Modi poimanja: misliti, vjerovati, znati- Kant-

[sojka]

Modi poimanja: misliti, vjerovati, znati
(Logicka savrsenost poimanja modaliteta po sigurnosti)

(Kant)

Po ovom postoje 3 vrste poimanja( drzati za stvarno): misljenje, vjera i znanje.
Tvrdnja je problematican, vjera asertoran *, znanje apodikticno i* zakljucak.

* asertoran - vazi za nas same, samo vazece za nas same tj. Subjektivno,
a ne objektivno poimanje.
apodikticno* -ono sto konacno znamo, objektivno nuzno, za sve- opste vazece

Dakle samim misljenjem svjesno nalazimo problematiku,
Vjera vazi samo subjektivno, za nas, znanje kao apodiktiski* sigurno
pod uslovom da je opstevazeci objektivni predmet poimanja i empirijski dokaziv.

Recimo misliti da je besmrtnost samo je problematicno ukoliko samo postupamo
kao da smo besmrtni, ali asertoran ukoliko vjerujemo da smo besmrtni i´
apodikticno ukoliko bi znali da postoji drugi zivot nakon ovog.

Izmedju ova tri pojma postoje sustinske razlike.

1) MISLJENJE
smatrati, misliti, imati u vidu ili poimanje iz razloga spoznaje, mozemo posmatrati kao poimanje
koje je nedovoljno subjektivno,kao i objektivno, i samo je predhodni, takoreci privremeni zakljucak/sud
(sub conditione suspensiva ad interim)- sto ne mozemo lako izbjeci. Moramo prvo osmisliti prije nego sto
prihvatimo ili tvrdimo, sa oprezom da misao ne bude samo puko misljenje. Prvo misao, zatim spoznaja.
Za istinu imamo neki vid crne slutnje, nesto sto ima elementa istine, mi slutimo njihovu istinitost prije
nego sto dobijemo izvjesnu sigurnosnu spoznaju.
Gdje se odrzava puko misljenje? Ni u jednoj nauci koja spoznajama daje a priori, dakle ni u matematici,
Ni metafizici, ni u moralu, nego iskljucivo u emprijskim spoznajama (iskustvu)- u fizici, psihologiji i sl.
Ambivalentno je i jednako tvrditi a priori- ne slaze se. Smijesno je u matematici samo imati misljenje,
kao i metafizici i moralu vazi: ili znas ili ne znas. Stvari misljenja mogu biti samo stvari empirijske spoznaje,
koje su po sebi moguce, ali samo za nas nemoguce po empirijskim ogranicenjima i uslovima nase
empirativne riznice i od nje oviseceg stepena tog naseg posjeda iskustva.
Tako je recimo eter novijih fizicara samo stvar pukog misljenja. O kom misljenju god da je rijec,
ma kakva god ona bila, uvidjamo da i protivno moze biti tacno i dokazivo. Poimanje je ovdje
i objektivno ujedno i subjektivno nedovoljno, iako se po sebi posmatrano moze postati potpuno.


2) VJERA
Vjera ili drzati za realno iz bilo kog razloga, koji je objektivno nedovoljan, ali subjektivno dovoljan,
oslanja se na predmete iz cijeg vidjenja ne mozemo nista znati, pa cak ni misliti, ni odrediti
vjerovatnocu, nego mozemo biti sigurni da se ne iskljucuju, iste predmete osmisljati, onako
kako ih smislimo. Ostatak pri ovom je samo drzati za stvarnost, koje samo nuzno u prakticnoj a priori
datoj namjeri – da drzimo stvarnim ono sto ih moralnih razloga i ta na taj nacin da smo sigurni da
i suprotno moze biti dokazano.

I)Stvar vjerovanja, vjere nisu predmeti emprijiske spoznaje. Takozvana istorijska vjera ne moze zapravo
samim timbiti nazvana vjerom i kao takva ne moze biti suprostavljena nauku, znanju, jer sam po sebi moze
biti nauk. Drzanje stvarnim,
realnim, postojecim na svjedocanstvu mozemo razlikovati po stepenu, vrsti poimanja kroz vlastito iskustvo.

II) Isto tako ni objekti racionalne spoznaje ( spoznaje a priori ) bilo da su teoretske matematika, metafizika,
ni prakticne u moralu.
Matematicke racionalne istine mozemo vjerovati na svjedocanstvu, jer ovdje greske nisu lako moguce, dijelom
Mogu biti lako otkrivene, ali na taj nacin ih ipak ne mozemo znati.Filozofske racionalne istine ne daju se takodje
Cak ni vjerovati, njih moramo jednostavno znati i nauciti,jer filozofija sama po sebi pati, nije puki nagovor.— I ono sto posebno
dotice predmete prakticne racionalne spoznaje u moralu- prava i obaveze-: mozemo na to gledati kao u ne samo
puko vjerovanje. Moramo biti potpuno sigurni: da li je pravedno ili nepravedno, obavezno (nasa) duznost ili protiv
obavezno, dozvoljeno ili nedozvoljeno. Na kontigentno, nesigurno ne mozemo u moralnim stvarima nista usuditi;- nista,
na opasnost prijestupa o Zakon, odluciti. Tako je npr. sudiji nije dovoljno da samo vjeruje da je neko pocinio zlocin.
On to mora (juristicno) znati ili nastupa bezsavjesno.

III) Predmet vjerovanja su samo stvari kod kojih je poimanje nuzno slobodno- npr. ne kroz objektivno, od prirode i od
od interesovanja subjekta neovisne , vodjenim razlogom za istinu. Vjerovanje ne daje odatle iz cisto subjektivnih razloga
ubjedjenje koje se da tvrditi i opstu validnost, kao ubjedjenje koje nastaje iz znanja. Samo ja mogu biti siguran u validnost
i nepromijenjivost moje prakticne vjere i moja vjera u istinitost neke recenice ili realnost stvari i u to sto je u vezi sa mnom,
pri cemu je samo mjesto zamjene spoznaje, bez da je spoznaja.
Moralno nevjeran je onaj koji ne prihvata ono sto ne nemoguce znati, ali postavljaju preduslov nuznog morala. Ova vrste
nevjere nastaje uslijed manjka moralne zainteresovanosti u osnovi. Sto je vece moralno uvjerenje neke individue: utoliko je
je njegova vjera cvrsca i zivahnija naspram onog sto je iz moralnih interesa u prakticno nuzno u cilju da prihvati i preduslovi
osjecaj nuznosti.
Vjera nije poseban izvor saznanja, spoznaje. Ovo je vrsta svjesti nekompletnog poimanja realnosti i razlikuje se ukoliko
posebni objekti (koji pripadaju samo vjerovanju) restringiraju, posmatrano misljenje ne kroz stepen, nego u odnosu na sta
kao spoznaja treba raditi. Recimo trgovac koji zeli trgovati, koji ne samo da misli da ce profitirati, nego zato sto i vjeruje
da je njegovo misljenje i uprkos neizvjesnosti dovoljno.- Na ovaj nacin imamo teoretske spoznaje (culne) koje da bi mogli
da ih svrstamo u spoznaju moraju imati ovo zadnje-izvjesnog i sigurnost. Ovakve spoznaje u prakticnim zakonima baziraju
na misticnom principu (slobode) i to u nama samima, kao princip prakticne racionalnosti.
Ali ova prakticna racionalnost je kazualnost u pogledu jednog takodje nadnaravnog objekta, najuzvisenijeg, koji u svijetu
cula sa nasim sposobnostima nije moguc. Jednako tako priroda kao objekt nase teoretske racionalnosti mora uz to
odgovorati- je u svijetu cula treba sustresti posljedicu i dejstvo te ideje.
- Mi treba da “djelujemo-budemo aktivni” da bi ispunili tu svrhu.



3)ZNANJE

Znanje- drzati stvarnim iz razloga spoznaje, koji je ujedno i objektivno kao i subjektivno dovoljan, ili sigurnost je ili empirijaska ili racionalna-
sve zavisi na cemu se zasniva-iskustvu ili raciju.

Racionalna sigurnost je ili matematicka ili filozofska sigurnost. Suprotno intuitivnom- znanje je diskurzivno.
Matematicka sigurnost zove se evidencija, zbog toga sto je intiutivna spoznaja jasnija, nego diskursivna.


(...)..a little bit more...
___________________________________________________________________________________________________

http://de.youtube.com/watch?v=GTKDM8UzOhA