U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Što se tiče privremenog braka, potrebno je da obratimo pažnju na nekoliko činjenica, da ne bi došlo do zabune.
1. Postojanje ovog propisa u Časnome Kur'anu
Časni Kur'an, u 24. ajetu sure Nis'a kaže: فَمَا اسْتَمْتَعْتُم بِهِ مِنْهُنَّ فَآتُوهُنَّ أُجُورَهُنَّ فَرِيضَةً - a ženama s kojima ste uživali podajte vjenčane darove njihove (za ovo uživanje) kao što je propisano.
Jedna skupina mufessira vjeruje da ovaj ajet pojašnjava propise privremenog braka, i za dokazivanje svoga mišljenja iznose argumente, od kojih ćemo i mi neke navesti.
Ovaj ajet je medinski i objavljen je u prvih deset godina poslanstva nakon Hidžre. U to vrijeme ovaj brak je u društvu postojao, bilo da ga je islam propisao ili odobrio.
U prethodnim ajetima se spominju propisi stalnoga braka, stoga je ponavljanje beskorisno.
Pojašnjenje je obaveznosti vjenčanog dara nakon sklapanja braka (nakon proučene hutbe za brak).
Kada se u islamskom pravu razmatra pitanje vjenčanog dara, njegovi propisi su na sljedeći način pojašnjeni. Kada je bračni ugovor završen, vjenčani dar odmah postaje obavezan za supruga. Količina isplate vjenčanog dara ima dva oblika:
Ako je imao odnos sa suprugom, tada je obavezno da se isplati cjelokupan bračni dar.
Ako nije imao odnos i želi se razvesti, tada mu je obavezna polovina vjenčanog dara.
Međutim, u ovom ajetu isplata vjenčanog dara je općenita i oslanja se na uživanje i stupanje odnos sa ženom. To pojašnjava da je ovaj bračni ugovor različit od stalnog bračnog ugovora, te se i njegovi propisi razlikuju.
Veliki učenjaci kao što je Ahmed bin Hanbel u Musnedu, Ebu Bekr Hasas u Ahkamu-l-Kur'anu, Ebu Bekr Bejheki u djelu Essunenu-l-kubra, Kadi Bejdavi u djelu Envaru-t-tenzil, Ibn Kesir uTefsiru-l-Kur'ani-l-kerim, Dželaluddin u tefsiru Eddurru-l-mensur, Kadi Ševkani u tefsiru Fethu-l-kadir, Alusi u tefsiru Ruhu-l-me'ani i drugi velikani vjere nedvojbeno su izjavili da ovaj ajet ukazuje na privremeni brak. Ukoliko želite da saznate šta su i drugi rekli, možete pogledati Taberijevu knjigu Džami'u-l-bejan, tekst ispod navedenog ajeta.
Shodno rečenom, Kur'an eksplicitno ukazuje na postojanje ovog braka u šerijatu, te daje pojašnjenje ovog društvenog propisa.
2. Filozofija ovog propisa u društvu
Jasno je da su islamski propisi uspostavljeni na temeljima koristi i dobrobiti za društvo ili pojedinca. To znači da ne možete naći ni jedan obavezni ili pohvalni propis, a da u njemu nije uračunata korist ili dobrobit društva ili pojedinca. Isto tako, ne možete naći ni jedno haram ili pokuđeno djelo, a da njegov počinitelj nije nanio štetu društvu ili pojedincu. S oga, mudrost i filozofija svakog od islamskih propisa ima svoj smisao, iako čovjekov razum ne može dospjeti do svih ili nekih njihovih mudrosti. Jer razum nema taj potencijal da analizira i ispita sva čovjekova životna pitanja i zakone Kreacije, i zbog toga je neophodno prisustvo Božijih poslanika, a.s., i postojanje Objave u društvu. Jer, neophodnost Allahova gospodarenja jeste upućivaje čovječanstva. Razum sam ne može biti dovoljan za uputu, zato je potrebno da Objava i poslanstvo sa pojašnjavajem propisa i zakona vjere uđu u društvenu sredinu, kako bi čovjeka uputili onim smjerom koji njegovo biće iziskuje. U svjetlu rečenog, možemo zaključiti:
Jedan od važnih i ozbiljnih pitanja ljudskoga društva jeste pitanje žudnje za suprotnim spolom, a naročito u posebnim godinama, u kojima se nalaze tinejdžeri. Nemoguće je prihvatiti da je zakon Kreacije u čovjeku postavio snagu, a vjerski zakon nije predstavio rješenje i put ispravnog korištenja te snage. A vladar oba zakona, stvaralačkog i vjerskog, jeste Allah, Uzvišeni i Silni. Također, nemoguće je da između ova dva zakona koja su od Mudroga Boga, postoji suprotstavljenost. Stoga, ako u čovjeku postoji snaga strasti, tada mora postojati i ispravan način i put za njeno korištenje, koji se podudara sa fitretom i ostalim zakonima Uzvišenoga Boga. S druge strane, islam je zadnja vjera i ne postoje druga nebeska rješenja sve do nestanka čovječanstva, osim onih koje je islam donio.
U današnje vrijeme, kada smo okruženi satelitskim programima, CD-ovima, i njima sličnim koji sadrže izopačene poruke i scene, a kojih je svakodnevno sve više i više, i koji omladinu i porodice suočavaju sa ozbiljnim problemima, postoji nekoliko rješenja:
Pozivanje na asketizam i gašenje rasplamslih plamenova strasti
Mnogi vjeruju da je potrebno omladinu, i mladiće i djevojke, da pozovemo u asketizam, i da sa osamljivanjem i udaljavanjem jednih od drugih ugasimo ove plamenove strasti, čak i upotrebom sile i grubošću. Međutim, psiholozi i sociolozi ovaj način, kako kaže i sam Mevlana, nazivaju „pranjem krvi krvlju“. Jer ovaj način i put nosi velike teškoće.
Prvo, uvodi abnormalnosti u samo društvo.
Drugo, stvara mnoge individualne psihičke poteškoće i štete, i to takva karaktera da ih kasnije nije moguće nadoknaditi.
Treće, nijedan od ovih načina, osamljivanje i sila, nisu potvrđeni od vjere islama. Stoga ovakvi prijedlozi ne mogu biti temeljno i racionalno rješenje.
2. Opća seksualna sloboda
Ovakve prijedloge su dali ljudi poput Sigismunda Scholmo Freuda, te su ovakvo rješenje prihvatili u nekim zemljama istoka i zapada kao jedno od rješenja. A sam Sigismund Freud i drugi su ponuduli argumente za ovo rješenje. Teškoće koje donosi ovo rješenje ako nisu veće od prethodnog, zasigurno nisu ni manje. Kao prvo, ono se kosi i u suprotnosti je sa fitretom, čistom čovjekovom prirodom, a čovjekovo potomstvo odvlači na stranputicu, i tako čovječnost i savršenstva čovjekova baca u ponor. Kao drugo, uzrok je mnogih spolnih i drugih bolesti, koje ugrožavaju čovječanstvo u današnjem vremenu i prijete mu. Kao treće, nije prihvaćeno od strane psihologa i sociologa, ili jednostavno rečeno: suprotno je nauci i općem dobru ljudi. Kao četvrto, ovo rješenje nije prihvaćeno od strane ni jedne božanske vjere.
Posljedice ovog rješenja su rušenje porodice i zajedničkog života ljudi, čemu svjedočimo.
3. Podsticanje na stalni brak
Jedno od ponuđenih rješenja jeste podsticanje mladih na stalni brak, a ovo pitanje je moguće rješiti na dva načina:
Ubjeđivanje, uvjeravanje i podsticanje kulturno-vjerskih krugova da putem profesora i govornika iznesu svoja mišljenja,
Osnivanje dobrotvornih organizacija koje će odobravati kredite za brak.
Ovo rješenje bi moglo biti dobro, budući da ne sadrži sve one naprijed navedene probleme.
Međutim, ono može riješiti samo jedan dio problema, a ne sve. Jer poteškoće stalnog braka nisu samo u ekonomskom ili misaonom smislu, koji bi se propagandom ispravili. Mnogi problemi i poteškoće postoje u današnjem poretku, kao što su studiranje na univerzitetima i putovanja. Jer, s jedne strane studiranja i specijalizacije se odvijaju između 18 i 25 godina starosti, kako bi sa mladi svojom snagom uspjeli da unaprijede zemlju, a s druge strane ove godine su vrhunac naleta prohtjeva i strasti. Brak rješava samo drugu poteškoću, dok na studije ostavlja negativan trag.
4. Privremeni brak
Pitanje privremenog braka je bilo razmatrano i prije islama, i u samom islamu, a predlažu ga i psiholozi i sociolozi. Stoga, potrebno je razmotriti ovo pitanje.
3. Sprovođenje ovog propisa za vrijeme Poslanika, s.a.v.a.
Džabir bin Abdullah Ensari je rekao: Mi smo za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., i Ebu Bekra sprovodili privremeni brak, sve dok ga Omer nije zabranio.[1]
Ibn Abbas je rekao: Ajet o privremenom braku je od jasnih ajeta (muhkem) i nije derogiran.[2]
Imran bin Hasin je rako: Ajet o privremenom braku je objavljen Poslaniku, a drugi ajet koji će ga derogirati nije objavljen nakon njega, i mi smo se za vrijeme Poslanika njime i koristili...[3]
O ovom pitanju postoje mnoge predaje i neosporni historijski događaji, da se za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., izvršavao ovaj propis, i da su se njime muškarci i žene koristili.
4. Uslovi privremenog braka
I. Vrijeme mora biti određeno;
Mora biti određeno npr. na jedan dan, jednu sedmicu, jedan mjesec i sl.
II. Ako žena nije u menopauzi – يَائِس, i sa njom se stupilo spolni odnos, tada je obavezno da ona sačeka određeni period – iddet (عدة) i u tom periodu se ne smije udati za drugog muškarca, niti može stupiti u privremeni brak.
III. Mora se proučiti vjenčani ugovor, stoga nije dovoljno samo da su oboje zadovoljni i spremni.
IV. Oboje moraju biti punoljetni, razumni i slobodne volje. Znači, ako je osoba pod prisilom stupila u ovaj brak ili nije punoljetna, taj brak je neispravan.
5. Zajednički propisi privremenog braka i stalnog braka
I. Dijete pripada ocu i majci. Sva prava koja imaju djeca stalnog braka ima i dijete privremenog, poput opskrbljivanja, odgoja, nasljeđivanja i sl.
II. Satarateljstvo i njegovi propisi su isti kao kod stalnog braka.
III. Kada žena ima menstruaciju ili krvarenje nakon poroda haram je imati s njom spolni odnos.
IV. Ne smije postojati šerijatska prepreka za stupanje u brak, poput srodstva po krvi i mlijeku
V. Također i drugi zajednički propisi koje je potrebno opširno i na drugom mjestu pojasniti.
6. Različitosti ovog propisa i stalnoga braka
Privremeni brak razlikuje se od stalnog braka, što je i uzrokovalo da ga islam predstavi kao rješenje za seksualne probleme društva, pa ćemo i ukazati na neke od njih.
I. Nepotrebnost razvoda
U privremenom braku žena se od muškarca na dva načina rastavlja, pa tako nije potrebno sprovoditi propise razvoda:
Prilikom stupanja u brak njegov kraj je i određen, tako da se njih dvoje bez ikakva problema mogu rastati i time se prekida njihov bračni status,
Da muškarac pokloni ostatak vremena ženi, i da pređe preko svoga prava.
II. Muškarac nije obavezan da se skrbi za ženu.
Za razliku od stalnog braka gdje je muškarac dužan da pribavi opskrbu za oboje, ovdje su oboje dužni da se sami skrbe o životnim potrepštinama i troškovima.
III. Nepostojanje perioda iddeta (čekanja) za žene u menopauzi.
Ako je žena u menopauzi, tj. u određenoj dobi kada nema mjesečnice, tada period čekanja nije potreban, već može nakon završetka određenog roka privremenog braka ili nakon poklanjanja od strane muža da se uda za drugoga.
Pojašnjavanje ovih propisa privremenog braka ukazuje na filozofiju njegova propisivanja Kur'anom kao rješenje za probleme, koje je nekada nemoguće otkloniti i rješiti stalnim brakom.
7. Razilaženje islamske uleme o ovom propisu
Jedna skupina alima vjeruje da je propis o privremenom braku ispravan, i da se nalazi u Kur'anu, i da se za vrijeme Poslanika, s.a.v.a., koristio, međutim, da je ajetima sure Mu'minun, od 29. do 31. derogiran.
Druga skupina je odgovorila na ovaj stav, pa ga ne prihvata.
Treća skupina smatra da je ajet o privremenom braku derogiran ajetom o nasljeđivanju, a četvrta grupa je odgovorila na ovaj stav.
Isto ovakvo stanje je i kada su u pitanju predaje koje se tiču privremenog braka i njegove derogacije.
U svakom slučaju, ovo je pitanje po kojem su se razišli sljedbenici škole Ehli-bejta i sljedbenici drugih mezhebskih pravaca. Neki ashabi i tabi'ini prihvataju ovaj propis i ne smatraju ga derogiranim.
Ovo je kratki pregled koji smo Vam mogli predstaviti o privremenom braku. Postoje skupine koje obuhvataju i muslimane i nemuslimane koji su skeptični prema ovom pitanju, a drugi odgovaraju na njihova pitanja i smatraju ovo jedinim rješenjem seksualnog problema društva i uvjereni su da ako se ovaj propis i zakon na ispravan način predstavi, i ako se pojasne i rasvijetle njegovi propisi, da ga niko neće zloupotrijebiti, i sigurno će biti najbolji način rješavanja postojećih i predstojećih problema.
Što se tiče pisma imama Homeinija upućenog Gorbačovu, na žalost ne posjedujem ga, i ne znam gdje bi ga najlakše mogli naći. Možda ćete ga moći naći ako se obratite web-stranici Kulturnog centra Islamske Republike Iran.
Od Uzvišenog Allaha tražim da Vama i svim muslimanima svijeta podari ponos i napredak. Amin!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
[1] Sahihu-l-Muslim, tom 2., strana 131., Musned Ahmeda bin Hanbela, tom 6., strana 405., Fethu-l-bari, tom 9., strana14.
[2] Tefsirul Keššaf, tom 1., strana 498., Tefsirul Hazin, tom 1., strana 357.
[3] Sahihu-l-Muslim, tom 4., strana 168., Sahihu Nisai, tom 5., strana 155., Musned Ahmeda bin Hanbela, tom 4., strana 426.
http://www.mullasadra.ba/pitanja-i-odgo ... emeni-brak