako dobijaju status "klasicnih" rok bendova, cak po meni oni vec to i jesu.

[GAU8]

Na danasnji dan se ubio.

Tek toliko da se sjetimo.

[Okudzava]

Sećam se kad sam čuo vest, bio u gimnaziji... pomislih, kud ne odoh u Sloveniju tog februara na koncert...

Mini-dokumentarac o tom koncertu na Youtube, uključujući i simpa intervju sa Novoselićem na svom maternjem (ko li je onaj izgubljeni novinar?):

http://www.youtube.com/watch?v=iNm-Mt9-hwc

http://www.youtube.com/watch?v=CgzHcgjRCe8

http://www.youtube.com/watch?v=KyvmCMjIAzs

[allan]

[Muflon]

Nope

[Deriguz]

http://goigre.com/nirvana/

Eto, tu se možete testirati kako poznajete pjesme od Nirvane. Nije nimalo jednostavno...

prelagano

[4zr4]

Za djecu ili ne, ja uzivam u njihovoj muzici.

Btw, nedavno slucajno naidjem na ovo: http://www.youtube.com/watch?v=MsxQ2d6Ctpo

[mini2]

http://goigre.com/nirvana/

Eto, tu se možete testirati kako poznajete pjesme od Nirvane. Nije nimalo jednostavno...

Nije jednostavno, nego prejednostavno.

[4zr4]

Ma znam da Melvinsi nisu iz Seattle-a (nisu ni Nirvana, nego iz Aberdeena), ali su tu iz Washingtona i nekako relevantni za svu tu scenu. Koliko znam, clanovi banda sada zive u Kaliforniji. Cobain im se cak trebao pridruziti, ali je nesto uprskao. Ta kategorija Grunge je uopce mutna: nijedan band nije svirao isti stil ili genre ako tako hocemo. Mother Love Bone su vise gravitirali ka Glam-u (Andy Wood je bio cisti Glam) dok mi Alice In Chains vise zvuce na neki hibrid alternativnog Rocka i Heavy Metala. Kod Soundgardena se takodjer cuje HM utjecaj. Sjecam se da je njihov gitarist (Kim, zaboravio prezime) njihovu vrstu glazbe nazvao Zen Metalom, sto god to bilo.
Green River su opet proto-Pearl Jam, a i jesu bili sastavljeni od kasnijih PJ clanova, osim Veddera ukoliko ne grijesim. Oni su bili neka mjesavina Neil Younga i onog sto ce poslije biti PJ........ da skratim palamudjenje, svaki taj band iz Seattle je svirao nesto unikatno i ne moze se svesti pod Grunge posto je taj termin nejasan. Mislim da je Grunge medijski izum da bi se bolje promovisao taj subkulturni fenomen koji je obisao svijet najvise zahvaljujuci Nirvani. Iako u sjeni Nirvane, svi ostali bandovi su takodjer profitirali od tog trenda.

Koliko sam upoznat nirvana jeste iz Seattlea, dok su iz Aberdeena Screaming Trees.

Cobain i Novoselic su iz Aberdeena, Grohl je negdje iz Virginije. Siguran sam da je band poceo u Aberdeenu.

Koliko ja znam bend je osnovan u Seattle-u.

[Yapi Yapo]

[Wolf Angel]

Nirvanu sam uvijek volio a najdraža mi je
https://www.youtube.com/watch?v=k6r7vs6Zgz8&hd=1, a najbolja slika po meni ikada za album je onaj mali kitonja sa Nevermind-a.

[AmiĐa_Idriz]

Sretan ti rođendan Kurte

[Anestezija]

kurto bejn legenda

[mayab]

Eeee da, idu godine!
Samo da dodam da lik fakat nije bio dobar psihicki, barem ga je takvoga prikazao onaj biografski film



tako da taj donekle specifican muzicki izričaj stvarno ima podlogu, on takav jednostavno nije mogao drugacije
Uglavnom, iako imam godina, i dalje ih volim poslušati

[listopad]

Neki dan sam bas gledao onaj njihov Unplugged koncert. Nisam fan, ali mi se svidio mix pjesama odnosno nisu svirali samo svoje stvari.

[Osmi Socrates]

"Da li će ta parodija biti o hrani?"

Ovo je pitanje koje je Cobain postavio Weird Al Yankovicu kada ga je ovaj pitao za dopuštenje da satirično obradi Smells Like Teen Spirit.

"Neće, biće o tome kako niko ne razumije o čemu pjevate." -odgovorio je Yankovic.

Cobain je ovo smatrao nevjerovatno komičnim odgovorom, i dao bezrezervno dopuštenje. Poslije je i sam uživao u ovom remek-djelu satirične muzike.



We're so loud and incoherent
Boy, this oughta bug your parents

Neću postavljati originalnu pjesmu, jer sam siguran da je neko već to uradio milion puta.
Usputna preporuka; Ako imate priliku otići na koncert Al Yankovica, obavezno to uradite. Na svoj specifičan način, on je enciklopedija rokenrola (popularne muzike). Jednostavno, pod moranje je to odgledati, ako imaš priliku.

Anyway, ovaj post sam se osjećao dužnim napisati. Grunge, dakle. Grunge nije žanr muzike. Ako izlistamo nekoliko tih redovnih imena bendova koji se spominju kada se priča o ovome, malo je tu muzičkih podudaranja. Grunge je... Htio sam reći osjećaj, ali, ipak sam se odlučio za riječ atmosfera.

Seattle je (relativno) mali grad. U vrijeme kada se radnja (grunge) dešava, bio je još manji. Čak i danas, Seattle je zadržao osjećaj malog grada. Poseban osjećaj, za koji ni ljudi iz Seattle nemaju neko objašnjenje, ali osjećaju.

Devedesetih, tu se nisi mogao izgubiti u gomili tebi beznačajnih (a i ti si njima beznačajan) ljudi, kao što si mogao u New Yorku šezdesetih i sedamdesetih. Tako da su grunge bili svi ti ljudi (bendovi) koji se odlično znaju. I sve okolo njih. Svi do jednog ti muzičari su zapravo prezirali tu etiketu "grunge". To je, naravno, bila i medijska igra ljudi iz muzičke industrije da u neku ambalažu upakuju čitavu tu famu. To muzička industrija oduvijek radi. Svejedno, ja bih ostao kod ovoga da se radi o specifičnoj atmosferi.

Tako da je sasvim normalno da se ljudi u Seattleu sjećaju Cobaina koji je, počesto bez ikakve obuće i ponekad u pidžami tražio vezu za kupovinu heroina. Išli na iste zabave, hodali po okolnim šumama, or whatever su ti samouništavajući klinci iz Seattlea tada radili. I onda odjednom takav neko kojeg odlično znaš postane svjetski fenomen. I ne ode nigdje, nego nastavi živjeti tu pored tebe.

Ponekad vidim da ljudi omalovažavaju Nevermind, i ističu neke druge "grunge" bendove. Lično meni je Superunknown jedan od najboljih albuma svih vremena, ali ipak mislim da se ponekad maši poenta oko Nevermind. To možda nije najbolji "grunge" album, ali je ključni, prelom, raskrsnica. Više ništa nije isto. Osamdesete bukvalno pretučene.

Jedan od veličanstvenih momenata popularne muzike, gdje se kroz jedan album mjenjaju sva dotadašnja pravila igre. Po tome je Nevermind poseban. Eddie Vedder je u nekom intervjuu pričao kako su se rane kopije Neverminda dijelile po Seattleu i sve se u vrlo kratkom vremenu pretvorilo u nešto specifično, neobjašnjivo, baš zbog tog albuma.

Pa čak to možemo svesti samo na Smells Like Teen Spirit, ili, ako ćemo baš cjepidlačiti, onda je to taj uvodni riff, koji čak, kako Cobain jednom reče, i nije nešto originalan i savršeno odsviran. Ali, kada je suđeno, suđeno je. Čak i tišina prije tog riffa je više nego što su mnogi muzičari uradili u čitavoj svojoj karijeri. Ono kad se pitaš kakva je to tišina bila prije nego što je pjesma počela. Je l' išta dalo nagovještaj?

I ne vjerujem da ćemo ikad više imati takav prelomni (to je posljednji) momenat u muzici, barem ne u pravcu koji mene zanima. Naravno, ne treba tu zaboraviti ni MTV utjecaj u svemu tome. Jer, spot je važan koliko i sama pjesma.

Elem, što se tiče Smells Like Teen Spirit, pjesma je izuzetna zbog nekoliko stvari. Sarkastična, naravno, prije svega, ali, tu onda dolazi do izražaja Cobainova iskrenost. On ne može sakriti tone patnje u sebi, čak i u ovakvim pjesmama. To izmiksano sa pokušajem ismijavanja (i sebe i drugih) i onda i pitanjem "A gdje sam zaista ja u svemu tome? Ima li me uopšte?" Cobainova fatalnost je neizbježna. Imao je Cobain pjesama gdje svoju fatalnost otvorenije izražava, ali u ovoj pjesmi fatalnost ga preuzima protiv njegove volje.

Sve ovo je kulminiralo sa The Man Who Sold The World na Unplugged albumu. Ta pjesma sama po sebi je jedna nevjerovatno unikatna tvorevina, i ja ne mogu vjerovati da je Bowie to napisao sa 19 godina. Ako nije malo pretjerao, kad se prisjećao. Ta pjesma opisuje nikad rješen unutrašnji konflikt. Moja prijateljica, inače školovan i profesionalan muzičar, kaže da je čak i čisto sa muzičke strane taj konflikt neriješen. Što je neobično, jer kompozitori uobičajeno to ne rade. Ili moja prijateljica filozofira o nečemu što bolje zna od svih nas ostalih.

Anyway, unutrašnji konflikt tvorca (Bowiea) je Cobain, uz pomoć svojih prijatelja, savršeno dočarao. "Grunge" autori su bili privučeni takvim temama. Kao leptiri uličnoj svjetiljci, kao što reče ona pjesma.

Što se tiče lično Cobaina, taj njegov konflikt je riješila sačmarica nekoliko mjeseci poslije snimanja Unplugged albuma. Chris Cornell je to rješio u hotelskoj sobi decenijama poslije. RIP, dobri ljudi.

Eddie Wedder je, mislim, pjesmom Just Breathe takav konflikt ostavio iza sebe.

A Dave Grohl dobro zna da je grunge nešto istovremeno i predivno i fatalno. Izgubio je barem dva odlična prijatelja u svemu tome. Ali ima i predivne uspomene. Tuga zbog toga mu se vidi na licu.

Dobri duh Dave Grohl.