na OBN-u Sulejman Veličanstveni

[SoundersFC]

Hommage za Ibrahima!
http://vimeo.com/user14720007/videos

[Jameka]

Ma kakav harem, upravljat cu svijetom!
LINK na zadnju scenu druge sezone

Kraljica!

[staradis]

sta ono rade sa onim mali vidim u slijedecoj epizodi neka terapija za bebu.

[Nisrin]

E stvarnoi su pretjerali, znam da je serija puna FIKCIJE, sto je normalno i razumljivo ali 1000x pokusavaju ubiti Hurem i svaki put nekako prezivi i za to nikome ne leti glava?! A za neke banalnije stvbari leti?!

Citala sam da u historijskim spisima pise da je Mahidevran izbacena iz palace nakon sto je premlatila Hurem prvi put, a ovdje je muci 100x i Suljo nista, a ona mu je "sve, vazna kao i drzava" :S

Poceli su pretvarati i ovu seriju u meksicke saFunjare, uvodjenjem Cansu Dere koja ima srtele kod rezisera pa je bila u cini mi se 13 epizoda sto je previse, a cak nije ni postojala kao licnost, ali stvarno je sve otislo u vraga...i sad opet atentat na Hurem, djevojka od 20 i nesto godina ubija strazare i sve one robinje i dolazi do Hurem hahaha

[rudy81]

ja sam se postedila i presaltala epizode gdje se Cansu pojavljuje, taman posla da gledam Hurrem na mukama
al je onda priceless gledati epizodu kad je nogiraju s dvora

[Jameka]

E stvarnoi su pretjerali, znam da je serija puna FIKCIJE, sto je normalno i razumljivo ali 1000x pokusavaju ubiti Hurem i svaki put nekako prezivi i za to nikome ne leti glava?! A za neke banalnije stvbari leti?!

Najjaca mi je ona Fatma piromanka. Zapalila sunce Suljine duse, zakonitu mu, majku onolikih princeva, a i dalje se setka po haremu. Jos unapredjena.

ja sam se postedila i presaltala epizode gdje se Cansu pojavljuje, taman posla da gledam Hurrem na mukama

Pravo zboris.
I meni dodje da ne prebacujem na RTL sljedecih 20ak epizoda.

[marritza_ferrer_]

http://sulejmanvelicanstvenionline.blogspot.com

evo vam ovdje link imaju sve epizode ja nisam gledala ni na obn-u ni na rtl-u počela neki dan i zarazila se. a hurrem mi je glavna, mada često sebi prešaltam malo, bude brate dosadnih monologa i onih nekakvih romantičnih bezveze scena koje mi nisu zanimljive :DD

[Logovan]

Hurem se ugojila – Obustavljeno snimanje popularne serije jer glavna glumica ne može stati u kostim
http://www.bh-index.com/?p=15085


Sigurno je previše baklava pojela.

[Jameka]

Sigurno je previše baklava pojela.

Vec je potamanila sve prepelice u Carstvu.

[Logovan]

Sigurno je previše baklava pojela.

Vec je potamanila sve prepelice u Carstvu.

Sada će bolje razmisliti što se tiče trpanja velikih količina hrane.

[shibonja]

Zbog ove serije moj sexualni zivot ispasta

[mumy]

samo mi nije jasno kako Hatidzini blizanci ispadose stariji od ovog Hureminog malog sto je bolestan

[arman1]

http://www.novosti24.net/vijest/22/5294 ... canstveni/
Exclusive

[SoundersFC]

Meryem Uzerli se istesala pravo i nije istina ono o debljanu!

[Bosnian man]

jel moguće da je onaj TUKAC Suljo u realnosti bio toliki debil, da nije mogao uvidjeti kakva zmija
(Aleksndra=Hurem) mu je zavrtila tikvu; pa žena truje sve redom, da može sve bi pobila osim onih par dupeuvlakača oko nje
kažu da je u stvarnosti i na samrti rekla kretenu Sulji, da ga nikad nije ni volila
ne do Bog nikom onakvu sjebakušu za ženu

[Bosnian man]

Ibrahim-paša grijeha nije imao osim svoje veličine!



Ovom jednostavnom rečenicom je francuski političar, pisac i poeta Alfons Lamartin (Alphonse Lamartine) opisao motiv koji je sultana Sulejmana Veličanstvenog naveo da 1536. godine pogubi svog velikog vezira, ratnika, diplomatu i životnog prijatelja.

Zašto danas pisati o Ibrahim-paši? Zato što TV sapunica "Sulejman Veličanstveni" prikazuje krivu sliku, između ostalog, i o velikom veziru jednog od najvećih sultana Osmanskog carstva.

Više izvora, i turskih i zapadnih, slaže se u jednom - Ibrahim-paša jeste bio ambiciozan i željan slave, ali nije bio izdajica! Ubijen je jer je izrastao u veličinu, uz dodatan utjecaj spletki i laži kojima je Sulejman Zakonodavac godinama "napajan" i kojima je, na kraju, prema svemu sudeći, podlegao.

Moć i utjecaj

Profesor historije i doktor nauka Hester Donaldson Dženkins (Jenkins) u radu "Ibrahim-paša, veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog", u izdanju Univerziteta "Columbia", ovako opisuje Muhibbijevog miljenika:

- Ibrahim-paša je bio vizionar, rođeni lider koji je imao veliki utjecaj na sultana. Slavljen je kao jedan od arhitekata Osmanskog carstva i jedan od najuspješnijih od svih velikih vezira koje je Carstvo imalo. Uspio je zapadni kršćanski svijet 16. stoljeća natjerati da percepira Osmansko carstvo kao svjetsku silu. Uspješno je prezentirao Sulejmana kao sahib-kirana - vladara novog, univerzalnog carstva. Ibrahim je Sulejmana predstavio i Carstvu i Evropi kao novog osvajača, novog Aleksandra Velikog. Ibrahimova retorika graniči sa mesijanskom. Vjerovao je da i historija i božansko proviđenje vode njegova i Sulejmanova djela. Ibrahim-pašina moć i utjecaj bili su na ovoj visini. I u tome je bio problem.

Šta je dovelo do gubljenja povjerenja i postepenog gašenja Sulejmanove naklonosti prema njegovom do tada najboljem prijatelju i najodanijem saradniku? Svi veliki veziri Osmanskog carstva imali su mnogo neprijatelja te, stoga, ni Ibrahim-paša nije bio izuzetak. Uz to, njegov položaj osjetljivijim je činilo i sultanovo iskreno povjerenje u svoga velikog vezira. To se, naravno, nije sviđalo ostalim pretendentima na njegovo mjesto, kako političko tako i mjesto u sultanovoj blizini. Ibrahim-paša imao je mnogo neprijatelja, ali su mu najviše štete u sultanovim očima nanijeli Iskender Čelebi, ministar finansija, i Hurem-sultanija. Ove dvije osobe su, navodi to i Dženkins, potrošile godine na urušavanje sultanovog povjerenja u Ibrahim-pašu.

Ibrahim-paša se uspio izboriti sa Iskender Čelebijevim smicalicama, ali ne i sa ženskim spletkama koje su se umiješale i u državne poslove. Hurem-sultanija je prenosila Sulejmanu ružne priče koje je narod prepričavao o njegovom prijatelju. Isto tako, Ibrahim-paši se na teret stavljalo da je korumpiran i da je uzimao novac od Austrije i Francuske, da je u dosluhu sa sultanovim sinom Mustafom htio njega postaviti na tron i vladati umjesto njega... Tako Dženkins prenosi priču francuskog historičara Bodijea (Baudier), prema kojoj je Hurem, nastojeći srušiti Ibrahim-pašin ugled, "otkrila" da je veliki vezir bio omiljen kod austrijskog vladara Ferdinanda te da je sa Karlom V obavljao tajne poslove.

Navodno je sultanu pokazana i kompromitirajuća prepiska čija autentičnost nikada nije dokazana. Bodije kaže da je Sulejman pokazao Ibrahim-paši njegova pisma Ferdinandu i Karlu V. No, tih pisama nema među dokumentima koje je sakupio Gevay, a koji su skoro kompletni. "Izdajničku prepisku" između Ferdinanda i Ibrahim-paše nisu našli ni Austrijanci u svojoj historijskoj građi. Naprotiv. Ferdinand u pismu Ibrahim-paši od 5. jula 1535. godine zalaže se za što uspješniju vladavinu omiljenog velikog vezira i izražava svoju zahvalnost na naporima koje Ibrahim-paša ulaže da bi se očuvao mir između dvije zemlje.

Dio toga prikazan je i u TV sapunici. No, Dženkins ističe da ne postoje čak ni pokazatelji, a kamoli pouzdani dokazi niti za jednu od tvrdnji koje su Ibrahim-paši stavljane na teret.

"Pao je u maštarije o sultanovanju i moći", također komentira turski historičar Osmanzade, što bi u prijevodu moglo značiti samo kao pokazatelj megalomanije koju je Ibrahim-paša nedvojbeno pokazivao. Slično misli i Sadullah Said Effendi, a Solakzade i Abdulrahman Šeref smatraju da je Ibrahim-paša kažnjen smrću zbog njegovog odnosa prema Iskender Čelebiju, koji je obješen nakon optužbi da je tokom pohoda u Perziju opljačkao državnu kasu.

Ni optužbe da je veliki vezir zanemario Sulejmanove interese nikada nisu dokazane. No, čini se da je ovakvih pažljivo i redovno pothranjivanih glasina koje su u konačnici rezultirale Ibrahim-pašinim pogubljenjem ipak bilo previše te je bilo pitanje vremena kad će kap preliti čašu. Uostalom, šta bi Ibrahim-paša mogao dobiti od bilo koga, a što mu sultan Sulejman već nije dao, pita se Dženkins i ističe:

- Dok smo izučavali karijeru Ibrahim-paše, shvatili smo kako je postepeno sakupljao moć u svoje ruke. Primijetili smo da su evropski zvaničnici bili impresionirani Ibrahim-pašinim statusom u Carstvu. On je, praktično, bio vladar Osmanskog carstva. Ali, zaboravio je na jednu činjenicu: apsolutno je bio na raspolaganju sultanu i mogao je u svakom trenutku biti osramoćen ili pogubljen, čak i iz običnog sultanovog hira - napisao je Dženkins.

Sultan Sulejman Zakonodavac svog najboljeg prijatelja upoznao je kao mladić, dok je bio upravitelj pokrajine u Manisi. Godine druženja isplele su čvrsto prijateljstvo i povjerenje.

Koliko je sultan volio svog saputnika i velikog vezira i koliko mu je vjerovao možda pokazuje prijevod zapisnika Sulejmanovog pisara Dželalzadea uoči pohoda na Beč (preveo ugledni austrijski orijentalista Von Hammer).

- Naređujem da Ibrahim-paša od danas zauvijek bude moj veliki vezir i serasker (komandant vojske), a imenuje ga moje visočanstvo u svim mojim zemljama. Moji veziri, beglerbegovi, vojne sudije, poznavaoci zakona, zvaničnici suda, sejjidi i šejhovi, sandžakbegovi, generali konjice ili pješadije sve moje pobjedničke vojske, svi moji zvaničnici i uposlenici, svi narodi mog carstva, mojih provincija i gradova, svi siromašni i bogati... Ukratko svi će prihvatiti mog velikog vezira kao seraskera, izražavat će mu poštovanje i čast jer to je kao naređenje iz mojih usta. Svi će ga pažljivo slušati i njegove preporuke primiti s poštovanjem i nijednu od njih neće zanemariti...".

Vjerovatno se ovoga nije sjetio kada je naredio da se Ibrahim-paša pogubi. Ali, Sulejman u tim okolnostima nije zaboravio na vlastito obećanje i ferman da Ibrahim-paši neće nauditi sve dok živi. Morao je potražiti izlaz. Jedan od njegovih savjetnika ponudio mu je odličan način da ispuni obećanje, a izvrši odluku - praktično prevarom. Savjetovano je da veliki vezir bude pogubljen dok sultan spava jer, protumačeno je, čovjek u snu nije svjestan šta radi, praktično nije živ, pa tako sultan neće pobiti svoju riječ!?

Oduzeto bogatstvo

Drugi izvori navode da se Sulejman obećanja oslobodio time što je izgradio džamiju u Istanbulu. Naredbu o gradnji džamije dao je sedam dana uoči Ibrahimovog pogubljenja. Prema toj verziji, sedmicu je sultan s velikim vezirom nasamo večerao, htijući mu navodno dati šansu da pobjegne. Iz kasnije nađenih Ibrahimovih pisama vidi se da je on apsulutno bio svjestan situacije, ali da je do kraja htio ostati odan Sulejmanu.

Ibrahim-paša je 5. marta 1536. godine otišao na večeru sa sultanom i da u Topkapiju prespava. Uradio je to bezbroj puta do tada. Ujutro su našli njegovo tijelo s tragovima davljenja. Život mu je prekinut u 42. godini. Tijelo je preneseno do tekije na Galati. Ukopan je bez ikakvih obilježja. Oduzeto je sve njegovo bogatstvo, a on više nije čak ni spominjan, kao da Osmanskim carstvom nije ni vladao 13 godina. Cijeli je svijet tada ostao šokiran.

Da li ovaj način smaknuća i zaborava velikog vezira govori o Ibrahim-paši ili o sultanu Sulejmanu i njegovoj slabosti?

Sulejman je kasnije žalio zbog svoje odluke i značajno se promijenio. Svoju tugu izrazio je u stihovima u kojima ističe ljubav i prijateljstvo prema Ibrahim-paši.

Obrazovan, zaljubljenik historije, bio je poznat kao "najljepši čovjek Carstva"

Venecijanci su o Ibrahim-paši zapisali: "Volio je sebe više nego svoga gospodara i želio je biti sam u dominaciji svijeta u kojem je bio toliko poštovan".

Diplomati su ga zvali "Ibrahim veličanstveni".

Bio je poznat kao "najljepši čovjek Carstva".

Tadašnji savremenici dali su mu nadimak Makbul Maktul (voljeni i pogubljeni).

Bio je dostojanstven, impresivan, imao je manire i veličanstvenost u kojoj je vidio svoga gospodara.

Bio je izvrsno obrazovan; osim vojne naobrazbe, imao je sklonost ka muzici, pisao poeziju i govorio perzijski, grčki i italijanski jezik. Bio je zaljubljenik u historiju i geografiju.

Ibrahim-pašine, odnosno, dužnosti velikog vezira u 16. stoljeću, među prvim, bile su da komanduje vojskom, on je jedini uz sultana određivao ko će biti pogubljen, kažnjen, nagrađen, degradiran ili unaprijeđen, ko će biti imenovan na dužnosti, a uz savjete i koordinaciju sa šejhu-l islamom, određivao je postulate pravičnosti.

Doveo je otomansku vojsku pred vrata Beča na Zapadu i u Bagdad i Tabriz na Istoku.

Nekad sam, a nekad slušajući sultana, pokazao se sposobnim strategom i neustrašivim ratnikom.

Uspostavio je dobre diplomatske odnose sa Evropom, a pokazao se vrlo inteligentnim i jakim za Sulejmanove interese.

Njegova vlast u Egiptu korištena je mudro, a njegovo vođenje Rumelije bilo je uspješno i iznad standarda u to vrijeme.

Za 13 godina je napravio na desetine džamija, tekija, kuća za derviše, mekteba, škola...

Bošnjak porijeklom

Kao što smo nedavno objavili pozivajući se na više izvora, porijeklo Ibrahim-paše, prema nekim dokumentima, usko se veže za jednu od najpoznatijih bosanskih plemićkih porodica! Naime, Ibrahim-pašin djed bio je Hidajet-paša (ranije Mihajlo), jedan od potomaka bosanskog bana Nikole (sin bana Kulina). On je bio među prvim članovima bosanskog plemstva koji su primili islam (izvor: Salih Muvekkit-Hadžihuseinović, 1998.) Hidajet je primio islam 1447. godine za vrijeme vladavine sultana Murata II, koji mu je i dao ime. Horman (1976: 603-607), također, navodi da je Hidajetov sin Halil-paša otac Ibrahim-paše, koji je "oženio sestru sultana Sulejmana".

[Jameka]

kažu da je u stvarnosti i na samrti rekla kretenu Sulji, da ga nikad nije ni volila
ne do Bog nikom onakvu sjebakušu za ženu

Jasta je. Zato je valjda i poslije njene smrti i tih rijeci obozavao.

Hurem (Rokselanine) je bila prva žena u turskoj istoriji koja je bila sahranjena u dvorištu jedne džamije. Prema svim pravilima, u dvorištima su se sahranjivali majke i deca sultana, ali ne i sultanove konkubine ili miljenice. Kad je Hurem preminula 18. aprila 1558 u 52. godini, uprkos pravilima sultan je naredio da se sahrani u dvorištu raskošne Sulejmanove džamije, koja je završena 1557. Sultan Sulejman je nadživjeo Hurem osam godina i naredio je da se sahrani pored nje. Poslije Rokselanine smrti u Sulejmanovom životu nije bilo druge žene. Bio je vjeran svojoj Hurem sve do smrti.

A i ova u ovoj emisiji mu je super.
Ako uzmemo u obzir da je trovanje bilo nacionalni sport, ona je mala maca.

[Bosnian man]

Hurem (Rokselanine) je bila prva žena u turskoj istoriji koja je bila sahranjena u dvorištu jedne džamije. Prema svim pravilima, u dvorištima su se sahranjivali majke i deca sultana, ali ne i sultanove konkubine ili miljenice. Kad je Hurem preminula 18. aprila 1558 u 52. godini, uprkos pravilima sultan je naredio da se sahrani u dvorištu raskošne Sulejmanove džamije, koja je završena 1557. Sultan Sulejman je nadživjeo Hurem osam godina i naredio je da se sahrani pored nje. Poslije Rokselanine smrti u Sulejmanovom životu nije bilo druge žene. Bio je vjeran svojoj Hurem sve do smrti.

A i ova u ovoj emisiji mu je super.
Ako uzmemo u obzir da je trovanje bilo nacionalni sport, ona je mala maca.

pa ja i govorim da je TUKAC bio sjeban do kraja
nedo je Bog nikom, samo kmeči tukcu, valjda ga je na tu foru i pridobila, a zloća neviđena, ne zovu je džaba u seriji da je vještica

[rudy81]

Hurem (Rokselanine) je bila prva žena u turskoj istoriji koja je bila sahranjena u dvorištu jedne džamije. Prema svim pravilima, u dvorištima su se sahranjivali majke i deca sultana, ali ne i sultanove konkubine ili miljenice. Kad je Hurem preminula 18. aprila 1558 u 52. godini, uprkos pravilima sultan je naredio da se sahrani u dvorištu raskošne Sulejmanove džamije, koja je završena 1557. Sultan Sulejman je nadživjeo Hurem osam godina i naredio je da se sahrani pored nje. Poslije Rokselanine smrti u Sulejmanovom životu nije bilo druge žene. Bio je vjeran svojoj Hurem sve do smrti.

A i ova u ovoj emisiji mu je super.
Ako uzmemo u obzir da je trovanje bilo nacionalni sport, ona je mala maca.

pa ja i govorim da je TUKAC bio sjeban do kraja
nedo je Bog nikom, samo kmeči tukcu, valjda ga je na tu foru i pridobila, a zloća neviđena, ne zovu je džaba u seriji da je vještica

nisam vidjela jos od Esmeralde da se neko ovoliko sekira oko serije

Hurrem rules!

[TheMule]

Hurrem mora da je bila nevjerovatno karizmaticna, jer na slici ne izgleda bas nesto, a i ova glumica mi nije nesto posebno. Mozda jednostavno nije mog tip zene.

[irac300]

Nimalo pristrasan članak o Ibrahim paši. Šteta što nije napisano da je imao veću riznicu od samog sultana (valjda bio poštenjačina i štedio) kao i da je potpisivanje sebe kao sultana sa sultanovom tugrom na dokumentu smrtna presuda, bilo ko da je uradi. Prema tome, malo manje romantike, a više realnosti. A ovaj zadnji red o porijeklu Ibre, je komedija. Ibro ima veze s Bosnom, k'o prosječan Bošnjo s dinastijom Ming. Hurem je bila samo sposobna žena, i ništa više. Borila se za svoju djecu, i ja joj zbog toga skidam kapu. Nekome valjda smeta što nije bila jadnica i čekala šta će sudbina dodijeliti njoj i njenoj djeci. Serija nikada ne može prikazati o čemu su pričali Sulejman i Hurem u svojim odajama, ali iz mnogobrojnih pisama koje su jedno drugom slali, se može vidjeti velika ljubav i povezanost između njih dvoje.

[citadela]

Nista necu komentarisati u kontekstu serije, pa ce mozda ovo biti svojevrsni off-topic.

Nimalo pristrasan članak o Ibrahim paši. Šteta što nije napisano da je imao veću riznicu od samog sultana (valjda bio poštenjačina i štedio) kao i da je potpisivanje sebe kao sultana sa sultanovom tugrom na dokumentu smrtna presuda, bilo ko da je uradi. Prema tome, malo manje romantike, a više realnosti. A ovaj zadnji red o porijeklu Ibre, je komedija. Ibro ima veze s Bosnom, k'o prosječan Bošnjo s dinastijom Ming. Hurem je bila samo sposobna žena, i ništa više. Borila se za svoju djecu, i ja joj zbog toga skidam kapu. Nekome valjda smeta što nije bila jadnica i čekala šta će sudbina dodijeliti njoj i njenoj djeci. Serija nikada ne može prikazati o čemu su pričali Sulejman i Hurem u svojim odajama, ali iz mnogobrojnih pisama koje su jedno drugom slali, se može vidjeti velika ljubav i povezanost između njih dvoje.

Malo manje "romantike", takodjer. Ta romantika, ta nevjerovatna, velicanstvena, opjevana, bla, bla ljubav je posijala sjeme pocetka propasti Osmanske imperije (i pri tome ne mislim doslovno na Selima II ).
Naravno, tesko je pa mozda i nemoguce govoriti o samim razlozima propasti carstava, drzava, sistema. Suvisno je i govoriti o kompleksnosti jednog takvog pitanja. Nema potrebe ulaziti u milion mogucih razloga za propast Osmanske drzave: promjena okolnosti u Evropi, posebno politickih, izostanak pa mozda i nemogucnost pravovremene preorijentacije osmanskog drustva i sistema sa poljoprivrede na industriju, nemogucnost prilagodjavanja kompletnog drustva i sistema novonastalim okolnostima u 17., 18., 19. stoljecu, otkrice Novog svijeta, novih izvora resursa i prihoda za Evropu, drugih puteva za Daleki Istok i "zaobilazenje" Osmanskog carstva, uspon Ruskog carstva ili spenglerovski receno, prosto neminovnost propasti jednog sistema, kulture itd. itd...
Moze se govoriti o cinjenicama, karakteristikama drustva, sistema i dinastije koji su cinili kontekst za prethodno navedeno. U slucaju kada je drzava de jure jednako dinastija, sto svakako vrijedi za Osmansko carstvo, kreces naravno od vrha -sultana, dinastije.

Nema potrebe govoriti o velicini Sulejmana I kao sultana, halife, zakonodavca, vojskovodje. Da je samo postavio i usavrsio pravni sistem koji ce vrijediti sljedecih 300 godina, bio bi s pravom "Velicanstveni" (a ne spominjati jos sta je predstavljalo Osmansko carstvo za vrijeme njega). Bez obzira na sve to, cinjenica je da su njegove greske dobro kostale Osmansko carstvo sljedecih 150 godina, a mozda i sve do njegove propasti. A najveca mu je greska bila Hurem, a sustinski gledano mozda jedina. On joj je dopustio i dao toliko slobode da se ona u tolikoj mjeri ukljuci u drzavna i politicka pitanja. Sulejman I je (odnosno Hurem) preselio harem iz starog u novi saraj, on je dopustio da harem dobije tako ogroman uticaj, sto je bilo nepojmljivo prije toga. To je pocetak razdoblja narusavanja, tacnije propadanja funkcije sultana, a samim tim i sistema koji je bio toliko jednostavan, ali skoro i savrsen do tada za okolnosti koje su vladale (sistem je ustvari bio sultan -on je taj koji ima svu vlast na Zemlji, iznad njega je samo Boziji zakon, on je od Boga odabran do provodi pravdu i zakon Boziji, sultan jest jednako drzava). Toliki uticaj harema uz promjenu principa nasljedjivanja trona, tj. uvodjenje "kafesa" je dovelo do niza prakticno nesposobnih sultana (pa imas slucaj da je jedan Mehmed-pasa S. "zvucnije" i znacajnije ime od oba sultana nakon Sulejmana pod kojima je bio veliki vezir, i niza sljedecih sultana). Moc se sa funkcije sultana rasplinula na harem, velikog vezira, ulemu, vjerske vodje i janicare. A dalje ide niz: potkopavanje, narusavanje strogo utvrdjene hijerarhije, koja je bila mozda glavni simbol sistema te drzave, uvlacenje mita i korupcije u sve drzavne institucije... Sve je to cinilo okvir za niz razloga propasti Osmanske drzave (sto se zahvaljujuci kompleksnim prilikama u Evropi formalno dogadja 300 godina poslije ).

Da se razumijemo -ja ne govorim protiv same licnosti Hurem. Ali ne moze se govoriti o Hureminoj genijalnosti i sposobnosti u spletkama, a da se istovremeno ne govori u Sulejmanovim greskama, jer je ona prosto djelovala koliko joj je on dopustao.

Kao sto je bila zagarantovana smrtna kazna za bilo koga, ko bi i pomislio za narusi funkciju sultana na bilo koji nacin, tako je bilo nepojmljivo do tada da sultan oslobodi ropkinju i da je ozeni, da jedna zena prisustvuje zasjedanju divana iza poznatog "prozora" u Divan, da jedna zena bude potpuno ukljucena u politiku, toliko da ima komunikaciju s drugim kraljevima itd.

Ne znam odakle ti podatak da je Ibrahim-pasa imao riznicu blaga vecu od samog Sulejmana. Nema sta Ibrahim-pasi nije pripisano sto za vrijeme njegovog zivota, sto poslije njega (od toga da je bio izdajnik i da je saradjivao blisko sa Austrijancima do toga da je uvijek ostao krscanin) a za vecinu toga nema apsolutno nikakvih sigurnih dokaza, cak su i mnoge tvrdnje vezano za njega jasno oborene (slucaj obracanja austrijskih ambasodara Ibrahimu, nudeci mu mito u cilju sto brzeg postizanja mira i njegovo odlucno i zestoko odbijanje odbacuje mogucnost da je radio u korist interesa Habsburgovaca). Istina, potpisao se navodno jednom prilikom kao serasker-sultan i nije da nije bio nevjerovatno ambiciozan, ali opet nista nema sto bi moglo uopce naslucivati da je tezio mjestu sultana, sto je mozda najnevjerovatnija tvrdnja vezano za njega. Takodjer, nema nikakvih dokaza ni da je stradao zbog Rokselaninih spletki.
Jedno je sigurno -covjek je bio prosto genijalan. Inace, prica o Sulejmanu i Ibrahimu je posebna.
Pricu o Ibrahimovom bosanskom porijeklu ne bih komentarisao.

Moj najduzi post na forumu i to na temi o seriji, koju ne pratim posebno, tek odnedavno redovno.

[irac300]

@citadela

Dobar post. Iako se ne slažemo u mišljenju, cijenim kada neko piše kvalitetno. Svako može zauzeti neku stranu, pa tako i ja više cijenim kada neko uspije iz ničega i porazi sve svoje neprijatelje i svoju lozu dovede na tron. (Hurrem). I Ibrahima cijenim zbog istog, jer je i on iz faktički ničega postao najmoćniji čovjek carstva, ali ga je pretjerana ambicija otjerala u smrt. To da on nije ciljao mjesto sultana, možda i jeste tačno, ali je definitivno ciljao da bude neka vrsta regenta Mustafi, i da faktički vlada iz sijene. (iskreno to je moja pretpostavka, s obzirom koliki je on imao uticaj na samog Mustafu). Kao što ti reče, nikada sa sigurnošću ne možemo nešto tvrditi bez neoborivih dokaza.

Što se tiče samog opadanja moći osmanske imperije, koje se takođe pripisuje Hurrem (iako je žena umrla prije dolaska njenog sina), takođe se ne bih složio. U svakom periodu moći jednog carstva dođe period kada iza jakog vladara dođe slabiji. To je jednostavno fakt. Koje god carstvo da proučavaš, vidiš da su se iste stvari desile. Osmansko carstvo je jednostavno doseglo svoj vrhunac za vrijeme Sulejmana i oni jednostavno više nisu imali ni ljudske, a ni materijalne resurse da se nastave širiti, pogotovu jer se i Evropa počela konsilidirati i uviđati veliku opasnost od Osmanlija. Sada da ne nabrajam sve razloge, ovo je samo moje viđenje na osnovu neke literature o Osmanskom carstvu. (čitajući Inaldžika)

[citadela]

Da, Halil Inalcik

Neozbiljno bi bilo pripisivati Hurem stagnaciju i pad moci Osmanskog carstva. Kao sto rekoh, vrlo kompleksno pitanje koje se ne moze svesti na tek nekoliko faktora; razlozi i uzroci su mnogo dublji, a vezani su kako za neke unutrasnje stvari samog osmanskog drustva, tako i za promjenu okolnosti i cjelokupne politicke atmosfere u Evropi. Osmansko carstvo je od svojih pocetaka bilo orijentisano prema Evropi, ali se tek sa Sulejmanom uplelo u zamrseno klupko politickih odnosa u Evropi iz kojeg se vise nikada nije oslobodilo.
Ja samo kazem da kada se gleda citav taj niz razloga za, ne samo stagnaciju, nego i ocito slabljenje moci Osmanske imperije nakon Sulejmana, ne treba gubiti iz vida vrlo bitnu stvar -ozbiljna poljuljanost administrativnog poretka, sistema Osmanlija - to nije tek jedan od uzroka slabljenja osmanske moci, to je okvir za sve ostalo. Kada se govori o nevjerovatnom usponu Osmanlija uvijek se u prvi plan stavlja njihovo, na prvi pogled vrlo jednostavno, a opet vrlo efikasno uredjenje, administrativni poredak sto je bilo osnova i za dobru organizaciju na svim drugim poljima. To je bio cvrst lanac, jasna hijerarhija, gdje je svako u lancu znao svoje mjesto, i ispod koga je i iznad koga je (a ne onakva komedija kao u seriji ). Nakon Sulejmana to je sve ozbiljno poljuljano, a upravo zahvaljujuci njegovim greskama. A kako vec rekoh, to bijase Hurrem.

Ne radi se samo o nizu nesposobnih i slabih sultana, radi se ustvari o prakticno ozbiljno narusenoj sultanskoj funkciji u kojoj je do tada bila sadrzana apsolutna vlast. Upravo naruseni obicaji, koji su itekako imali smisla, od strane Sulejmana su doveli do toga.
Prvo, oslobadjanje ropkinje i zenidba s njom -presedan, kojim jedna od majki princeva dobija poseban status, dobija vec moc. S njom dobija 4 sina -krsenje obicaja da sultan sa svakom miljenicom moze imati samo jednog sina. Hurrem ostaje citav zivot s njim, u Istanbulu, u dvoru, u centru moci -a nije poslana u jednu od provincija, sto su opet nalagali obicaji. Pravilo da svaka majka princa zajedno s princem nakon nekoliko godina bude poslana u neku od pokrajina je bilo posebnog znacaja (s obzirom na pravilo nasljedjivanja trona po principu "najjaci opstaje") -osim sto se na taj nacin obezbjedjivalo prisustvo predstanika dinastije, moci -princa u razlicitim pokrajinama i sto je princ time "kovao zanat", time su se majke princeva (koje su imale ulogu glavnog zastitinika i mentora princa), kao i sami princevi sklanjali, udaljavali iz centra moci -dvora; tako se sprecavalo da se u samom dvoru razviju odredjene mocne frakcije, da sam harem dobije moc i znacaj da bi mogao da utice na drzavne poslove, na samog sultana ili u konacnici i da se okrene protiv sultana. To je sa Sulejmanom naruseno. Smisao i znacaj ovog pravila se vec pokazao s Hurrem -dobila je takav znacaj i takvu moc da je kasnije potpuno bila ukljucena u sve drzavne poslove. S njom je harem dobio pravu politicku moc, cime je vec pocelo da se iz temelja ljulja citav sistem. Harem ce od tada biti jedan od glavnih politickih faktora u Carstvu.

Kako je vec time narusena sultanova funkcija i dalje je nastavljeno rasipanje moci, posebno na velikog vezira. I prije toga je bilo vrlo uticajnih velikih vezira, ali nikada nisu bili toliko mocni, toliko da su i sami sultani de facto zavisili od njih. Pa Selim II i Murat III tesko da su mogli donijeti ikakve znacajne odluke bez konsultacija s Mehmed-pasom S. i na sve nacine su pokusavali da ogranice njegovu moc. S takvim relativno slabim licnostima na sultanskom mjestu, Osmansko carstvo moze zahvaliti genijalnosti pase Sokolovica za taj period kada je Carstvo bez problema preslo preko "Lepanta" i znacajnog ugrozavanja njegove moci na Sredozemlju.
Takva, vec destabilizovana funkcija sultana i uvodjenje "kafesa" sa Ahmedom I u praksu nasljedjivanja trona, dovelo je do niza slabih, nesposobnih sultana, kada istinsku vlast ima harem, veliki vezir i janjicari.

Sto se tice Hurrem - meni nije jasno kako se stavljas na njenu stranu, opravdavajuci njene postupke, a istovremeno ne odobravajuci Ibrahim-pasine. U sustini su jednaki, vrlo ambiciozni, zeljni moci i slave - Hurrem sklona pametnim potezima i spletkama (protjerivanje prve Sulejmanove miljenice iz dvora, uklanjanje princa Mustafe, ukljucivanje u politiku, vjencanje sa Sulejmanom itd.), a Ibrahim genijalan kao diplomata, vojskovodja, drzavnik. Oboje su imali posebnu vezanost sa Sulejmanom. A ako cemo objektivno, sa stajalista osmanskog drustva i drzave -ne mogu se porediti . Ibrahim-pasa je velikim dijelom zasluzan za ono sto je Osmansko carstvo bilo za vrijeme Sulejmana, on je ucinio da se pogled na tu drzavu u Evropi promijeni iz temelja.

To da on nije ciljao mjesto sultana, možda i jeste tačno, ali je definitivno ciljao da bude neka vrsta regenta Mustafi, i da faktički vlada iz sijene. (iskreno to je moja pretpostavka, s obzirom koliki je on imao uticaj na samog Mustafu). Kao što ti reče, nikada sa sigurnošću ne možemo nešto tvrditi bez neoborivih dokaza.

On jeste bio pa prakticno Mustafin mentor i svoju podrsku njemu nije ni skrivao. Ali da je ciljao da dodje do moci tako sto bi bio "njegov regent" - tesko. Prvo, Ibrahim tesko da je mogao imati vecu moc od one koju je vec imao. Od Mohaca pa do smrti imao je maksimalnu moc koju je mogao imati (ostalo je jos sultansko mjesto-ali opet ponavljam, nema nikakvih dokaza da je uopce imao motiv za bilo sto slicno) -dosao je do tolike moci da se Sulejman s njim skoro uvijek konsultovao prije povlacenja znacajnih poteza (sto je prakticno bilo rijetko, jer je svjesno sve prepustio Ibrahimu), a Ibrahim je vrlo cesto samovoljno donosio odluke; sto opet nije za pohvalu Sulejmanu. Drugo, poznato je kakva je licnost Mustafa bio, pa je tesko da je mogao biti njegov regent u pravom smislu toga. Strasno sposoban, omiljen i autoritet medju vojskom, posebno janjicarima, najvjerovatniji nasljednik trona. Kud ces dalje kada se Sulejman, takav autoritativan sultan, nakon 33 godine svoje vlasti skoro pa suocio s pobunom nakon njegovog smaknuca. I da, Mustafa je jos jedna Sulejmanova greska, mozda najveca. S obzirom na Rokselaninu umijesanost, opet kazem -sustinski, prava greska mu je Hurem.

[Pitarrr82]

Nije jedina zena koja je "mijenjala" tok historije na ovaj ili onaj nacin tako da to nista ne cudi...