piupiu wrote: O moralu i seksualnosti ili kratki osvrt na novu zagonetku koju je pred nas postavio harač zajedno sa slikovnim prikazom.
I, tako, dok mi željno iščekujemo Profesora h da nam kaže šta se desilo sa atomskom bombom i da li je dijete zaginulo u našoj moralnoj dilemi; on krene sa novom lekcijom. O tome kako se religija bavi seksualnošću. Dok se on priprema da nas povede u novom pravcu razmišljanja o moralu, ja bih se osvrnula na gornju sliku sa aspekta jedne od diskusija koje smo vodili na zadnje dvije tri strane.
u pravu si, nismo zaključili. imao sam namjeru to da učinim, ali na žalost već smo prešli na nešto drugo, pa mi se nije dalo vraćati narod sad ponovo na to. ono što bih ja zaključio iz svih odgovora - iznenađujuće kontruktivnih - na postavljene dileme je sljedeće:
1) konsekvencijalizam neke vrste (krajnje pojednostavljeno: da posljedice djelovanja istog određuju kao moralnog ili ne, a ne neko prethodno pravilo) je iznenađujuće prihvaćena i razumljiva mnogima; iako je to tek jedna od mnogih mogućih moralnih teorija to je očito jedan od svjetonazora koje ateisti bez problema mogu prihvatiti i s kojim se ova tema (na čemu ateisti baziraju svoj svjetonazor ili da li je moguć moral bez boga) može i zaključati. moral je, u tom smislu, jedna nemisterizona pojava
2) drugi primjer je ukazao na pododređenost moralnih teorija općenito. ovdje se dosta raspravlja o moralu ili o tome da ga jedni imaju, a drugi nemaju itd., međutim kada se postave konkretna pitanja svi se nađu u dilemi: jasnih odgovora nema, nužno je ući u neko promišljanje, u vršenje nekog -što bi rawls kazao - reflektivnog ekvilibrijuma: dovođenja nekih konkretnih ad hoc stajališta (npr. ne treba povrijediti dijete), sa nekim generalnijim privrženostima (npr. treba činiti ono što će povećati opće dobro). takva vrsta interpretativnog pristupa moralu, koja ateistima nije strana, zbog navedenog ne bi trebala biti problematična, upravo zato što je to neizbježno
vjerovatno bi se o tome moglo još pričati, ali dalje generalizacije na osnovu tako malo podataka ne bi bile opravdane
piupiu wrote:Ova karikatura primjer je islamofobije koje smo se dotakli u prethodnim postovima. Dakle, radi se o neduhovitoj postavci teze da su muslimani kozo*ebi, kojima je dozvola da opće sa životinjama upućena od strane nekog vjeroučitelja, koji opet - tako kaže slikovni prikaz - citira Poslanika Muhameda. Pri tome su dva - pretpostavljamo - sljedbenika vjere prikazana kao iskeženi, bradati, tamne kože, opasani dinamitom i naoružani do zuba kozo ili ovco ili životinjoopćitelji. Mogla bih se zakleti da je slikovni prikaz napravio bijelac, koji je, usput, i rasista; no s obzirom da ne znam, to će ostati samo moja pretpostavka.
Moguće je da autor ovog znakovitog kolaža, kao i same karikature; smatra da medju "civilizovanim" ljudima nema zoofila, što, naravno, nije istina. Vicevi o Novozelandjanima i Australcima i njihovom specijalnom odnosu sa ovcama su legendarni, a i moralna pouka je slična - u nedostatku žene, muškarci to mogu i sa životinjama (u ovom slučaju je to historijski fakt o zemljama koje su naseljavane muškarcima i nisu imale dovoljno žena 'na terenu' u pioniriskim danima):
Kakva je veza izmedju ove slike i teme? Nemam pojma. Moguće je da harač ukazuje na to da je veza izmedju civilizovanja, morala i seksualnosti jako očigledna, s čime bi se složio Freud; i da su se religije seksualnošću bavile vrlo detaljno, o čemu svjedoče povijesni izvori, pa, valjda i ova slika. Moguće je i da želi reći da islam aminuje zoofiliju, te izražava svoje moralno neslaganje s time. A, moguće je i da njome ukazuje na fleksibilnost morala, koja nam dozvoljava da pod odredjenim okolnostima radimo stvari koje pod drugačijim okolnostima ne bi smatrali normalnim. Sve je moguće.
Karikatura ispod haračovog citata je sama po sebi degutantna meni kao ženi, kao i zbog stereotipa kojima se služi (vrhunski karikaturisti to ipak rade na inteligentniji i duhovitiji način); no, prihvatam da bi ona nekome mogla biti i duhovita. Neko će u noj pronaći neku visokointelektualnu misao o religiji i moralu; a, nekome će ona, bogme, biti i uvrjedljiva. Sa stanovišta tekstualne i simboličke analize, nisam sigurna gdje nas to ova karakatura treba odvesti u daljem slijedu rasprave; no, harač će se već izjasniti.
iako ne mislim da su termini poput islamo/homo-etc.-fobije nekorisni, ova reakcija pokazuje njihovu problematičnost (zaudara na prenemaganje onih što ih u americi zovu bleeding heart liberals). sliku sam izabrao čisto zbog sadržaja onoga što je z. naik, kao jedan od najvećih* islamskih autoriteta danas, izrekao; da je to učinio neko drugi ne bi mi bilo zanimljivo. ismijavanje talibana i terorista mi nikada nije bilo degutantno, pa zato nisam na karikaturu ni skrenuo pažnju. priča o ko*ojebima se veže, koliko ja pratim taj diskurs, isključivo za pripadnike militantnih islamističkih grupa i ja sam donedavno imao dojam da se radi čisto o nekoj vrsti (opravdane) propagande. iznenadio sam se saznanjem da bestijalnost u određenoj verziji te teologije nije strana. raspravljanje o tome bi bilo veoma zanimljivo na ovoj temi koja se bavi pitanjem morala, a moglo bi se dovesti i u vezu sa onom pododređenošću morala koju sam spominjao. posljednje posebno u kontekstu islama koji u sebi sadrži značajni pluralitet normativnih/moralnih mišljenja, što je uvjetovano postojanjem različitih pravnih škola.
*ili zasigurno najpopularnijih, ali imajući u vidu da teo-logija nije nauka u pravom smislu riječi nisam sklon mišljenju da u vjeronauci moguće diskriminirati između tih "naučnika", po nekom objektivnom kriteriju