Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post Reply
ahmed_bih
Posts: 6
Joined: 07/04/2014 10:43

#1 Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post by ahmed_bih »

Ne zaboravimo. Stalno se podsjecajmo. Ne budimo naivni. Budimo spremni u svakom pogledu.

Da mogu sutra bi sve isto ponovili, cak i gore i vise od ovoga. jedni bi opet planirali, jedni bi klali, jedni bi vozili kamione i autobuse a drugi rovokopace, neki bi donosili hranu i vodu, a neki bi to sve na tv prikazivali kao skoro pa humano vojno djelovanje, drugi bi opet to sve branili po forumima, a neki ne bi nista radili vec bi se u sebi tiho osmjehivali.

postoje razne mrznje, mnogi zlocini uslijed pljacke, osvajanja teritorija, zeljom za vlascu ... ali ne zaboravite da je mrznja gdje se dijete od godinu dana siluje, zakolje, spali,... to je istinska mrznja. prema ljudima koji to rade ne teba imati ni trunke milosti. treba ih traziti, hvatati, kaznjavati.


a dzehennemska vatra je uzasno i vjecno boraviste. tesko onima koji ubijaju druge samo zato sto kazu Bog je jedan.




https://www.youtube.com/watch?v=QGeU8NPIZ2k

**************************************************************

U Haškom tribunalu do danas je bilo dosta potresnih svjedočenja o počinjenim zločinima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, 22. februara ove godine u Haškom tribunalu svjedočio je zaštićeni svjedok 101, bivši vojnik Zvorničke brigade VRS-a i očevidac strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, a svjedočio je u slučaju Popović i ostali kojima se sudi za počinjene zločine u Srebrenici. Njegovo svjedočenje ostat će upamćeno u sjećanju mnogih ljudi. Prenosimo najzanimljivije detalje spomenutog svjedočenja.

”A onda se dogodilo nešto strašno, nešto što je nevjerovatno da se može dogoditi. Nešto što ni do danas nisam mogao zaboraviti i neću nikada zaboraviti. Stalno razmišljam šta sve čovjek može uraditi drugom čovjeku. Bez obzira koliko ste puta gledali strahote u raznim filmovima, dokumentarcima i sl., bez obzira koliko ste knjiga pročitali sa horor tematikom, knjiga koje vas natjeraju da plačete nad tuđom sudbinom, dozvolite mi da kažem to se ne može uporediti s onim šta sam ja vidio tamo. Dobio sam dijabetes poslije toga. Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: ‘Šta čekate, završite s njim!’ Tada su mu vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: ‘Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?’ Svi su nakon toga zanijemili. Tada se taj oficir obratio vojnicima: ‘Uzmite to dijete, stavite ga na kamion i dovedite ga poslije sa drugom grupom, tada ćemo završiti s njim.’ Dijete je bilo u šoku. Stalno je ponavljalo: ‘Baba, baba, gdje si?’ Vojnici su uzeli dijete da ga stave na kamion. Dječak se otimao, jer se sjećao da je već bio na tom kamionu. Tada sam ja prišao i rekao sam vojnicima: ‘Slušajte, odvest ću ga ja u svoj kamion, pustit ću mu muziku da mu odvratim pažnju od onoga šta se dogodilo. Upalit ću radio. Ušao sam u kamion i upalio svjetlo, upalio sam radio, pronašao lokalnu radiostanicu. Rekao sam mu: ‘Hajde uđi, dođi meni. Vidi imam svjetlo, muziku. Iznenada me uhvatio za ruku.’ Ne bih želio nikome od vas da to doživite. Ja sam bio poznat kao jak i čvrst čovjek. Ali, nikome ne bih želio da iskusi takav stisak kao što je on moju ruku stisnuo. Bio sam šokiran snagom njegovog stiska.” Zaštićeni svjedok 101 odveo je dječaka u Zvornik u bolnicu gdje ga je zbog rana koje je dječak imao odveo na hirurško odjeljenje. ”Kada sam ga doveo do hirurškog odjeljenja zgrabio me je za ruku, govoreći mi: ”Baba, ne daj da me odvedu, molim te.’ I dan-danas u ušima mi odzvanjaju njegove riječi. Dok ga je doktor pregledao i čistio sa njega ostatke ljudske utrobe i mesa, osjetio sam strašan smrad. Nikako nisam mogao razumjeti kako taj smrad nisam osjetio dok sam ga vozio kamionom do bolnice. Toliko sam bio šokiran čitavim događajem.”
Sunculish
Posts: 415
Joined: 22/01/2013 13:27

#2 Re: Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post by Sunculish »

Da, nazlost. Ovu pricu sam davno nekada cula, ako se dobro sjecam, djecaka su dali usvojiti negdje u Srbiji. Tuga... :(
Nego, apsolutno se slazem sa uvodnim postom , sve bi ponovili samo mozda vise I agresivnije, ne dao im dragi Bog prilike vise nikada.
A tu trebamo mi da odigramo glavnu ulogu, do sada smo vrlo nezainteresovani I traljavi po tom pitanju. Pocevsi od porodice pa do uze I sire drustvene zajednice. Kolektivno smo 0! Opet smo na predratnom nivou sto se tice kolektivne svijesti. Busamo se nekim laznim merhametom, saburom ko fol, merhametom svojstvenim samo prema tudjem, prema svojem smo zvijeri. Kad ovo posljednje bude obrnuto, onda se imamo cemu nadati. Do tada mi, roditelji, zajednica, moramo da pocnemo da ucimo I primjenjujemo komsijske metode na sebi I svojima da bi sprijecili ponovne Srebrenice, Visegrade, Prijedore, Ahmice I mn.dr. Neka nam se Allah dz.s. smiluje I da nam vise pameti.
User avatar
sadie_forever
Posts: 6009
Joined: 24/08/2014 21:34

#3 Re: Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post by sadie_forever »

Cuj u srbiju :/
kiligonzales
Posts: 5435
Joined: 01/12/2016 10:32
Contact:

#4 Re: Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post by kiligonzales »

strasno svjedocenje ali bas..
kockakockica
Posts: 1706
Joined: 25/01/2017 14:47

#5 Re: Najpotresnija ratna prica - SREBRENICKI HOROR

Post by kockakockica »

Ne znam sta jos treba da se desi da bude jasno sta bi opet radili. Skocite na clanak o sjedecoj odbojci da vidite kako vrijedjaju invalide, sta dalje da se pise. Da ne spominjemo non stop velicanje zlocinaca, negiranje zlocina itd. Prije dva dana stotine djece u Foci, pored njih na zidu ogroman plakat ratnog zlocinca Mladica. Najveca ironija je da skoro citava Foca radi u Gorazdu, odrade smjenu i ponesu pare kuci, a onda nastave sa srbovanjem. Nekoliko hiljada ljudi jos uvijek nije pronadjeno nakon toliko godina od agresije, u skrivanju ucestvuju SVI, svi znaju po selima gdje su ti ljudi po grobnicama ali niko nista ne govori. Oni vec djecu od malih nogu uce ko su im "heroji" i neprijatelji.

Kad su bile poplave prije nekoliko godina, svi se digli na noge da im pomognu, iskreno bilo i meni zao. Sad mi je sasvim svejedno, neka svi pocrkaju pogana gamad.

Samo razvijati NI, svaku banku ulagati u to.
Post Reply