Moć molitve!

[Truba]

vjernik prije svega treba biti kutluran
i mirotvorac

tako da crna kronika NIX

a problemi s mentalnim zdravljem nisu usko vezani ni za jednu skupinu ljudi pa ni za vjernike

[patriot_1]

"triconja"
Koliko psihickih labilnih osoba religija cuva da ne cine losa djela, zdravije nego piti za smirenje lijekov

e
A što čuva vas , da ne radite sranja?Nevjernike?

[Dope_Man]

Zelja da zivimo u normalnom drustvu gdje mozemo ustati i setati ulicom bez straha da ce nas neko tek tako ubiti. Pa onda kao razumna bica se dogovorimo ''hajde da zivimo tako da niko nikoga ne ugrozava'', i onda postujemo taj sistem jer ima smisla, samo tako postizemo da je maksimalan broj ljudi sretan i slobodan da uziva zivot kako zeli, osim ako to ''kako zeli'' ukljucuje ometanje drugih osoba. Osnovni postulat ljudskih prava ''Prava jednog pojedinca prestaju ondje gdje pocinju prava drugog''.

Dakle sve sve svodi na racionalno razmisljanje i zdrav razum. Ne treba nam bog da prijeti. Naravno, ne zele svi to postovati u svakom trenutku pa zato postoje institucije poput policije.

[broj dva]

"triconja"
Koliko psihickih labilnih osoba religija cuva da ne cine losa djela, zdravije nego piti za smirenje lijekov

e
A što čuva vas , da ne radite sranja?Nevjernike?

---
Savjest, moralni kompas i osjecaj odgovornosti.

[patriot_1]

"triconja"
Koliko psihickih labilnih osoba religija cuva da ne cine losa djela, zdravije nego piti za smirenje lijekov

e
A što čuva vas , da ne radite sranja?Nevjernike?

---
Savjest, moralni kompas i osjecaj odgovornosti.

A to samo vi nevjernici imate?Mi ne?Ha Ha!

[patriot_1]

Zelja da zivimo u normalnom drustvu gdje mozemo ustati i setati ulicom bez straha da ce nas neko tek tako ubiti. Pa onda kao razumna bica se dogovorimo ''hajde da zivimo tako da niko nikoga ne ugrozava'', i onda postujemo taj sistem jer ima smisla, samo tako postizemo da je maksimalan broj ljudi sretan i slobodan da uziva zivot kako zeli, osim ako to ''kako zeli'' ukljucuje ometanje drugih osoba. Osnovni postulat ljudskih prava ''Prava jednog pojedinca prestaju ondje gdje pocinju prava drugog''.

Dakle sve sve svodi na racionalno razmisljanje i zdrav razum. Ne treba nam bog da prijeti. Naravno, ne zele svi to postovati u svakom trenutku pa zato postoje institucije poput policije.

To sve imamo i mi,i još dodatni motiv,Bog!

[broj dva]

Ne svidja mi se taj pokusaj ubacivanja rijeci u usta jer ne tvrdim da vjernici nemaju/me nogu imati savjest, moral i osjecaj odgovornosti.
Pitao si za ateiste i implicirao (po mom shvatanju tvog komentara) da je religija preduslov za moralnost, nije niti je ikada bila.

[patriot_1]

Ne svidja mi se taj pokusaj ubacivanja rijeci u usta jer ne tvrdim da vjernici nemaju/me nogu imati savjest, moral i osjecaj odgovornosti.
Pitao si za ateiste i implicirao (po mom shvatanju tvog komentara) da je religija preduslov za moralnost, nije niti je ikada bila.

Istraga o Kristu
Veći sam dio života bio skeptik. Zapravo, smatrao sam se ateistom. Po meni, bilo je i previše dokaza da je Bog puki proizvod samozavaravanja, drevne mitologije, primitivnog praznovjerja. Kako može postojati Bog pun ljubavi, ako ljude otpravlja u pakao samo zato jer ne vjeruju u njega? Kako se čuda mogu zbivati unatoč temeljnim prirodnim zakonima? Nije li evolucija na zadovoljavajući način objasnila podrijetlo života? Ne raspršuje li znanstveno prosuđivanje vjeru u nadnaravno?

A što se tiče Isusa, zar niste znali kako on nikad nije ni tvrdio da je Bog? Bio je revolucionar, bio je mudrac, židovski ikonoklast – ali Bog? Ne, ta mu pomisao nikad nije pala na pamet! Mogao bih vas uputiti na mnoštvo sveučilišnih profesora koji su to govorili – a njima se zacijelo može vjerovati, zar ne? Budimo razumni: čak i površno istraživanje dokaza dovoljno je da nas uvjeri kako je Isus bio samo običan čovjek poput vas i mene, premda iznimno obdaren dobrotom i mudrošću.

Ali, dokaze sam razmotrio samo površno. Pročitao sam upravo onoliko filozofskih i povijesnih knjiga koliko mi je bilo potrebno da učvrstim svoj skepticizam: činjenica ovdje, znanstvena teorija ondje, pametan navod, čvrst argument. Uviđao sam, dakako, neke nedostatke i nedosljednosti, ali bio sam snažno motiviran da ih zanemarim: znao sam da bih, promijenim li svoj svjetonazor i postanem Isusov sljedbenik, morao mijenjati svoj sebični i nemoralni način života.

Što se mene ticalo, slučaj je bio zaključen. Smatrao sam da dokaza ima dovoljno; mogao sam mirno spavati – Isusovo je božanstvo bilo maštovita izmišljotina praznovjernih ljudi. Ili sam barem tako mislio.

Ateist u potrazi za odgovorima

Ali na ponovno razmatranje Kristova slučaja nije me potaknuo telefonski poziv doušnika. Učinila je to moja žena. Leslie me ujesen 1979. zaprepastila izjavom da je postala kršćankom. Zakolutao sam očima i pripremio se na najgore; osjećao sam se izigrano. Oženio sam se jednom Leslie – zabavnom, bezbrižnom Leslie, spremnom na rizik – a sad sam se preplašio da će se pretvoriti u nekakvu seksualno sputanu čistunicu koja će naš zabavan i uspješan život zamijeniti cjelonoćnim molitvenim bdijenjima i dobrovoljnim radom u prljavim javnim kuhinjama.

Umjesto toga, bio sam ugodno iznenađen – pa čak i zadivljen – korjenitim promjenama u njezinu karakteru, poštenju i samo- pouzdanju. Naposljetku sam poželio temeljito istražiti ono što je potaknulo te suptilne, ali znakovite pomake u stavovima moje supruge pa sam pokrenuo sveobuhvatnu istragu o činjenicama povezanima s pitanjem kršćanstva.

Ostavljajući po strani osobne interese i predrasude najbolje što sam mogao, čitao sam knjige, razgovarao sa stručnjacima, postavljao pitanja, analizirao povijest, bavio se arheologijom, proučavao drevnu literaturu i po prvi put u životu počeo pomno čitati Bibliju redak po redak, kritički tragajući za nelogičnostima.

Bacio sam se na istraživanje s više volje i energije nego ikada prije. Primijenio sam znanje stečeno na studiju prava na Yaleu kao i iskustvo koje sam stekao kao urednik rubrike za pravosudna pitanja u Chicago Tribuneu. I malo-pomalo, dokazi s najrazličitijih područja – povijesti, znanosti, filozofije i psihologije – počeli su upućivati na ono što mi je dotad bilo nezamislivo.

Osjećao sam se kao da sam se opet našao pred slučajem Jamesa Dixona
Prosudite sami

Možda ste i vi svoj duhovni svjetonazor izgradili na dokazima koje ste zapazili u svojoj sredini ili ste ih davno popabirčili iz knjiga, s fakultetskih predavanja, iz izjava članova obitelji ili prijatelja. No, je li vaš zaključak uistinu najbolje objašnjenje za dokaze? Kad biste dublje zaorali – kad biste se oduprli tome da unaprijed donosite zaključke i sustavno istražili dokaze – što biste pronašli?

O tome govori ova knjiga. Zapravo ću vam prepričati i detaljno vam izložiti svoje duhovno putovanje koje je trajalo gotovo dvije godine. Povest ću vas sa sobom na razgovore s trinaest vodećih znanstvenika i stručnjaka s besprijekornim akademskim preporukama.

Proputovao sam Sjedinjene Države uzduž i poprijeko – od Minnesote do Georgije, od Virginije do Kalifornije – da čujem njihova stručna mišljenja, da im se suprotstavim svojim skeptičnim primjedbama, da ih prisilim da svoje stavove brane čvrstim poda- cima i uvjerljivim argumentima – da im postavim ista ona pitanja koja biste im vjerojatno i vi postavili kad bi vam se pružila prilika.

U toj sam se potrazi za istinom koristio svojim novinarskim iskustvom u praćenju sudskih istraga, pa sam tako proučio mnogobrojne kategorije dokaza – iskaze očevidaca, dokumentaciju, potkrjepljujuće dokaze, opovrgavajuće dokaze, znanstvene dokaze, psihološke dokaze, dokaze utemeljene na indicijama i, da, čak i otiske prstiju (to zvuči zanimljivo, zar ne?).

Na istu ćete klasifikaciju dokaza naići u sudnici. Možda je takav pravnički pristup najbolji način da razmotrite ovaj slučaj – tako da sebe zamislite u ulozi porotnika.

Kad bi vas izabrali i pozvali za porotnika na pravom suđenju, od vas bi tražili da potvrdite kako niste unaprijed donijeli zaključke o slučaju. Morali biste prisegnuti da ćete biti nepristrani i pravedni te da ćete zaključke donositi na temelju činjenica, a ne vlastitih hirovitih predodžbi ili predrasuda. Od vas bi zahtijevali da promišljeno razmotrite vjerodostojnost svjedoka, da pažljivo prosuđujete o njihovim iskazima te da o dokazima prosuđujete strogo u skladu sa zdravim razumom i logikom. A ja vas molim da čitajući ovu knjigu jednako tako postupate.

U konačnici, odgovornost za donošenje pravorijeka leži na porotnicima. To ne znači da oni u svoju prosudbu moraju biti stopostotno sigurni, budući da u životu ni u što ne možemo biti apsolutno sigurni. Tijekom suđenja, od porotnika se traži da odvagnu dokaze i da donesu najbolji mogući zaključak. Drugim riječima – da se vratimo na slučaj Jamesa Dixona - koji scenarij najbolje odgovara činjenicama?

Vaša je zadaća da to utvrdite. Nadam se da ćete toj zadaći pristupiti ozbiljno jer bi o tome moglo ovisiti više od pukog zadovoljavanja znatiželje. Ako je Isusu za vjerovati – a shvaćam da to ako za vas u ovom trenutku može biti jako veliko – tada ništa nije važnije od toga kako ćete odgovoriti na njegov poziv.

Ali, tko je on zapravo bio? Što je o sebi tvrdio? Postoji li ijedan vjerodostojni dokaz koji bi potkrijepio njegove tvrdnje? Upravo to se nadamo doznati ukrcavajući se na zrakoplov za Denver, gdje ćemo obaviti prvi razgovor.

(Odlomak iz knjige: Istraga o Kristu, Lee Strobel, STEPress, 2009. Cijelo prvo poglavlje možete pročitati na stranici www.stepress.hr
PS

>Ovo je zanimljivo,molitva iskrenog vjernika čuda čini.Ljudi mjenjaju svoje živote kad istinski dotaknu Boga u molitvi!Kao ovaj bračni par!

[broj dva]

Ne svidja mi se taj pokusaj ubacivanja rijeci u usta jer ne tvrdim da vjernici nemaju/me nogu imati savjest, moral i osjecaj odgovornosti.
Pitao si za ateiste i implicirao (po mom shvatanju tvog komentara) da je religija preduslov za moralnost, nije niti je ikada bila.

Istraga o Kristu
Veći sam dio života bio skeptik. Zapravo, smatrao sam se ateistom. Po meni, bilo je i previše dokaza da je Bog puki proizvod samozavaravanja, drevne mitologije, primitivnog praznovjerja. Kako može postojati Bog pun ljubavi, ako ljude otpravlja u pakao samo zato jer ne vjeruju u njega? Kako se čuda mogu zbivati unatoč temeljnim prirodnim zakonima? Nije li evolucija na zadovoljavajući način objasnila podrijetlo života? Ne raspršuje li znanstveno prosuđivanje vjeru u nadnaravno?

A što se tiče Isusa, zar niste znali kako on nikad nije ni tvrdio da je Bog? Bio je revolucionar, bio je mudrac, židovski ikonoklast – ali Bog? Ne, ta mu pomisao nikad nije pala na pamet! Mogao bih vas uputiti na mnoštvo sveučilišnih profesora koji su to govorili – a njima se zacijelo može vjerovati, zar ne? Budimo razumni: čak i površno istraživanje dokaza dovoljno je da nas uvjeri kako je Isus bio samo običan čovjek poput vas i mene, premda iznimno obdaren dobrotom i mudrošću.

Ali, dokaze sam razmotrio samo površno. Pročitao sam upravo onoliko filozofskih i povijesnih knjiga koliko mi je bilo potrebno da učvrstim svoj skepticizam: činjenica ovdje, znanstvena teorija ondje, pametan navod, čvrst argument. Uviđao sam, dakako, neke nedostatke i nedosljednosti, ali bio sam snažno motiviran da ih zanemarim: znao sam da bih, promijenim li svoj svjetonazor i postanem Isusov sljedbenik, morao mijenjati svoj sebični i nemoralni način života.

Što se mene ticalo, slučaj je bio zaključen. Smatrao sam da dokaza ima dovoljno; mogao sam mirno spavati – Isusovo je božanstvo bilo maštovita izmišljotina praznovjernih ljudi. Ili sam barem tako mislio.

Ateist u potrazi za odgovorima

Ali na ponovno razmatranje Kristova slučaja nije me potaknuo telefonski poziv doušnika. Učinila je to moja žena. Leslie me ujesen 1979. zaprepastila izjavom da je postala kršćankom. Zakolutao sam očima i pripremio se na najgore; osjećao sam se izigrano. Oženio sam se jednom Leslie – zabavnom, bezbrižnom Leslie, spremnom na rizik – a sad sam se preplašio da će se pretvoriti u nekakvu seksualno sputanu čistunicu koja će naš zabavan i uspješan život zamijeniti cjelonoćnim molitvenim bdijenjima i dobrovoljnim radom u prljavim javnim kuhinjama.

Umjesto toga, bio sam ugodno iznenađen – pa čak i zadivljen – korjenitim promjenama u njezinu karakteru, poštenju i samo- pouzdanju. Naposljetku sam poželio temeljito istražiti ono što je potaknulo te suptilne, ali znakovite pomake u stavovima moje supruge pa sam pokrenuo sveobuhvatnu istragu o činjenicama povezanima s pitanjem kršćanstva.

Ostavljajući po strani osobne interese i predrasude najbolje što sam mogao, čitao sam knjige, razgovarao sa stručnjacima, postavljao pitanja, analizirao povijest, bavio se arheologijom, proučavao drevnu literaturu i po prvi put u životu počeo pomno čitati Bibliju redak po redak, kritički tragajući za nelogičnostima.

Bacio sam se na istraživanje s više volje i energije nego ikada prije. Primijenio sam znanje stečeno na studiju prava na Yaleu kao i iskustvo koje sam stekao kao urednik rubrike za pravosudna pitanja u Chicago Tribuneu. I malo-pomalo, dokazi s najrazličitijih područja – povijesti, znanosti, filozofije i psihologije – počeli su upućivati na ono što mi je dotad bilo nezamislivo.

Osjećao sam se kao da sam se opet našao pred slučajem Jamesa Dixona
Prosudite sami

Možda ste i vi svoj duhovni svjetonazor izgradili na dokazima koje ste zapazili u svojoj sredini ili ste ih davno popabirčili iz knjiga, s fakultetskih predavanja, iz izjava članova obitelji ili prijatelja. No, je li vaš zaključak uistinu najbolje objašnjenje za dokaze? Kad biste dublje zaorali – kad biste se oduprli tome da unaprijed donosite zaključke i sustavno istražili dokaze – što biste pronašli?

O tome govori ova knjiga. Zapravo ću vam prepričati i detaljno vam izložiti svoje duhovno putovanje koje je trajalo gotovo dvije godine. Povest ću vas sa sobom na razgovore s trinaest vodećih znanstvenika i stručnjaka s besprijekornim akademskim preporukama.

Proputovao sam Sjedinjene Države uzduž i poprijeko – od Minnesote do Georgije, od Virginije do Kalifornije – da čujem njihova stručna mišljenja, da im se suprotstavim svojim skeptičnim primjedbama, da ih prisilim da svoje stavove brane čvrstim poda- cima i uvjerljivim argumentima – da im postavim ista ona pitanja koja biste im vjerojatno i vi postavili kad bi vam se pružila prilika.

U toj sam se potrazi za istinom koristio svojim novinarskim iskustvom u praćenju sudskih istraga, pa sam tako proučio mnogobrojne kategorije dokaza – iskaze očevidaca, dokumentaciju, potkrjepljujuće dokaze, opovrgavajuće dokaze, znanstvene dokaze, psihološke dokaze, dokaze utemeljene na indicijama i, da, čak i otiske prstiju (to zvuči zanimljivo, zar ne?).

Na istu ćete klasifikaciju dokaza naići u sudnici. Možda je takav pravnički pristup najbolji način da razmotrite ovaj slučaj – tako da sebe zamislite u ulozi porotnika.

Kad bi vas izabrali i pozvali za porotnika na pravom suđenju, od vas bi tražili da potvrdite kako niste unaprijed donijeli zaključke o slučaju. Morali biste prisegnuti da ćete biti nepristrani i pravedni te da ćete zaključke donositi na temelju činjenica, a ne vlastitih hirovitih predodžbi ili predrasuda. Od vas bi zahtijevali da promišljeno razmotrite vjerodostojnost svjedoka, da pažljivo prosuđujete o njihovim iskazima te da o dokazima prosuđujete strogo u skladu sa zdravim razumom i logikom. A ja vas molim da čitajući ovu knjigu jednako tako postupate.

U konačnici, odgovornost za donošenje pravorijeka leži na porotnicima. To ne znači da oni u svoju prosudbu moraju biti stopostotno sigurni, budući da u životu ni u što ne možemo biti apsolutno sigurni. Tijekom suđenja, od porotnika se traži da odvagnu dokaze i da donesu najbolji mogući zaključak. Drugim riječima – da se vratimo na slučaj Jamesa Dixona - koji scenarij najbolje odgovara činjenicama?

Vaša je zadaća da to utvrdite. Nadam se da ćete toj zadaći pristupiti ozbiljno jer bi o tome moglo ovisiti više od pukog zadovoljavanja znatiželje. Ako je Isusu za vjerovati – a shvaćam da to ako za vas u ovom trenutku može biti jako veliko – tada ništa nije važnije od toga kako ćete odgovoriti na njegov poziv.

Ali, tko je on zapravo bio? Što je o sebi tvrdio? Postoji li ijedan vjerodostojni dokaz koji bi potkrijepio njegove tvrdnje? Upravo to se nadamo doznati ukrcavajući se na zrakoplov za Denver, gdje ćemo obaviti prvi razgovor.

(Odlomak iz knjige: Istraga o Kristu, Lee Strobel, STEPress, 2009. Cijelo prvo poglavlje možete pročitati na stranici http://www.stepress.hr
PS

>Ovo je zanimljivo,molitva iskrenog vjernika čuda čini.Ljudi mjenjaju svoje živote kad istinski dotaknu Boga u molitvi!Kao ovaj bračni par!

---
Jesi ti presao taj put od ateiste do vjermika ili si nasljedio vjeru od roditelja ?
A da bi utisak bio.potpun, uz ovaj clanak si mogao postaviti i neku sliku, recimo nesto.po uzoru na brosure jehovinih svjedoka, sa lavom i jagnjem i jednim crncem i sa parom azijata i 5-6 nasmjesenih bjelaca..
A godpodin Lee izgleda nije kvalifikovan za porotnika kada ne moze da nadje ogromne rupe, logicke inkonstitencije i moralne ogavnosti u Bibliji.

[Ludzak]

A to samo vi nevjernici imate?Mi ne?Ha Ha!

I ti si nevjernik samo ti to ne znaš.

[patriot_1]

"broj dva"

Jesi ti presao taj put od ateiste do vjermika ili si nasljedio vjeru od roditelja ?
A da bi utisak bio.potpun, uz ovaj clanak si mogao postaviti i neku sliku, recimo nesto.po uzoru na brosure jehovinih svjedoka, sa lavom i jagnjem i jednim crncem i sa parom azijata i 5-6 nasmjesenih bjelaca..
A godpodin Lee izgleda nije kvalifikovan za porotnika kada ne moze da nadje ogromne rupe, logicke inkonstitencije i moralne ogavnosti u Bibliji.

Nasljedio vjeru od roditelja,no postao sam ateista u teenagerskoj dobi(što zbog neautentičnih vjernika što zbog ateističke indoktrinacije u školi).
Nisam fan Jehovnih Svjedoka,dapače,smatram da su indoktrinirani kao i mnogi ateisti!
https://www.youtube.com/watch?v=QctGbzki-mw

[mariner]

[ Genijalac
U BBC-evoj emisiji Human all too Human, jedan od gostiju govori da Nietzscheovo ludilo nije posljedica njegove bolesti (prepostavlja se da je Nietzsche bolovao od sifilisa, iako nikad točno nije utvrđeno), već Da je Nietzscheovo ludilo posljedica njegova genija i njegova učenja.
Naime, taj gost, romanopisac Will Self, tvrdi da je Nietzsche došao do takvog nadljudskog nivoa, da si je počeo postavljati pitanja zbog kojih je poludio.
Drugim riječima, iako si je postavio pitanja koja većina nikada nebi, njegov mozak je i dalje bio suviše ljudski da bi podnio sve implikacije i moguće odgovora na ta pitanja, te je naprosto pukao.
Jeli moguće da mi sami sebe tom nekom potragom za znanjem dovedemo do pravog pravcatog ludila?
Um koji sam sebi postavlja pitanja koja ga uništavaju, poput zmije koja sama sebi grize rep.
http://blog.dnevnik.hr/whiskybar/2008/1 ... udilo.html
"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!Bog nemože biti tamo gdje je grijeh prisutan!
Jedna od teza!
Druga,Krist je bio ne samo Bog nego i čovjek!Kao čovjek , u tako teškoj patnji,osjeća se od Boga napušten!(kao i svi mi).Iako je Bog blizu!

F Nice je dobro znao sta misli i sta govori.
On je vise religiozan nego ijedan krscanin imusliman. Tragao je za istinom i vidio sta je realnost, tragedija tkz.religiskog morala je evidentna, ljudi su pokvarena pogan, pokvarena roba prepuna kontradikcija. Nice jednom rece pitanje nad pitaniima je ima li boga.

Sad ti meni kazi ovo: kad Ljubo Milos kolje dijete u jasenovcu na najbrutalniji nacin, to nevino djete koje moli bogu za pomoc kao I hiljade druge djece da ga spasi noza i smrti nista se ne desi sem smrti djeteta i euforicnog zadovoljstva egzekutora. Ubijanja i ponizenja pred ocima alaha da prstom ne mrdne a takvu moc ima da moze u stotinki rijesiti stvar govori da moc opstaje a slabost propada. Svi koji imaju momentalnu.moc su superiorniji dok Iimaju moc a kad izgube moc iz ovog ili onog razloga propadaju. Ljubo Milos je objesen nakon sudjenja a to nikako ne moze biti sreca za zrtve i porodice zrtava.

[animals]

Treba postovati i vjernike i one koji ne vjeruju u religiju..
ne treba postovati one koji tvrde da su veci u necemu od drugi..

[patriot_1]

[ Genijalac
U BBC-evoj emisiji Human all too Human, jedan od gostiju govori da Nietzscheovo ludilo nije posljedica njegove bolesti (prepostavlja se da je Nietzsche bolovao od sifilisa, iako nikad točno nije utvrđeno), već Da je Nietzscheovo ludilo posljedica njegova genija i njegova učenja.
Naime, taj gost, romanopisac Will Self, tvrdi da je Nietzsche došao do takvog nadljudskog nivoa, da si je počeo postavljati pitanja zbog kojih je poludio.
Drugim riječima, iako si je postavio pitanja koja većina nikada nebi, njegov mozak je i dalje bio suviše ljudski da bi podnio sve implikacije i moguće odgovora na ta pitanja, te je naprosto pukao.
Jeli moguće da mi sami sebe tom nekom potragom za znanjem dovedemo do pravog pravcatog ludila?
Um koji sam sebi postavlja pitanja koja ga uništavaju, poput zmije koja sama sebi grize rep.
http://blog.dnevnik.hr/whiskybar/2008/1 ... udilo.html
"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!Bog nemože biti tamo gdje je grijeh prisutan!
Jedna od teza!
Druga,Krist je bio ne samo Bog nego i čovjek!Kao čovjek , u tako teškoj patnji,osjeća se od Boga napušten!(kao i svi mi).Iako je Bog blizu!

F Nice je dobro znao sta misli i sta govori.
On je vise religiozan nego ijedan krscanin imusliman. Tragao je za istinom i vidio sta je realnost, tragedija tkz.religiskog morala je evidentna, ljudi su pokvarena pogan, pokvarena roba prepuna kontradikcija. Nice jednom rece pitanje nad pitaniima je ima li boga.

Sad ti meni kazi ovo: kad Ljubo Milos kolje dijete u jasenovcu na najbrutalniji nacin, to nevino djete koje moli bogu za pomoc kao I hiljade druge djece da ga spasi noza i smrti nista se ne desi sem smrti djeteta i euforicnog zadovoljstva egzekutora. Ubijanja i ponizenja pred ocima alaha da prstom ne mrdne a takvu moc ima da moze u stotinki rijesiti stvar govori da moc opstaje a slabost propada. Svi koji imaju momentalnu.moc su superiorniji dok Iimaju moc a kad izgube moc iz ovog ili onog razloga propadaju. Ljubo Milos je objesen nakon sudjenja a to nikako ne moze biti sreca za zrtve i porodice zrtava.

F.Niče nije našao ništa,samo se je na kraju života našao u ludilu!
Neznam kakve veze dijete i Lj:Miloš imaju sa temom!

[broj dva]

Samo jedan amputirani ud da se regenerira nakon molitve i proveo bi vise vremena na koljenima nego lucka kurva.
A ovako...ko je musterija bujrum, i ne kazem da ne moze biti pozitivno za osobu ali sto se moci molitve tice, tu je negdje sa ostalim placebo fenomenima

[arzuhal]

Nemojte mi ba na Nietzschea, ne provocirajte...

[Ci-Nick]

Molitva pomaže isto koliko i placebo,.. ko one tabletice homeopata.

[patriot_1]

Molitva pomaže isto koliko i placebo,.. ko one tabletice homeopata.

Naravno ako Bog ne postoji!

[patriot_1]

Najbolja knjiga koju sam pročitao u životu o molitvi je ova:
Kako danas moliti

Jörg Zink

Ova knjiga nudi put kojim čitatelj, ako hoće, može ići. Na dvije se stranice obrađuje jedna tema. Svaka stranica nastavlja misao prethodne. Čitatelj može i listati, ako traži određenu misao, koju smatra u ovom času važnom. No, više će dobiti ako prijeđe cijeli put. Postupan i ustrajan hod u molitvi neće biti pretežak za onoga koji zna da u njoj sve ulaže kako bi sve dobio.

[patriot_1]

Katolici i pravoslavci mole naučene molitve uglavnom!Ove izrečene svojim riječima Bogu zovu spontane molitve!
Ne mole se samo Bogu nego i svecima pa i Anđelima!I Mariji!
Pravoslavci vjerovatno isto tako(neznam puno o pravoslavlju ).
Protestanti se mole isključivo Bogu,ne svecima , anđelima i Mariji i mole uglavnom spontane molitve,svojim riječima se obraćaju Bogu!
Iznimka je jedino "Oče naš".
Po mom mišljenju , dobro je da se čovjek moli bilo gdje,bilo kada,ne samo u crkvi!Položaj tijela nije bitan(klečiš il stojiš ili ležiš,hodaš itd).
Molitva treba ići iz srca,treba imati sigurnost da nas Bog čuje i da nas voli!Znao sam doživjeti a i čuo od drugih da kad molimo,dogode se nevjerovatna uslišanja!

https://www.youtube.com/watch?v=_8AsFnE2f8c

[patriot_1]

Sveti nam spisi stalno govore o Božjem obećanju da će komunicirati s nama. „Tražit ćete me i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ - Jeremija 29:13. „Jahve je s vama, jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite , i on će ostaviti vas.“ - Ljetopisi II 15:2. „Evo , stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa mnom.“ - Otkrivenje 3:20.

[mariner]

[ Genijalac
U BBC-evoj emisiji Human all too Human, jedan od gostiju govori da Nietzscheovo ludilo nije posljedica njegove bolesti (prepostavlja se da je Nietzsche bolovao od sifilisa, iako nikad točno nije utvrđeno), već Da je Nietzscheovo ludilo posljedica njegova genija i njegova učenja.
Naime, taj gost, romanopisac Will Self, tvrdi da je Nietzsche došao do takvog nadljudskog nivoa, da si je počeo postavljati pitanja zbog kojih je poludio.
Drugim riječima, iako si je postavio pitanja koja većina nikada nebi, njegov mozak je i dalje bio suviše ljudski da bi podnio sve implikacije i moguće odgovora na ta pitanja, te je naprosto pukao.
Jeli moguće da mi sami sebe tom nekom potragom za znanjem dovedemo do pravog pravcatog ludila?
Um koji sam sebi postavlja pitanja koja ga uništavaju, poput zmije koja sama sebi grize rep.
http://blog.dnevnik.hr/whiskybar/2008/1 ... udilo.html
"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!Bog nemože biti tamo gdje je grijeh prisutan!
Jedna od teza!
Druga,Krist je bio ne samo Bog nego i čovjek!Kao čovjek , u tako teškoj patnji,osjeća se od Boga napušten!(kao i svi mi).Iako je Bog blizu!

F Nice je dobro znao sta misli i sta govori.
On je vise religiozan nego ijedan krscanin imusliman. Tragao je za istinom i vidio sta je realnost, tragedija tkz.religiskog morala je evidentna, ljudi su pokvarena pogan, pokvarena roba prepuna kontradikcija. Nice jednom rece pitanje nad pitaniima je ima li boga.

Sad ti meni kazi ovo: kad Ljubo Milos kolje dijete u jasenovcu na najbrutalniji nacin, to nevino djete koje moli bogu za pomoc kao I hiljade druge djece da ga spasi noza i smrti nista se ne desi sem smrti djeteta i euforicnog zadovoljstva egzekutora. Ubijanja i ponizenja pred ocima alaha da prstom ne mrdne a takvu moc ima da moze u stotinki rijesiti stvar govori da moc opstaje a slabost propada. Svi koji imaju momentalnu.moc su superiorniji dok Iimaju moc a kad izgube moc iz ovog ili onog razloga propadaju. Ljubo Milos je objesen nakon sudjenja a to nikako ne moze biti sreca za zrtve i porodice zrtava.

F.Niče nije našao ništa,samo se je na kraju života našao u ludilu!
Neznam kakve veze dijete i Lj:Miloš imaju sa temom!

Tako sto je on spomenut samo za tebe da ti napravim pomutnju da ti procesor blokira pa da mu pronadjes sliku na guglu pa da se pitas zasto je bog stvorio takve likove i zasto bog daje da taj lik brutalno ubija ljude.
Kako ti objasnjavas te paradokse?

[patriot_1]

"mariner"
.
Tako sto je on spomenut samo za tebe da ti napravim pomutnju da ti procesor blokira pa da mu pronadjes sliku na guglu pa da se pitas zasto je bog stvorio takve likove i zasto bog daje da taj lik brutalno ubija ljude.
Kako ti objasnjavas te paradokse?

Đe ode u vrijeme prije skoro 100 g?Mogao si navesti nekog iz vremena rata u BiH odnedavno i ubice nedužnih sa bilo koje strane muslimanske,Hrvatske ili Srpske koji su ubijali nedužne,čak i djecu!Ili džihadiste koji režu glave pred kamerom nedužnom čovjeku,ili bombaše samoubojice.
Npr. ako budeš imao djecu,tko ti garantira da neće neko tvoje dijete činiti slična zlodjela iako ga nisi tako odgojio?Stvaranje čovjeka kao slobodnog bića uvjek sa sobom nosi rizik da isti postane monstrum!Zato i jest dobro da ima Boga jer će monstrumi odgovarati za svoja zlodjela!Većina zločinaca iz rata u Hrvatskoj i BiH neće ni u Hagu ni na našim sudovima odgovarati za zlodjela,ali pred Bogom hoće!Ne živimo na nebu gdje je Bog apsolutni vladar nego na zemlji gdje postoji sotona i neki zli ljudi!Otkad je čovjeka,od tada je i zlo postoji!Nitko nije programiran da čini dobro a ni zlo,to je naša odluka!

[ELECTRIC CLOUDS]

Namaz je pokornost vjecnom davaocu neizmjerne ljubavi ,najvecem dobrocinitelju ,gospodaru svi svjetova jednom i jedinom milosnom samilosnom tvorcu zivog i ne zivog , beskonacna nada ,radost i sreca koja nikada neprstaje ,sva slava i hvala Gosodaru Uzvisenom Allahu s.w.t.a.Realna Stvarnost molitve je Beskonacnost koja je zapisna na tvojoj ploci izlazka iz nepostojanja u tvoje postojanje vajanom od gline ,sjemena sve do cistog obecanja pokornosti do silazka na ispit vjernosti i odanosti samo jednom isinitom s jedinom realnom svarnoscu beskonacne milosti i dobrote.

[Sabovic Adis]

Namaz je

Ima ih raznih:

https://www.coolinarika.com/recept/coko ... rem-namaz/

https://www.coolinarika.com/recept/bijeli-krem-namaz/

http://finirecepti.net.hr/priprema/krem ... vrganjima/

https://www.coolinarika.com/recept/krem-namaz/

Code: Select all

(...)

: