.

[ljevoruki]

Ovo ga iz mladih dana u Zuljani gdje je provodio ljeta.
Ovakvog ga se ja sjecam.

[mfeed]

Kažu bio jači od Ćente...

Kažu, voljela bih čuti tu priču...

to je ispricano u knjizi jednog novinara, imam to negdje pa cu naci ovih dana. navodno su bili bare bare.

EDIT: Izgleda da mi memorija nije jaca strana tako da nisu ni blizu bili bare bare.


Todor I Centa na Kosevu

Posmatrajuci Sarajevo iz svemira, svaki je mali zeleni te veceri mogao biti zbunjen - kakav je to svijetleci prsten na Kosevu? Reflektori fudbalskog stadiona nisu bili upaljeni. Smrkavalo se, na izmaku je bio samo jedan obican radni dan.
Tesko je odgonetnuti zakone sarajevskog asfalta, posaebno ako ste vanzemaljac, ili ako u Sarajevu nikada niste zivjeli. Sarajevo se mora posmatrati izbliza. A izbliza, obicno ljudsko oko je mogio, ipak, prepoznati u krug parkirane automobile upaljenih farova. Na parkiralistu pred ulazom u stadion taksisti I sarajevska carsijska raja tako su oznacili svijetleci ring. A u njegovom centru stajali su dva snazna momka.
Jedan je bio mladji, s plavom, kudravom kosom. Nasmijesen, ali I vidno koncentrisan. Bio je to Todor, jedan od najtvrdjih sarajevskih momaka. Druog su zvali Centa. Lijep, crnokos, samouvjeren, izrazito jakih prsa. Pricalo se da je u Zemunu, odnosno Beogradu, nesalomljiiv, te da se u zadimljenim nocnim sastajalistima polusvijeta I jugovica od Zemuna pa do Frankfuta na Majni, gdje mu je bio drugi dom, njegovo ime izgovara sa strahopostovanjem.
Centa je skinuo skupocjenu koznu jaknu I kosulju. Zacaklio se zlatni nakit. Zatim se obratio znatno mladjem momku na drugoj strain osvijetljenog ringa, ako u americkom filmu.
A ti si, bre, taj mali o kojem pricaju, rekao je Centa. E ja sam taj, odgovorao je prkosno plavokosi Todor. Bio je dzudista I jugoslovenski reprezentativac. Upravo se pripremao za Mediteranske igre, koje su se tog ljeta 1978. godine odrzavale u Splitu.
Pinjo, mjeri vrijeme, rekao je Svabo zlatar. Ovaj je ukljucio stopericu. Dva misicava borca krenuse gipko jedan ka drugom.
Poceo je mec izmedju kralja Beograda, Zemuna I Frankfurta I cara sarajevskog asfalta, odraslog u dvoranama Fis-a I Skenderije.
Vidjelo se odmah kod prvog hvatanja u kostac da Todor ide u kost. Centa je bio bokserski fajter, koji ut to vlada tehnikom udaranja nogama, posudjenom iz karatea. Odmah je pokusao plasirati nekoliko udaraca, koje je Todor amortizovao ulazeci u klinc. Centa je eskivirao poput poskosa, visoko dizuci glavu I ne trepcuci, Svaki je korak vazan. Sijevali su udarci, Sakom, pa nogom.
Jdnom nakratko pokleknu I povi se lagano, pa opet jedanput...Cuju se samo potmuli udarci. Na asfaltu se pod kosim svjetlom farova iskre prve kapljice krvi.
Okupjeni ljudi svaki pravi udarac koji pronadje cilj poprate uzdahom modobravanja. Padaju opklade, suskaju devize.
Marisu se vec 15 minuta. To su zvijeri, rekao sam ti, izusti sekundant Pinjo, vlasnik kafane na Sedreniku. Todor ce ga uhvatiti na foru. Znas da je najjaci u finisu, cuje se iz okupljene gomile.
Jok, burazeru, Centa dosad nikad nije izgubio. Imao je on na stotine ovakvih tuca. Znas da trenira sa specijalcima na vojnom poligonu u Zemunu, dodao bi drugi glas.
A onda je Todor, uz ratnicki poklic, poput pume skocio na protivnika. Centa je to ocekivao I izmakao se. Todor je proletio u prazno. No, dzudisti su najjaci kada mislite da su izgubili. Centu, koji je hitro prisao zeleci da iskoristi sansu, uhvatio je odozdo za pojas I oborio ga na stomak. Odvojio mu je noge od asfalta, zasjevsi mu na ledja kao tigar.
Stoperica je pokazivala 17. minut kada je Centa rekao, u redu, bolji si. Ustao je, uhvatio se za sive metalne gelender stadiona Kosevo. Onako slomljen, kao za sebe promrmljao je, bre, ubi me bosanac.
Gomila se razilazila u nocni carsijski zivot. Centa je sa svoim drustvom otisao kod Sultana, nekadasnjeg hrvaca I kolosa koje je pred olimpijadu otvorio restoran kod Vijecnice.
Do kasno u noc jelo se I pilo na carsiji. Pricalo se najvise o mecu Todor - Centa na Kosevu. A njih dvojica su od tog kosevskog meca postali prijatelji.

[uglavnomja]

Ovo ga iz mladih dana u Zuljani gdje je provodio ljeta.
Ovakvog ga se ja sjecam.

jedinstveni dzeki

i nastavnik u skoli djeci koja su imala srece da im to bude


mislim da mu je nedavno umro i brat

[leffe]

Ovo ga iz mladih dana u Zuljani gdje je provodio ljeta.
Ovakvog ga se ja sjecam.

jedinstveni dzeki

i nastavnik u skoli djeci koja su imala srece da im to bude


mislim da mu je nedavno umro i brat

I Alija umro? E jebote, kakav je to fudbaler bio... Na male mu nije bilo ravnog.
Jednom Dzevdu sretnem, davno je to bilo, 80-tih, ja sa cekerima, stara me poslala po hljeb i fasirano meso. Vozdra sta ima, daj mi okrajak i jel ti to fasirano? Jeste. Daj malo i fasiranog. Ja sav zbunjen, gledam u cudu, on prstima ubaci meso u onaj okrajak, zagrize, rece lafa i ode. Godinama mi je to bilo cudno sve dok nisam otisao do Njemacke i skontao da je to njihov specijalitet.
Rahmet mu dusi, ljudina je bio.

[DaysleepeR]

Bio mi je nastavnik u osnovnoj.
Prije koju godinu smo se sreli, bio sam nešto sjeban, ispričali smo se jedno pola sata na sred ulice, baš me je izliječio. I smijali se i skoro plakali. 20 godina nakon završetka osnovne, znao je svakog učenika po imenu.

Jedinstven čovjek je bio Dževdo. Neponovljiv.

[Pitar sa Kariba]

Jučer čujem djeca mu kad je išao u penziju na poklon uzeli dres Vrbanjuše sa prezimenom, neku kameru i kilu bureka al' da pred njima pojede. Eto takav je bio nastavnik.

[Chisum]

I Alija umro? E jebote, kakav je to fudbaler bio... Na male mu nije bilo ravnog.
Jednom Dzevdu sretnem, davno je to bilo, 80-tih, ja sa cekerima, stara me poslala po hljeb i fasirano meso. Vozdra sta ima, daj mi okrajak i jel ti to fasirano? Jeste. Daj malo i fasiranog. Ja sav zbunjen, gledam u cudu, on prstima ubaci meso u onaj okrajak, zagrize, rece lafa i ode. Godinama mi je to bilo cudno sve dok nisam otisao do Njemacke i skontao da je to njihov specijalitet.
Rahmet mu dusi, ljudina je bio.

Alija je umro, ima tome nekoliko godina... hercika, jebiga... Dugo je on kuburio sa srcem... Onako, mrsav, suhonjav, bolesljiv, tih, bio je susta suprotnost Dzevdi.
Koliko se sjecam, otisao je vec bio u penziju, ali zakacio neki usputni poslic, skoknuo kod nekog - bio je gradjevinski tehnicar - i popeo se na stolicu, ili sto, da nesto izmjeri, i umro...

A jest bio fudbaler, bolji od Dzevde. Mada, za razliku od Dzekija, nije se nesto preozbiljno tim bavio. Inace, Dzevdo je igrao u Vrbnjusi - beka, koliko se sjecam... to je bila ta starija generacija, Amor Masovic, Dzevdo, Pilavdzic Shanta, bivsi direktor Vodovoda itd...

A Dzeki je inace, tako, kada bi nestao, i na biciklu (kasnije i motoru) krenuo na svoje putesestvije po Jadranu, i dole igrao fudbal za lokalne klubove, uveseljavao i zezao se s rajom, bas kao sto je to cinio i Sarajevu. Osamdesetih sam ga znao sresti na Bracu, na Hvaru, i onakavom kakav je bio, jak k'o zemlja, glasan, a spreman na svakakve zajebancije - nije mu trebalo dugo, pa da postane glavna atrakcija na plazama.

[Banksy]

Kakav nekrolog je vaš prijatelj dobio ovdje, čestitam vam.

Mlađa sam, pa ne pamtim, ali ukućani ga znaju i pamte. Pričaju isto što i vi...

[hrasno38]

......

[vicious]

Hrasno, ne pratiš, istu priču je Banksy vec postala 2-3 stranice prije, ali nema veze

Za Dževdu mi je tako žao, uvijek je bio toliko vedar i pun života da si imao osjećaj da takvom čovjeku nikad ništa ne može biti, ali eto... Rahmet mu duši.

[hrasno38]

Hrasno, ne pratiš, istu priču je Banksy vec postala 2-3 stranice prije, ali nema veze

Za Dževdu mi je tako žao, uvijek je bio toliko vedar i pun života da si imao osjećaj da takvom čovjeku nikad ništa ne može biti, ali eto... Rahmet mu duši.

OJ izvinjavam se sad cu obrisati.....

[golman]

Kad čitam ove događaje iz 70-tih i 80-tih godina i ove takozvane fer tuče,koje su unaprijed zakazivane,da bi se znalo ko je najjači u nekom gradu ili kvartu,padne mi na pamet,kako je to bilo vrijeme viteštva,koje se nikad više neće vratiti.Nikad više neće biti takvih momaka.
Danas se odmah potežu utoke,noževi...baci se bomba...
Pogotovo je to bilo izraženo u ratnim godinama i neposredno poslije rata,jer je svakako bilo mnogo oružja na sve strane.
Ogromna je razlika kad uzmete u obzir jednog sportistu,koji je pravdu dijelio golim šakama i nekog nadrogiranog "gangstera",koji će baciti bombu na protivnika i pri tome raniti ili ubiti još par nedužnih.Ovo "gangsteri" sam namjerno stavio pod navodnike,zato što takvi misle da su neki gangsteri,a u stvari nisu niti će ikad biti.

[mfeed]

Kad čitam ove događaje iz 70-tih i 80-tih godina i ove takozvane fer tuče,koje su unaprijed zakazivane,da bi se znalo ko je najjači u nekom gradu ili kvartu,padne mi na pamet,kako je to bilo vrijeme viteštva,koje se nikad više neće vratiti.Nikad više neće biti takvih momaka.
Danas se odmah potežu utoke,noževi...baci se bomba...
Pogotovo je to bilo izraženo u ratnim godinama i neposredno poslije rata,jer je svakako bilo mnogo oružja na sve strane.
Ogromna je razlika kad uzmete u obzir jednog sportistu,koji je pravdu dijelio golim šakama i nekog nadrogiranog "gangstera",koji će baciti bombu na protivnika i pri tome raniti ili ubiti još par nedužnih.Ovo "gangsteri" sam namjerno stavio pod navodnike,zato što takvi misle da su neki gangsteri,a u stvari nisu niti će ikad biti.

ne znam za rane 70-e ali osamdesetih je bilo vrlo malo tih fer tuca (uglavnom aktivni sportisti) a mnogo vise sacekusa gdje ti cijela ekipa izbije obadva bubrega I skoro sve zube. a I kod dogovorenih tuca je bilo kvarnjaka, recimo rato (sa grbavice 2) svojevremeno izvadi sprej I onda nakon toga demolira lika.... mnogo cesce su radili sarafcigeri, flase I kamenje. dok je dansing bio popularan tu se desilo par fer tuca izmedju zajebanijih likova.

[insomnia78]

Ma kakve fer tuce. Obicno preseravanje. Ovo "velicanje" kriminalaca koje poznajes je isti kurac i ova ekipa "lijepi moj bruda" danas po fejsbuku

[golman]

Kad čitam ove događaje iz 70-tih i 80-tih godina i ove takozvane fer tuče,koje su unaprijed zakazivane,da bi se znalo ko je najjači u nekom gradu ili kvartu,padne mi na pamet,kako je to bilo vrijeme viteštva,koje se nikad više neće vratiti.Nikad više neće biti takvih momaka.
Danas se odmah potežu utoke,noževi...baci se bomba...
Pogotovo je to bilo izraženo u ratnim godinama i neposredno poslije rata,jer je svakako bilo mnogo oružja na sve strane.
Ogromna je razlika kad uzmete u obzir jednog sportistu,koji je pravdu dijelio golim šakama i nekog nadrogiranog "gangstera",koji će baciti bombu na protivnika i pri tome raniti ili ubiti još par nedužnih.Ovo "gangsteri" sam namjerno stavio pod navodnike,zato što takvi misle da su neki gangsteri,a u stvari nisu niti će ikad biti.

ne znam za rane 70-e ali osamdesetih je bilo vrlo malo tih fer tuca (uglavnom aktivni sportisti) a mnogo vise sacekusa gdje ti cijela ekipa izbije obadva bubrega I skoro sve zube. a I kod dogovorenih tuca je bilo kvarnjaka, recimo rato (sa grbavice 2) svojevremeno izvadi sprej I onda nakon toga demolira lika.... mnogo cesce su radili sarafcigeri, flase I kamenje. dok je dansing bio popularan tu se desilo par fer tuca izmedju zajebanijih likova.

Ja sam prisustvovao na nekoliko fer tuča zakazivanih,a katkad bude i "sudija"da pazi da neko ne izvadi "bokser"(valjda ne moram objašnjavati šta je to)
Uglavnom su se dešavale ispred srednjih škola i basket igrališta.

[vješalica]

Ma kakve fer tuce. Obicno preseravanje. Ovo "velicanje" kriminalaca koje poznajes je isti kurac i ova ekipa "lijepi moj bruda" danas po fejsbuku

bruda poliram ti muda
moderne brude i mumini veliki hhhh

[Nepass]

Ma kakve fer tuce. Obicno preseravanje. Ovo "velicanje" kriminalaca koje poznajes je isti kurac i ova ekipa "lijepi moj bruda" danas po fejsbuku

I ja citam ove dvije price i kontam da im na kraju fali kako su sretno zivjeli do kraja

[dragma]

Kažu, voljela bih čuti tu priču...

to je ispricano u knjizi jednog novinara, imam to negdje pa cu naci ovih dana. navodno su bili bare bare.

EDIT: Izgleda da mi memorija nije jaca strana tako da nisu ni blizu bili bare bare.


Todor I Centa na Kosevu

Posmatrajuci Sarajevo iz svemira, svaki je mali zeleni te veceri mogao biti zbunjen - kakav je to svijetleci prsten na Kosevu? Reflektori fudbalskog stadiona nisu bili upaljeni. Smrkavalo se, na izmaku je bio samo jedan obican radni dan.
Tesko je odgonetnuti zakone sarajevskog asfalta, posaebno ako ste vanzemaljac, ili ako u Sarajevu nikada niste zivjeli. Sarajevo se mora posmatrati izbliza. A izbliza, obicno ljudsko oko je mogio, ipak, prepoznati u krug parkirane automobile upaljenih farova. Na parkiralistu pred ulazom u stadion taksisti I sarajevska carsijska raja tako su oznacili svijetleci ring. A u njegovom centru stajali su dva snazna momka.
Jedan je bio mladji, s plavom, kudravom kosom. Nasmijesen, ali I vidno koncentrisan. Bio je to Todor, jedan od najtvrdjih sarajevskih momaka. Druog su zvali Centa. Lijep, crnokos, samouvjeren, izrazito jakih prsa. Pricalo se da je u Zemunu, odnosno Beogradu, nesalomljiiv, te da se u zadimljenim nocnim sastajalistima polusvijeta I jugovica od Zemuna pa do Frankfuta na Majni, gdje mu je bio drugi dom, njegovo ime izgovara sa strahopostovanjem.
Centa je skinuo skupocjenu koznu jaknu I kosulju. Zacaklio se zlatni nakit. Zatim se obratio znatno mladjem momku na drugoj strain osvijetljenog ringa, ako u americkom filmu.
A ti si, bre, taj mali o kojem pricaju, rekao je Centa. E ja sam taj, odgovorao je prkosno plavokosi Todor. Bio je dzudista I jugoslovenski reprezentativac. Upravo se pripremao za Mediteranske igre, koje su se tog ljeta 1978. godine odrzavale u Splitu.
Pinjo, mjeri vrijeme, rekao je Svabo zlatar. Ovaj je ukljucio stopericu. Dva misicava borca krenuse gipko jedan ka drugom.
Poceo je mec izmedju kralja Beograda, Zemuna I Frankfurta I cara sarajevskog asfalta, odraslog u dvoranama Fis-a I Skenderije.
Vidjelo se odmah kod prvog hvatanja u kostac da Todor ide u kost. Centa je bio bokserski fajter, koji ut to vlada tehnikom udaranja nogama, posudjenom iz karatea. Odmah je pokusao plasirati nekoliko udaraca, koje je Todor amortizovao ulazeci u klinc. Centa je eskivirao poput poskosa, visoko dizuci glavu I ne trepcuci, Svaki je korak vazan. Sijevali su udarci, Sakom, pa nogom.
Jdnom nakratko pokleknu I povi se lagano, pa opet jedanput...Cuju se samo potmuli udarci. Na asfaltu se pod kosim svjetlom farova iskre prve kapljice krvi.
Okupjeni ljudi svaki pravi udarac koji pronadje cilj poprate uzdahom modobravanja. Padaju opklade, suskaju devize.
Marisu se vec 15 minuta. To su zvijeri, rekao sam ti, izusti sekundant Pinjo, vlasnik kafane na Sedreniku. Todor ce ga uhvatiti na foru. Znas da je najjaci u finisu, cuje se iz okupljene gomile.
Jok, burazeru, Centa dosad nikad nije izgubio. Imao je on na stotine ovakvih tuca. Znas da trenira sa specijalcima na vojnom poligonu u Zemunu, dodao bi drugi glas.
A onda je Todor, uz ratnicki poklic, poput pume skocio na protivnika. Centa je to ocekivao I izmakao se. Todor je proletio u prazno. No, dzudisti su najjaci kada mislite da su izgubili. Centu, koji je hitro prisao zeleci da iskoristi sansu, uhvatio je odozdo za pojas I oborio ga na stomak. Odvojio mu je noge od asfalta, zasjevsi mu na ledja kao tigar.
Stoperica je pokazivala 17. minut kada je Centa rekao, u redu, bolji si. Ustao je, uhvatio se za sive metalne gelender stadiona Kosevo. Onako slomljen, kao za sebe promrmljao je, bre, ubi me bosanac.
Gomila se razilazila u nocni carsijski zivot. Centa je sa svoim drustvom otisao kod Sultana, nekadasnjeg hrvaca I kolosa koje je pred olimpijadu otvorio restoran kod Vijecnice.
Do kasno u noc jelo se I pilo na carsiji. Pricalo se najvise o mecu Todor - Centa na Kosevu. A njih dvojica su od tog kosevskog meca postali prijatelji.

Navodno o tuči sa Ćentom:

Čenta je došao u Sarajevo, a sa njim je bio i Vojo Govedarica, poznati jugoslovenski bilder koji je kasnije otišao u Holivud. Poznat je pod nadimkom Voja Krstarica i bio je tjelohranitelj Silvestera Stalonea.

Kako je dolazilo do tih obračuna na gradskoj razini, objasnit će mi Todor kada bude prepričavao tuču protiv braće Zulić. Ali kako i kojim vezama je putovala bačena rukavica na relaciji Sarajevo - Beograd, nije mi poznato. Uglavnom, a ovo mi priča Drejc, njemu pričao Todor, izađu na megdan Čenta i Todor. Osim što je bio neustrašiv, najjači Todorov adut bio je ulazak u klinč. Koga je on uhvatio oko pasa - taj nije više na nogama mogao ostati. Tako je bilo i sa Čentom. Bacio ga na asfalt. Hroničari govore da je to bilo u blizini Pošte, moglo je biti pred Narodnim pozorištem, a moglo i tamo preko mosta na Miljacki kod kafane „Dva ribara“. I onda ga nastavio udarati pesnicama, a Vojo Govedarica pokupio sa ceste komad asfalta ili crijepa pa zviznuo Todora u glavu. I pobjegao. Godinama kasnije, priča mi Drejc, Todor išao u Ameriku da traži Voju. Namjeravao ga ubiti.

http://www.startbih.info/Aktuelnost.aspx?id=86260

[Edin H.]

Pravo je fer bilo

Zakacis se s Jukom on ti sveze trebu koja te satro zagotivi u kafani, onda kada te zavuce u mrakushu pocnu oni njegovi hahari skakati sa ograde.

[Maraschino]

HIPI KLUPA: Čuvena, zapravo najčuvenija tuča braće Todorović, mlađeg nisam do sada spominjao, Novica se zove i dan-danas živi u Mladenovcu, dogodila se potkraj sedamdesetih u Sarajevu. Kod hipi klupe. Bitku sam opisao u jednoj od svojih priča, a rekonstruisao je uz pomoć iskaza glavnih učesnika. Viteški dogovoreno u „Starom satu“, određeno mjesto (hipi klupa) i vrijeme, tačno u podne. Zulići kasnili, pa se Todorova ekipa u kojoj su još bili Dragan Vikić i Persa raspala. Vikiću i Persi dosadilo čekati pa otišli u obližnju Robnu kuću „Sarajka“. Todori još malo čekali i dočekali. Četvoro braće Zulić, plus Halid Turčilo i Uti. Bilo je tu hladnog oružja: bejzbol palice, lanci, a Uti imao onaj automehaničarski ključ. Tuča trajala deset ili koju minutu više.

Covjek se bas kalio na asfaltu a poslije dominirao.

[piupiu]

Ma kakve fer tuce. Obicno preseravanje. Ovo "velicanje" kriminalaca koje poznajes je isti kurac i ova ekipa "lijepi moj bruda" danas po fejsbuku

Aj agri. Veliki broj ovdje glorificiranih persona su klasične psihopate.

[KENJAC]

HIPI KLUPA: Čuvena, zapravo najčuvenija tuča braće Todorović, mlađeg nisam do sada spominjao, Novica se zove i dan-danas živi u Mladenovcu, dogodila se potkraj sedamdesetih u Sarajevu. Kod hipi klupe. Bitku sam opisao u jednoj od svojih priča, a rekonstruisao je uz pomoć iskaza glavnih učesnika. Viteški dogovoreno u „Starom satu“, određeno mjesto (hipi klupa) i vrijeme, tačno u podne. Zulići kasnili, pa se Todorova ekipa u kojoj su još bili Dragan Vikić i Persa raspala. Vikiću i Persi dosadilo čekati pa otišli u obližnju Robnu kuću „Sarajka“. Todori još malo čekali i dočekali. Četvoro braće Zulić, plus Halid Turčilo i Uti. Bilo je tu hladnog oružja: bejzbol palice, lanci, a Uti imao onaj automehaničarski ključ. Tuča trajala deset ili koju minutu više.

Covjek se bas kalio na asfaltu a poslije dominirao.

Kad je bila frka , nidje Vikare ! Po robnoj seto !
Nego , jel ko upucen u frku na Todorovoj sahrani ?

[zli_hordas]

https://m.facebook.com/story.php?story_ ... 0000728047

Džale stari mangup

[Pitar sa Kariba]

Jaro, jaro.....

[nema me tamo]

Ma kakve fer tuce. Obicno preseravanje. Ovo "velicanje" kriminalaca koje poznajes je isti kurac i ova ekipa "lijepi moj bruda" danas po fejsbuku

I to znam ja iz prve ruke šta i kako vole bajke pricat o ovim " mangupima " obicni ljudi da ih tako nazovem..

Pricam bas o tom velicanju a od svih nabrojanih mozda 10 posto njih pravi mangupi..
Ovo ostalo smijesno samo šire dok ljudi izmisljaju price..

Sta kaze 10 minuta tuca trajala, pa da si ikad bio u tuci znao bi da ne traje duze od 2 minute, a i to je previse...
Fer tuce kaze...

Moze ih se izbrojat na prste jedne ruke, a isto zar stvarno mislite da je mangupluk tuca 1 na 1?
Mislim naravno da jeste samo fazon s tim tucama je sto likovi koji sudjeluju u njima isto tako na prste jedne ruke mozes ih nabrojat koji su spremni ici do kraja dakle ( ubistvo )..
Zato ih se i ne moze poredit danas s ovim klosarima koji su spremni izbost i upucat.