Moralna Dilema

[nineinchnails]

Blizak član familije boluje od tumora, a da toga nije svjestan. Doktori mu nisu rekli da mu nema spasa.
Pomoċi mu nema i pitanje je koliko mu još vremena preostaje, a ne preostaje mu puno.

Da li mu to treba saopštiti, ili ne?

[VeriBizi]

Koliko godina ima?
Ako je odrasla osoba u pitanju, mislim da je fer upoznati osobu sa onim sto predstoji i vremenom kojim raspolaze. Mozda bi nesto htio promijeniti, uraditi, reci, ispraviti, nekoga kontaktirati - a za sta nije imao prilike do sada ili je odgadjao.

Ja svom ocu nisam rekla da umire, ali bila je vrlo specificna situacija - nisam sigurna da sam napravila pravu stvar. U vecini slucajeva ljudi imaju pravo na istinu, i na vrijeme i priliku da se pomire sa istom.

[bizet]

naravno da treba saopstiti

[Perdita_Durango]

Zašto mu doktor nije rekao?

[nineinchnails]

Zašto mu doktor nije rekao?

Zasto mu nije saopstio, ne znam, ali je rekao meni da preuzmem tu odgovornost da mu saopstim ili ne. Nije rijedak slucaj, da doktori tako rade: saopste najgore vijesti uzim clanovima familije, pa im ostave da oni odluce "sta da ucine".

Pretpostavljam da je to zbog toga sto zele da speru sa sebe svaku mogucu odgovornost koja bi slijedila kao posljedica onoga sto su im saopstili: ubistvo nekoga, samoubistvo ili sta sve ne lose.

Clanovi familije su ti koji bi eventualno, iako nije rijedak slucaj i suprotnosti, znali da li osoba moze da ucini takav akt ubistva (nekog ako mu se strasno zamjerio) ili masovnog ubistva (neselektivno ubijati po ulici sve redom zato sto ce i on sam umrijeti) ili samoubistva.

Ako je osoba uravnotezena, i od nje se ne moze ocekivati takav izljev gnijeva i ocaja, onda joj se moze saopstiti ta tragicna vijest iz razloga da ta osoba prozivi svoje posljednje dane najbolje sto moze, da iskoristi to vrijeme i eventualno popravi neke greske sto je za zivota napravio, kontaktira neke ljude koje nikada nije stigao kontaktirati a htio je itd).
Nije jednostavna odluka, zar ne?

[jazzer]

Zasto mu nije saopstio, ne znam, ali je rekao meni da preuzmem tu odgovornost da mu saopstim ili ne. Nije rijedak slucaj, da doktori tako rade: saopste najgore vijesti uzim clanovima familije, pa im ostave da oni odluce "sta da ucine".

Pretpostavljam da je to zbog toga sto zele da speru sa sebe svaku mogucu odgovornost koja bi slijedila kao posljedica onoga sto su im saopstili: ubistvo nekoga, samoubistvo ili sta sve ne lose.

Clanovi familije su ti koji bi eventualno, iako nije rijedak slucaj i suprotnosti, znali da li osoba moze da ucini takav akt ubistva (nekog ako mu se strasno zamjerio) ili masovnog ubistva (neselektivno ubijati po ulici sve redom zato sto ce i on sam umrijeti) ili samoubistva.

Ako je osoba uravnotezena, i od nje se ne moze ocekivati takav izljev gnijeva i ocaja, onda joj se moze saopstiti ta tragicna vijest iz razloga da ta osoba prozivi svoje posljednje dane najbolje sto moze, da iskoristi to vrijeme i eventualno popravi neke greske sto je za zivota napravio, kontaktira neke ljude koje nikada nije stigao kontaktirati a htio je itd).
Nije jednostavna odluka, zar ne?

Reci, u svakom slucaju. izmedju ostalog i Iz razloga koje si i sam naveo (boldirano).

[suncandan]

Prvo malo da porazgovaras sa psihologom, psihijatrom, u ovom slucaju to bi mogla uraditi.
Neko je pitao koliko osoba ima godina, i to je bitno....neki pristup drugaciji ako je osoba starija,odnosno mladja.

[kadinica]

Zavisi od toka bolesti.
Ljudi su danas informisani, znaju šta znači hemo terapija ili zračenje. Tako da osobi srednje životne dobi ne možeš kriti, možeš djeci ili starcima.
Znači izbora nema, mora se reći, ali sam zato da se ublaži koliko je moguće. Npr. reći da je u pitanju nešto benigno, da je u pitanju lakši oblik, da je visoka stopa izlječenja, navoditi pozitivne primjere, da bi pacijent imao motiv da se liječi.

Ako se neće provoditi neka od ovih terapija, ja ne bi nikako govorila. Kad pacijent dođe u zadnji stadij bolesti, isto ne bi govorila, čak iako nije pri svijesti, ne bi pričala o bolesti, nego samo o izlječenju.

Opet sve zavisi od čovjeka do čovjeka, ja sam ovako postupala sa mamom, do zadnjeg momenta sam govorila da će biti dobro, jer se ona užasno bojala bolesti i smrti.

Jedan joj je ljekar rekao da je ne može operisati jer ima metastaze. Ona je to krila od nas, a mi smo nju uvjeravali da je operacija odgođena zbog loše krvne slike i da će je operisati čim malo dođe sebi. Lagala sam još mnoge stvari...

I opet bi.

[pussysmoke]

Kada bi mi ostalo malo vremena da živim, mjesec, godina, naravno da bih želio da znam, kako bih iskoristio to vrijeme. Ovo uopšte nije upitno.

[X2000]

GERSON TERAPIJA

prirodni lijek za rak i druge bolesti. evo nekoliko linkova. nije naodmet pokusati. mozda zaista pomogne.

http://2012-transformacijasvijesti.com/ ... n-terapija


KLINIKA U MADJARSKOJ
http://gerson.org/gerpress/

[staradis]

reci,reci mu !

[Perdita_Durango]

Zašto mu doktor nije rekao?

Zasto mu nije saopstio, ne znam, ali je rekao meni da preuzmem tu odgovornost da mu saopstim ili ne. Nije rijedak slucaj, da doktori tako rade: saopste najgore vijesti uzim clanovima familije, pa im ostave da oni odluce "sta da ucine".

Pretpostavljam da je to zbog toga sto zele da speru sa sebe svaku mogucu odgovornost koja bi slijedila kao posljedica onoga sto su im saopstili: ubistvo nekoga, samoubistvo ili sta sve ne lose.

Clanovi familije su ti koji bi eventualno, iako nije rijedak slucaj i suprotnosti, znali da li osoba moze da ucini takav akt ubistva (nekog ako mu se strasno zamjerio) ili masovnog ubistva (neselektivno ubijati po ulici sve redom zato sto ce i on sam umrijeti) ili samoubistva.

Ako je osoba uravnotezena, i od nje se ne moze ocekivati takav izljev gnijeva i ocaja, onda joj se moze saopstiti ta tragicna vijest iz razloga da ta osoba prozivi svoje posljednje dane najbolje sto moze, da iskoristi to vrijeme i eventualno popravi neke greske sto je za zivota napravio, kontaktira neke ljude koje nikada nije stigao kontaktirati a htio je itd).

Nije jednostavna odluka, zar ne?

Zvucat ce grubo ali je, jednostavna je odluka. Jednostavno se stavi u situaciju te osobe. I odluci.

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ja ne bih mogla reci, sve bi pokusala i sve uradila, ali reci ne bih mogla (ne kazem da ne treba, samo ne bih mogla), s druge strane ja bih voljela da znam i da mi se kaze

[Op3r4t0r]

Nazalost smo nedavno imali identicnu situaciju u porodici, moj djed koji je imao 70 i koju godinu i koji je za svoje godine bio solidnog zdravlja, bar je mislio tako jer doktorima nije nikad volio ici i sa jednog dana na drugi se naglo razbolio, otkriju mu karcinom pluca sa metastazama, doktori prognozirali do maksimalno 3 mjeseca zivota i naravno tad je dosla ta dilema jer je doktor to saopstio mojoj mami i dajdji i prepustio da familija odluci da li djedu reci ili ne reci, familija (mama, dajdja i 3 tetke) odlucise da djedu nista ne govore nego da to sto ima prozivi a oni ce se truditi da mu posljednje dane uljepsaju kako najbolje znaju, da svaku mogucu sekundu provode s njim i tako, cak su odlucili i da neni nista ne kazu tako da smo mi svi ostali sve znali a djed i nena nisu, sva familija i ona koja zivi vani se potrudila da dodje da posjeti djedja, sve nas je uspio da vidi, pokusavali smo da mu ako nista onda bar ojacamo organizam sto je vise moguce kako bi lakse sve to podnio, uglavnom djed je umro nakon 2 mjeseca, rahmet mu dusi, nije se napatio, odnosno ne znamo mi kako je njemu bilo, ali nije onako kako smo se bojali da ce biti, bio u nekom polusjedecem polozaju i rekao da bi malo prilegao, legao, sva mu djeca bila kod njega, kad su mislili da je zaspao dajdji se ucinilo da ne dise i to je bilo to.

Znam da se svi oni, njegova djeca, i nakon sto je sve proslo slazu da su donijeli dobru odluku i da je bolje sto nije znao, odnosno da oni vole sto nije znao a misle da je i njemu tako bilo lakse, da je znao samo bi se mozda sikirao, zalio za ovim ili onim i mozda nebi ni ta 2 mjeseca dozivio.

Odluku je jako jako tesko donijeti i svaka situacija i svaki pojedinac je prica za sebe, ali eto samo da prenesem nase iskustvo. Sve to zavisi i cime se neko bavi, sta voli, mozda je neko imao neke planove pa mi mozda neke od njih i mogao ostvariti u nekom tom roku, nas djed je bio vec stariji covjek, kojem se zivot svodio na dolazak kod moje mame, pa kod tetke pa kod dajdje jer svi zive jako blizu, ili su oni isli njemu, ponekad bi otisao na pijacu, ponekad sjeo sa nekim svojim drugovima i to je bilo to, nije imao nekih posebnih niti planova niti zelja niti je sta posebno radio pa eto da mu se trebao saopstiti kako bi on to mogao da obavi dok nije kasno.

I da ne zaboravim, nakon sto je umro nani se saopstilo da je djed bio jako bolestan i nane je kasnije rekla da je i njoj bilo lakse sto nije znala i da je i njoj drago da i on nije znao.

[Great Cornholio]

Osobi kojoj su ljekari dijagnostikovali rak u fazi kad izliječenje više nije moguće (terminalna faza), ja ne bih rekao da boluje od raka, jer se time ništa ne bi postiglo, bolje bi bilo da osoba zadnje dane života na zemlji provede u neznanju da će umrijeti, da umre u nadi da će ozdraviti, a ne u užasu koji obuzme osobu kojoj kažu da boluje od raka i da joj je ostalo još samo par mjeseci, ili nešto više života.
S druge strane, imao sam iskustvo u bližoj porodici, mama mi je umrla od raka. Borila se dugo, na kraju je umrla u hospisu, ali imala je sreću da je liječi doktorica koja je vjerovala u njeno izliječenje, tu vjeru je i na nju prenijela, i kad je vidjela da više nema nade, ona to njoj nije rekla, rekla je nama ostalim, i savjetovala nam da njoj ne govorimo, mi to nismo učinili, ona je čak i kad je stigla do hospisa imala nadu da će preživjeti, i u toj nadi je i umrla, nije umrla u strahu.

Ako nekome tijelo umire, zašto mu prije vremena "ubiti" dušu, ne vidim u tome nikakvog smisla.

[pussysmoke]

Osobi kojoj su ljekari dijagnostikovali rak u fazi kad izliječenje više nije moguće (terminalna faza), ja ne bih rekao da boluje od raka, jer se time ništa ne bi postiglo, bolje bi bilo da osoba zadnje dane života na zemlji provede u neznanju da će umrijeti, da umre u nadi da će ozdraviti, a ne u užasu koji obuzme osobu kojoj kažu da boluje od raka i da joj je ostalo još samo par mjeseci, ili nešto više života.
S druge strane, imao sam iskustvo u bližoj porodici, mama mi je umrla od raka. Borila se dugo, na kraju je umrla u hospisu, ali imala je sreću da je liječi doktorica koja je vjerovala u njeno izliječenje, tu vjeru je i na nju prenijela, i kad je vidjela da više nema nade, ona to njoj nije rekla, rekla je nama ostalim, i savjetovala nam da njoj ne govorimo, mi to nismo učinili, ona je čak i kad je stigla do hospisa imala nadu da će preživjeti, i u toj nadi je i umrla, nije umrla u strahu.

Ako nekome tijelo umire, zašto mu prije vremena "ubiti" dušu, ne vidim u tome nikakvog smisla.

A zašto mu ne dozvoliti da posljednje trenutke iskoristi u potpunosti? Zašto toj osobi ne dozvoliti da kaže stvari koje želi da kaže? Ko smo mi da odlučujemo o tome?

[Aleluja]

Da je u pitanju neko moj ja bi mu to saopštila, nema mjesta da se prešuti tako ozbiljna stvar pak nisam razbila čašu pa da to krijem, nije mala zajebancija tuđi život...

[nineinchnails]

Osobi kojoj su ljekari dijagnostikovali rak u fazi kad izliječenje više nije moguće (terminalna faza), ja ne bih rekao da boluje od raka, jer se time ništa ne bi postiglo, bolje bi bilo da osoba zadnje dane života na zemlji provede u neznanju da će umrijeti, da umre u nadi da će ozdraviti, a ne u užasu koji obuzme osobu kojoj kažu da boluje od raka i da joj je ostalo još samo par mjeseci, ili nešto više života.
S druge strane, imao sam iskustvo u bližoj porodici, mama mi je umrla od raka. Borila se dugo, na kraju je umrla u hospisu, ali imala je sreću da je liječi doktorica koja je vjerovala u njeno izliječenje, tu vjeru je i na nju prenijela, i kad je vidjela da više nema nade, ona to njoj nije rekla, rekla je nama ostalim, i savjetovala nam da njoj ne govorimo, mi to nismo učinili, ona je čak i kad je stigla do hospisa imala nadu da će preživjeti, i u toj nadi je i umrla, nije umrla u strahu.

Ako nekome tijelo umire, zašto mu prije vremena "ubiti" dušu, ne vidim u tome nikakvog smisla.

Mislim da si u pravu. Na nama ne treba da bude odgovornost da li cemo tu strasnu vijest saopstiti toj osobi ili ne, vec odgovornost da toj osobi posljednje dane zivota ucinimo ljespim i zanimljivijim. Da joj damo do znanja da nije zivjela i umrla uzalud.
Ne smijemo joj to reci bas iz tog razloga: da joj ne ubijemo dusu prije vremena.

[Fata Terzić]

Nažalost, imam slično iskustvo. Mi smo odabrali reći punu istinu, biranim riječima, nikad ne rekavši riječi poput "rak", nego uvijek "ova teška bolest" i slično. Naravno, i placeebo efekat je bitan, stalni trud da se pokušava nešto novo, iako znamo da je bitka izgubljena. Optimističan pristup i uvijek pričati samo o borbi, tražiti pozitivne primjere ljudi koji su se izliječili i koristiti svaku priliku da se daju pozitivne poruke, posebno kad naiđu depresivni dani, kakvih će sigurno biti. Neka vam Bog da snage, trebaće vam.

[kadinica]

Da je u pitanju neko moj ja bi mu to saopštila, nema mjesta da se prešuti tako ozbiljna stvar pak nisam razbila čašu pa da to krijem, nije mala zajebancija tuđi život...

Većina misli da bi saopštila i pristupa na ovaj način.

Ja samo kažem daj Bože da se niko ne nađe u ovoj situaciji, odluka sigurno nije laka i najmanje zavisi od onoga ko je saopštava. Pitanje je da li onaj kome se saopštava može tu odluku podnijeti...

[Great Cornholio]

A zašto mu ne dozvoliti da posljednje trenutke iskoristi u potpunosti? Zašto toj osobi ne dozvoliti da kaže stvari koje želi da kaže? Ko smo mi da odlučujemo o tome?

A ko je doktor da zna kad će Bog uzeti nečiju dušu. Vidiš, ti si ateista i zato ne vjeruješ u čuda, ne vjeruješ da i Bog nekome može pomoći da ozdravi , kad ga svi drugi otpišu. Drugo, zbog toga što si ateista ti ne vjeruješ da postoji život poslije ovozemaljskog i zato smrt doživljavaš kao kraj, i zato je razumljivo da imaš ovakav stav, jer onaj ko vjeruje U Boga on vjeru u život ne gubi ni kad vidi da mu tijelo umire, i zato nema potrebu da se oprašta i kad mu neki ljekar " izda smrtnu presudu".
Ka se prvi put operisala mojoj mami su prognozirali da neće živjeti ni godinu dana, to joj je prognozirala doktorica koja ju je operisala, ali na svu sreću njeno liječenje je nastavila doktorica koja je imala malo puno više vjere, a i mama joj se svidjela zato što je bila borac pa je ona poživjela 5 godina . Borili smo se svi zajedno , bilo je poraza i pobjeda, i na kraju nas je i Bog "nagradio", učinio je da mama ode , ne u mukama i strahu, već ponosno, boreći se do zadnjeg daha, tijelo nije izdržalo, ali duša jeste.

Mama, hvala ti što si nam pokazala kako se bori za život, vidimo se gore.

I još nešto, ja sam siguran da već sada postoji otkriven lijek za rak, samo farmaceutske kuće ne žele da ga stave u masovnu upotrebu, zato što bi time izgubili ogromnu zaradu koju zarađuju na kemoterapijama.
Ali, staće i njima Neko u kraj, i zato ne gubite nadu u život ni kad vas otpišu.

[VeriBizi]

Ne vidim kakve veze gore navedeni komentar ima sa temom?! Nečije mišljenje o postojanju ili nepostojanju života nakon smrti ne odgovara na pitanje da li odrasloj osobi treba reći istinu o njenom zdravstvenom stanju. Možda neko nema potrebu da se "oprašta" jer je teista, ali ima potrebu da završi nešto što je do sada odgađao, kontaktira nekoga koga nije dugo kontaktirao, kaže nešto što misli da je važno da se zna prije nego što umre i sl. Da li mu/joj treba uskratiti tu šansu? Ja bih željela da znam sa čim se borim, kakva god "zvjerka" da je u pitanju, i ne bih nimalo cijenila nečije dobronamjerno patroniziranje i skrivanje istine. A sigurna sam da nisam jedina koja tako misli.

[Op3r4t0r]

A zašto mu ne dozvoliti da posljednje trenutke iskoristi u potpunosti? Zašto toj osobi ne dozvoliti da kaže stvari koje želi da kaže? Ko smo mi da odlučujemo o tome?

Vjeruj da svaki covjek koji boluje od neke teske bolesti i sam je svjestan svog stanja i sam je svjestan da mu je ostalo jos malo tako da ako sta zeli reci ili uciniti on ce to i uraditi, ako mu se ne kaze cista istina mozda nece tacno znati da li je pred njim jos mjesec, 3 ili 6 mjeseci ali ce znati da je blizu kraja

Moj djed npr kojem nista nije receno je sve sam znao, vidjelo se po njegovoj prici, npr kad bi porodica pocela neku optimisticnu pricu o mozda mogucem ozdravljenju ili bilo sta slicno on bi rekao nesto u fazonu djeco ja sam se nazivio, moje vrijeme je doslo i ja nemam problema s tim pa nemojte ni vi praviti problem, sve sam prozivio, djecu odgojio, svoje sam obavio, smrti se nije nimalo bojao, a onda je 2 dana prije nego ce umrijeti kad je nena htjela da mu promjeni posteljinu rekao joj da je ne mjenja jer on nece zivjeti vise od 3 dana pa nek promjeni nakon sto on preseli da se sad ne zahmeti, 2 dana kasnije je umro, rahmet mu dusi, znaci i sam je sve predosjetio

[Great Cornholio]

Ne vidim kakve veze gore navedeni komentar ima sa temom?! Nečije mišljenje o postojanju ili nepostojanju života nakon smrti ne odgovara na pitanje da li odrasloj osobi treba reći istinu o njenom zdravstvenom stanju. Možda neko nema potrebu da se "oprašta" jer je teista, ali ima potrebu da završi nešto što je do sada odgađao, kontaktira nekoga koga nije dugo kontaktirao, kaže nešto što misli da je važno da se zna prije nego što umre i sl. Da li mu/joj treba uskratiti tu šansu? Ja bih željela da znam sa čim se borim, kakva god "zvjerka" da je u pitanju, i ne bih nimalo cijenila nečije dobronamjerno patroniziranje i skrivanje istine. A sigurna sam da nisam jedina koja tako misli.

Ma ima veze, al' haj' nejse. Najbolje onda da svako postupi po svojoj savjesti

[VeriBizi]

Ne vidim kakve veze gore navedeni komentar ima sa temom?! Nečije mišljenje o postojanju ili nepostojanju života nakon smrti ne odgovara na pitanje da li odrasloj osobi treba reći istinu o njenom zdravstvenom stanju. Možda neko nema potrebu da se "oprašta" jer je teista, ali ima potrebu da završi nešto što je do sada odgađao, kontaktira nekoga koga nije dugo kontaktirao, kaže nešto što misli da je važno da se zna prije nego što umre i sl. Da li mu/joj treba uskratiti tu šansu? Ja bih željela da znam sa čim se borim, kakva god "zvjerka" da je u pitanju, i ne bih nimalo cijenila nečije dobronamjerno patroniziranje i skrivanje istine. A sigurna sam da nisam jedina koja tako misli.

Ma ima veze, al' haj' nejse. Najbolje onda da svako postupi po svojoj savjesti

Da li bi ti volio da znaš kakve su te karte zapale ili i kad si ti u pitanju smatraš da je ignorance bliss?