Muzički Almanah (naš život u muzici)

[Ommadawn]

Koliko nas stvarno obraća pažnju na kvalitet muzike u "tehničkom" smislu? Da imamo dobar snimak koji ćemo slušati na HiFi opremi pristojnog kvaliteta. Ne vrhunskoj, teško da iko od nas sebi može to priuštiti, ali na niže srednjeg kvaliteta ili srednjeg kvaliteta.

Pa ima nas par ovdje... Digitalni format (kao mp3) je dobar za "isprobati" muziku. Ali ono što mi se stvarno sviđa
želim imati u kvalitetnom fizičkom formatu, na cd-u ili vinilu. Time sebe najviše volim počastiti.

Nisam mislio samo na razliku između MP3 i CD/vinil. Mislio sam da li, obraćate pažnju na izdavače. Recimo, kod klasike je neprikosnoven Deutsche Gramophon, kod džeza Blue Note itd. Nije u pitanju samo spisak izvođača koju te kuće izdaju. Te kuće su slavne, pored izvođača, i po kvaliteti produkcije, kvaliteti snimka, nosača zvuka. I kada planirate kupiti neki CD ili vinil, da li gledate ko je izdavač ili ne? Ja pokušavam, ali, naravno, teško je iz BiH takve stvari pratiti.

I kod digitalnih nefizičkih formata (MP3, FLAC), moguće je ganjati kvalitet. Na primjer, jedno je slušati 320bps MP3 sa mobitela, drugo je slušati 24/96.000 FLAC sa, recimo, FIIO X3. CD kvalitet je 16/44.100

Uostalom, nije teško ripovati neki kvalitetan CD ili vinil u barem 16/44.100 FLAC za neki stand-alone ili prenosni DAP ili kompjuter.

Koliko nas je spremno platiti gramofon od barem 300KM, pojačalo od nekih 500KM, par zvučnika od barem 500KM, slušalice od 200KM, digitalni player od nekih 300KM, pa onda pripremiti sobu i raspored stvari u njoj, akustično je tretirati panelima ako treba, da bi ušli u početnički nivo HiFi-ja.

Ili je dovoljno kompjuter sa nekim zvučnicima i nekim 30 KM Sony ili kopija Beats slušalicama i mobitel sa slušalicama koje dođu uz mobitel.

Koliko nas je spremno na "žrtvu" i finansijsku i organizacionu da bi muziku zaista slušali u svoj njenoj ljepoti ili nam je dovoljno samo neka se pristojno čuje. Koliko nas zaista odvoji sat vremena da se izoluje i neki album posluša potpuno koncentrisano upravo zbog slušanja albuma, za šta je potrebna i kvalitetan izvor i kvalitetna audio oprema i prostor, kao i vrijeme.

Ili slušamo muziku usput, dok nešto radimo, muzika nam služi samo da popuni tišinu. A onda i MP3 od 128bps na Genius kompjuterskim zvučnicima je sasvim dovoljan.

U stvcari, pitanje je, koliko nas stvarno voli muziku zbog muzike, a ne da bi nam muzika bila nešto usput?

Pa vidi, ja sam tu negdje na pocetnickoj fazi Hi-Fi uredjaja - ili koliko je zapravo pravilno reci pocetnickoj jer sam prilicno zadovoljan reprodukcijom zvuka te ne mislim mijenjati. S druge strane ja tu ulazem umjereno s obzirom na primanja - neke druge stvari imaju vece prioritete.
Pojacalo: DENON pma-720ae
Gramofon: Pro-Ject Debut II
Zvucnici: Genexxa, 350W
CD-plejer: Pioneer

U ostavi imam jos gramofon Luxman PD264 koji ne funkcionise bas najbolje, problem je brzina okretaja koja se drasticno mijenja prilikom slusanja i gotovo je nemoguce ustimati da ide cijelo vrijeme ravnomjerno prilikom makar jedne strane ploce. Da ga bacim - ne ide. Da ga prodam - zao mi. Jedan prijatelj mi preporucuje da ga zadrzim i da pronadjem nekog ko se dobro razumije u elektroniku da mi ga sredi.

Eh sad trazenje ploca - jer ja iskljucivo samo slusam na vinilu - je sama stvar po sebi interesantna. O tome malo kasnije, zurim na nastavu.

[Hakiz]

Nije to toliko do diskografskih kuća (iako zbog vrste muzike ove dvije kuće koje si spomenuo moraju iznimno paziti na kvalitet)
koliko je do onoga ko radi mastering cd-a ili vinila.

Razumijem te, ali ipak mislim da je do izdavača. Jer izdavač, kompanija koja daje novac pa plaća i mastering stručnjaka odlučuje da li će neka pjesma ili album biti masterovan sa više ili manje dinamike, glasnoće, itd. Ako master inžinjer neće da uradi šta mu izdavačka kuća kaže, kuća će naći drugog za mastering.

Upravo zato se i gleda ko je izdavač. Jer, zna se koja izdavačka kuća ima kakav pristup, pa u skladu sa pristupom angažuje i inžinjere zvuka koji im takav pristup omogućavaju.

[Hakiz]

Eh sad trazenje ploca - jer ja iskljucivo samo slusam na vinilu - je sama stvar po sebi interesantna.

Ovo je interesantna tema. Dakle, u zadnjih 20 pa i malo više godina, muzika se dominantno radi digitalno. I kada se izvodi analogno, snima se na računare, u računarskim programima se obrađuje, miksa, masteruje se za digitalni format. Tako da i kada se reže ploča, izlaz iz mastera, dakle produkcijski proces je prilagođen digitalnom formatu, ne vinilu. Svej je prilagođeno digitalnim formatima, bio to CD ili već spomenuti FLAC, Wav, MP3 itd.

U tom slučaju se postavlja pitanje, ima li smisla kupovati ploče sa muzikom koja je masterovana tako da svoj tehnički maksimum, da sve finese itd daje na digitalnom formatu, ne na vinilu?

Ima ljudi koji kažu da sve što je izdano od početka, ili sredine 1990-ih nema smisla kupovati na vinilu zbog gore rečenog. Izdanja do tada su u redu na vinilu, ali poslije toga je sumnjivo. Ja, recimo, imam ploču Juliana Breama, album sniman 1982. i 1983, izdan 1984, i koji je digitalno sniman i obrađivan, iako je izdan na ploči.

Upravo gledam omot te ploče. I na omotu pišu sljedeći tehnički podaci (dakle, osim djela, izvođača i autora):

Izdavač: RCA, Red seal label

Produced by James Burnett
Recording engineers: Bob Auger and John Bower
Disc mastering: George Drebot
Recording dates: 10. 1982. (concerto), 12. 1982 - 1. 1983. (solo pieces)
Recording locations: St. John's Smith square. London (concerto), Wardour Chapel, Dorset (solo pieces)
Digital system: Mitsubishi MX80
Microphones: Neumann U-87 and U-49, AKG-451 (concerto), Neumann SM-69 (solo pieces)
DIsc mastering: Channel 5, RCA studios New York city, Lathe: Neumann VMS-70 with Zuma computer, Cutter head: Neumann SX-74
Plating, matrixing and pressing: Europadisk

I pišu art director i fotograf za omot ploče.

Sa druge strane, ploča Damir imamović's Sevdah takht "Dvojka" iz 2016. osim imena djela, izvođača i autora omota ima slijedeće podatke:

Recorded and mastered at Sono studios, Czech republic, by Milan Cimfe,
Recording assistant Jan Ruzicka
Produced and mixed by Chris Eckman
Mixed at Studio Zuma, Ljubljana

Da li obilje podataka sa izdanja iz 1984. i malo informacija sa izdanja iz 2016. govori nešto? A navođnje imena ljudi koji su snimali, miksali i masterovali album govori da su za pjesmu i album ti ljudi značajni onoliko koliko su i autor djela i izvođač djela. Št označi da ti inžinjeri zvuka, to jeste izdavač koji ih angažuje i plaća, mogu ili popraviti ili upropastiti autorski rad, djelo.

U muzičkoj industriji autori imaju malo uticaja na albume, izdavači vode glavnu riječ. I takvi ugovori se i potpisuju, ugovori koji autorima oduzimaju veliki broj, čak i fundamentalne odluke o tome kako će njihovo djelo na kraju zvučati.

[dale cooper]

Nije to toliko do diskografskih kuća (iako zbog vrste muzike ove dvije kuće koje si spomenuo moraju iznimno paziti na kvalitet)
koliko je do onoga ko radi mastering cd-a ili vinila.

Razumijem te, ali ipak mislim da je do izdavača. Jer izdavač, kompanija koja daje novac pa plaća i mastering stručnjaka odlučuje da li će neka pjesma ili album biti masterovan sa više ili manje dinamike, glasnoće, itd. Ako master inžinjer neće da uradi šta mu izdavačka kuća kaže, kuća će naći drugog za mastering.

Upravo zato se i gleda ko je izdavač. Jer, zna se koja izdavačka kuća ima kakav pristup, pa u skladu sa pristupom angažuje i inžinjere zvuka koji im takav pristup omogućavaju.

I Deutsche Grammophon i Blue Note su danas dio Universal konglomerata. A Universal izdaje i gomilu druge vrste muzike.
Nema više malih tvrtki sve je to sada ukrupljeno u dvije ili tri velike kompanije. Ali klasika i jazz zahtjevaju sasvim drugačiji
pristup masteringu od pop ili rock muzike.

[dale cooper]

Eh sad trazenje ploca - jer ja iskljucivo samo slusam na vinilu - je sama stvar po sebi interesantna.

Ovo je interesantna tema. Dakle, u zadnjih 20 pa i malo više godina, muzika se dominantno radi digitalno. I kada se izvodi analogno, snima se na računare, u računarskim programima se obrađuje, miksa, masteruje se za digitalni format. Tako da i kada se reže ploča, izlaz iz mastera, dakle produkcijski proces je prilagođen digitalnom formatu, ne vinilu. Svej je prilagođeno digitalnim formatima, bio to CD ili već spomenuti FLAC, Wav, MP3 itd.

U tom slučaju se postavlja pitanje, ima li smisla kupovati ploče sa muzikom koja je masterovana tako da svoj tehnički maksimum, da sve finese itd daje na digitalnom formatu, ne na vinilu?

Ima ljudi koji kažu da sve što je izdano od početka, ili sredine 1990-ih nema smisla kupovati na vinilu zbog gore rečenog. Izdanja do tada su u redu na vinilu, ali poslije toga je sumnjivo. Ja, recimo, imam ploču Juliana Breama, album sniman 1982. i 1983, izdan 1984, i koji je digitalno sniman i obrađivan, iako je izdan na ploči.

Upravo gledam omot te ploče. I na omotu pišu sljedeći tehnički podaci (dakle, osim djela, izvođača i autora):

Izdavač: RCA, Red seal label

Produced by James Burnett
Recording engineers: Bob Auger and John Bower
Disc mastering: George Drebot
Recording dates: 10. 1982. (concerto), 12. 1982 - 1. 1983. (solo pieces)
Recording locations: St. John's Smith square. London (concerto), Wardour Chapel, Dorset (solo pieces)
Digital system: Mitsubishi MX80
Microphones: Neumann U-87 and U-49, AKG-451 (concerto), Neumann SM-69 (solo pieces)
DIsc mastering: Channel 5, RCA studios New York city, Lathe: Neumann VMS-70 with Zuma computer, Cutter head: Neumann SX-74
Plating, matrixing and pressing: Europadisk

I pišu art director i fotograf za omot ploče.

Sa druge strane, ploča Damir imamović's Sevdah takht "Dvojka" iz 2016. osim imena djela, izvođača i autora omota ima slijedeće podatke:

Recorded and mastered at Sono studios, Czech republic, by Milan Cimfe,
Recording assistant Jan Ruzicka
Produced and mixed by Chris Eckman
Mixed at Studio Zuma, Ljubljana

Da li obilje podataka sa izdanja iz 1984. i malo informacija sa izdanja iz 2016. govori nešto? A navođnje imena ljudi koji su snimali, miksali i masterovali album govori da su za pjesmu i album ti ljudi značajni onoliko koliko su i autor djela i izvođač djela. Št označi da ti inžinjeri zvuka, to jeste izdavač koji ih angažuje i plaća, mogu ili popraviti ili upropastiti autorski rad, djelo.

U muzičkoj industriji autori imaju malo uticaja na albume, izdavači vode glavnu riječ. I takvi ugovori se i potpisuju, ugovori koji autorima oduzimaju veliki broj, čak i fundamentalne odluke o tome kako će njihovo djelo na kraju zvučati.

Ne nužno, dosta ovih malih izdavača koji rade limited edition izdanja vinila rade mastering specijalno za vinil i režu ga tako.
To rade i velike kuće kod ovih deluxe izdanja. Ne radi se sve naravno, ali uvijek se na stranicama zna dati dosta detalja
vezano za težinu vinila i mastering.

[Izmedju CVile i DMalte]

Ne mislim davati 20 milja dolara na cd player da bi mi odsvirao srednjepojasne frekvencije poput gramofona od 450 eura (nov) i recimo neke dobre Ortofon ili Audio Technica kombinacije igle i glave....kvalitet i toplina zvuka su na strani ploce dok je prakticnost na strani cd, hard drive-a ili nekog drugog digitalnog medija....ovo je iz licnog iskustva nakon decenija kupovanja ploca pa onda diskova sa istim albumima jer su mi nekad smetali krckanje vinila i prasina....mladost - ludost

[Hakiz]

Kopirano sa: http://blog.lacquerchannel.com/analog-o ... s-digital/

"Vinyl is not only enjoying a resurgence but sales actually seem to be climbing. It’s still a drop in the bucket of CD and digital sales but almost every popular band puts out a record these days. I wonder if you’d be surprised to know that very few records produced these days have much to do with analog at all. In fact, many records are just vinyl copies of the CD. Any of the problems associated with the reproduction of CD audio would be transferred to vinyl.

Many records offer no sonic advantage other than cosmetic over the CD version. This of course is subjective but the playback of a record might just be nicer by nature but it’s essentially just a vinyl copy of the CD. In this case, instead of your digital converters and speakers being the analog delivery source, the record and player is. There are some exceptions. For example, the last Foo Fighters album was made completely analog. It was mixed down to tape and then the tape was used in the vinyl mastering. They even took it one step further and the MP3s included with the vinyl version are actually made from a recording the record. I suspect the reason for that was more to the fact that many Foo Fighters fans don’t have records players and they still wanted to sell records to them.

Other than some niche recordings the days of klix analog records are pretty much over. But, all is not lost. There is something I and other mastering engineers are doing that artists can request."

[Ommadawn]

Otvorio sam temu na ovom podforumu o gramofonima i plocama pa ako bi bili voljni.... Mislim, ne tjeram ja vas, sve je dobrovoljno...

[Niemand]

Ope ja crna ovca.

Meni je to previse. Dobru gitaru npr razumijem, al da mi je tolko stalo do sitnica na cemu jos slusam muziku, nije vala. Genaralno je svijet postao suvise komplikovan za mene, te jako kvalitetan kisobar, te jako kvalitetan novcanik, pa kvalitetan truleks, pa o namjenskim i specificnim sredstvima za ciscenje tacno i samo odredjenih stvari, pa kvalitetno i specificno ovo i ono. Previse price i previse komplikovanih detalja za jednostavne stvari.

Doduse, vecina vas i bolje poznaje svu tu pricu oko muzike pa vam je valjda vise i stalo do svega toga, al meni je dovoljno naci lijepu verziju pjesme i za to se jos namucim. Sve je na usb-u, fakat sam se potrudila da smisleno slozim plejlistu, neam blage veze jel se to tako radi i jel ima neki odredjen naziv za to, al pjesme su poredane po atmosferi. Ne znam kako da to objasnim, al neke pjesme imaju nesto zajednicko po atmosferi iako nisu ni isti zanr muzike il ako je neka pjesma koja mi se inace svidja na pogresnom mjestu na plejlisti, to primjetim jer to obicno znaci da slusam dvije tri pjesme i super su, i ta jedna naidje i najradije bi je preskocila, a kad je pustim samu na jutubu npr, oke mi il imam npr "prelazne pjesme" kako ih ja zovem, to su u sustini pjesme koje povezuju dvije razlicite atmosfere te moje plejliste. Malo komplikovano za objasniti rijecima. Dugo mi je trebalo da poredam sve da nista ne smeta i da nista ne iskace i para usi.

Zapravo sam ja vas htjela nekad podavno pitati kako vi slazete plejlistu i imatel neki savjeta, al vi pricali o nekim drugim stvarima, pa reko da se ne sramotim dzaba.

A muziku slusam preko usbplejera za tv.

Plejlistu i sad prosirujem, al ne zurim s tim, prvo neko vrijeme slusam na racunaru, ako je definitvno oke i da mi ne dosadi, ide na plejlistu kad pjesmi odredim mjesto dje spada, sto zna potrajati.

A neke velike cifre za muziku ne zelim dati. Zapravo, ikakve cifre. Nadjem na jutubu, preslusam, bukmark, ako mi se svidi i nakon par sedmica, onda je oke. Imam jednu stranicu dje pjesme sa jutuba pretvorim u mp3, jer i ne znam bas dje se skida muzika.

Znam, ja sam ona generacija sto sistematski ubija umjetnost slusanja muzike. Al u moju odbranu, plejlista Bgm uopste nije losa.

[dale cooper]

Ope ja crna ovca.

Meni je to previse. Dobru gitaru npr razumijem, al da mi je tolko stalo do sitnica na cemu jos slusam muziku, nije vala. Genaralno je svijet postao suvise komplikovan za mene, te jako kvalitetan kisobar, te jako kvalitetan novcanik, pa kvalitetan truleks, pa o namjenskim i specificnim sredstvima za ciscenje tacno i samo odredjenih stvari, pa kvalitetno i specificno ovo i ono. Previse price i previse komplikovanih detalja za jednostavne stvari.

Doduse, vecina vas i bolje poznaje svu tu pricu oko muzike pa vam je valjda vise i stalo do svega toga, al meni je dovoljno naci lijepu verziju pjesme i za to se jos namucim. Sve je na usb-u, fakat sam se potrudila da smisleno slozim plejlistu, neam blage veze jel se to tako radi i jel ima neki odredjen naziv za to, al pjesme su poredane po atmosferi. Ne znam kako da to objasnim, al neke pjesme imaju nesto zajednicko po atmosferi iako nisu ni isti zanr muzike il ako je neka pjesma koja mi se inace svidja na pogresnom mjestu na plejlisti, to primjetim jer to obicno znaci da slusam dvije tri pjesme i super su, i ta jedna naidje i najradije bi je preskocila, a kad je pustim samu na jutubu npr, oke mi il imam npr "prelazne pjesme" kako ih ja zovem, to su u sustini pjesme koje povezuju dvije razlicite atmosfere te moje plejliste. Malo komplikovano za objasniti rijecima. Dugo mi je trebalo da poredam sve da nista ne smeta i da nista ne iskace i para usi.

Zapravo sam ja vas htjela nekad podavno pitati kako vi slazete plejlistu i imatel neki savjeta, al vi pricali o nekim drugim stvarima, pa reko da se ne sramotim dzaba.

A muziku slusam preko usbplejera za tv.

Plejlistu i sad prosirujem, al ne zurim s tim, prvo neko vrijeme slusam na racunaru, ako je definitvno oke i da mi ne dosadi, ide na plejlistu kad pjesmi odredim mjesto dje spada, sto zna potrajati.

A neke velike cifre za muziku ne zelim dati. Zapravo, ikakve cifre. Nadjem na jutubu, preslusam, bukmark, ako mi se svidi i nakon par sedmica, onda je oke. Imam jednu stranicu dje pjesme sa jutuba pretvorim u mp3, jer i ne znam bas dje se skida muzika.

Znam, ja sam ona generacija sto sistematski ubija umjetnost slusanja muzike. Al u moju odbranu, plejlista Bgm uopste nije losa.

Bez namjere da te ružim, ali dok ne čuješ muziku na kvalitetnim uređajima čija je namjena isključivo
reprodukcija muzike, ne možeš ni shvatiti razliku i bitnost tih detalja. To se ne da porediti sa bilo čim
drugim.

Što se tiče playlista, rijetko to pravim, osim možda poneki mix za auta. Ja sam staromodan
slušalac, slušam albume od početka do kraja onako kako je to umjetnik zamislio.

Internet i digitalna revolucija su promjenile način kako se nabavlja i sluša muzika, tako
da me ne iznenađuje ovaj tvoj stav, iako ga lično ne smatram ispravnim. Naravno
nije čovjek u mogućnosti da kupi sve što ga interesuje i što mu se sviđa. Ali ja ono
što mi se pravo sviđa i kupim, jer gledam na to kao podršku izvođaču kojeg volim.

Ako ikada budeš u mogućnosti kupi makar sebi nekakav solidan muzički stub i ako
skidaš sa interneta skini u kvalitetnijem formatu da makar dobiješ približnu sliku
nekog kvalitetnijeg zvuka. Grehota je ba slušati youtube ripove.

[Hakiz]

Ope ja crna ovca.

Meni je to previse. Dobru gitaru npr razumijem, al da mi je tolko stalo do sitnica na cemu jos slusam muziku, nije vala. Genaralno je svijet postao suvise komplikovan za mene, te jako kvalitetan kisobar, te jako kvalitetan novcanik, pa kvalitetan truleks, pa o namjenskim i specificnim sredstvima za ciscenje tacno i samo odredjenih stvari, pa kvalitetno i specificno ovo i ono. Previse price i previse komplikovanih detalja za jednostavne stvari.

Doduse, vecina vas i bolje poznaje svu tu pricu oko muzike pa vam je valjda vise i stalo do svega toga, al meni je dovoljno naci lijepu verziju pjesme i za to se jos namucim. Sve je na usb-u, fakat sam se potrudila da smisleno slozim plejlistu, neam blage veze jel se to tako radi i jel ima neki odredjen naziv za to, al pjesme su poredane po atmosferi. Ne znam kako da to objasnim, al neke pjesme imaju nesto zajednicko po atmosferi iako nisu ni isti zanr muzike il ako je neka pjesma koja mi se inace svidja na pogresnom mjestu na plejlisti, to primjetim jer to obicno znaci da slusam dvije tri pjesme i super su, i ta jedna naidje i najradije bi je preskocila, a kad je pustim samu na jutubu npr, oke mi il imam npr "prelazne pjesme" kako ih ja zovem, to su u sustini pjesme koje povezuju dvije razlicite atmosfere te moje plejliste. Malo komplikovano za objasniti rijecima. Dugo mi je trebalo da poredam sve da nista ne smeta i da nista ne iskace i para usi.

Zapravo sam ja vas htjela nekad podavno pitati kako vi slazete plejlistu i imatel neki savjeta, al vi pricali o nekim drugim stvarima, pa reko da se ne sramotim dzaba.

A muziku slusam preko usbplejera za tv.

Plejlistu i sad prosirujem, al ne zurim s tim, prvo neko vrijeme slusam na racunaru, ako je definitvno oke i da mi ne dosadi, ide na plejlistu kad pjesmi odredim mjesto dje spada, sto zna potrajati.

A neke velike cifre za muziku ne zelim dati. Zapravo, ikakve cifre. Nadjem na jutubu, preslusam, bukmark, ako mi se svidi i nakon par sedmica, onda je oke. Imam jednu stranicu dje pjesme sa jutuba pretvorim u mp3, jer i ne znam bas dje se skida muzika.

Znam, ja sam ona generacija sto sistematski ubija umjetnost slusanja muzike. Al u moju odbranu, plejlista Bgm uopste nije losa.

Bez namjere da te ružim, ali dok ne čuješ muziku na kvalitetnim uređajima čija je namjena isključivo
reprodukcija muzike, ne možeš ni shvatiti razliku i bitnost tih detalja. To se ne da porediti sa bilo čim
drugim.

Što se tiče playlista, rijetko to pravim, osim možda poneki mix za auta. Ja sam staromodan
slušalac, slušam albume od početka do kraja onako kako je to umjetnik zamislio.

Internet i digitalna revolucija su promjenile način kako se nabavlja i sluša muzika, tako
da me ne iznenađuje ovaj tvoj stav, iako ga lično ne smatram ispravnim. Naravno
nije čovjek u mogućnosti da kupi sve što ga interesuje i što mu se sviđa. Ali ja ono
što mi se pravo sviđa i kupim, jer gledam na to kao podršku izvođaču kojeg volim.

Ako ikada budeš u mogućnosti kupi makar sebi nekakav solidan muzički stub i ako
skidaš sa interneta skini u kvalitetnijem formatu da makar dobiješ približnu sliku
nekog kvalitetnijeg zvuka. Grehota je ba slušati youtube ripove.

Upravo kao što dale cooper reče.

S tim da bih ja dodao još nešto. Da ne ulazim u priču o loudness war, jedno je sigurno. Loš snimak, kao i slušanje muzike na baš lošoj opremi dovodi do zamora, koji se fizički manifestuje. Dolazi i do zagađenja bukom.

I to je razlog što treba tražiti kvalitetno produciranu muziku, dobar snimak i slušati je na pristojnoj opremi.

Više na: https://en.wikipedia.org/wiki/Listener_fatigue

[Niemand]

Bez namjere da te ružim, ali dok ne čuješ muziku na kvalitetnim uređajima čija je namjena isključivo
reprodukcija muzike, ne možeš ni shvatiti razliku i bitnost tih detalja. To se ne da porediti sa bilo čim
drugim.

Što se tiče playlista, rijetko to pravim, osim možda poneki mix za auta. Ja sam staromodan
slušalac, slušam albume od početka do kraja onako kako je to umjetnik zamislio.

Internet i digitalna revolucija su promjenile način kako se nabavlja i sluša muzika, tako
da me ne iznenađuje ovaj tvoj stav, iako ga lično ne smatram ispravnim. Naravno
nije čovjek u mogućnosti da kupi sve što ga interesuje i što mu se sviđa. Ali ja ono
što mi se pravo sviđa i kupim, jer gledam na to kao podršku izvođaču kojeg volim.

Ako ikada budeš u mogućnosti kupi makar sebi nekakav solidan muzički stub i ako
skidaš sa interneta skini u kvalitetnijem formatu da makar dobiješ približnu sliku
nekog kvalitetnijeg zvuka. Grehota je ba slušati youtube ripove.

Sta ja znam dale, meni to isto sve.

Imala sam ko dijete sonijev muzicki stub za svoju sobu a jedan je bio u dnevnoj sobi (to je tad bilo popularno i vecina ljudi ih je imala), zatim sonijev diskman a kasnije mp3 plejer. Imala sam naravno i hrpu cd-ova za to sve, pretezno tako nekih djeciji budalastina (eminem tad bio popularan il npr kojekakve bojbendove koje danas niko ziv ne pamti), al bilo je i neke muzike koju i sad slusam. Rijesila sam svega toga na kraju, nisam se nesto pokajala.

Mislim, nije ovo sad ravno tvojoj opremi za muziku pa da shvatam razliku, naravno, sigurno je puno bolje, al nije da ne znam kako zvuci muzika npr sa nekih oke zvucnika i cd-a. Razumijem ja tebe, al meni je to previse zahmetno sve a veliku razliku ne vidim. Doduse, ja sam sama sebi to sve ogadila, najvise sam imala singlova, hajd sto su bili skupi, svakako sam ih u inostranstvu kupovala pa se moglo i jeftinije naci, al nije ni tad sve bilo namijenjeno za slusanje na muzickom stubu, neke cak nije ni ocitavao (bilo je ozbiljnijih gresaka, tipa singl sa onim dodacima, spot, pa slike sa turneje i koncerata i masa tih gluposti, sve je to bilo namijenjeno za racunar pa se znalo desiti da mi plejeri ne prepoznaju uopce cd iako nije bila namjenska verzija za racunar, a neki su bez problema radili) i to mi je uzasno islo na zivce il npr, u tom mom plejeru su mogla stati 3 cd i mene sto se tice ostajala su tu danima, vrtila bih njih u krug, ostali su skupljali prasinu.

Sve u svemu, bilo mi je zanimljivo dok sam bila dijete i ima to neku svoju draz, na nekim cd-ovima je naslovnica bila zapravo poster kad se odmota i slicno, tad mi je to sve bilo bitno. Al sa danasnjim razmisljanjem, bespotrebno. Jednostavno, sve mi je to nebitno. Bitno mi je sama muzika i ne nuzno perfekcija u muzici, volim live verzije a recimo pete d. rijetko kad odsvira dvaput isto pjesmu, pa njegovih izvedbi iste pjesme imam x puta i ne mogu se odluciti koja mi je bolja. Volim sama sebi poredati sve one pjesme koje rado slusam a na koje sam prije zaboravljala i ovo mi je veca draz-sama spojiti nesto sto nije bilo spojeno.

Razumijem u potpunosti da je vama to bitno, i meni bi mozda bilo da sam vise u tom nekom muzickom fazonu, al meni fakat svejedno. Sve je na jednom mjestu i meni je ovako oke. Jedino eto, potrudicu se da naucim odakle bar da skidam muziku. Zanimljivo mi je vidjeti kolekciju cd-ova il recimo voljela bih cuti plocu uzivo, al bas da bih sama voljela sve to skupljati, ne bih.

Al bih voljela vidjeti tvoju kolekciju cd-ova Razmisljala sam o tom kad si pisao ranije kolko imas cd-ova i bas sam kontala kako si ih slozio? Jel imas neki sistem odredjen

[dale cooper]

Bez namjere da te ružim, ali dok ne čuješ muziku na kvalitetnim uređajima čija je namjena isključivo
reprodukcija muzike, ne možeš ni shvatiti razliku i bitnost tih detalja. To se ne da porediti sa bilo čim
drugim.

Što se tiče playlista, rijetko to pravim, osim možda poneki mix za auta. Ja sam staromodan
slušalac, slušam albume od početka do kraja onako kako je to umjetnik zamislio.

Internet i digitalna revolucija su promjenile način kako se nabavlja i sluša muzika, tako
da me ne iznenađuje ovaj tvoj stav, iako ga lično ne smatram ispravnim. Naravno
nije čovjek u mogućnosti da kupi sve što ga interesuje i što mu se sviđa. Ali ja ono
što mi se pravo sviđa i kupim, jer gledam na to kao podršku izvođaču kojeg volim.

Ako ikada budeš u mogućnosti kupi makar sebi nekakav solidan muzički stub i ako
skidaš sa interneta skini u kvalitetnijem formatu da makar dobiješ približnu sliku
nekog kvalitetnijeg zvuka. Grehota je ba slušati youtube ripove.

Sta ja znam dale, meni to isto sve.

Imala sam ko dijete sonijev muzicki stub za svoju sobu a jedan je bio u dnevnoj sobi (to je tad bilo popularno i vecina ljudi ih je imala), zatim sonijev diskman a kasnije mp3 plejer. Imala sam naravno i hrpu cd-ova za to sve, pretezno tako nekih djeciji budalastina (eminem tad bio popularan il npr kojekakve bojbendove koje danas niko ziv ne pamti), al bilo je i neke muzike koju i sad slusam. Rijesila sam svega toga na kraju, nisam se nesto pokajala.

Mislim, nije ovo sad ravno tvojoj opremi za muziku pa da shvatam razliku, naravno, sigurno je puno bolje, al nije da ne znam kako zvuci muzika npr sa nekih oke zvucnika i cd-a. Razumijem ja tebe, al meni je to previse zahmetno sve a veliku razliku ne vidim. Doduse, ja sam sama sebi to sve ogadila, najvise sam imala singlova, hajd sto su bili skupi, svakako sam ih u inostranstvu kupovala pa se moglo i jeftinije naci, al nije ni tad sve bilo namijenjeno za slusanje na muzickom stubu, neke cak nije ni ocitavao (bilo je ozbiljnijih gresaka, tipa singl sa onim dodacima, spot, pa slike sa turneje i koncerata i masa tih gluposti, sve je to bilo namijenjeno za racunar pa se znalo desiti da mi plejeri ne prepoznaju uopce cd iako nije bila namjenska verzija za racunar, a neki su bez problema radili) i to mi je uzasno islo na zivce il npr, u tom mom plejeru su mogla stati 3 cd i mene sto se tice ostajala su tu danima, vrtila bih njih u krug, ostali su skupljali prasinu.

Sve u svemu, bilo mi je zanimljivo dok sam bila dijete i ima to neku svoju draz, na nekim cd-ovima je naslovnica bila zapravo poster kad se odmota i slicno, tad mi je to sve bilo bitno. Al sa danasnjim razmisljanjem, bespotrebno. Jednostavno, sve mi je to nebitno. Bitno mi je sama muzika i ne nuzno perfekcija u muzici, volim live verzije a recimo pete d. rijetko kad odsvira dvaput isto pjesmu, pa njegovih izvedbi iste pjesme imam x puta i ne mogu se odluciti koja mi je bolja. Volim sama sebi poredati sve one pjesme koje rado slusam a na koje sam prije zaboravljala i ovo mi je veca draz-sama spojiti nesto sto nije bilo spojeno.

Razumijem u potpunosti da je vama to bitno, i meni bi mozda bilo da sam vise u tom nekom muzickom fazonu, al meni fakat svejedno. Sve je na jednom mjestu i meni je ovako oke. Jedino eto, potrudicu se da naucim odakle bar da skidam muziku. Zanimljivo mi je vidjeti kolekciju cd-ova il recimo voljela bih cuti plocu uzivo, al bas da bih sama voljela sve to skupljati, ne bih.

Al bih voljela vidjeti tvoju kolekciju cd-ova Razmisljala sam o tom kad si pisao ranije kolko imas cd-ova i bas sam kontala kako si ih slozio? Jel imas neki sistem odredjen

Ma ne, shvatam ja tebe, tebi muzika jednostavno nije toliko bitna, imas određene pjesme koje
te usrećuju i ne treba ti puno više od toga. Ok je to, ne možemo svi biti zaluđeni fanatici.
Iskrena si po tom pitanju, i cijenim to. Ali eto barem imaš dovoljno otvoren um da poslušaš i nešto
novo kada ti se preporuči.

Sve mi je složeno abecedno, to mi se činilo najlakšim načinom da to sve sortiram. Možda nekada
uslikam pa postavim sliku.

[Niemand]

Ma ne, shvatam ja tebe, tebi muzika jednostavno nije toliko bitna, imas određene pjesme koje
te usrećuju i ne treba ti puno više od toga. Ok je to, ne možemo svi biti zaluđeni fanatici.
Iskrena si po tom pitanju, i cijenim to. Ali eto barem imaš dovoljno otvoren um da poslušaš i nešto
novo kada ti se preporuči.

Sve mi je složeno abecedno, to mi se činilo najlakšim načinom da to sve sortiram. Možda nekada
uslikam pa postavim sliku.

Uslikaj vala, al ako je budes postavljo ono na kratko pa editovo, cekaj dok ja budem tu.

Ja bi i cd-ove slozila po atmosferi:

cd-ovi za kad pada kisa, cd-ovi za kad pada snijeg, cd-ovi za kad dodju gosti, cd-ovi za kad sam bolesna, cd-ovi za izrazvanje socijalnog bunta itd..

Al logicnije je po abecedi.

[dale cooper]

Ma ne, shvatam ja tebe, tebi muzika jednostavno nije toliko bitna, imas određene pjesme koje
te usrećuju i ne treba ti puno više od toga. Ok je to, ne možemo svi biti zaluđeni fanatici.
Iskrena si po tom pitanju, i cijenim to. Ali eto barem imaš dovoljno otvoren um da poslušaš i nešto
novo kada ti se preporuči.

Sve mi je složeno abecedno, to mi se činilo najlakšim načinom da to sve sortiram. Možda nekada
uslikam pa postavim sliku.

Uslikaj vala, al ako je budes postavljo ono na kratko pa editovo, cekaj dok ja budem tu.

Ja bi i cd-ove slozila po atmosferi:

cd-ovi za kad pada kisa, cd-ovi za kad pada snijeg, cd-ovi za kad dodju gosti, cd-ovi za kad sam bolesna, cd-ovi za izrazvanje socijalnog bunta itd..

Al logicnije je po abecedi.

Šta ću editovati, ne postavljam lične atribute.

Sviđa mi se ovaj tvoj način slaganja. Ja imam najviše ovih iz prve dvije kategorije.



Uvijek se sjetim ovog filma kada se pokrene priča o muzici i kolekcionarstvu.

[Niemand]

Šta ću editovati, ne postavljam lične atribute.

Sviđa mi se ovaj tvoj način slaganja. Ja imam najviše ovih iz prve dvije kategorije.



Uvijek se sjetim ovog filma kada se pokrene priča o muzici i kolekcionarstvu.

Sta ja znam.

Ne znam ovaj film al bas me nasmija

Inace, meni uvijek bilo tesko naci muziku za neko odredjeno raspolozenje, uvijek se sjetim tek nekad kasnije, pa otud i ideja. Sad cuvam i svrstavam pazljivo dje sta ide.

[dale cooper]

Sta ja znam.

Ne znam ovaj film al bas me nasmija

Inace, meni uvijek bilo tesko naci muziku za neko odredjeno raspolozenje, uvijek se sjetim tek nekad kasnije, pa otud i ideja. Sad cuvam i svrstavam pazljivo dje sta ide.

Pogledaj film, odličan je. Ono baš odlična romantična komedija o muzici, fandomu, ljubavi i međusobnoj
isprepletenosti i vezama među istim.

Raspoloženje je jako bitan faktor kad biraš šta ćeš slušati.

[Niemand]

Pogledam

Nego, kad spomenu djetinjstvo i te cd-ove, naumapdose mi neke pjesme




Meni je ovo bilo tolko kul



Valjda je sad jasno sto ne slusam glasniju muziku Al moram priznati, da mi i sad zvuci pomalo kul. Nostalgija, nadam se.

[dale cooper]

I ja se nadam da je samo nostalgija u pitanju.

[Niemand]

Jedna pjesma mi se nikad nece ogaditi bez obzira sto je ljudi hejtaju. Wham-last christmas. Nikaaaad

Prosle godine je neki lik se nekad u ovo vrijeme, nedje u bijelom svijetu jer nisam zapamtila dje tacno, zakljucao u radio studiju i satima pustao last christmas.

[dale cooper]

Jedna pjesma mi se nikad nece ogaditi bez obzira sto je ljudi hejtaju. Wham-last christmas. Nikaaaad

Prosle godine je neki lik se nekad u ovo vrijeme, nedje u bijelom svijetu jer nisam zapamtila dje tacno, zakljucao u radio studiju i satima pustao last christmas.

Ništa ne fali Last Christmasu. Sezonski klasik, i ja ga volim čuti u ovo doba godine.

[Niemand]

Ništa ne fali Last Christmasu. Sezonski klasik, i ja ga volim čuti u ovo doba godine.

Znam, problem je kad se slusa u maju

A sad je cini mi se pravo vrijeme za ovu, nazalost:

[dale cooper]

Ništa ne fali Last Christmasu. Sezonski klasik, i ja ga volim čuti u ovo doba godine.

Znam, problem je kad se slusa u maju

A sad je cini mi se pravo vrijeme za ovu, nazalost:

Ovo je hladno ratovski klasik. Napisan u vrijeme kada se sa Američkog gledišta
na Rusiju gledalo kao na zlu imperiju. Uvijek mi je išao na živce onaj stih "I hope the Russians
love their children too" Nije ba do prosječnih Rusa nego kao i obično do političkog
vodstva. Siguran sam da Rus voli svoju djecu kao i Amerikanac, Njemac ili Bosanac.
Jedna od Stingovih iritantnijih pjesama.

Mnogo bolja mi je ova:



O nadnaravnom, besmrtnom i krvožednom biću iz priča čija je žudnja za ljubavlju jedina stvar koja
je jača od njegove žudnje za krvlju. I sve to smješteno u mračnu jazz atmosferu New Orleansa.

[Niemand]

A meni bas taj stih uvijek bio i poenta pjesme. Pa evo i sad, posto me nakon ovakvih situacija uvijek strah reakcije i odgovora, naumpadne mi taj stih. Samo sto ja to shvatam vise u smislu "nadam se da rusi (a moze se po potrebi ubaciti i drugi) vole svoju djecu vise od svoje zemlje". Sta ja znam, there's no such thing as a winnable war mi je ipak drag stih.

A druga pjesma Evo slusam i nisam ovo slusala prije, svidja mi se. Hvala

[dale cooper]

Stingova prva četiri solo albuma su jako dobra. Na tim albumima je uspio uskladiti
muzičku ambicioznost sa dobrim pjesmama. Pretpostavljam da si slušala The Police?
I njihovi su svi albumi odlični, sa naglaskom na zadnja dva, Ghost in the Machine i
Synchronicity koji su na neki način najava i uvod u Stingovu solo karijeru.