mariner wrote:patriot_1 wrote:Kako bismo razumjeli Isusa kao Boga na zemlji koji se moli svome Ocu na nebu, moramo shvatiti da su vječni Otac i vječni Sin imali vječan odnos prije no što je Isus uzeo obličje čovjeka. Molim vas da pročitate Ivanovo Evanđelje 5,19-27, posebice stih 23 gdje Isus uči da je Otac poslao Sina (vidi također Ivana 15,10). Isus nije postao Božjim Sinom kad se rodio u Betlehemu. On je oduvijek bio Božji Sin od prošle vječnosti, još uvijek je Sin Božji i uvijek će biti Sin Božji.
Izaija 9,6 nam kaže da je Sin bio dan i da se Dijete rodilo. Isus je uvijek bio dio Trojstva, zajedno sa Svetim Duhom. Trojedinost je uvijek postojala: Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh – ne tri boga, nego jedan Bog koji postoji u tri osobe. Isus je poučavao da su On i Otac jedno (Ivan 10,30), što znači da su On i Njegov Otac od iste supstancije i iste biti. Otac, Sin i Duh su tri jednake osobe koje postoje kao Bog. To troje imalo je, te i dalje ima, vječan odnos.
Kada je Isus, vječni Božji Sin, na sebe uzeo bezgrješno čovječanstvo, također je uzeo i oblik sluge, ostavljajući svoju nebesku slavu (Filipljanima 2,5-11). Kao Bogo-čovjek, morao se naučiti poslušnosti (Hebrejima 5,8) svome Ocu kroz Sotonske kušnje, kroz ljudsko optuživanje, odbacivanje od vlastita naroda i, na kraju, kroz raspeće. Kada se molio nebeskome Ocu, molio se za silu (Ivan 11,41-42) i mudrost (Marko 1,35; 6,46). Njegova molitva pokazala je njegovu ovisnost o Ocu u njegovoj čovječnosti kako bi proveo Očev plan otkupljenja, što vidimo u Kristovoj velikosvećeničkoj molitvi u Ivanu 17. Njegova molitva pokazala je da se On sasvim pokorio Očevoj volji, a Očeva volja bila je da ode na križ i plati kaznu (smrt) za naše kršenje Božjega zakona (Matej 26,31-46). Naravno, On je tjelesno ustao iz mrtvih i osvojio oproštenje i vječni život za one koji se pokaju od svojih grijeha i povjeruju u njega kao svoga Spasitelja.
Činjenica da se Bog Sin molio ili razgovarao s Bogom Ocem ne predstavlja nikakav problem. Kao što smo spomenuli, oni su imali vječan odnos prije no što je Isus postao čovjekom. Taj odnos opisan je u Evanđeljima tako da možemo vidjeti kako je Bog Sin u svojoj čovječnosti izvršio Očevu volju, te učinivši to, ostvario otkupljenje za Njegovu djecu (Ivan 6,38). Kristovo stalno pokoravanje nebeskom Ocu dobivalo je snagu i održavalo žarište kroz njegov molitveni život. Kristov primjer molitve možemo i sami slijediti.
Isus Krist nije bio ništa manje Bog na zemlji kada se molio svome Ocu na nebu. Pokazao je da je nužno da čak i bezgrješni čovjek ima vitalan molitveni život kako bi činio volju svoga Oca. Isusova molitva Ocu pokazatelj je Njegova odnosa unutar Trojstva i služi kao primjer nama da se trebamo pouzdati u Boga kroz molitvu kako bismo dobili snagu i mudrost koja nam je potrebna. Budući da je Krist, kao Bogo-čovjek, trebao imati vitalan molitveni život, isto je i s Kristovim sljedbenikom danas.
Zasto je Isus pred svoju smrt govorio tako ce samnom biti i tako je Bog odlucio. Nema potrebe da se sklanjam, nema potrebe da Judu maknemo, nema potrebe da brinete za mene..suudbina je jasna i prepusta se njoj, rece svojim zabrinutim ucenicima.
Ali zasto se on prelomio kad je zakucan na krst pa spomenu: Boze sta mi uradise, sto mi ledja okrenu??
Ovo ti meni odgovori a ne ono gore!
( ove stvari su inace dobro bile poznate genijalnom Fridrihu Nietscheu pa je to u svojoj knjizi antihrist lijepo objasnio)
Genijalac
U BBC-evoj emisiji Human all too Human, jedan od gostiju govori da Nietzscheovo ludilo nije posljedica njegove bolesti (prepostavlja se da je Nietzsche bolovao od sifilisa, iako nikad točno nije utvrđeno), već Da je Nietzscheovo ludilo posljedica njegova genija i njegova učenja.
Naime, taj gost, romanopisac Will Self, tvrdi da je Nietzsche došao do takvog nadljudskog nivoa, da si je počeo postavljati pitanja zbog kojih je poludio.
Drugim riječima, iako si je postavio pitanja koja većina nikada nebi, njegov mozak je i dalje bio suviše ljudski da bi podnio sve implikacije i moguće odgovora na ta pitanja, te je naprosto pukao.
Jeli moguće da mi sami sebe tom nekom potragom za znanjem dovedemo do pravog pravcatog ludila?
Um koji sam sebi postavlja pitanja koja ga uništavaju, poput zmije koja sama sebi grize rep.
http://blog.dnevnik.hr/whiskybar/2008/1 ... udilo.html
"Bože moj,Bože moj zašto si me ostavio" - Krist je na sebe primio grijeh cjelog čovječanstva,tad na križu!Bog nemože biti tamo gdje je grijeh prisutan!
Jedna od teza!
Druga,Krist je bio ne samo Bog nego i čovjek!Kao čovjek , u tako teškoj patnji,osjeća se od Boga napušten!(kao i svi mi).Iako je Bog blizu!