patriot_1 wrote:Tko je?Kakav je? Ima li ga uopće?
Tko zna?
Nitko!Samo vjerujemo da je ili nije!Neki od nas(kao ja) su mislili da ga nema pa sad vjeruju da on postoji!Neki su vjerovali da postoji a sad vjeruju da ne!
Vjeruju!Ne znaju!Nema tu sigurnosti,nauka nema modusa da nam otkrije ima li ga ili ne.
Zanimljivo,mnogi naučnici( i to ne bilo kakvi) vjeruju da on postoji,ali mnogi(možda većina) da ga nema.Npr.vidim i na ovom forumu ali i na ostalima na kojima sam bio(bar desetak) uglavnom oni koji ne vjeruju ,ne vjeruju zato jer znanost nije dokazala da On jest ili im se ne sviđa Bog Starog Zavjeta(kakvim ga isti opisuje).
Da,i meni je taj Starozavjetni Bog pomalo neprihvatljiv.Malo čudan u najmanju ruku!No,pitanje je koliko je slika tog i takvog Boga kakvim ga opisuju Starozavjetni pisci original ili plagijat,neka iskrivljena(čitaj MUTNA) slika Boga?Kako oni mogu točno znati kakav On je?
Koliko su oni "odozdo" mogli poznavati onog odozgor?
Njega je mogao točno objaviti netko tko je došao odozgor,od Njega!Isus Krist!Jedino on!I taj Bog,kakvim ga on opisuje mi je sjeo!Sviđa mi se.Poštujem takvog Boga.Koji voli ljude i brine se za njih.Otac koji ljubi a ne Bog koji sudi!
Dakle,zašto vjerujem u dobrog i pravednog Boga?Zato jer ga je kao takvog objavio Isus.Moju vjeru dakle ne narušava izvitoperena slika Boga Starog Zavjeta!Ako je uopće izvitoperena!
Netko dobro reče:"Tko pokušava razumski objasniti trojstvo,izgubit će razum.Tko ne vjeruje u trojedinog Boga,izgubit će dušu"
Pa ti budi pametan
Kao što kršćani nisu sigurni u to šta je pravo tumačenje Biblije pa čak sumnjaju u vjerodostojnost njenog teksta, tako ni muslimani, oni koji sebe sada tako nazivaju, ne znaju pravo tumačenje svih dijelova Kur’ana i svih Hadisa.
Kako ozbiljno shvatiti one koji svoju Svetu knjigu tumače ovako: "Bez sumnje, izvjesne knjige izraelićanske Biblije imaju vremenski domet i sadrže u sebi nešto nesavršeno." Po istim tumačima Biblija nije knjiga zasnovana na naučnim nego na "religijskim istinama" a u njoj zapisani "pojmovi o Svijetu i prirodi imaju nivo razvoja društvene misli vremena u kojem su živjeli pisci knjige". Tvrdnju da kršćani nisu baš sigurni u tumačenje Biblije i njenu nepogriješivost, argumentovat ću stavovima kršćanskih vođa sa Vatikanskog koncila (1962.-1965.), znači sa najkompetentnijeg mjesta.
"Na Drugom vatikanskom koncilu, nakon pet redakcija, usaglašen je kompromisan tekst: ‘Uzevši u obzir čovjekov položaj koji prethodi spasu što ga je donio Krist, knjige Starog zavjeta omogućuju svakome da spozna tko je Bog a tko čovjek, kao i način na koji Bog, u svojoj pravednosti i milosrđu, postupa s ljudima. Ove Knjige premda sadrže nesavršenstva i zastarjelosti, ipak su svjedoci istinske božanske pedagogije."
Na prvi pogled se može pomisliti da se "nesavršenost i zastarjelost" odnose samo na Stari zavjet. Drugo svjetlo na takvo shvatanje baca znanje da pisci Evanđelja i Apokalipse (Otkrovenja) veoma često svoje tvrdnje argumentuju citatima iz Starog zavjeta.
Kršćani ne prihvataju Kur’an a muslimani ne prihvataju Evanđelja. Kada je vjera u pitanju njima je zajedničko samo ono u što vjeruju jevreji. Zato što ne prihvataju Bibliju i zato što nisu sigurni u svoje poznavanje pravog značenja Kur’anske poruke, “samozvanim” muslimanima islam nije ništa bliži nego kršćanima i jevrejima. Temelj islama, vjera u sve Objave nije ostvaren.
Muslimani traže i nalaze gomilu razloga za neprihvatanje ranijih Objava ostajući potpuno slijepi i gluhi na jasne poruke iz Kur’ana i Hadisa koje potvrđuju ispravnost onoga što je u Bibliji napisano.
Kur’an nedvosmisleno upućuje na to da treba vjerovati u sve Poslanike i sve Objave.
U uvodu prevoda Kur’ana na bosanski jezik piše: "Iza neprikosnovenog poziva da se vjeruje jedan Bog, slijedi zahtjev za vjerovanje svih njegovih Poslanika među kojima nema razlike. Pravi i istinski pripadnik Kur’ana može biti samo onaj koji vjeruje u sve druge Vjerovjesnike kao što vjeruje u Allahovog posljednjeg Poslanika Muhammeda a.s. Isti je status i Objava upućenih prije Muhammeda a.s."
U Kur’anu postoje jasna uputstva o obavezama vjernika.
"Čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj Svijet, i u Meleke, i u Knjige, i u Vjerovjesnike."
"Ova Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje."
"Prije tebe mi ni jednog Poslanika i Vjerovjesnika nismo poslali a da Šejtan nije, kada bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi Šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi svoje učvrstio."
Temelj kritike istinitosti biblijske poruke upravo je u tome da je neko nešto izmijenio. Ovdje se nedvosmisleno kaže da kritika nije na mjestu, jer i da je neko nešto izmijenio Bog bi to ispravio a zatim riječi svoje učvrstio.
"A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi Knjige prije objavljene i da nad njima bdi."
I u ovom citatu se kaže da neko bdi nad Knjigama, a taj neko nije bilo ko nego - Bog.
"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika njegova, i u Knjigu koju on svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije, a onaj ko u to ne bude vjerovao, daleko je zalutao."
"A ono što ti iz Knjige objavljujemo sušta je istina, ona potvrđuje da su istinite i one prije nje."
"Sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način i recite: ‘Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Vama, a naš Bog i Vaš Bog jeste jedan i mi se njemu pokoravamo."
"Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore - mi smo kršćani."
"Oni koji u Allaha i Poslanike njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i Poslanika njegovih u vjerovanju naprave razliku i govore: ‘U neke vjerujemo a u neke ne vjerujemo, i žele da između toga nekakav stav zauzmu, oni su zaista pravi nevjernici."
Upravo je nekakav stav ono što je sporno u tumačenju i prihvaćanju biblijske poruke. Nakon ovolikog broja sugestija da je tu sve jasno, da je Biblija riječ Božja i da je Bog štiti kao sve svoje Objave, jedino je stavom, bez čvrstog temelja u Objavi, bilo moguće argumentovati neprihvatanje Biblije.
"Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje. Niko ne može da izmijeni riječi njegove pa ni ti."
Znači, ni Vjerovjesnik (Muhammed) nije sposoban bilo šta da izmijeni u riječi Božjoj, a kako bi to tek mogao neko drugi.
"O sljedbenici Knjige, Vi niste nikakve vjere ako se ne pridržavate Tevrata (Stari zavjet) i Indžila (Evanđelje Isusovo) i onog što Vama objavljuje Gospodar Vaš (Kur’an)."
Pazite "Vi niste nikakve vjere;" Jedan ovako izričit način ophođenja nije bez značaja. U slučaju da Stari i Novi zavjet nisu korektni, poruka još stoji. Može se reći: "Vi niste nikakve vjere, nećete nikad ni biti, jer uslov je da se pridržavate Tevrata, Indžila i Kur’ana."
"Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu prije Tebe objavljenu."
"Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije Vas, pedalj po pedalj, ako su oni ušli u gušterovu rupu i Vi ćete ući u nju." Upitali su ga (Muhammeda) misli li on to na jevreje i kršćane. On odgovori: "A na koga bih drugo."
"Prenosite od mene pa makar po jedan ajet. Pričajte ono što čujete od Izraelićana. U tome nema grijeha."
Islamski teolozi znaju za sva navedena uputstva. Ipak oni o tome imaju neko svoje posebno mišljenje. Oni šuteći prelaze i preko ovog uputstva Muhammedu: "Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno Poslanicima prije tebe."
"Oni poriču prije nego temeljito saznaju šta ima u njemu (Kur’anu), a još im nije došlo ni tumačenje njegovo."
Da bi se zaštitili od "poricanja" i tumačenja u koja je ugrađen lični stav tumača koji je, često, u direktnoj suprotnosti sa temeljnim normama vjerovanja, potrebno je poslušati uputstvo sa pravog mjesta.
"Čitaj Kur’an kao da je pisan tebi."
Isto pravilo, mada nenapisano, vrijedi i kod čitanja Biblije.
Eto, kako biti pametan!