Molim preporuku za psihijatra u Sarajevu

[Uma]

Kao što naslov kaže, molim one koji imaju neko iskustvo sa nekim dobrim psihijatrom u Sarajevu da mi daju preporuku.

Prvo, osnovni problem je depresija, iz koje ne mogu da se izvučem već duže vrijeme. Neuropsihijatri i psiholozi po domovima zdravlja su krajnje nezainteresovani, nemaju volje, vremena a vjerovatno nisu ni nešto posebno plaćeni pa da bi se bavili svakim ponaosob. Imam novca da platim bilo koliko terapija i cijena mi nije problem, ali ne znam kome da se obratim.

Još bih dodala da preferiram da to bude žena.

Hvala unaprijed svima na pomoći!

[Bolonjac]

Ako ti treba dobar psiholog http://www.savjetovaliste.ba/ , ja isao radi workoholije(dotle je doslo da sam unistio svoje zdravlje) zena mi je puno pomogla a isao samo par termina. Provjeri jer radi i sa depresijom

[Uma]

Ako ti treba dobar psiholog http://www.savjetovaliste.ba/ , ja isao radi workoholije(dotle je doslo da sam unistio svoje zdravlje) zena mi je puno pomogla a isao samo par termina. Provjeri jer radi i sa depresijom

Hvala.
Zvala sam ih i zakazala sam termin.

[cvrc]

Slobodan Logo, nema boljeg, samo je on jako zauzet.

[Uma]

Slobodan Logo, nema boljeg, samo je on jako zauzet.

Bila sam kod njega i nije mi se posebno svidio.
Možda sam u naslov teme trebala staviti da mi je potrebna preporuka za psihologa jer neuropsihijatri samo prepisuju lijekove na bazi simptoma, a u osnovi - ne zanima ih kako se osjećaš ni hoće li ti (i može li ti) biti bolje.

Ovaj put probaću sa psihologom. Mislim da mi je samo potreban razgovor na redovnoj osnovi.

[prezimenko]

Problem je sto ljudi uvijek zamišljaju psihijatra i da je covjek umno bolestan i vecinu je ljudi stid reci ili priznati da ide psihologu tj. tesko je sebi priznati da ti treba pomoc te smatram to zanimanje sa najvise predrasuda.

Divim ti se sto si prepoznala tu depresiju i krenula se liječiti, ja bih vjerovatno trpio

Recimo sto sam nedavno saznao, grickanje u sred nervoze je bolest cak u slucajevima da grickate kosu moze fatalno zavrsiti(zatvor od kose u stomaku jer stomak to ne moze provariti), kod takvih stvari pomaze psiholog.

U sustini psiholog treba vecini ljudi da bi postali "normalnije osobe" ili sta god to znacilo . Kao sto neko ranije rece pomaze kod workoholizma/stresiranja(jako vazno), depresije, strahova, losih navika, ljubomore(mada ne vjerujem da iko radi toga ide psihologu a fakt bi trebao), itd.

Negdje sam cuo da cak i treba zdravoj osobi sta god to znacilo :/

[dek]

ima li još neko iskustava sa ovim savjetovalištem?

[Sofija89]

Kao što naslov kaže, molim one koji imaju neko iskustvo sa nekim dobrim psihijatrom u Sarajevu da mi daju preporuku.

Prvo, osnovni problem je depresija, iz koje ne mogu da se izvučem već duže vrijeme. Neuropsihijatri i psiholozi po domovima zdravlja su krajnje nezainteresovani, nemaju volje, vremena a vjerovatno nisu ni nešto posebno plaćeni pa da bi se bavili svakim ponaosob. Imam novca da platim bilo koliko terapija i cijena mi nije problem, ali ne znam kome da se obratim.

Još bih dodala da preferiram da to bude žena.

Hvala unaprijed svima na pomoći!

Posto je kod tebe problem depresija mislim da bi bilo mnogo bolje da se obratis psihijatru jer uz psihoterapiju vjerovatno ce ti biti potrebni i lijekovi.
Ja bih ti preporucila dr.Logu jer je po meni najbolji kako god se on tebi cinio,meni je jedini on pomogao i jako dobro odredi terapiju znaci kad ti ti on nesto prepise to ces cijelo vrijeme koristiti i odmah ce ti pomoci nema mjenjanja lijekova dok ne potrefis koji ti odgovara...

A ako zelis zenu mozda da pogledas ovdje: http://www.drsandic.com.ba/

Sretno

[ma_zdra'o]

.

[moonca]

Imala sam slicnu sutuaciju u kuci.
Ne postoji nitko ko mu moze pomoci , ako on sam ne ucini nesto .

Moja familija je angazovala privatne dr , dolazili su kuci na pola sata-- nista nije pomoglo.
Dr su savjetovali da uzme tablete kada god se lose osjeca, sestra se predozirala.

Zao mi je, znam kroz sta prolazite ali ako -zbog vas najblizih ne zeli nista da ucini, a ja mislim da i nije vise u mogucnosti , tesko da ce i jedan dr. pomoci.

[vazi]

Pozdrav.

Treba mi preporuka za psihijatra. Otac mi se "liječi" u bolnici Jagomir, tj. zadržao se tamo 1x mjesec dana (zbog pokušaja samoubistva), i nakon toga su ga počeli samo drogirati i ništa više. Dijagnoza nije bila depresija već poremećaj prilagodbe. On se htio ubiti brzo nakon što je moja majka umrla. Sve se, u suštini, odigralo jako brzo.
Za vrijeme boravka u bolnici, nijednom doktori nisu razgovarali s njim duže od deset minuta. Kada sam pitala doktoricu zašto, rekla je da bolesnici treba da se socijalizuju međusobno, i da je i to dio terapije.
To izgleda ovako: mnogo bolesnih ljudi na jednom mjestu sa različitim simptomima i oboljenjima sjedi skupa a doktori piju kafice izdvojeni. Jednom ih obiđu, nadrogiraju i to je to. Nakon toga je izašao, i samo dolazio povremeno na kontrole. Mislila sam biće ok sve samo kad izađe odatle. Ali ne.

Danas, skoro godinu i po nakon toga, moj otac vegetira, depresivan je, sve mu je teško, čudno se kreće, čudno diše. Ne zanima ga niko i ništa. Ni sreća ni tuga ga ne dotiču posebno. Nikad prije toga nije pio nikakve tablete, niti imao psihičkih smetnji.
U porodici postoji historijat tih bolesti ali ne vjerujem da genetika ima neke veze.

Sve u svemu, vidim da to nije nikakvo liječenje, da je za njih samo broj, i da ih apsolutno nije briga da li ta terapija djeluje i ima pozitivnih efekata. Posljednji put su mu dali neke tablete koje imaju milion preopasnih nuspojava, i stvarno vidim da sve ovo ne vodi nigdje.

Ja njega ne prepoznajem, i molim vas, za iskrenu preporuku, ili savjet.
Hvala

Kretanje, ako ikako moze pokusajte uvedti setnje ono svaki dan u isto vrijeme, bilo sunce bila kisa , nema veze, dva sata setnje obaveza... u pocetku s njim zajedno ko moze , postepeno on sam ... hodanje moze jako pomoci.

[dudlov]

Pozdrav.

Treba mi preporuka za psihijatra. Otac mi se "liječi" u bolnici Jagomir, tj. zadržao se tamo 1x mjesec dana (zbog pokušaja samoubistva), i nakon toga su ga počeli samo drogirati i ništa više. Dijagnoza nije bila depresija već poremećaj prilagodbe. On se htio ubiti brzo nakon što je moja majka umrla. Sve se, u suštini, odigralo jako brzo.
Za vrijeme boravka u bolnici, nijednom doktori nisu razgovarali s njim duže od deset minuta. Kada sam pitala doktoricu zašto, rekla je da bolesnici treba da se socijalizuju međusobno, i da je i to dio terapije.
To izgleda ovako: mnogo bolesnih ljudi na jednom mjestu sa različitim simptomima i oboljenjima sjedi skupa a doktori piju kafice izdvojeni. Jednom ih obiđu, nadrogiraju i to je to. Nakon toga je izašao, i samo dolazio povremeno na kontrole. Mislila sam biće ok sve samo kad izađe odatle. Ali ne.

Danas, skoro godinu i po nakon toga, moj otac vegetira, depresivan je, sve mu je teško, čudno se kreće, čudno diše. Ne zanima ga niko i ništa. Ni sreća ni tuga ga ne dotiču posebno. Nikad prije toga nije pio nikakve tablete, niti imao psihičkih smetnji.
U porodici postoji historijat tih bolesti ali ne vjerujem da genetika ima neke veze.

Sve u svemu, vidim da to nije nikakvo liječenje, da je za njih samo broj, i da ih apsolutno nije briga da li ta terapija djeluje i ima pozitivnih efekata. Posljednji put su mu dali neke tablete koje imaju milion preopasnih nuspojava, i stvarno vidim da sve ovo ne vodi nigdje.

Ja njega ne prepoznajem, i molim vas, za iskrenu preporuku, ili savjet.
Hvala

Kretanje, ako ikako moze pokusajte uvedti setnje ono svaki dan u isto vrijeme, bilo sunce bila kisa , nema veze, dva sata setnje obaveza... u pocetku s njim zajedno ko moze , postepeno on sam ... hodanje moze jako pomoci.

hodanjem se pravi izduv negativne energije i jako je korisno.

[dudlov]

Pozdrav.

Treba mi preporuka za psihijatra. Otac mi se "liječi" u bolnici Jagomir, tj. zadržao se tamo 1x mjesec dana (zbog pokušaja samoubistva), i nakon toga su ga počeli samo drogirati i ništa više. Dijagnoza nije bila depresija već poremećaj prilagodbe. On se htio ubiti brzo nakon što je moja majka umrla. Sve se, u suštini, odigralo jako brzo.
Za vrijeme boravka u bolnici, nijednom doktori nisu razgovarali s njim duže od deset minuta. Kada sam pitala doktoricu zašto, rekla je da bolesnici treba da se socijalizuju međusobno, i da je i to dio terapije.
To izgleda ovako: mnogo bolesnih ljudi na jednom mjestu sa različitim simptomima i oboljenjima sjedi skupa a doktori piju kafice izdvojeni. Jednom ih obiđu, nadrogiraju i to je to. Nakon toga je izašao, i samo dolazio povremeno na kontrole. Mislila sam biće ok sve samo kad izađe odatle. Ali ne.

Danas, skoro godinu i po nakon toga, moj otac vegetira, depresivan je, sve mu je teško, čudno se kreće, čudno diše. Ne zanima ga niko i ništa. Ni sreća ni tuga ga ne dotiču posebno. Nikad prije toga nije pio nikakve tablete, niti imao psihičkih smetnji.
U porodici postoji historijat tih bolesti ali ne vjerujem da genetika ima neke veze.

Sve u svemu, vidim da to nije nikakvo liječenje, da je za njih samo broj, i da ih apsolutno nije briga da li ta terapija djeluje i ima pozitivnih efekata. Posljednji put su mu dali neke tablete koje imaju milion preopasnih nuspojava, i stvarno vidim da sve ovo ne vodi nigdje.

Ja njega ne prepoznajem, i molim vas, za iskrenu preporuku, ili savjet.
Hvala

jesi li razgovarao sa dr. ćemalovićem u jagomiru? on je jako dobar stručnjak.

[laplusbele]

Preporucila bih Prof. dr Zaima Bilalbegovica. Samo da ga zdravlje sluzi, strucnijeg neces naci.