Kotorvarosani

Helem · Post by **Helem** » 07/07/2006 05:31

gdje ste?
Kotor Varos je 30 km od Banja Luke i sada je kao sto je nekad bilo Pale Sarajevu.
Dakle vrlo poznato mjesto u sjeverozapadnoj Bosni.
Mjesto rodjenja Asima Kurjaka,Advana Hozica,Dzevdeta Tuzlica,Mustafe Skopljaka,Senahida Ibricica,Milana Kovacevica,Ane Jelusic,Djele Hadziselimovica,Envera Moralica......bogato mjesto.

Helem · Post by **Helem** » 09/07/2006 00:19

Područje općine Kotor Varoš je arheološki i povijesno daleko manje istraženo, koliko po svom položaju u odnosu na širi areal zaslužuje. Povijest bilježi, da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, čak i u periodu neolita. Ovo područje su tada naseljavali Iliri. U IV vijeku p.n.e. na ovo područje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na području BiH. Pred kraj starog vijeka područje oko rijeke Vrbas, Vrbanje i Sane naseljavalo je tračansko pleme Mezeji. U I vijeku n.e. ovo područje osvajaju Rimljani koji postepeno asimiliraju Mezeje i angažiraju ih u svoje legije i svoju mornaricu. Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama na području Crkvine 1981. godine otkriveni su ostaci ranokršćanske bazilike (III-V vijek); - rimskih opeka nađeno je na više lokaliteta: stari grad Lauš (današnji Lauši u Maslovarama), zatim u Podbrđu i Zabrđu i na ušću potoka Svinjara u rijeku Vrbanju i na putu od Banjaluke za Skender Vakuf. Od IV - VII vijeka ovo područje naseljavaju Južni Slaveni koji su miješajući se sa starosjediocima zadržali do današnjih dana.
Slavenizacijom ovog dijela balkanskog poluotoka tu se formiraju prve državice Južnih Slavena a među njima i prva bosanska država u 10. stoljeću. Prema ljetopisu popa Dukljanina (barskog rodoslova), polovinom 12. vijeka župe Uskoplje, Pljeva i Luka bili su u sastavu Bosne. Prvi pisani dokumenti o naselju na ovom području datiraju iz 1322., 1323. i 1412. godine. To je povelja Stjepana II Kotromanića (bosanskog bana od 1322. do 1353. godine), koji daruje Vukcu Hrvatiniću 1322. godine župe Danicu i Vrbanju sa gradovima Ključem i Kotorom kao osobni posjed, zato što mu je ovaj pomogao prilikom preuzimanja vlasti u sukobu sa Babunićima. Ovaj feudalni posjed Hrvatinića je kasnije - 1404. godine još više proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Stjepančić), koji se nazivao gospodarom Donjih kraja (područje od rijeke Vrbasa do preko Sane, a kasnije još više proširuje). Iako je Ugarski kraljevi Ludovik I Sigismund, (koji je kasnije osvojio Hrvatsku, Češku i Njemačku) pokušao osvojiti Bosnu, nije mu polazilo za rukom. Čak je ugarski kralj Sigismund I 1411. godine Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću priznao pravo posjeda Donjih kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj u Rijesnom kod Banja Luke imali su strateški značaj za obranu Bosanske države.

Od 1519. srednje-vjekovni grad Kotor je pod turskom upravom. Tad se pored naselja Kotor formira naselje Varoš na području današnjeg Donjeg Varoša. Širenjem grada u oba pravca nastao je grad koji je u svom nazivu zadržao oba imena KOTOR VAROŠ, u čiji sastav su ušla naselja: Kotor katolički, Kotor turski, Čepak, Slatina i Varoš, a koji se prvi put pod tim imenom spominje 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koje je tada organizirala Austro-Ugarska Monarhija, a koja je odlukom velikih sila anketirala BiH 1878. godine, poslije krvavo ugušenog ustanka protiv turske vlasti 1875. godine. Od 01.12.1918. godine Kotor Varoš je u sastavu Kraljevine SHS, a od 1945. u sastavu FNRJ kasnije SFRJ. Danas je u državi Bosni i Hercegovini

Eshek · Post by **Eshek** » 09/07/2006 00:28

Kotor Varoš mi je uvijek u lijepom sjećanju. Kao što i ime govori, orava je i veoma lijepa varoš

Kupanje na Bobasu mi pravo nedostaje, možda trknem ove godine par dana, drmnem koju ljutu s Ikom iz Kotora, pljusnem se malo i mrš kući

parmezan · Post by **parmezan** » 09/07/2006 00:49

Mada nisam iz Kotor Varosa,znam dosta ljudi od tamo i za neke me vezu lijepe uspomenu.Cak mi je i najbolji prijatelj(ovaj prijateljica) iz srednjoskolskih dana rodom iz Kotor Varosa.

PS Ispravno je Senijad Ibricic.

Helem · Post by **Helem** » 09/07/2006 01:04

Jeste Senijad a nije onako kao sam ja napisao ali zovu ga Ibro.

Kotor Varos je jedna od najljepsih malih carsija u BiH.
Rijecica Jakotinka sa vodopadom Bobas je zastitni znak Kotor-Varosi a Vilenjska vrela su prelijepa.
Vrbanja je biserna rijeka.

Kotor Varos se rijetko spominje sto je meni krivo. Cak i u rubrici Sarajeva x ,Sjeverozapadna Bosna, nije upisano ime Kotor Varosi.

Na dzenazi u Sanskom Mostu,umro je jedan covjek iz Celinca,susrecem Iku iz Kotora.
Pozdravljamo se na dzenazi.
Spustaju meita u kabur,hodze cucnu da uce,narod cucne da prouci ali je Iko ostao stojati.
Najednom ce,u tisini dzenaze na sav avaz povikati:"
"Jos jedan balija manje".

Hodze podigose obrve,narod se uzmeskolji a ja cucnuh do Bece i priupitah:"Sta je Iki?"

"Ma pusti ga,pobudalio u ratu".

Eshek,nadam se da je Iko zdrav.

parmezan · Post by **parmezan** » 09/07/2006 01:09

Helem wrote:Jeste Senijad a nije onako kao sam ja napisao ali zovu ga Ibro.

Izvini sto te opet ispravljam,ali ako mislis na onog fudbalera,onda mu je nadimak Trupko.Barem ga tako citav SM zove.

Eshek · Post by **Eshek** » 09/07/2006 02:16

Helem wrote:Jeste Senijad a nije onako kao sam ja napisao ali zovu ga Ibro.

Kotor Varos je jedna od najljepsih malih carsija u BiH.
Rijecica Jakotinka sa vodopadom Bobas je zastitni znak Kotor-Varosi a Vilenjska vrela su prelijepa.
Vrbanja je biserna rijeka.

Kotor Varos se rijetko spominje sto je meni krivo. Cak i u rubrici Sarajeva x ,Sjeverozapadna Bosna, nije upisano ime Kotor Varosi.

Na dzenazi u Sanskom Mostu,umro je jedan covjek iz Celinca,susrecem Iku iz Kotora.
Pozdravljamo se na dzenazi.
Spustaju meita u kabur,hodze cucnu da uce,narod cucne da prouci ali je Iko ostao stojati.
Najednom ce,u tisini dzenaze na sav avaz povikati:"
"Jos jedan balija manje".

Hodze podigose obrve,narod se uzmeskolji a ja cucnuh do Bece i priupitah:"Sta je Iki?"

"Ma pusti ga,pobudalio u ratu".

Eshek,nadam se da je Iko zdrav.

Iko je vazda bio takav, a pogotovo poslije rata. Nije ni čudo, uzimajući u obzir šta je sve u ratu preživio.

On se vratio među prvima neposredno iza rata, i našao četnika u kući. Kampovao ispred kuće i spavao par sedmica u šahtu za vodu i svakog jutra "domaćina" dočekivao sa "sabaharjolah" dok ovom nije dojadilo i dok nije izašao...Roditelje koje su im četnici zaklali na kućnom pragu još uvijek traže, on i Đasko (brat) su pola Kotora prekopali do sada, ali ih nisu našli.
Prije 2 godine su ga zajebavali nešto u opštini (tražili mito), pa je otišao i razbio sve i jedno staklo na zgradama policije i opštine, uz pivu i cigaretu...

Sinovi su mu sjajni, obojica sportiste, mlađi kick-boxer, stariji diže tegove i ponekad se paraglajderom spetlja u drveću u šumi, pa ga moraju spašavati.

Za mene su oni pioniri povratka u Kotor Varoš.

Ali se Iko ipak drži, taksira, a bogami ima i vjerodostojnu reputaciju dobrog švalera kod lokalnih snaša

Jesi li ti iz Kotora ili iz Varoši?

Van Halen · Post by **Van Halen** » 18/09/2008 22:58

Prema tvrdnji historičara, iz Kotor varoši tadašnjeg Kotora, potiče i bosanska dinastija Kotromanića.

PAZI · Post by **PAZI** » 05/06/2010 18:36

ORGANIZACIONI ODBOR ZA OBILJEŽAVANJE ZNAČAJNIH DATUMA I LIČNOSTI IZ NOVIJE HISTORIJE
MUSLIMANA-BOŠNJAKA OPŠTINE KOTOR VAROŠ/JOB UNIJA VATERANA,OPŠ ZiNO "VRBANJA",ORVI ARBiH/

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
"PROŠLOST NAS UPOZORAVA NA ŽRTVE MRŽNJE I GENOCIDA-BUDUĆNOST NAS OBAVEZUJE DA SE ZLO VIŠE NIKADA I NIKOME NE PONOVI I NE DOGODI"
Shodno ovoj paroli obavještavamo Vas:cijenjeni sugrađani kako u Bosni i Hercegovini,tako širom svijeta,kao i sve ostale dobronamjernike koji se sa nama saosjećaju,daće se:11 i 12.06.2010.godine,prigodnim i dostojanstvenim sadržajima obilježiti 18-godišnjica početka stradanja Muslimana-Bošnjaka i Katolika-Hrvata sa područja opštine Kotor Varoš
CENTRALNA MANIFESTACIJA će se održati 12.06.2010.godine,sa početkom u m11,00,h u mjestu Hrvaćani-opština Kotor Varoš
Kroz planirani program na istoj učešće će uzeti i prisutnima se obrattiti predstavnici državnih,entitetskih i lokalnih vlasti i institucija,te predstavnici NVO-a posebno udruženja žrtava kao i predstavnici vjerskih institucija.
Podsjećanja radi:Na prostorima opštine Kotor Varoš od 11.06.1992.godine u odbrani golih života stradali su mnogi građani nesrpske nacionalnosti..više stotina ih je prošlo kazamate u kojima su bili izloženi svim vrstama tortura/premlačivanja,maltretiranaja,ponižavanja,silovanja,ubijanja/Nažalost mnogi od njih su završili sa do danas nepoznatom sudbinom.
Kotorvaroški Muslimani-Bošnjaci i Katolici-Hrvati su se shodno svojim mogućnostima samoorganizovali i pružili otpor višestruko superiornijem agresoru i to od:11.06.1992.godine pa sve do 10.11.1992.godine.nakon čega su bili prinuđeni napustiti svoja vjekovna ognjišta a po izlasku na tzv "slobodnu teritoriju",mnogi od njih su se uključili u redove OSRBiH i dali puni doprinos za očuvanje BiH i njenu opstojnost.
Geografski položaj Kotor Varoša,činjenica da smo mi jedini u Sjeverozapadnoj Bosni/od Tešnja do Bihaća/pružili dostojanstven otpor,žestina i intenzitet napada na linije odbrane,kao i kasniji korektan doprinos u redovima OS RBiH,čini Nas posebno ponosnim na ta strašna vremena,događaje i ljude koji su u njima učestvovali.
Od 11.06.1992.godine,pa do potpisivanja Okvirnog mirovnog ugovora u Dejtonu ukupno je smrtno stradalo 408 naših sugrađana kao pripadnici OSRBiH i više stotina civilnih žrtava.
Još uvijek se na spiskovima traženja nalazi 251 Bošnjak i 32 Hrvata
Nažalost za počinjene zločine nad Muslimanima-Bošnjacima i Katolicima-Hrvatima sa područja opštine Kotor Varoš još nitko nije procesuiran niti se vodi postupak pred bilo kojim sudom-TRAGIČNO I ŽALOSNO JEST ALI NAŽALOST DEŠAVA SE SUPROTNO-SUDI SE I OSUĐUJU SE ŽRTVE I NEVINI LJUDI..Dok ideolozi i počinioci zločina nad nesrbima se slobodno šeću..
Bez obzira ne izloženost stravičnim zločinima i doživljenu trageediju Kotorvaroški Muslimani-Bošnjaci su se među prvima u BiH počeli vraćati na prijeratna ognjišta te aktivno učestvovati(što i danas čine)u procesu reintegracije
Tragično je što su se Katolici-Hrvati vratili u neznatnom broju,no dužni pijet i poštovanje prema ratnim vremenima i žrtvama u Kotor Varoši nas obavezuje da ih nikako ne zaboravimo
OVO JE SAMO DJELIĆ ISTINE O NAŠIM STRADANJIMA,ŽRTVAMA,I PREŽIVJELIM TORTURAMA..KOMPLETNOM ISTINOM VEĆ POODAVNO RASPOLAŽU SVE RELEVANTNE INSTITUCIJE ALI I PORED TOGA KONSTANTNO SMO MARGINALIZIRANI I OBEZVRIJEĐENI A REALNO SE PITAMO U ČIJEM INTERESU I ZAŠTO????
Stoga smo i ove godine,kao i prethodnih,na ovu Centralnu manifestaciju pozvali sve najrelevantnije predstavnike države,entiteta,grada,raznih instituta,udruženja,NVO-a,vjerskih zajednica da prisustvuju i na taj način barem izraze saosjećanje sa preživjelim,članovima porodica stradalih,da nam pokušaju sa svojih nivoa pomoći u riješavanju misterije oko Kotor Varoša,te da svim stradalima odaju zasluženu počast koja im pripada
VIDIMO SE U KOTOR VAROŠU-U HRVAĆANIMA 12.06.2010

edinnn · Post by **edinnn** » 07/07/2010 10:21

11.juli 1992 god.....nemojte da zaboravimo taj dan,ko je bio u vecicima tada zna o cemu pisem....

PAZI · Post by **PAZI** » 07/07/2010 19:47

edinnn wrote:11.juli 1992 god.....nemojte da zaboravimo taj dan,ko je bio u vecicima tada zna o cemu pisem....

EDINE,ŠTA DA URADIMO KAKO DA OBILJEŽIMO??ODNOSNO NE ZABORAVIMO,AKO IMA KAKAV PROGRAM ILI AKTIVNOST PO TOM PITANJU NAPIŠI

delightful · Post by **delightful** » 07/07/2010 20:34

pazi, iskljuci velika slova

PAZI · Post by **PAZI** » 15/07/2010 22:27

Dana:10/11.07.2010.godine u Muslimansko-Bošnjačkom selu Vranić,kod Kotor Varoša,gazda Kerim Silnović,sa prijateljima "Organizovao je i priredio Veliki narodni teferić i druženje",povodom dana povratka na svoja ognjišta, ratom protjeranih Muslimana -Bošnjaka sa tih prostora...
I bilo je na teferiču svega:piva potocima,pečene jagnjetine,ćevapa,sladoleda,razoraznih đinđa,minđa...bio je i ringišpil i tombola..a kommpletan dekor upotpunjavala je ogromna kafanska šatra...iz koje su čitav ubogi dan drečale "srpske kraiške ojkače",uglavnom naručivane od "alijinih dezertera i pobjegulja"sljeglih anamo odnekuda sa raznih strana svijeta u rodne krajeve...
Ah pa da... da sve protekne iole u zapadnom trendu pobrinuo se gazda Kerim,jer ulaz na teferič bio 5.km po glavi(redari naplaćivali i pješacima i revnosno brojali putnike u autima)parking za auta 2 km a sokovi i pivo sve po 4.km..pečenje(jagnjetina-ovčetina-kozetina???)30.km po kilogramu(i nije mogao napeći kolika je bila potražnja)
Naravno nepošteno bi bilo ne pomenuti da su bile priređene i borbe ovnova i bikova bodaća(kako to provincijalci sada moderno po Bosni zovu korida)...I kako šlag uvijek dolazi na kraju gazda Kerim je doveo "Zvijezdu večeri" ĆANU..ta muškobanjasta klipara,je od "nasikirane i napaćene dijasporske nesretne muslimanske čeljadi"samo u lijevoj sisi(grudnjaku)pokupila par tisuća evra,,da ne govorimo o desnoj i na pupku...svojim turbo folk arlaukanjem dovodila je do delirij tremensa:"bratiće iz doljana",društvo iz vranića","šarafe što drže nebo iz hadrovaca","šipraške crne mambe"...itd,itd,itd...Završilo se sve to u sitne sate 11.07.2010.godine..Gazda Kerim i prijatelji mu vjerovatno prezadovoljni zarađenim(jer na primjedbu o visokim cijenama svi su složno odgovarali da rade za selo i u ime sela)...a tu zna se kako ide i kako je do sada išlo sa računima:"Na viru bez svjedoka",ĆANU da ne spominjem,ni gazde bikova nisu bili donji MEĐUTIM:
Kerime Silnoviću i ostala bagro dezerterska i ratnoprofiterska...tih dana a naročito 10,i 11.07 UKOPAVALI SU SE NEVINO POBIJENI LJUDI,ŽRTVE MRŽNJE I GENOCIDA U SREBRENICI..NA STOTINE MAJKI,OČEVA BRAĆE SESTARA,NA HILJADE ČESTITIH,POŠTENIH I ČASNIH:RODBINE,SABORACA,PRIJATELJA,POZNANIKA,SAPATNIKA MARŠIRALO JE PET DANA DA ODA ZASLUŽENU POČAST TIM NESRETNICIMA IZ SREBRENICE...NA DŽENAZI 11.07.2010,KAMEN J E PLAKAO
NA DESETINE HILJADA PRISUTNIH,DOŠLI SU DA SE POKLONE..I DA SE DRUŽE NA PRAVOM MJESTU...
Naumpade mi ovo pišući da si prije par godina,otvarajući džamiju u Vraniću,nešto baljezgao o muslimanstvu i bošnjaštvu-međutim ti i takvi ko ti a nažalost u Kotor Varošu ih je svakim danom sve više i više,tipični ste izdatci onih "Balija krkana",koji nemaju ni vjeru ni naciju,ni poštovanje ni samo poštovanje...novac i samo novac
I oni iz Kotor Varoša i oni iz Srebrenice i iz bilo kojih krajeva BiH koji su se drznuli suprostavi ti ĆANINOJ braći i rodbini,odnosno razularenoj zločinačkoj četničkoj mašineriji,omogućili su i tebi a nažalost još mnogima,da lagodno živite na socijalama,da potom dođete otvarate firme,biznise..otvarate džamije,ma nema u koji kurac se ne petljate..
Kada se zna da su Kotorvaroški muslimani naročito u Večićima i Grabovici,doživjeli Srebrenicu prije Srebrenice..kada se zna da još preko 280 nesretnika nije pronađeno..kada se zna.....ma nemogu više....Jebite se jebo Vas onaj koji nije sve ratne dezertere proglasio "građanski mrtvima"pa eto vam četalji i srbadija na vijeke vjekova
NEMA VIŠE MORALNOG DNA DAVNO JE PROBIJENO A I PO SVOJ PRILICI VRLO BRZO ĆE :"A DRUMOVI POŽELJET BOŠNJAKA AL BOŠNJAKA VIŠE BITI NEĆE"

edinnn · Post by **edinnn** » 16/07/2010 22:59

PAZI wrote:Dana:10/11.07.2010.godine u Muslimansko-Bošnjačkom selu Vranić,kod Kotor Varoša,gazda Kerim Silnović,sa prijateljima "Organizovao je i priredio Veliki narodni teferić i druženje",povodom dana povratka na svoja ognjišta, ratom protjeranih Muslimana -Bošnjaka sa tih prostora...
I bilo je na teferiču svega:piva potocima,pečene jagnjetine,ćevapa,sladoleda,razoraznih đinđa,minđa...bio je i ringišpil i tombola..a kommpletan dekor upotpunjavala je ogromna kafanska šatra...iz koje su čitav ubogi dan drečale "srpske kraiške ojkače",uglavnom naručivane od "alijinih dezertera i pobjegulja"sljeglih anamo odnekuda sa raznih strana svijeta u rodne krajeve...
Ah pa da... da sve protekne iole u zapadnom trendu pobrinuo se gazda Kerim,jer ulaz na teferič bio 5.km po glavi(redari naplaćivali i pješacima i revnosno brojali putnike u autima)parking za auta 2 km a sokovi i pivo sve po 4.km..pečenje(jagnjetina-ovčetina-kozetina???)30.km po kilogramu(i nije mogao napeći kolika je bila potražnja)
Naravno nepošteno bi bilo ne pomenuti da su bile priređene i borbe ovnova i bikova bodaća(kako to provincijalci sada moderno po Bosni zovu korida)...I kako šlag uvijek dolazi na kraju gazda Kerim je doveo "Zvijezdu večeri" ĆANU..ta muškobanjasta klipara,je od "nasikirane i napaćene dijasporske nesretne muslimanske čeljadi"samo u lijevoj sisi(grudnjaku)pokupila par tisuća evra,,da ne govorimo o desnoj i na pupku...svojim turbo folk arlaukanjem dovodila je do delirij tremensa:"bratiće iz doljana",društvo iz vranića","šarafe što drže nebo iz hadrovaca","šipraške crne mambe"...itd,itd,itd...Završilo se sve to u sitne sate 11.07.2010.godine..Gazda Kerim i prijatelji mu vjerovatno prezadovoljni zarađenim(jer na primjedbu o visokim cijenama svi su složno odgovarali da rade za selo i u ime sela)...a tu zna se kako ide i kako je do sada išlo sa računima:"Na viru bez svjedoka",ĆANU da ne spominjem,ni gazde bikova nisu bili donji MEĐUTIM:
Kerime Silnoviću i ostala bagro dezerterska i ratnoprofiterska...tih dana a naročito 10,i 11.07 UKOPAVALI SU SE NEVINO POBIJENI LJUDI,ŽRTVE MRŽNJE I GENOCIDA U SREBRENICI..NA STOTINE MAJKI,OČEVA BRAĆE SESTARA,NA HILJADE ČESTITIH,POŠTENIH I ČASNIH:RODBINE,SABORACA,PRIJATELJA,POZNANIKA,SAPATNIKA MARŠIRALO JE PET DANA DA ODA ZASLUŽENU POČAST TIM NESRETNICIMA IZ SREBRENICE...NA DŽENAZI 11.07.2010,KAMEN J E PLAKAO
NA DESETINE HILJADA PRISUTNIH,DOŠLI SU DA SE POKLONE..I DA SE DRUŽE NA PRAVOM MJESTU...
Naumpade mi ovo pišući da si prije par godina,otvarajući džamiju u Vraniću,nešto baljezgao o muslimanstvu i bošnjaštvu-međutim ti i takvi ko ti a nažalost u Kotor Varošu ih je svakim danom sve više i više,tipični ste izdatci onih "Balija krkana",koji nemaju ni vjeru ni naciju,ni poštovanje ni samo poštovanje...novac i samo novac
I oni iz Kotor Varoša i oni iz Srebrenice i iz bilo kojih krajeva BiH koji su se drznuli suprostavi ti ĆANINOJ braći i rodbini,odnosno razularenoj zločinačkoj četničkoj mašineriji,omogućili su i tebi a nažalost još mnogima,da lagodno živite na socijalama,da potom dođete otvarate firme,biznise..otvarate džamije,ma nema u koji kurac se ne petljate..
Kada se zna da su Kotorvaroški muslimani naročito u Večićima i Grabovici,doživjeli Srebrenicu prije Srebrenice..kada se zna da još preko 280 nesretnika nije pronađeno..kada se zna.....ma nemogu više....Jebite se jebo Vas onaj koji nije sve ratne dezertere proglasio "građanski mrtvima"pa eto vam četalji i srbadija na vijeke vjekova
NEMA VIŠE MORALNOG DNA DAVNO JE PROBIJENO A I PO SVOJ PRILICI VRLO BRZO ĆE :"A DRUMOVI POŽELJET BOŠNJAKA AL BOŠNJAKA VIŠE BITI NEĆE"

e bas tako je bilo...bio nisam al se prica po gradu...

Podbjel · Post by **Podbjel** » 28/07/2011 06:05

Slabo se sta zna o Kotor Varosi iako je tu cak izvrsen i genocid.
Pa bih ja malo tako, da se vise zna.

Podbjel · Post by **Podbjel** » 28/07/2011 23:25

Izgleda da jos ostaje neotkriven.

Podbjel · Post by **Podbjel** » 29/07/2011 00:16

Hvala puno

Podbjel · Post by **Podbjel** » 29/07/2011 00:19

sitan je zub u valjda da ne pretjerujem..u Vranicana.
Ja sam inace porijeklom iz Vranica, odakle mi je babo.

UkrinaUsrcu · Post by **UkrinaUsrcu** » 11/04/2012 17:29

Na koju ti Anu Jelešić misliš?

ZIVLAN · Post by **ZIVLAN** » 18/08/2014 17:17

Čudesne ljekarije hodže Bekrije

Krajem,nesretne, 1993 godine,čekajući Sudžu,da doveze saniteski material iz korpusa, navratio sam u ured ratnog kotorvaroškog predsjedništva,u Zenici.Uz predsjednika Bekira,sekretaricu Zinku,bilo je tu još par, “naših kotorvaroških”dokonih besposličara,Neki “stari,i nemoćni”,a neki se sklonili od linija i ratovanja.U tom šarolikom društvu bio je i Bekrija Zec.Oho,ho , ali sada za neprepoznati:Nabacio gotovo novo odjelo na peglu,i to sa prslučetom iz kojeg prkosno viri lanac džepnog sata,nema više zapuštenih gustih čekinja,nego uredno podšišan,brkovi štucani i nisu bili onako žuti ko nekada(od motanog duhana),na nogama poluduboke cipele tvrdođonašice,na glavi glanc nova “francuzica”,zavalio se u fotelju,prebacio nogu preko noge, i puši, prave cigare i to na muštiklu..Ucifran cakum pakum,gospodin jedan po jedan,pa eto to je sada:Onaj prijeratni: lindohan,spadalo i besposličar,što se,od kada ga znam,u otrcanom moheru trofrtaljcu,sa nekakvom ofucanom strihačom na glavi,čupav i ne obrijan, u podrezanim rudarkama na nogama,po vas cijeli bogovatni dan smucao po Vrbanjcima.Nije taj htjeo kile..Kada bi ga neko pozvao, da se pridruži:Dimitriji,Luki,Anti,Azemu,mobilnoj “zadružnoj samarici”,da istovari koju vreću brašna,džak cjementa,bunt željeza..ma kakvi,,Odmah bi zakukao-Ne mogu prika ako znaš šta je bog,ukliještilo me nešto u leđima,oči ispadaju,toliko to boli….A kada bi ga “prika”počastio pogrdnim riječima samo bi odmahnuo rukom-Ma laj ti koliko hoćeš al kad mene velka lutrija odigra,e onda će mo da vidimo iz čijeg varčaka mačak maslo plavi.Sanjo sam ja brojeve,moraju izać kad tad,nema im druge.
Kao i svi strasni igrači, igara na sreću,i Bekrija je opsjenarski redovno uplaćivao loto,strpljivo čekajući “svoje brojeve”,i dobitak o kojem će čuti država,ma čut će cjela Evropa od Vrbanjaca do Zagreba ,Do rata ga koliko znam ne odigra “velka lutrija”. Nije valjda.da ga je??,..ma nema ni struje a kamoli da lutrija igra..hm?!?
Nazvah mu ono odomaćeno ,merhabaBekrija,a on me prostrijeli onim svojim očurdama pa će ti onako ko uvrijeđeno
-Mladiću,ne šprdaj se ti,nisam ja Bekrija,ja sam Muhamed i Allahovom milošću ja sam sada i hodža,pa nije fino da me se zove tim pogrdnim imenima..
Taman nazinuh da mu “oštro”repliciram,kad li se umješa stara komunjara Bekir, namignuvši mi.
-Jest Muhamed,eno ti lična karta,ako se ne vjeruješ,a i da je hodža,jest i te kakav..on je naš efendija ,gospodin Muhamed.Kako nam samo valja glave,u ovoj božjoj nestašici,a znaš i sam hodži se uvjek nosila milošta,ako hoćeš da ti pomogne.jel tako?..Gospodine Muhamed efendijo,nemoj ti zamjerit ovom našem gaziji,oni gore po ratištima,hajde izdržali bi nekako i sav onaj silni dundar, i glad i žeđ i studen,samo da se ima što zapalitii,pa da je barem kutija jedna u hevti,al nemaju,ne daju ustašetine iglu provuć.Zato su oni svi malo na keveš..
Prede li prede “kumrovačaka škola”,shvatio sam tu njegovu ciljanu slatkorečivost pružih ruku i kao ushićeno,pokajnički
-Esallamun allejkjum uvaženi gospodine efendija Muhamede,Allah mi je svjedok.da se nisam sa vama zafrkavao,sve ovo što vam ispriča drug..pardon gospodin Bekir,je tako pa još i gore,halalite mi ako sam vas nehotice uvrijedio,Znam vas čitav život al nisam znao vaše pravo uzvišeno ime.Skoro mi se nesretniku isto desilo sa Murgom Huskićem,dvajest i više godina, osim Murgo svi ga još zvali Muhremom,kad ispade da je i on Muhamed.Neka vas Allah nagradi, sve Muhamede,,.i stare i nove.
-E tako vidiš kako ti možeš biti uljudno čeljade,evo ti sad zapali jednu,evo i dvije za uho ,a ovu cjelu kutiju ponesi pa podjeli gore našima i kaži im da je to od efendije Muhameda,a ja sad braćo odo,nemam ja cajta tu sa vama delegati,imam hitan slučaj,nekakvog nesretnika spopali džini pa odo to da rješavam.Alla himanet!I ode hodža “poslovno”se orijentišući željezničarskom džepnom Roventom
Tada mi Bekir ispriča kako se naš lutrijaš,odmah po dolasku u Zenicu,spandžao sa nekakvom udovom hodžinicom,rodom iz Tešnja.Malo po malo ona ga nauči tim hodžinskim “cakama”,njezini politički uticajni rođaci ga useliše odmah u centru,preko puta stadiona u novu garsonjeru,i on tu sada ordinira,piše zapise,salijeva strave,hukće kroz mašice,istjeruje džine i drugu šejtansku pogan iz ljudi,..I dobro mu ide,ničemu ne oskudjeva iako je godina da cnja ne može biti,Krov nad glavom,u toplom,suhom,ne oskudjeva sa hranom a i cigare puši prave pravcijate..Ipak ga je “odigrala velika lutrija”… nema govora
E onda .kako to obično biva,šejtan uplete svoje prste,kad se čovjek najmanje nada,pa se tako desi da naš hodža,pomogne i “svome bližnjem”,komšiji..i to bolje i efikasnije,nego i milicija i doktori,štokakve babetine,.ili ko još sve ne.A da bog kaže,da nisu,jesu i šejtanska posla,kako sam ja to sve doznao
Pozove ti mene, jedan dan,Salče dipler,da odemo do Jardola,vidjeti nekakvoga psa.Kaže ima u onog švercera Cikote,“šarac”dva ga se oka ne mogu nagledati.
Njegova Goga(kuja)je pred parenje,pa ako kako mogne ubjediti Cikotu,da mu ga dadne,makar za parenje,a poslije,kako to kod Salčeta biva,iznenada se otrgne i “nestane” bez traga..
-Ako dobro odigramo ulogu,čim se Goga okoti,birat ćeš prvi štene,a vidjećeš neće ih bolji biti u državi,a i gorivo ću ti natočit.za ovo što ideš,..lukavo mi se umiljavao,baš onako kako to samo znaju podvlašički seljaci,kada im nešto ustreba.
Kada su psi u pitanju,i ne moli se mene baš puno,nema takva ozbiljna posla,da se ne može ostaviti.Pogotovo ako su “šarci”(Šar planinci)na sonu,odmah mi srce ubrzano zalupa,nekako mi se u prsima razgali…Od malih nogu sam ih volio,tako da i ovaj put.Subota je neradni dan,ma onu baštu ,što treba isštijati,to može i sutra,ha ja,šta ona moja nesretnica(supruga)gunđesa.-Te kako te nije stid,te ovo,te ono,te otrovat će,samo dovedem li,da smo svoji na svome pa hajde,malo što smo mi na tuđem topraku,pa još i paščad suzbijati.,,,…ženska posla tako ti je to,ne razumiju one muške strasti i“ljubavi”
A i Jardol je čas posla od Doca,šta mi smeta neću pješice..Kresnem “mazdicu”i ja i dipler pravac pred Cikotinu kuću.Bio je Salče u pravu.Imao je domaćin,baš dobra psa.Odrastan,odlakan,”zelen”,ljut ko vatra,pravi “šarac”nema govora..Eh sada trebaju se njih dvojica,stari prevejani lisci i palamari, dogovoriti,šta,kako?napraviti posao,a da ga ovaj drugi,ne prevari.Odmah je krenulo povuci,potegni,odoše negdje u selo,ja ostadoh,gledajući Neru(tako se zvao pas)i sasvim slučajno,pogledam u susjedno dvorište,kad imam šta i vidjeti..Ma je li ono Markova Anđa,pljunuta ona,čak joj još na glavi onaj njezin šareni rubac.Ma jest bogami,kada se zagledah malo bolje,ona je nema ko drugi biti.Priđem kapiji,ona podiže glavu zagleda se prema meni,izdrelji oči,ko da se prejela zelenih divljaka,zijeva,nije načisto,sama sa sobom..a ja ću ti prvi.
-Dobar dan komšinice,ma jesil to ti za boga miloga?
-Sveta Marijo majko božja,,prekrsti se komšinica..ma jes to ti komšija moj mili,ma gledam a opet nisam sama sa sobom,.otkud ti ?dobroćudno će Anđa,a onda spusti nekakavu kantu iz ruku,obrisa ih o pregaču,užurbano mi otvori kapijska vrata,pa me poče grliti i ljubiti ko najrođenijeg..Cmokće u obadva obraza,da se sve praši,a sve poskakuje..mm..mm
-Ma dragi moj komšija i mili,neka nas..neka svoga i u gori ajduka..ko zna kad se čovjeku može naći pri ruci
Eh sad baš,eto ga de,odmah iz prve pa “ajduka”,al šta bi..tako ti dođe,u našem dobroćudnom domaćinskom žargonu.
Anđa je bila iz Plitske.Dobro se “pazila”sa mojom rahmetli materom,imali smo njive koje su graničile,pomagali jedni drugima u poljoprivrednim radovima i tako to..
Kada nas obadvoje prođe taj prvi ushićeni zanos,malo se pribra pa me “uvuče” u svoju avliju
-Ma ulazi,šta kolišaš,oćemo li u kuću il eno za onaj astal pod dunjom,tu ti ja i moj stari,svako predvečerje kavendišemo
Bio je predivan majski dan,ne može ljepše nego napolje,za astal,,Iznese Anđa nekakvu ponjavu,da se ne nazebe,a i radi “igjene”kako reče,.Pojavi se odnekud i nekakav djevojčurak,od desetak godina pa
-Dede ćeri Ljubice,napravider nam kavu,ne viđa se komšija svaki dan..jesi li gladan,eno pun lonac graha,a ima se i dobra kisela kupusa.
-Ne treba komšinice ništa,nisam gladan,eto može se kafa popiti..a sam se mislim,mora se i ovdje imati kisela kupusa i rasola..Kad se komšo Markan momački naljoska, mora se nečim mahmurluk liječiti
Sjedosmo,pa kako to samo dugogodišnji prijatelji i komšije znaju,počesmo odmah eglenu,o svemu i svačemu.O porodicama,prijateljima,komšijama.Gdje su šta su,ko je sve preživio a ko nije onaj skoro završeni ratni užas.Kako se ko snašao.Iskreno se rastužila kada joj rekoh za rahmetli roditelje,I sve ostale,hrvaćance,koje je poznavala,a što su nastradali,izginuli,pomrli,nestali…
-Jes vidjo komšija,šta nam dušmani uradiše,hem pobiše,popališe.istjeraše nas ,iz nakog našeg bonluka i rahatluka,da se smucamo i prebijamo po tuđem , nebudi primjenjeno,ko kakvi prosjaci,Brate rođeni,i nas,kada onomad izađosmo odozdo smjestiše ovdje,kažu kod “naših”rvata,dali nam tuđu kuću,,ostadosmo ti ja i Marko sa snajom Marom i unučadima a sin Matoš odma je za Hrvatsku..,a eno ga sad u Njemačkoj..al moj komšija dragi,nije ti ovaj svijet ovdje,ko dole naš,bilo da je krštena ili kakva druga vjerska nečist,sve sam palamar i švercer,neće se to vruće vode napit..Al šta ćeš,,mora se dverati među njima.
-Pa dobro komšinice kako sada?,šta mi je to sa komšom Markanom,kako on,gdje je,ne vidim ga, popije li još onako “muški”ko nekada..ha.?
-E sada smo ti ja i Marko sami sa unučadima,Mara se preudala a Matoš preženio,malo raduckamo oko zemlje,a njega danas ovi ovdje komšije odvedoše u Livno,trebaju kupovati nekakve kljusine,a znaš da se on u konje poprlilično razumije,a što je lokao,lokao je,gotovo,rep pod kladu
-Ma šta kažeš da nije ne dao bog bolestan,čuj Marko da se odrekne rakije,pa koliko su ga samo puta ispod “žive brente”izvlačili,molili kumili da barem smanji rakiju, ali jok…
-Ehe nije ti se on odrekao,nije fala bogu ni boleština ,nego mu ja došla glave,a ima u tome svoga udjela i onaj tamo preko puta,što si ga gledao
-Kako pričaj al iskreno,kako si to komšiju Markana “odvadila”od rakije,baš sve onako kako je bilo,I kakve veze ima Nero sa time! Da te čujem, od do,nemoj šarati…,
Baš me živo interesovalo kako li je to Anđa,i sama ponekad,ljubitelj čašice “ubijedila”prijeratnu ,haman ha pijanicu, u Kotor Varošu i otkuda u tom svemu onaj Cikotin nesretnik...Kada se samo sjetim koliko je sve bilo pokušaja da komšo barem smanji, jer oni su dugo vremena imali cirkular u Plitskoj,Marko je važio za poštenog i dobrog rezača,ali zbog rakije,čovjek nikada nije bio načisto hoće li ispoštovati termine,po dimenzijama izrezati,ne posjeći se.. .Jedino biti sa njim dok reže i to je to..
-Vala baš,neću ti ništa kriti,da se izujem baš onako kako je bilo.
Kada izađosmo odozdo,i smjestiše nas ovdje,nije se puno imalo pa i Marko je pio onako osrednje ,flaša rakije mogla mu potegnuti i čitava dva-tri dana.Pogotovo kada se gladovalo čitavu godinu,e onda je znao razvući i čitavu eftu..A onda ti se pomiriše Turci i naši,..ma bog li me ubio šta govorim ,kakve turkesine..,muslimani i rvati,ma vidiš ti komšija kako ovi ovdje pokvare na brzaka pošten svijet..nikad mi ne bi dole na pamet palo Turci,…izletjelo komšinici pa joj čisto neprijatno
-Ma nemoj se sikirati,nisam se ja uvrijedio,nastavi ti dalje,šta je bilo kako je bilo?
-Eh ja,pomiriše se,ma grebem ih i jedne i druge ko god da su, ne prođe mnogo vremena od toga,a onaj moj lopov se propi gore nego ikad,eto ga svake večeri ko čep.larma po kući,viče bogara,lupa,hoće i ruku dići.Trajalo je tako dva- tri mjeseca,dodijalo moj komšija. Vodila ga milicija doktorima više puta al ništa,nema vajde .Šta bi kud bi?Kad li.Dođe ti jedan dan,eto tu, u komšiluk, nekakva kona iz Žepča,ja joj se izjada, a ona će ti meni:nema,ti veli.druge nego ti klepce u torbu,pa u Zenicu, hodži.Liječi taj od svačega:od uroka,od sugreba,od bolesti na marvi,od kurvaluka,pijanstva,kartanja,Ponesi mu samo neki dar, taki je red.Dadne mi fino i “atresu”,ma nemožeš da ga ne nađeš,eno ti ga,veli,odma do onog velikog polja đe one budale loptu ganjaju, hodža je na glasu koga god pitaš kazat će ti.
Šta ću,kud ću,mili moj komšija,uzmem ti ja lijepo štanglu cigara,jedan sirac,lončić masla i nešto para,sjednem na autobus i u Zenicu.Raspitam se fino,sve kako me ona kona uputila..,i natubarim na hodžina vrata..
-Čekaj malo komšinice,reče li boga ti,da je hodža odmah kod stadiona,,igrališta?
-Jest vala,nema deset metara,samo kad se unide u onu zgradurinu, on je gore na nekakvom tavanu,”garžonjeri”,a što zapitkuješ da i tebe komšija nije kakva muka nagonila njemu a?
-Ma nije,fala bogu,nego onako pitam,čuo sam i ja za njega,da je hodža znan i ugledan..vrdao sam
Eto ga sad ,biće valjda!da je..on.Glavom i bradom,Bekrija odnosno Muhamed efendija.Znatiželja kulminira kada komšinica dođe na hodžinu adresu.Uh nasmijao bih se,ali moram se suzdržati da čujem sve..
-I komšinice Anđelija šta dalje bi,pričaj,u međuvremenu stigla i kafa,a ja ,sjetivši se u momentu nekadašnjih “pravih cigara”palio sam jednu za drugom,zadovoljno otpuhujući dimove,sve u trostruke kolutove,,,što ti je čovjek..
-Uđem ti ja gore u tu njegovu garžo....ma..pred vratima vidim počitavo svijeta.Svako došo svoju nevolju rješavat.Čekala sam počitavo,dok ne dođe i moja reda..Unidem unutra,kad hodža mi se skroz učini odnekud poznat,na nekoga mi našeg odozdo ličio..,bog li me ne ubiće koliko samo sličnih insana ima..a ja odma poznat,pa poznat..Ja onda njemu.
-Lijepi moj hodža,taka je i taka stvar,spasavaj,ako znaš šta je nevolja ,Onaj moj,tako i tako,uzjulario se i oteo,ne da se više deverat.Postao gori,bože me prosti,nego ikakva nekrštena vjera.
Ždraka hodža u mene onim svojim žigravim okesinama,sluša,otpuhuje,kašljuca,,pa će ti istom reći
-Znaš li šta je draga snajka,ja ću ti napraviti zapis,onom tvome glavonji,kolikački je,treba ispisati dvolisnicu.Ovaj zapis,kada dođeš kući,ušij u komad odjeće koji najviše nosa.Pazi nemoj da opazi neće djelovat.A onda,draga moja,nađi ti lijepo,da prostiš,malo oveći osušen pasjak,nemoj od žutog pašćeta to je za žuticu.Pa ti njega onda sitno izmrvi,zamotaj u pasiju dlaku i saspi u litru ljute rakije.Onda ćeš ti tu rakiju,ostaviti tri dana,prema suncu da potegne onu farbu i pasiju kokiju.
-Auh komšinice pobogu..nećeš valjda!
-Stani komšija čućeš ti.Onda ćeš veli,tri dana zaredom,svako jutro,na ćesrce,onome svom lopovu i šumokradici davati veliku čašu te rakije.Nek on nju čukne,onako na gladno srce pa ćeš vidjeti,poslije tri dana,ogadiće mu se rakija ko crni đavo
-I ne ogadila se.Jedva sam se suzdržavao da ne prasnem u smijeh,a ona nastavi dalje.
-Vidim mili komšija,upravu bi ona žepčanka,učen hodža nema šta,hem zna da je onaj moj i glavonja i dugendžija,sav je vala ko da ga je u kupusnoj kaci pravilo.Pogodi iz cuga da je i šumu krao,,Kako onda da ga ne poslušam.Uzmem onaj zapis,dođem kući,zašijem ga u Markanov kožuh,bez njega se ne odvaja ni kad spava, i odma.Čućeš sad.Nađem ti,tu preko puta, kod komšijskog psine,one Zeljovine,baš pogolem pasjak,bilo je u njemu frtalj oke,brat bratu.Prisušim ga malćice još dva dana,a onda ga sitno izmrvim,zamotam u dva tri klupka dlake i saspem u rakiju.Uradim sve kako me hodža nasvjetovo.
E Anđo nesrećo,kako hodža da ne zna sve o tvom loli,sličnih su godina,hodžino selo nije puno daleko,momkovali su zajedno,krali šumu,deverali oko rakijskog kazana..i još što šta,al ko ti je kriv, sam se mislim,što ga nisi do kraja prpoznala,nego ti se samo učinio poznat,on je tebe prepoznao iz prve.Nisam joj ni ja htjeo prokazati o kome se radi,a baš da čujem šta bi dalje
-I baš ćeš dati komšiji Marku da to pije?
-Jašta neg dati.Dođe on jedne večeri pijan ko čutuk,izgalami se,izripa,kad ujutru, digao se mamuran,gunđa i žvače,a ja ću ti
-Marko..bi..li..ti čašu rakije?
-Dašta bi,al je nema,jebem joj svetog Petra kajganu.
Onda ti ja donesem onu čašu,razom punu,a on je popade ko đavo grešnu dušu,nagnu glavu i—čuk!—ko pas muvu
Popi on pa se namršti,izbeči oči i zatrabunja;
-Ma meni ova rakija,nekako,kako da kažem..,nekako mi došla suprotna.
-Kako suprotna?
-Ma nekako mi nije po duši,zakon joj njezin
-Da ti nisi što bolestan,eto te nešto si požutio
-Aaa reci ti to
Uzvrpolji se on,žestoko štucnu i povika:
-Ama đe ovo smrdi pašće,sunce mu njegovo?Da nije naš Garov zalazio u kuću?
-Nije brate,kakav Garov.
On ponovo štucnu,opsova sve pse na svijetu i onoga ko ih je prvi izmislio,pa se uputi napolje za poslom.
Sjutradan ujutru eto ti mene opet sa onom čašom
-Markane,bi li ti prije doručka jednu istrusio?Evo još mi se zateklo u flaši
On za tren veselo sinu okom,a onda se za tili čas namrači,gadljivo pljunu i opsova:
-Puf, goni je u božiju mater,i nju i onoga ko je tu pasju nečist prvi počeo peći!
Kad on pomenu pasju nečist,ja sva kukavna pretrnuh,da nije saznao za hodžin lijek,nedo bog!
-Pa,Marko,ja kao velim,bolje ćeš jesti,otvorit će ti se apetit.
-Dobro daj,nek ide sve u vražju mater!-odronda on,a ja vidim,i ne sluti ništa,pa mu onu čašu u ruku.Čuknu on,glasno podrignu,štucnu i oči izdrekeljači:
-Ama šta je ovo, mjesec mu njegov!Da slučajno nije Garov zapišao flašu?
-Kakav Garov,bog s tobom!
Štucnu on još jednom i zaždi napolje,a kad Garov ispade pred njega da se umiljava,on ga dušmanski raspali nogom i dreknu;
-Gubi mi se s očiju besposlaniče!usmrdio si čitavu kuću,očenaš ti tvoj pasji!
Zaputio se on u njivu, za poslom,ali uz put,je li samo spazio nečije pašće,on ti busenjem i kamenjem,ožeži za njim.Juri ga preko desetak međa i bogara da se sve ori:
-Kakva je ovo pasja vladavina nastala,nebo mu kalajisano!Još će se, sveosve, čovjek morati sklanjati sa puta štokakvinm šarovima i kapu im skidati.
Uveče on samo ćuti i puši,ćutimo i mi,a kad ujutru,obladala ja ,sa onom rakijom ko konjska muva:
-Deder ,Markane,čuknider još ovu čašu što je ostala,greota da se baca.
Tek što ja to izusti,a on se podadrnu ko stršljen i skoči na noge.
-Ne spominji mi rakije,jer sad će neko poginut!
Okrenu se on u čevrntiju po kući,obori dva tronošca,iz čista mira pljesnu unuka Stipana uz uši i suknu na vrata.Ne prođe,ni koliko bi dvaput trepnuo,eto ti ga natrag.
-Daj vamo,pa da ću se taman odma otrovati!
Smarlajisa on onu čašu na dušak i sunu preko avlije,a ja vidim našega grešnika Garova,kako već prepreda uzbrdo,prema gaju.Vidio i on svoje dobro jutro.
-Pa to će,vidim ja,taj hodžin lijek baš pomoći,ha, kono?-pitam ja
-Jašta, komšija,neg pomoći.Od toga dana niko pred mojim Markanom ne smije ni da pomene rakiju,odmah ubi.U seoskoj birtiji,samo li mu neko pruži čašu,on za štap pa po glavi.Već pet-šest puta potukao se zbog rakije pa ga ljudi ostavili na miru.Odbio se skroz od rakijetine,ogadila mu se, pa eto.Evo prošla godina i više,ni da primirua..a kamo li popije
I ne ogadila,moja komšinice,kad samo pomislim na onaj onolikački pasjak,od onoga tamo preko puta..hm
Kao ostrašćenog pasoljupca(kinologa)interesovalo me šta bi sa Garovom,ne vidim ni njega u dvorištu
-Eh.,dade Garova,nekakvim ciganima,odmah nakon par dana,a onoga tamo “cikotešininog”,ne može očima smislit,iako mu ništa ne čini,svezan,a laje,pa nek laje zašto je pašće,neće valjda pjevat,jel tako.Umjesto da mu bude zahvalan za života,za onaj pasjak..on na njega,čim niko ne gleda,makar busen..pa na grešnika.Nedo bog da se otkine,nebi onom mom nesretniku,koža valjala ni pet groša.Nego komšija vidiš,ja se zapričala,pa te ne nudim ničim uz kavu.Pričekaj,sad ću ja tebi donjeti,imam dobre rakije,bolestan bi je pio.
Ja se samo trgoh i skočih na noge
-Hvala,komšinice,nešto ti danas nisam za piće.Drugi put.
-Ma stani komšija.Tebi možda na pameti,ona hodžina pasjkuša.Nema od nje više ni kapi,popili neki dan nekakvi “naši”opštinari,doveo ih Željko srbijankin,sve nekakve glavonje i debelguzi,kažu oni su ti za nas nesretnike kotorvarošane,sada glavni..
-Šta i njih si probala liječiti ha?
-E moj komšija,onakvima nemože dohakati čak ni pasjakuša..I prekjučer su navraćali i propitivali se:imaš li,veli Anđo,još one tvoje lijepe stomaklije,baš nam se žestoko dopala.Nema druge, komšija,nego moram opet preko puta,u goste Zeljovu,da donesem one ljekarije.Valjaće mi,kad gospoda opštinari ponovo navrate u kuću
Jedva sam se suzdržavao od smijeha,kafa se popila,a vidim stigli Salče i Cikota,pa kada opazih da je ovaj prvi veseo,nasmijan, poput albabera,znao sam da je pazar pao,pa ću ti komšinici u odlasku
-Živa da si mi i zdrava,pozdravi ostale svoje,naročito mi komšu Marka,a “zeljovina”što mu je smetala,smetala,ode on sada za Travnik,ti pokupi ostatak “ljekarija”neka ti se nađe za svaki slučaj
-Auh pobogu komšija!Zar je toliko pijanaca tamo,pa njega morate voditi,a asli se i pročulo kako mu je govno ljekovito..,zar ne možete ko ja,jedno oveće i bog te veselio..
Dobrodušna Anđa,komšijinog psa,očito je ,nije više gledala,nikako drugačije,nego samo kao direktnog hodžinog asistenta u liječenju pijanica.svih vrsta i ništa drugo
Pokupismo Neru ,a ja sam odmah prasnuo u smjeh da se sve orilo..Salče me zbunjeno gledao,taman se bio raspilavio,da mi potanko objasni,kako je preveslao Cikotu,pa mu ga dao,ali nije do Doca imao priliku.
-Čuvaj Neru,ko oči u glavi,nisi ni svjestan kakvom je bogu ugodnom i korisnom djelu pripomogao..uspio sam nekako reći,zabezeknutom Salčetu,kada smo istovarali psa..Hej vala Nero legendoo….
Nisam mogao suzdržati smijeh,ni kada sam ušao u kuću Žena i djeca,zaćuđeno su me gledale..
-Šta mu je,nije pijan,koliko znamo ne drogira se,a smije se ko mahnit,da nije našta nagazio pa malo skreno ,moralo bi to voditi kakvom hodži..komentarisale su između sebe..!

S.M.
Dolac na Lašvi Travnik Bosna i Hercegovina
Priređeno: Za Kotor Varoški list Maj 1996.godine

spreca · Post by **spreca** » 18/08/2014 18:30

ZIVLAN wrote:Čudesne ljekarije hodže Bekrije

Krajem,nesretne, 1993 godine,čekajući Sudžu,da doveze saniteski material iz korpusa, navratio sam u ured ratnog kotorvaroškog predsjedništva,u Zenici.Uz predsjednika Bekira,sekretaricu Zinku,bilo je tu još par, “naših kotorvaroških”dokonih besposličara,Neki “stari,i nemoćni”,a neki se sklonili od linija i ratovanja.U tom šarolikom društvu bio je i Bekrija Zec.Oho,ho , ali sada za neprepoznati:Nabacio gotovo novo odjelo na peglu,i to sa prslučetom iz kojeg prkosno viri lanac džepnog sata,nema više zapuštenih gustih čekinja,nego uredno podšišan,brkovi štucani i nisu bili onako žuti ko nekada(od motanog duhana),na nogama poluduboke cipele tvrdođonašice,na glavi glanc nova “francuzica”,zavalio se u fotelju,prebacio nogu preko noge, i puši, prave cigare i to na muštiklu..Ucifran cakum pakum,gospodin jedan po jedan,pa eto to je sada:Onaj prijeratni: lindohan,spadalo i besposličar,što se,od kada ga znam,u otrcanom moheru trofrtaljcu,sa nekakvom ofucanom strihačom na glavi,čupav i ne obrijan, u podrezanim rudarkama na nogama,po vas cijeli bogovatni dan smucao po Vrbanjcima.Nije taj htjeo kile..Kada bi ga neko pozvao, da se pridruži:Dimitriji,Luki,Anti,Azemu,mobilnoj “zadružnoj samarici”,da istovari koju vreću brašna,džak cjementa,bunt željeza..ma kakvi,,Odmah bi zakukao-Ne mogu prika ako znaš šta je bog,ukliještilo me nešto u leđima,oči ispadaju,toliko to boli….A kada bi ga “prika”počastio pogrdnim riječima samo bi odmahnuo rukom-Ma laj ti koliko hoćeš al kad mene velka lutrija odigra,e onda će mo da vidimo iz čijeg varčaka mačak maslo plavi.Sanjo sam ja brojeve,moraju izać kad tad,nema im druge.
Kao i svi strasni igrači, igara na sreću,i Bekrija je opsjenarski redovno uplaćivao loto,strpljivo čekajući “svoje brojeve”,i dobitak o kojem će čuti država,ma čut će cjela Evropa od Vrbanjaca do Zagreba ,Do rata ga koliko znam ne odigra “velka lutrija”. Nije valjda.da ga je??,..ma nema ni struje a kamoli da lutrija igra..hm?!?
Nazvah mu ono odomaćeno ,merhabaBekrija,a on me prostrijeli onim svojim očurdama pa će ti onako ko uvrijeđeno
-Mladiću,ne šprdaj se ti,nisam ja Bekrija,ja sam Muhamed i Allahovom milošću ja sam sada i hodža,pa nije fino da me se zove tim pogrdnim imenima..
Taman nazinuh da mu “oštro”repliciram,kad li se umješa stara komunjara Bekir, namignuvši mi.
-Jest Muhamed,eno ti lična karta,ako se ne vjeruješ,a i da je hodža,jest i te kakav..on je naš efendija ,gospodin Muhamed.Kako nam samo valja glave,u ovoj božjoj nestašici,a znaš i sam hodži se uvjek nosila milošta,ako hoćeš da ti pomogne.jel tako?..Gospodine Muhamed efendijo,nemoj ti zamjerit ovom našem gaziji,oni gore po ratištima,hajde izdržali bi nekako i sav onaj silni dundar, i glad i žeđ i studen,samo da se ima što zapalitii,pa da je barem kutija jedna u hevti,al nemaju,ne daju ustašetine iglu provuć.Zato su oni svi malo na keveš..
Prede li prede “kumrovačaka škola”,shvatio sam tu njegovu ciljanu slatkorečivost pružih ruku i kao ushićeno,pokajnički
-Esallamun allejkjum uvaženi gospodine efendija Muhamede,Allah mi je svjedok.da se nisam sa vama zafrkavao,sve ovo što vam ispriča drug..pardon gospodin Bekir,je tako pa još i gore,halalite mi ako sam vas nehotice uvrijedio,Znam vas čitav život al nisam znao vaše pravo uzvišeno ime.Skoro mi se nesretniku isto desilo sa Murgom Huskićem,dvajest i više godina, osim Murgo svi ga još zvali Muhremom,kad ispade da je i on Muhamed.Neka vas Allah nagradi, sve Muhamede,,.i stare i nove.
-E tako vidiš kako ti možeš biti uljudno čeljade,evo ti sad zapali jednu,evo i dvije za uho ,a ovu cjelu kutiju ponesi pa podjeli gore našima i kaži im da je to od efendije Muhameda,a ja sad braćo odo,nemam ja cajta tu sa vama delegati,imam hitan slučaj,nekakvog nesretnika spopali džini pa odo to da rješavam.Alla himanet!I ode hodža “poslovno”se orijentišući željezničarskom džepnom Roventom
Tada mi Bekir ispriča kako se naš lutrijaš,odmah po dolasku u Zenicu,spandžao sa nekakvom udovom hodžinicom,rodom iz Tešnja.Malo po malo ona ga nauči tim hodžinskim “cakama”,njezini politički uticajni rođaci ga useliše odmah u centru,preko puta stadiona u novu garsonjeru,i on tu sada ordinira,piše zapise,salijeva strave,hukće kroz mašice,istjeruje džine i drugu šejtansku pogan iz ljudi,..I dobro mu ide,ničemu ne oskudjeva iako je godina da cnja ne može biti,Krov nad glavom,u toplom,suhom,ne oskudjeva sa hranom a i cigare puši prave pravcijate..Ipak ga je “odigrala velika lutrija”… nema govora
E onda .kako to obično biva,šejtan uplete svoje prste,kad se čovjek najmanje nada,pa se tako desi da naš hodža,pomogne i “svome bližnjem”,komšiji..i to bolje i efikasnije,nego i milicija i doktori,štokakve babetine,.ili ko još sve ne.A da bog kaže,da nisu,jesu i šejtanska posla,kako sam ja to sve doznao
Pozove ti mene, jedan dan,Salče dipler,da odemo do Jardola,vidjeti nekakvoga psa.Kaže ima u onog švercera Cikote,“šarac”dva ga se oka ne mogu nagledati.
Njegova Goga(kuja)je pred parenje,pa ako kako mogne ubjediti Cikotu,da mu ga dadne,makar za parenje,a poslije,kako to kod Salčeta biva,iznenada se otrgne i “nestane” bez traga..
-Ako dobro odigramo ulogu,čim se Goga okoti,birat ćeš prvi štene,a vidjećeš neće ih bolji biti u državi,a i gorivo ću ti natočit.za ovo što ideš,..lukavo mi se umiljavao,baš onako kako to samo znaju podvlašički seljaci,kada im nešto ustreba.
Kada su psi u pitanju,i ne moli se mene baš puno,nema takva ozbiljna posla,da se ne može ostaviti.Pogotovo ako su “šarci”(Šar planinci)na sonu,odmah mi srce ubrzano zalupa,nekako mi se u prsima razgali…Od malih nogu sam ih volio,tako da i ovaj put.Subota je neradni dan,ma onu baštu ,što treba isštijati,to može i sutra,ha ja,šta ona moja nesretnica(supruga)gunđesa.-Te kako te nije stid,te ovo,te ono,te otrovat će,samo dovedem li,da smo svoji na svome pa hajde,malo što smo mi na tuđem topraku,pa još i paščad suzbijati.,,,…ženska posla tako ti je to,ne razumiju one muške strasti i“ljubavi”
A i Jardol je čas posla od Doca,šta mi smeta neću pješice..Kresnem “mazdicu”i ja i dipler pravac pred Cikotinu kuću.Bio je Salče u pravu.Imao je domaćin,baš dobra psa.Odrastan,odlakan,”zelen”,ljut ko vatra,pravi “šarac”nema govora..Eh sada trebaju se njih dvojica,stari prevejani lisci i palamari, dogovoriti,šta,kako?napraviti posao,a da ga ovaj drugi,ne prevari.Odmah je krenulo povuci,potegni,odoše negdje u selo,ja ostadoh,gledajući Neru(tako se zvao pas)i sasvim slučajno,pogledam u susjedno dvorište,kad imam šta i vidjeti..Ma je li ono Markova Anđa,pljunuta ona,čak joj još na glavi onaj njezin šareni rubac.Ma jest bogami,kada se zagledah malo bolje,ona je nema ko drugi biti.Priđem kapiji,ona podiže glavu zagleda se prema meni,izdrelji oči,ko da se prejela zelenih divljaka,zijeva,nije načisto,sama sa sobom..a ja ću ti prvi.
-Dobar dan komšinice,ma jesil to ti za boga miloga?
-Sveta Marijo majko božja,,prekrsti se komšinica..ma jes to ti komšija moj mili,ma gledam a opet nisam sama sa sobom,.otkud ti ?dobroćudno će Anđa,a onda spusti nekakavu kantu iz ruku,obrisa ih o pregaču,užurbano mi otvori kapijska vrata,pa me poče grliti i ljubiti ko najrođenijeg..Cmokće u obadva obraza,da se sve praši,a sve poskakuje..mm..mm
-Ma dragi moj komšija i mili,neka nas..neka svoga i u gori ajduka..ko zna kad se čovjeku može naći pri ruci
Eh sad baš,eto ga de,odmah iz prve pa “ajduka”,al šta bi..tako ti dođe,u našem dobroćudnom domaćinskom žargonu.
Anđa je bila iz Plitske.Dobro se “pazila”sa mojom rahmetli materom,imali smo njive koje su graničile,pomagali jedni drugima u poljoprivrednim radovima i tako to..
Kada nas obadvoje prođe taj prvi ushićeni zanos,malo se pribra pa me “uvuče” u svoju avliju
-Ma ulazi,šta kolišaš,oćemo li u kuću il eno za onaj astal pod dunjom,tu ti ja i moj stari,svako predvečerje kavendišemo
Bio je predivan majski dan,ne može ljepše nego napolje,za astal,,Iznese Anđa nekakvu ponjavu,da se ne nazebe,a i radi “igjene”kako reče,.Pojavi se odnekud i nekakav djevojčurak,od desetak godina pa
-Dede ćeri Ljubice,napravider nam kavu,ne viđa se komšija svaki dan..jesi li gladan,eno pun lonac graha,a ima se i dobra kisela kupusa.
-Ne treba komšinice ništa,nisam gladan,eto može se kafa popiti..a sam se mislim,mora se i ovdje imati kisela kupusa i rasola..Kad se komšo Markan momački naljoska, mora se nečim mahmurluk liječiti
Sjedosmo,pa kako to samo dugogodišnji prijatelji i komšije znaju,počesmo odmah eglenu,o svemu i svačemu.O porodicama,prijateljima,komšijama.Gdje su šta su,ko je sve preživio a ko nije onaj skoro završeni ratni užas.Kako se ko snašao.Iskreno se rastužila kada joj rekoh za rahmetli roditelje,I sve ostale,hrvaćance,koje je poznavala,a što su nastradali,izginuli,pomrli,nestali…
-Jes vidjo komšija,šta nam dušmani uradiše,hem pobiše,popališe.istjeraše nas ,iz nakog našeg bonluka i rahatluka,da se smucamo i prebijamo po tuđem , nebudi primjenjeno,ko kakvi prosjaci,Brate rođeni,i nas,kada onomad izađosmo odozdo smjestiše ovdje,kažu kod “naših”rvata,dali nam tuđu kuću,,ostadosmo ti ja i Marko sa snajom Marom i unučadima a sin Matoš odma je za Hrvatsku..,a eno ga sad u Njemačkoj..al moj komšija dragi,nije ti ovaj svijet ovdje,ko dole naš,bilo da je krštena ili kakva druga vjerska nečist,sve sam palamar i švercer,neće se to vruće vode napit..Al šta ćeš,,mora se dverati među njima.
-Pa dobro komšinice kako sada?,šta mi je to sa komšom Markanom,kako on,gdje je,ne vidim ga, popije li još onako “muški”ko nekada..ha.?
-E sada smo ti ja i Marko sami sa unučadima,Mara se preudala a Matoš preženio,malo raduckamo oko zemlje,a njega danas ovi ovdje komšije odvedoše u Livno,trebaju kupovati nekakve kljusine,a znaš da se on u konje poprlilično razumije,a što je lokao,lokao je,gotovo,rep pod kladu
-Ma šta kažeš da nije ne dao bog bolestan,čuj Marko da se odrekne rakije,pa koliko su ga samo puta ispod “žive brente”izvlačili,molili kumili da barem smanji rakiju, ali jok…
-Ehe nije ti se on odrekao,nije fala bogu ni boleština ,nego mu ja došla glave,a ima u tome svoga udjela i onaj tamo preko puta,što si ga gledao
-Kako pričaj al iskreno,kako si to komšiju Markana “odvadila”od rakije,baš sve onako kako je bilo,I kakve veze ima Nero sa time! Da te čujem, od do,nemoj šarati…,
Baš me živo interesovalo kako li je to Anđa,i sama ponekad,ljubitelj čašice “ubijedila”prijeratnu ,haman ha pijanicu, u Kotor Varošu i otkuda u tom svemu onaj Cikotin nesretnik...Kada se samo sjetim koliko je sve bilo pokušaja da komšo barem smanji, jer oni su dugo vremena imali cirkular u Plitskoj,Marko je važio za poštenog i dobrog rezača,ali zbog rakije,čovjek nikada nije bio načisto hoće li ispoštovati termine,po dimenzijama izrezati,ne posjeći se.. .Jedino biti sa njim dok reže i to je to..
-Vala baš,neću ti ništa kriti,da se izujem baš onako kako je bilo.
Kada izađosmo odozdo,i smjestiše nas ovdje,nije se puno imalo pa i Marko je pio onako osrednje ,flaša rakije mogla mu potegnuti i čitava dva-tri dana.Pogotovo kada se gladovalo čitavu godinu,e onda je znao razvući i čitavu eftu..A onda ti se pomiriše Turci i naši,..ma bog li me ubio šta govorim ,kakve turkesine..,muslimani i rvati,ma vidiš ti komšija kako ovi ovdje pokvare na brzaka pošten svijet..nikad mi ne bi dole na pamet palo Turci,…izletjelo komšinici pa joj čisto neprijatno
-Ma nemoj se sikirati,nisam se ja uvrijedio,nastavi ti dalje,šta je bilo kako je bilo?
-Eh ja,pomiriše se,ma grebem ih i jedne i druge ko god da su, ne prođe mnogo vremena od toga,a onaj moj lopov se propi gore nego ikad,eto ga svake večeri ko čep.larma po kući,viče bogara,lupa,hoće i ruku dići.Trajalo je tako dva- tri mjeseca,dodijalo moj komšija. Vodila ga milicija doktorima više puta al ništa,nema vajde .Šta bi kud bi?Kad li.Dođe ti jedan dan,eto tu, u komšiluk, nekakva kona iz Žepča,ja joj se izjada, a ona će ti meni:nema,ti veli.druge nego ti klepce u torbu,pa u Zenicu, hodži.Liječi taj od svačega:od uroka,od sugreba,od bolesti na marvi,od kurvaluka,pijanstva,kartanja,Ponesi mu samo neki dar, taki je red.Dadne mi fino i “atresu”,ma nemožeš da ga ne nađeš,eno ti ga,veli,odma do onog velikog polja đe one budale loptu ganjaju, hodža je na glasu koga god pitaš kazat će ti.
Šta ću,kud ću,mili moj komšija,uzmem ti ja lijepo štanglu cigara,jedan sirac,lončić masla i nešto para,sjednem na autobus i u Zenicu.Raspitam se fino,sve kako me ona kona uputila..,i natubarim na hodžina vrata..
-Čekaj malo komšinice,reče li boga ti,da je hodža odmah kod stadiona,,igrališta?
-Jest vala,nema deset metara,samo kad se unide u onu zgradurinu, on je gore na nekakvom tavanu,”garžonjeri”,a što zapitkuješ da i tebe komšija nije kakva muka nagonila njemu a?
-Ma nije,fala bogu,nego onako pitam,čuo sam i ja za njega,da je hodža znan i ugledan..vrdao sam
Eto ga sad ,biće valjda!da je..on.Glavom i bradom,Bekrija odnosno Muhamed efendija.Znatiželja kulminira kada komšinica dođe na hodžinu adresu.Uh nasmijao bih se,ali moram se suzdržati da čujem sve..
-I komšinice Anđelija šta dalje bi,pričaj,u međuvremenu stigla i kafa,a ja ,sjetivši se u momentu nekadašnjih “pravih cigara”palio sam jednu za drugom,zadovoljno otpuhujući dimove,sve u trostruke kolutove,,,što ti je čovjek..
-Uđem ti ja gore u tu njegovu garžo....ma..pred vratima vidim počitavo svijeta.Svako došo svoju nevolju rješavat.Čekala sam počitavo,dok ne dođe i moja reda..Unidem unutra,kad hodža mi se skroz učini odnekud poznat,na nekoga mi našeg odozdo ličio..,bog li me ne ubiće koliko samo sličnih insana ima..a ja odma poznat,pa poznat..Ja onda njemu.
-Lijepi moj hodža,taka je i taka stvar,spasavaj,ako znaš šta je nevolja ,Onaj moj,tako i tako,uzjulario se i oteo,ne da se više deverat.Postao gori,bože me prosti,nego ikakva nekrštena vjera.
Ždraka hodža u mene onim svojim žigravim okesinama,sluša,otpuhuje,kašljuca,,pa će ti istom reći
-Znaš li šta je draga snajka,ja ću ti napraviti zapis,onom tvome glavonji,kolikački je,treba ispisati dvolisnicu.Ovaj zapis,kada dođeš kući,ušij u komad odjeće koji najviše nosa.Pazi nemoj da opazi neće djelovat.A onda,draga moja,nađi ti lijepo,da prostiš,malo oveći osušen pasjak,nemoj od žutog pašćeta to je za žuticu.Pa ti njega onda sitno izmrvi,zamotaj u pasiju dlaku i saspi u litru ljute rakije.Onda ćeš ti tu rakiju,ostaviti tri dana,prema suncu da potegne onu farbu i pasiju kokiju.
-Auh komšinice pobogu..nećeš valjda!
-Stani komšija čućeš ti.Onda ćeš veli,tri dana zaredom,svako jutro,na ćesrce,onome svom lopovu i šumokradici davati veliku čašu te rakije.Nek on nju čukne,onako na gladno srce pa ćeš vidjeti,poslije tri dana,ogadiće mu se rakija ko crni đavo
-I ne ogadila se.Jedva sam se suzdržavao da ne prasnem u smijeh,a ona nastavi dalje.
-Vidim mili komšija,upravu bi ona žepčanka,učen hodža nema šta,hem zna da je onaj moj i glavonja i dugendžija,sav je vala ko da ga je u kupusnoj kaci pravilo.Pogodi iz cuga da je i šumu krao,,Kako onda da ga ne poslušam.Uzmem onaj zapis,dođem kući,zašijem ga u Markanov kožuh,bez njega se ne odvaja ni kad spava, i odma.Čućeš sad.Nađem ti,tu preko puta, kod komšijskog psine,one Zeljovine,baš pogolem pasjak,bilo je u njemu frtalj oke,brat bratu.Prisušim ga malćice još dva dana,a onda ga sitno izmrvim,zamotam u dva tri klupka dlake i saspem u rakiju.Uradim sve kako me hodža nasvjetovo.
E Anđo nesrećo,kako hodža da ne zna sve o tvom loli,sličnih su godina,hodžino selo nije puno daleko,momkovali su zajedno,krali šumu,deverali oko rakijskog kazana..i još što šta,al ko ti je kriv, sam se mislim,što ga nisi do kraja prpoznala,nego ti se samo učinio poznat,on je tebe prepoznao iz prve.Nisam joj ni ja htjeo prokazati o kome se radi,a baš da čujem šta bi dalje
-I baš ćeš dati komšiji Marku da to pije?
-Jašta neg dati.Dođe on jedne večeri pijan ko čutuk,izgalami se,izripa,kad ujutru, digao se mamuran,gunđa i žvače,a ja ću ti
-Marko..bi..li..ti čašu rakije?
-Dašta bi,al je nema,jebem joj svetog Petra kajganu.
Onda ti ja donesem onu čašu,razom punu,a on je popade ko đavo grešnu dušu,nagnu glavu i—čuk!—ko pas muvu
Popi on pa se namršti,izbeči oči i zatrabunja;
-Ma meni ova rakija,nekako,kako da kažem..,nekako mi došla suprotna.
-Kako suprotna?
-Ma nekako mi nije po duši,zakon joj njezin
-Da ti nisi što bolestan,eto te nešto si požutio
-Aaa reci ti to
Uzvrpolji se on,žestoko štucnu i povika:
-Ama đe ovo smrdi pašće,sunce mu njegovo?Da nije naš Garov zalazio u kuću?
-Nije brate,kakav Garov.
On ponovo štucnu,opsova sve pse na svijetu i onoga ko ih je prvi izmislio,pa se uputi napolje za poslom.
Sjutradan ujutru eto ti mene opet sa onom čašom
-Markane,bi li ti prije doručka jednu istrusio?Evo još mi se zateklo u flaši
On za tren veselo sinu okom,a onda se za tili čas namrači,gadljivo pljunu i opsova:
-Puf, goni je u božiju mater,i nju i onoga ko je tu pasju nečist prvi počeo peći!
Kad on pomenu pasju nečist,ja sva kukavna pretrnuh,da nije saznao za hodžin lijek,nedo bog!
-Pa,Marko,ja kao velim,bolje ćeš jesti,otvorit će ti se apetit.
-Dobro daj,nek ide sve u vražju mater!-odronda on,a ja vidim,i ne sluti ništa,pa mu onu čašu u ruku.Čuknu on,glasno podrignu,štucnu i oči izdrekeljači:
-Ama šta je ovo, mjesec mu njegov!Da slučajno nije Garov zapišao flašu?
-Kakav Garov,bog s tobom!
Štucnu on još jednom i zaždi napolje,a kad Garov ispade pred njega da se umiljava,on ga dušmanski raspali nogom i dreknu;
-Gubi mi se s očiju besposlaniče!usmrdio si čitavu kuću,očenaš ti tvoj pasji!
Zaputio se on u njivu, za poslom,ali uz put,je li samo spazio nečije pašće,on ti busenjem i kamenjem,ožeži za njim.Juri ga preko desetak međa i bogara da se sve ori:
-Kakva je ovo pasja vladavina nastala,nebo mu kalajisano!Još će se, sveosve, čovjek morati sklanjati sa puta štokakvinm šarovima i kapu im skidati.
Uveče on samo ćuti i puši,ćutimo i mi,a kad ujutru,obladala ja ,sa onom rakijom ko konjska muva:
-Deder ,Markane,čuknider još ovu čašu što je ostala,greota da se baca.
Tek što ja to izusti,a on se podadrnu ko stršljen i skoči na noge.
-Ne spominji mi rakije,jer sad će neko poginut!
Okrenu se on u čevrntiju po kući,obori dva tronošca,iz čista mira pljesnu unuka Stipana uz uši i suknu na vrata.Ne prođe,ni koliko bi dvaput trepnuo,eto ti ga natrag.
-Daj vamo,pa da ću se taman odma otrovati!
Smarlajisa on onu čašu na dušak i sunu preko avlije,a ja vidim našega grešnika Garova,kako već prepreda uzbrdo,prema gaju.Vidio i on svoje dobro jutro.
-Pa to će,vidim ja,taj hodžin lijek baš pomoći,ha, kono?-pitam ja
-Jašta, komšija,neg pomoći.Od toga dana niko pred mojim Markanom ne smije ni da pomene rakiju,odmah ubi.U seoskoj birtiji,samo li mu neko pruži čašu,on za štap pa po glavi.Već pet-šest puta potukao se zbog rakije pa ga ljudi ostavili na miru.Odbio se skroz od rakijetine,ogadila mu se, pa eto.Evo prošla godina i više,ni da primirua..a kamo li popije
I ne ogadila,moja komšinice,kad samo pomislim na onaj onolikački pasjak,od onoga tamo preko puta..hm
Kao ostrašćenog pasoljupca(kinologa)interesovalo me šta bi sa Garovom,ne vidim ni njega u dvorištu
-Eh.,dade Garova,nekakvim ciganima,odmah nakon par dana,a onoga tamo “cikotešininog”,ne može očima smislit,iako mu ništa ne čini,svezan,a laje,pa nek laje zašto je pašće,neće valjda pjevat,jel tako.Umjesto da mu bude zahvalan za života,za onaj pasjak..on na njega,čim niko ne gleda,makar busen..pa na grešnika.Nedo bog da se otkine,nebi onom mom nesretniku,koža valjala ni pet groša.Nego komšija vidiš,ja se zapričala,pa te ne nudim ničim uz kavu.Pričekaj,sad ću ja tebi donjeti,imam dobre rakije,bolestan bi je pio.
Ja se samo trgoh i skočih na noge
-Hvala,komšinice,nešto ti danas nisam za piće.Drugi put.
-Ma stani komšija.Tebi možda na pameti,ona hodžina pasjkuša.Nema od nje više ni kapi,popili neki dan nekakvi “naši”opštinari,doveo ih Željko srbijankin,sve nekakve glavonje i debelguzi,kažu oni su ti za nas nesretnike kotorvarošane,sada glavni..
-Šta i njih si probala liječiti ha?
-E moj komšija,onakvima nemože dohakati čak ni pasjakuša..I prekjučer su navraćali i propitivali se:imaš li,veli Anđo,još one tvoje lijepe stomaklije,baš nam se žestoko dopala.Nema druge, komšija,nego moram opet preko puta,u goste Zeljovu,da donesem one ljekarije.Valjaće mi,kad gospoda opštinari ponovo navrate u kuću
Jedva sam se suzdržavao od smijeha,kafa se popila,a vidim stigli Salče i Cikota,pa kada opazih da je ovaj prvi veseo,nasmijan, poput albabera,znao sam da je pazar pao,pa ću ti komšinici u odlasku
-Živa da si mi i zdrava,pozdravi ostale svoje,naročito mi komšu Marka,a “zeljovina”što mu je smetala,smetala,ode on sada za Travnik,ti pokupi ostatak “ljekarija”neka ti se nađe za svaki slučaj
-Auh pobogu komšija!Zar je toliko pijanaca tamo,pa njega morate voditi,a asli se i pročulo kako mu je govno ljekovito..,zar ne možete ko ja,jedno oveće i bog te veselio..
Dobrodušna Anđa,komšijinog psa,očito je ,nije više gledala,nikako drugačije,nego samo kao direktnog hodžinog asistenta u liječenju pijanica.svih vrsta i ništa drugo
Pokupismo Neru ,a ja sam odmah prasnuo u smjeh da se sve orilo..Salče me zbunjeno gledao,taman se bio raspilavio,da mi potanko objasni,kako je preveslao Cikotu,pa mu ga dao,ali nije do Doca imao priliku.
-Čuvaj Neru,ko oči u glavi,nisi ni svjestan kakvom je bogu ugodnom i korisnom djelu pripomogao..uspio sam nekako reći,zabezeknutom Salčetu,kada smo istovarali psa..Hej vala Nero legendoo….
Nisam mogao suzdržati smijeh,ni kada sam ušao u kuću Žena i djeca,zaćuđeno su me gledale..
-Šta mu je,nije pijan,koliko znamo ne drogira se,a smije se ko mahnit,da nije našta nagazio pa malo skreno ,moralo bi to voditi kakvom hodži..komentarisale su između sebe..!

S.M.
Dolac na Lašvi Travnik Bosna i Hercegovina
Priređeno: Za Kotor Varoški list Maj 1996.godine

ZIVLAN · Post by **ZIVLAN** » 19/08/2014 22:08

Događaj u Banjalučkom CSB-u
Početkom 1993,godine,ukazom predsjedništva Bosne i Hercegovine,formiran je Banjalučki okrug.kao političko,administrativno i socijalno-ekonomsko tijelo,namijenjeno,da okupi protjerano i proganano stanovništvo(mahom Bošnjačko-muslimansko)sa teritorija Sjeverozapadne Bosne,pa jednim dijelom i same Bosanske krajine.Ovaj potez predsjednišva,u to „neuređeno vrijeme“,po svim segmentima,neki su tumačili kao mudar i koristan.Opet bilo je i onih,“zlih jezika“,koji su na banjalučki okrug,u vezirskom gradu,gledali samo kao na „sigurno udomljavanje“stranačkih(SDA)kadrova i njihovih poslušnika,a čija je uloga bila u njamanju ruku kontraverzna,za vrijme ratnih događanja u matičnim im opštinama..-Šta će im država u državi,čuj to Banjalučki okrug,a Banjalučane lučom da tražiš jedva jednog u vrh glave dvojicu da iskopaš,u Bosanskohercegovačkim oružanim snagama..
Za sjedište okruga,određena je zgrada stare željezničke stanice.Ogromna gabaritno i infrastrukturalno masivna,Austro-Ugarska zgradurina,prirodno zaklonjena od neprijateljskih granata,(i jednih a pokazaće se i drugih) U podrumu je bio pravi pravcijati zatvor.Privremeni stanovnici,bili su s vremena na vrijeme,ne samo „naši grešnici“,nego i travničani,okolni seljani,pokoji zalutali zeničanin,sve sukladno ukazanim potrebama.Debele zidine,rešetke na vratima i prozorima,nejma tog majčinog sina da pobjegne,kada se tu zbajbuči.Poput Travničkog,i Banjalučki okrug,imao je osim administracije i svoju policiju,tj,Centar Službi Bezbjednosti,i spacijalnu ratnu jedinicu-odred.Ljudtsvo u njihovim sastavima,bilo je šaroliko,mada su večinu činili Kotor Varošani..Pa i sam načelnik CSB-a,mada naturalizovan.al hajde de.
Vrelo avgustovsko prijepodne,ni po čemu nije najavljivalo da bi se,toga dana, u Banjalučkom CSB-u,mogao desiti takav relaksirajući događaj.Dežurni policajac,izašao je u dvorište da se umije,vodom hladnom.Mahmuran ko čep,nije mu bilo nidošta,polijeva se nesretnik vodom i gunđa
-Pa ja,ti Asime kljusino nepotkovana,umiri danas na ovoj bogovetnoj žezi,a on neka smješta prike,povratnike iz Hrvatske,umjesto da dežura svoju smjenu,al neka tako ti i treba,samo ti ispravljaj „krive drine“a nemoj niz dlaku načelniku i komandiru,.pa kad god zatreba e tu je Asim da krpi rupe,a oni dupeuvlakači mogu kako hoće,,nikad pravde da si bog,..ljutito je komentarisao svoju zlu kob..
-Uh samo da je danas izdurati,bubnji mi u glavi ko u ciganskom dobošu,,odoh barem probati oči sklopiti..Uđe u prijavnicu,naštima se na stolicama i zadrijema..Taman počeo lijepi sanak,ko on ti odjednom kod Jure Batljana u birtiji,konobarica nekakva sisara,mu donjela studenu pivu,taman da ju naiskap potegne,da povrati dušu napačenu, kad odjednom,,.Gruh.,,Lupiše ulazna vrata,ko da grom puče.U prostorije CSB-a,iznenada upade ciganka Havka,gradska prosjakinja i besposličarka,koja uz to još i nije nešto bila pri pameti,nosila je na rukama zavežljaj sa dvogodišnjim djetetom i još sa vrata,bez pozdrava i uvoda razvika se na dežurnog u prijavnici..
-Đe je komandant?,razgalami se grlata ciganka,ječi hodnikom..Istrčaše iz spavaone dva tri mlada kadeta koji su sinoć došli sa obuke iz Bugojna...Skoči dežurni ko oparen,još polubunovan,malo se pribra pa će ti pomirljivo
-Polako gospođo, ,ti si u policiji,nisi u vojsci,nema ovdje komandanta,smiri se živa bila..šta je,šta se desilo,možemo li mi kako pomoći?
-Znam ja da sam u miliciji,vojska neda ni probeliti blizu kapije,odmah puška,stoj,,hoće ubit,Aaaa kako to nema komndanta,sada još jače zagalami nesretnica,pa nahrupi pravo u prijavnicu..
-E kad je tako,nema komandanta kažeš,evo ovo ostavljam tebi,pa spusti zavežljaj sa djetetom na masivni sto
-Eto vam ga džaba vam ga,ja se više ne mogu sa njim bočiti.Mušan ga je pravio,sram ga i stid bilo,gazda čojek,a spetljao se samnom nesretnicom,i sad mi neda ni blizu ni mehrameta,ni svoje kuće..
Ćaknuta djevojka,očito priča o Mušanu,ono što je čula(a ko će ga znati možda i doživjela):udovac,ugledan čovjek,gradska raja,vodi dobrotvorno društvo,a spopao sirotu ludu,u nekom od merhametovih skladišta,i natovario je djetetom.Jeli to sad red,kažite?
Pojavi se i „komandant“,tačnije komandir staničnog odjeljenja Safet,Inače prijeratni milicionar u Jajcu.Mahmuran i nenaspavan(bančilo se do sitnih jutarnjih sati,vratili se kadeti,pa se to zalivalo)buljavih očiju,razbarušene kose,usput dotežući opasač i košulju,nešto je već bio čuo ,šta je Havka govorila,pa če ti njoj,onako starinski,..milicionarski
-Gospođo Havka,tražila si glavnog,evo me,da ti pomognem u nevolji,šta čemo,kako ćemo ?
Čim ju je vidio i čuo,on se našao u velikoj neprilici.Da je pred njim neko ko zna ikakav red,propis i zakon,pa da se počne razuman razgovor,a ovako-šta ćeš jednoj neukoj ludi?svak je grdi,goni,gura,ruga joj se,i daj sad nek ni u policiji ne čuje ljudsku riječ,kuda će onda..I nek neko kaže da su „bivši titini“ bili samo bezdušni „pendečari“,vidiš ti kako,komandir osječajno razmišlja
-A tu si komandante,e kad me pitaš,da ti kažem.Neću više da prtim i nosim Mušanovo djete,pa neću i bog-tupoumno se inati djevojka-Zar on nove cipele na noge,novo odijelo,vozika se limuzinom,a njegov sinčić ni pelena nema.Džaba vam ga,neću njegovog djeteta i gotovo,šta ćete mi sad?
-Pa što ga ne tužiš?
-Tužite ga vi.Eto vam djeteta pa tužite.Zar on cipele nove na noge...
Ludakinja se zalijepila za Mušanove nove cipele,od njih više ništa dalje ne vidi i ne razumije,u ogorčenju zaboravlja da je to i njezino djete i tvrdoglavo gura samo jedno te jedno:
-Neću više i neću,eto mu njegovog djeteta.
Stjerani do zida, u neprilici, i komandir i dežurni,izađoše u dvorište,da potraže staničnu kuharicu Esmu,žensko je,lakše će se objasniti,ali kao za pakost,kad dođoše pred kuhinju,sjetiše se,Nedjelja je,Esma ima slobodan dan,i otperjala je sigurno sestri u Bandol.
-Kud ćemo Pajo sad s njom,bog je vidio
Vraćaju se natrag namrgođeni i zamišljeni,kad već sa praga ugledaše i ošamućeni zasatdoše:na stolu u prijavnici,miče se zamotuljak sa djetetom,a od majke ni traga
-Pazi je pobjegla!
Za tren oka,starom pajkanu,komandiru,prošibaše kroz glavu,svi propisi i paragrafi,vezani za ovakav slučaj,ali od toga mu se još više stijesni u prsima.Đavla,za budalu nema zakona,šta joj ti možeš, Ne možeš ni u bolnicu sa djetetom ,ionako je pretrpana ranjenicima trpi što te snašlo.
Dijete je,izgleda,nekakav,mirničak,naviklo već na svakakvu nevolju,pored budalaste matere.Ne čudi ga valjda ni to,što se našlo samo na policijskom stolu.Istina malo je tvrdo,al da se podnijeti..
Komandir se nagne nad upola razmotano dijete,gleda njegov okrugli nosić,upola stisnutu pesnicu i čudi se;
-Gle ti rođeni,iz čega će izrasti punopravni građanin,iz ove igračke.Muke ćeš imati s njim,pijančiće,tući se,a može posegnuti rukom,u kasu sa društvenom imovinom...Eh kad bi ljudi ćitavog života ostali djeca.
Bocnu Safet prstom uznemireni zamotuljak i malčice se osmjehnu.
-Šta je,mater te ostavila.Hajde veli,ima narodna policija,pa da ti mi budemo dadilja kad već niko drugi neće ..pa i ne mora.
Poguri se skrušeno,smanji se za čitavu glavu,pa će ti tužno..
-A mene je,vidiš,maćeha kroz iglene uši progonila,matere ni zapamtio nisam.Ova tvoja,ako je i budalasta,bar te na sigurno mjesto ostavila.
I komandir i dežurni,prohodaše tamo amo-par koraka po prijavnici i opet se zaustaviše pred stolom,i dječačićem koji je već sjedio..
-Šta je da sastavljamo zapisnih,ha?dana dvanaestog osmog ove godine,pristupi ovoj stanici,nepozvana gospođa Havka i...ostavi te, brate,nama za vrat,šta da se lažemo.Jel tako,il nije?
Mališan se malko nasmješi,kao da nešto i razumije,kad u prijavnicu upade gologlav stariji čovjek,razbarušen i neobrijan,s metlom u ruci.Obučen u nekakav poluvojni kombinezon,sa istrošenim vojnim čizmama na nogama.pridošlica se radoznalo zablehnu u dječačića,zatim u komandira i dežurnog,opet u dijete,i onda se zbunjeno obazrije oko sebe,kao da traži nekog trećeg.
-Nejma je Šabuda,pobjegla.Ostavi nam luda Havka dijete,i nekud mače,dok smo mi samo izašli u dvorište do kuhinje.Kaže da je Mušanovo,još će neko pomisliti da je naše,policijsko.
-Hoće bogami to ti je-iskreno priznade Šabuda Dubljanin,prevejani lopov,davnašnji poznanik i milicije i policije,koji je već petnaestak dana,čučao u hapsani,osumnjičen za neko saučešništvo u krađi pojačala i zvučnika iz Mehurićke džamije,pa se već toliko odomaćio,da je okolo slobodno šrvljao i ponešto radio kao pravo domaće čeljade.
-Da mi ga je barem negdje do sutra prikloniti,- brinuo se komandir.Šta ću s djetetom u prijavnici?A treba to vjerovatno i hraniti,i hajde ti sad pogodi zna li ono samo da jede.
-Ne zna-uvjerljivo reče Šabuda -Ja sam ih sedmero do sad odhranio,to ti mene pitaj.
Sa neskrivenim zračkom nade,Sajo pogleda u čupavog pritvorenika i nasmješi se.
-Čuj Šabuda,bili se ti mogao postarati za ovog našeg maloga gosta,dok šta ne riješimo.Grehota je da gladuje,da je žedan..i tako sve te dječije zafrkancije..
Šabuda važno razvlači svoje široko neobrijano lice,ko da su ga ne znam kako pohvalili..
-Daj ti njega meni,druže komandire..Moga Mehu,onoga što je sad u Americi,ja sam tri mjeseca pitao svojim rukama,dok mu je mater bolovala
-Deder brate,zauzmi se,bavi se malo društveno korisnim radom,dosta je bilo tvojih lopovluka..
Pritvorenik priđe stolu,razmotava do kraja zavežljaj,cmokće dijetetu i krevelji se.
-Ccc.šta je,ostavila te ona rospija,ha?.A šta si ti:momak ili cura?O,momak,momak,vidi ga ima prstić.Vidi,vidi..ncc!
Uzima Šabuda malog u naručje i nosi u hladovinu stanične kuhinje.Tamo je za pola sahata već čitav vašar:šerpa sa mlijekom,kruh,salama,kašike,ručnici,sud sa vodom.S djetetom u krilu,pritvorenik gnječi kašikom udrobljenu sredinu kruha i priča..
-E moj dragi,,,kako ti je ono ime?..Ne znaš.Eto na priliku budi Rasim.E moj dragi Raskane,tako su ti zbog gužve u travničkom zatvoru, mene ovdje,kako se to službeno veli,priveli i zadržali,seljački rečeno strpaše me u buharu,ama prava zdrava.A ona pojačala i zvučnike sam vidio taman koliko i ti..Zatekli me u džamijskom dvorištu,sa nekakvim kablovima u rukama..Šta ćeš ti vele ,u džamijskom dvorištu,kada nikada u životu u džamiju provirio nisi,i još nosiš nekakve kablove a kobojagi ideš za poštenim poslom.Jok kakav pošten posao samo hapsi..Eto to mi je bila otežavajuća okolnost,moj Rasime
Ustali su i mladi kadeti,i još poneki mahmurni stari džomba.U CSB-u je odjednom malo živnulo.kroz čitavu zgradu odjednom prostruja odnekuda,nešto nesvakidašnje i svečano.Mladi policijski kadet,gotovo dječak,uzbuđeno referiše komandiru.
-Eno ga sad ga kupa u koritu za veš.I priča li, priča
-A šta priča?-radoznalo pita komandir
-Priča,kako će on i Rrasim,pokrasti zvučnike i pojačala iz svih džamija i još tespihe pride,i onda sve to u Busovaču na vašar,pa u pola cijene.Policiju će na čelu sa nama,svu razoružati,a tebe zaklati..
-Auh sto mu!...a ko mu je sad taj Rasim?
-Onaj mali,on ga tako zove
Komandir „ozbiljno“doteže uniformu.šapku na glavu pa izlazi napolje.
Po sunčanom dvorištu,držeći se za Šabudin prst,nesigurno nabada mališan,s ogromnom policijskom kapom na glavi,jedva vidi kud ide.Stari lopov ga neumorno podstiče i hrabri.
-Aha,tako,tako,samo se ti drži druže poručniče,Ništa se ti ne boj,onoga tamo čike.njega će mo mi večeras:kolj-kolj!
-Aferim Šabudesino,vidim lijepo ti vaspitavaš omladinu-graknu komandir i maši se pendreka-Deder. gukni još jednu ,da te čujem!
Ispravlja pritvorenik leđa,gleda u komandira i sjetno će
-Šta ćeš,tako su i meni tepali
Taman se mali Rasim„uklopio“sa starim lopinom i ostalima,već su mu bili odredili i mjesto za spavanje, zbog „dadilje“,naravno pod budnim stražarskim okom..Kad odjednom ,već pokasno,iznenada iz mraka ispade gologlava Havka i pravac na Šabudu koji je sjedio na klupi i cupkao malog prijatelja.
-Daj vamo to!Vidi ti njega!
-Zar moga Rasima...kliknu Šabuda.
-Ovo je moj Haris,a nije nekakav Rasim.Rasim ti je tvoj ćaća,ovo je moj presjednik-viče grlata cura
-Zar ćeš nam ga sad odnijeti?-čudi se komandir
-Ne znate vi-galami luda.-Ovo je moj sin,a vama ako treba djece,napravite sebi ionako ste besposlani.
Veoma ljuta Havka,bez pozdrava okrenu prema kapiji,čvrsto stežući zavežljaj u naručju.kao da zazire da joj ga ko ne otme.
-Navrati bolan Havka ponekad.ta nije među nama mrtva glava bila,nismo se ni svađali-dovikuje komandir.
Opljačkani pritvorenik,obori glavu,pogleda u svoje polovne vojničke čizme i zamišljeno reče
-Svakome je bog dao nekakvo veselje pa i budali..E moj Rasime,ti nas danas baš lijepo razgovori.Hvala ti ko bratu.

S.M
Dolac na Lašvi Travnik Bosna i Hercegovina
Priređeno:Za Kotor Varoški list:Juni 1996.godine

ZIVLAN · Post by **ZIVLAN** » 07/10/2014 21:56

Bratsko dopisivanje
Kada početkom1995.godine,izađe iz Šipraga,na „slobodnu teritoriju“,kod priprostog Muje Alića,nađena su nekakva pisma,njegovog brata Đide,inače prekaljenog borca 727.Slavne brdske brigade,i to je bilo dovoljno sumnjičavaom bezbjednjaku Redži,da ih obadvojicu pozove u komandu na saslušanje.Pozvao je i nas ostale,članove komande,jer su i kod Đide nađena pisma brata „lojalca“,pa kada ih pročitasmo i jedna i druga,i posložismo po datumima,ispade ovakva historija
„Dragi i mili brate Mujo,
Sasvim slučajno, sreto* u Travniku, našu komšinicu Slavojku,reče mi ,radi nešto sa crvenim krstom,da svakog petka ide dole u Šiprage, tebe često viđa,pa ko velim,da iskoristim priliku,da ti napišem pismo,da ti se javim.Nećeš vjerovati,ali noć prije, sanjam ja,onoga baka Dikonju,komšije Mu*ameda,riče,buče,u međe upire..,a,čim je šta oko volova,odma. mi ti na um padneš,razžalostim se,stisne me nešto u prsima,prisnilo se,eto vidiš.Ako ne znaš,ja sam ti ovde,u nekakvom Me*uriću,kod Travnika,prevariše me ljetos,ovi naši šipražani,namamiše me na nekakav skup,pred Zagrebačku džamiju,pa onda oko mene lale mile,dok me ne obladaše,digoše me sa posla,i otpremiše u Bosnu u rat.Otimao sam se,da sam čitav život čuvao goveda po Stopanu,ono što osluži vojsku,i malo se poslije toga,zaposli u Ivaniću,to je sve što sam normalna svijeta vidio.Ne fali,vele oni,eto u vojsci si naučio pucati,a za rat i ne treba posebna pamet,pušku u ruke pa ožeži,nego Đido sokole,čast i povjerovanje je boriti se sa ostalom braćom,a nije zgorega da mi šipražani imamo svoje čeljadi na obadvije strane.Pa nadbije li Alija,eto nas među gospodu muslimane,naftu će mo, mjesto vode točiti,zlatnim kašikama jesti,sve će biti naše,bilesum i šumari.Nadjača li kojim slučajem Radovan, imamo one dole,što su potpisali lojalnost,oni će nas braniti,tako će mo opet izdobriti,i vratiti se ko pošteni, serbez u svoje, na svoje.Smantaše me,opremiše , obuše ,naoružaše,pa ti ja evo zaglavi među ovom šarolikom bratijom.Brate moj rođeni,ja sam ti ovdje vrlo tužan u duši i nesretan u srcu,zbog radi toga,što ovdje sa nama šipražanima ima svakakve mrake.Sa svima ostalima se ,*ajde da nekako durati,ali imaju sa nama nekakve bradonje,Arapi,bog im sudio,garavi,kaveni,lugavi,a imam veliku sumnju u glavi, da se među njima nalazi,barem jedan,a možda i čitava dva,prava pravcijataTurčina,pa mi je nezgodno zbog toga,pogotovo obnoć,zbog spavanja,da me ne zakolju.Znaš,ovi mudža*edini,tako se vabe, po cijeli bogovetni dan,tekbiraju,selam nazivaju,halalha spominju,tjeraju pošten svijet na pravdi boga u džamiju,ne daju piti,žensko ako gologlavo vide šišaju na nulu,a ne do bog da se pred njima šta osuje,odma otkidaju glavu ko tici.Znano ti je,kako sam ja volio bogarati,suncarati,nebo kalaisano slamati,ženskilje nakiljati,bogme mi ni piva nije bila mrska,a u džamiji sam koliko se sječam bio svega dva puta u životu,pa možeš misliti na kakvom sam ti sad živom belaju,stalno moram oko sebe zvirlati,ko divlji zec,da me ne ,u*vate na „djelu“u kakvom,kako oni kažu kjafirluku.,pa da me oderu ko jarca,ni uteć se nemože,gotovo,šta je tu je.Čujem da si i ti uniformisan,puška o ramenu,pa ako si,neka si,barem si u svom na svom,ali boga ti sad si u poziciji,pa pripazider naročito na našu Zekulju,to je najbolja krava u selu i od nje su teoci na glasu.Piši mi kako je dole kod vas,kako vas *rane?ima li dosta u loncu,kod nas su ti glavni kuvari,onaj naš daidža Ekrem i onaj Osmo iz Vrbova,do juče samaricu po Gospiću tovarili,a sada vojsku *rane,pa *ajde majčin sine ne gladuj ko pašće kraj nji*ove ku*inje.Ovi naši moralisti,vrlo ružno drže govor za vas,što ste ostali anamo sa njima,i kažu da ste izdali i rod i porod i državu i narod..i našu stvar.Još samo da te pitam jesu li rodili orasi i posavice,pusta duša ih se zaželila,pa makar da znam,biće mi lakše.Sad više ništa drugo do tvog odgovora,nego još jednom pripazi Zekulju,ko oba oka,pozdravi mater Nailu i sve one koji žele čuti za me.Potok teče to tok,ja te ljubim cmok,cmok
Tvoj brat Đido“
********
„Dragi brate Đido,
Ma i ja ti, moj brate,sanjam,*odžića Šarova, skemuće ,reži na me,laje,hoće ujesti,ganja me po stopanskim njivama,i odma* sam znao da ću nekakav glas za tebe dobiti,kažem ovom našem komšiji Keketu, ,evo meni pjesniče, vjesti od burazera,ko jedno,čim mene štokakva pašćad spopadaju i kidišu na me,ne može a da Đido,nakako, nije upetljan u to.Kad sutradan, stiže tvoje pismo,prisnilo se i meni,što ti je božje davanje.Donese nam ga Kuruša,Slavojka mu dođe nekakav rod,pa ga kaže zamolila,da se ona ne za*meti,i zaprijetila mu,da ga ne bi slučajno otvarao i čitao..Kune se u mrtvog ćaću Jovu,da ga nije ni pipno,nego nam ga donio, novo novcijato.Sa velikom pažnjom smo slušali,dok nam je Keke čitao,pa smo ti dobro sve razumjeli,a da si dopo „muke isusove“,jesi brate nema govora.Materi i starom tetku,kako kažu,pomalo žao,a pomalo i drago,da si se tako „uljebio“, i ,kažu da nije zgorega.imati svog boljećega u bilo kakvoj vojsci,pa makar od kakve fele bila,pa ti poručuju da se pritrpiš,koliko možeš,među tijem arapinama,turadijom,i ostalom ljudskom napasti,a materi nekako milo,da se našo neko,od koga i ti zazireš i koga se bojiš,doduše ponekad nesretnica zaplače,neugodno joj da baš od mudža*edina budeš preklan ,zna ona tebe dobro,nemožeš ti da ti se ne znam sa čime zaprijeti,izdurati,a da šta krupno ne laneš,ženskadiji ne dobaciš,a i piće ti ne došlo šaka.,. veli,lakše bi joj bilo,ako ti je suđeno da gineš,da te ubije kakav vlah ili šokac,pa da pogineš ko čoek,nego tamo nekakvi tuđinci,i to zašto ni zašto?suješ,piješ,žensklije ganjaš,pa valjda nas je dragi bog,radi toga na prvom mjestu,i stvorio..nnccc.Kuruša,jopet,kaže,neka te kolju,ko te je tjerao gore u te nekakve Travničke selendre,kada su tamo u *rvatskoj,ko što kažeš,kidisali na te,što se nisi fino spremio došo vamo dole pa ako si za rata,u pravu pravcijatu vojsku,imaju i pravi oficiri,a oružja i municije do mile volje troši ne pitaj,*rane ne manjka,doduše sve se na masti sprema,ali koliko znadem,tebi to ne bi puno smetalo.A ti za Alijom,onim Arapesinama,Švabama,Vatikanom,Američkim čivutima,što su svi zajedno protiv čestita svjeta i još protiv,srpstva, krsne slave i Rusa pride,nema ti druge nego trpi što te je snašlo;i te bradonje i mucavog daidžu,škiljavog Osmu,sve te gore *odže i samaraše.Ako mi na kraju budemo gornji,ovo pismo što si poslo,uzećemo ti za olakšavajuću okolnost,pa te nećemo puno suditi,to ti Kuruša garantuje,a to nije mala stvar.Ja sam ti u radnom vodu,šipraške čete,ima i kod mene bradonja,nije da nema,ali nisu svakakvije boja,sve „naši“znam svakog u glavu,čuju se rakijom i bijelim lukom,znaju biti nezgodni kada popiju pa svakakve pjesme pjevaju,prizivaju svekoliko srpstvo i svetog Nikolu,al ne gone ni u crkvu u džamiju pogotovo,što jest jest,ženskilje vataj đe stigneš,žeži do mile volje.Imamo i puške,pa kada smo na zadatku,naredba je da i mi pucamo,nema cile mile,oficir je za leđima pa budi muško pa ne poslušaj.Ja obično derem u zrak,ali sa vaše strane,ima zasukane čeljadi,pa jel nas malčice spaze,ubiše mitraljezom,nanu li im naninu,ovi moji kažu,mora da je neko od tije*Turčina,pa to oni kokaju,od pamtivjeka se zna da su dobre nišandžije,i da im je duša jedna,puknuti na srpsko.Nije mi baš zgodno,ali mora se *ljeb nekako zaraditi,a ima se pojesti,popiti,ponekad se i zanovim ,na kakvom napuštenom imanju,kući sam podosta do sada privredio u zejtanu,brašnu,šećeru,soli,makaronama,pa motorka stilovka, dvoje čizme rudarke,dvije sjekire poklepane,kramp,nekoliko lopata,televizor,jedan malo veći radion kasetaš, ,dva sidžima sa lancima od pet metara,dva puna vojnička ranca razne odjeće..ma ima ti toga još,nemere mi sve sada naumpasti.Koje mi pišeš za našu Zekulju,ona je fala bogu dobro i zdravo i ja je pazim ko rođenu mater.Orasi i posavice rodili,po običaju ,baš sa Kurušom dogovaram kada će mo peči rakiju,kom provrio,zima stigla,pa da nešto korisno uradimo,zuvar je.Šaljemo i tebi i suvije šljiva i orasa i jabuka,ali ne daj tijem gore svojima ni da prismrde,ako znaš što je bog,kada te tako terorišu.Vita jela,zelen bor,molim brzi odgovor.A Zekulja je opet steona,samo što se nije otelila,*vatam ti muštuluk
Ljubezni pozdrav od Muje“
Tri mjeseca kasnije
„Dragi gospodine,i brate Mujo, Es allamun allejkjum!
Podavno sam dobio tvoj odgovor,uručila mi ga ona vlahinjetina,kao i hediju što ste mi poslali,koju sam opet za Ramazan,solidarno podijelio sa ostalom braćom i muminima. Sadašnja vjerska ubjeđenja i svetonadzori,ne dozvoljavaju mi kolaboraciju i saradnju sa ikakvom krstaškom pogani, pa sam se kanio Slavojketine i bilo kakvih kontakata sa njom, i zbog radi toga ti se nisam ranije javio.Noćas smo „tajno“sašli odozgo,ali stiže naredba da se moramo odmah curiknuti, pa ti ostavljam ovo pismo ovdje u Šipragama,kod,“naše pouzdane veze“,koja će iznaći načina da ti ga uruči..Imao sam pozitivnu namjeru,i iskren nijet,da dođem lično u selo,da vam svima očitam bukvicu,da vidim Zekulju i mater,pa da ih po mogućnosti evakuišem na pravu stranu,da više ne služe,mrskom neprijateljskom okupatoru,i njegovim slugama,to jest četničkim vojvodama i tebi i takvima kao što si ti,.Znam ja da je i mater i tetak,i svi ostali stariji,kolebljivi seljaci srednjaci sa dvije duše,našom i vašom ,sa glavom bi u brijačnicu,a sa guzicom u ašćinicu,pa ih razumijem što tako razmišljaju,glede moga statusa i položaja.A ti?Što sam čuo,za tvoje aferime,moram da te obavjestim i da ti prenesem i to, da si ti zaveden,to jest nesvjestan,srpska propaganda te zaslijepila,pa ne vidiš kod očiju,da su oni(srbi)izdali našu državu,pa još je uz to uz pomoć vojske i domaćih izdajnika, napadaju i uništavaju,hoće zatrt sjeme muslimansko,to im je davnašnji san,trn u oku smo im još od Turskog vakta, svačim se služe pa što ne pobiju u ratovima,onda izmišljaju neuzu billah da nejma boga, nekakvo bratstvo jedinstvo,ukinu nam sveto slovo H,zabrane ezane(kažu zbog galame),izmišljaju razne krstaške slave;rođendane,nove godine,prve majeve,a ko je ramazanio, bajramovao,išao u džamiju,proglašavan je državnim neprijateljem i fundamentalistom,hapšen i zatvaran na višegodišnju robiju,baš ko i naš Alija, sadašnji veliki vođa i otac nacije,a oni i crkve i popove „tajno“podržavali i pomagali i šakom i kapom,sve se pripremajući,za ovo što sada čine... kako kaže Nermo efendija.Stidim se što mi je rođeni brat,u bandi,sa onim nosonjom Kurušićem,krivovratim milicionerom Vasom,i ostalom četničijom,jer mi to kvari karakteristike,ugled i povjerenje kod ostale braće po vjeri.Sram da te bude što sa njima pjevaš,“Ne volim te Alija zato što si balija srušio si miran san,nosila ti Drina sto mudžahedina svaki dan“,napismeno se hvališeš nesrteniče,sa tuđim hakom i haramom,to jest sa napljačkanim,jedeš javno pašćetinu(svinjetinu) i hranu na masti,pečeš rakijetinu,a više puta si viđen kod one rospijetine Mileve na konaku,toliko si skrenuo u šejtansko kolo,da baš upražnjavaš, sve ono,što je slijedbenicima vjere Muhamedove,najstrožije zabranjeno.Sreća ti je što sam obuhvaćen masovnim vjerskim,kulturnim i obrazovnim prosvećivanjem i uzdizanjem,svašta bih ti se ovdje nagovorio,svakakvim „prikladnim“izrazima počastio,ali neću.Ja sam sa ostalom braćom na jedinome pravome putu,obaveza mi je da ti ukažem na tvoje falinke,ista nas je mater rodila,da te pozovem na vakat,da se i ti uhvatiš za čvrsto Allahovo uže, da dođeš na tobe,iskreno se pokaješ,i da nam se priključiš u časnoj borbi za našu stvar,za državu u kojoj će mo biti mi muslimani,glavni po svemu,ezani će odzvanjati na sve božije strane,nevjernike i kjafire,protjerat će mo ,za kaldak,„Od Vardara do Irana,bit će zemlja muslimana“,pa eto ti sada vidi,ovo se neće zabaviti,sav svijet je sa nama osim Rusa i Kineza ,nemoj da bude da te nisam zvao.Zadatak mi je još,kao prosvećenom vjerniku,da te upozorim da Isa(Isus)allejhi selam,nije bio ni na kakvim mukama,to je čifutska i krstaška propaganda,i vjekovno zaglupljivanje naroda,a nesvjesno grijehe sebi priskrbljuješ,što se rugaš rođenom daidži i Osmi iz Vrbova,ako i mucaju i žmirkaju,to je od boga i njegovom voljom i određenjem.Iscrpio sam sve podatke,nejmam više šta da ti pišem,nego da ti skrenem pažnju,da mi ubuduće odgovaraš,samo preko „naše sigurne veze“,ni slučajno preko kakve vlahadije,nit muške nit ženske .Nemoj više da laješ,onom mitraljescu,što vas koka,to sam ja glavom i bradom,a pomoćnik mi naš bliži rođak Vahid,a da znaš da sam razumio dobro i ono za Šarova,stid da te bude. Maksuz selam uz naš pobjednički borbeni poklič Teekbiirr Allaahuu ekbeer! Tvoj rođeni brat Abbu Jasmin Abduull Aziizzz“
********
„Dragi brate Jasmine,i to ostalo stranjsko,kako si se potpiso,izdajniče stopanskog devetog!
Dade mi,kurir vaše „pouzdane veze“ovo tvoje pismo,za maloga karakteristike neću iz razumljivi*razloga da otkrivam, nisam posve siguran da dijete nije skrenulo s pameti,napriliku ko ti,samo da ti kažem da sam mu dobro potego uši,balo balavi,i on našo da mi selam naziva i to pred Čkaljom,Krletom,Dilom,pa me još uz to i čitavo izruži,šta ću kaže ja sa njima u društvu, ne znam samo kako ga stigoste na brzaka pokvariti,a momčić od fine vamilije.Imali smo grdnije*muka,da u potpunosti razumijemo ovo što si napiso,čak smo i *odžu,morali priupitivat što šta,čudno kako si sve ovo lijepo vjerski nadikatio, a onomad kada nam pred rat umrije otac,pa nas je *odža propitivo znamo li šta od naše vjere,barem Fati*u,a ti odgovorio ako je šipraška da bi je trebo znati makar iz viđenja,mislio si da je kakva curetina u pitanju a ne božija riječ,a sad odjednom koristiš se izrazima i potpisima kakvi ne dolikuju domaćijem muslimanima.Sumnja nas drži da te je nešto strefilo u glavu pa si „pomješo stanice“,kako kažu mater i tetak ili ti je neko učen diktiro, nije mašilo tog tvoga efendiju oni su itako besposlani pa imaju cajta smišljati svakojake gluposti., ti ovo nisi sam iz svoje glave sastavio da bog kaže, džaba ti što se ko nešto prosvećuješ i uzdižeš,jedva si osmoljetku završio a da ovako kićeno zboriš ,ja uz osnovnu imam i večernji kurs za pomoćnika viljuškariste,pa ni blizu..,da mi ovako krupne stvari padaju na pamet..Kako god nek te je stid i sram,koje si reko da nam rođena mater,tetak i ostali,imaju dvije duše,ko da su oni kakva goveda,koja imaju dva želuca,a ne živi ljudi i žitelji Srpske republike.Na mene se kako kažeš,mnogo ljutiš,što sam pjevo,ono za mudža*edine,a ja kljusina to zbog radi tebe,žao mi bilo što te onoliko bi*uzure,pa reko da im se barem pjesmom osvetim a vidi sad nevalja ti ni to.Ti što na Simišću pjevaš:“Sinoć mi se otelila krava,na teletu Karadžića glava“,nikom ništa je li?E pa nije tako,čuli te ovi odozdo,poznali ti glas,i onda dođoše oni iz vlasti,za kaznu odvedoše tele,šta ti je ono skrivilo pa da mu se tako rugaš,kad dobro znaš,da ono kukavno nije imalo ništa ni protiv Alije,ni protiv Amerike,jer je ono nesvjesno,kako bi reko ti.Što mi još što šta prebacuješ na nesvjest,upitaj rođenu mater,pa će ti ona reći koji je od nas dvojice pri čistijoj svijesti,ja koji čuvam kuću i ognjište,i još uz to korisno doprinosim,ili ti,što braniš tuđe za toliko mjeseci ratovanja nisi kući privredio ni cvonjke,još kukumavčiš i išteš, a evo sada i nekakve nam čudesne propovjedi poturaš ,pa si kako kažeš imo još namjeru doći u Stopan da evakuišeš i Zekulju, pse jedan fundame.talistički,dabili smrade.Da si bogdo došo bilo bi Kosovo..,da rasčistimo na licu mjesta,oko kojega „državnog vimena“,će mo se pogurati.Vi golje goljave hoćete državu,a ni načelnika mjesne zajednice nemate,tenjak bi platili suvim zlatom,nemate ni pravi *aubica,veberova, o avijaciji i mornarici da i ne govorim..,To što se uzdate u Untrofor i te bradate probisvjete,pa ste udarili ni manje ni više,nego na četvrtu svjetsku vojnu silu,sreća vam je pa je sve davno politički dogovoreno,kako kaže komandant Boško i ostali,inače satrli bi vas za pet dana ko mrave,nebi vam kamen na kamenu osto,al ne smiju nešto ko iscrtano ,tamo neđe u inostranstvu,pa ovo samo da što više sirotinje izgine,da ti vaši inostranci, što vas nagovaraju i sokole,što više svoga raznoraznog smeća i*amelja ovdje nama utrape..Za ostalo mi nije poznato,ali na Vlašićkom pravcu,nema vama ni pedlja od meokrinskog doma vamo dole,niti nama od releja dalje prema vama a sve su prilike da će i relej biti vaš,tu je granica država,tako naduravat će mo se doklem to bude po volji američkih čivuta,pa da si pametan ko što nisi,čuvo bi tu glavurdu na ramenu,a nebi da ti je vjerski i kulturno prosvećuju svakave besposlane *odžusine,pa da nakiljaš rođenu mater,tetka i mene ko starijeg i učenijeg brata..Ono sve što ti se prije bilo uzelo za olakšavajuće okolnosti,više se ne pika,jaoj ti ga se majci ako te se neki od ovije* vojvoda odozdo dočepa,ima da te deru ko mačku,možda bi ti bilo bolje da,izlaješ,se iznapijaš i da te onda mudža*edini fino ukinu,da se mi ne za*metimo..I crkni pukni,opet ću ti ovo poslati po Slavojki, neću vašom vezom,lopove lopovski,mene i komšijinog Dikonju jednačiš a?misliš da te neznam tico lovna.. Primi ljubezni pozdrav od Muje“
Mjesec dana kasnije
„Dragi gospodine i bivši brate Mujo,
Ma ti i nisi Mujo,prije će biti da si Dujo,pa ne znam samo kojoj budali pade na pamet,da ti nadije tako čestito i časno ime našeg, velikog vojskovođe i heroja(Mujo Hrnjica). To što si vukao za uši gaziju Salkanca,vidjet ćeš svog boga kad te se dovrandišem negdje u usku sokaku,a što čorlućiš sa Slavojkom,i za to ćeš biti bjen u to budi siguran.Iz tvog izvještaja,to jest pisma koje sam pažljivo proradio,ja vidim da ništa i nikakvi savjeti ne pomažu,da ti promijeniš svoju banditsku svijest,nego još više ideš stranputicom,nije ti mrsko što si na okupatorskoj strani,svoj doprinos,kući i rodnom ognjištu iskazuješ pljačkom motorki i nekakvih lanaca,a mi se sa ove druge strane borimo da skinemo lance sa svih porobljenih muslimana u državi i svijetu.Zbog radi toga mi ne prljamo ruke pljačkom,nego od vas neprijatelja otimamo oružje i druge borbene predmete kojima tučemo fašizam i separatizam to jest krvoždernu četničku zvijer.To što se rugaš da nejmamo čestitog načelnika mjesne zajednice,to je dole kod vas,zato što ste protjerali i pobili,dođider vamo gore pa da vidiš čija je zadnja i u mjesnoj zajednici i u opštini.Stoji to da smo slabije tehnički oboružani i opremljeni,ali imamo nepokolebljivi moral i patriotske oslobodilačke motive da vas porazimo.Mogu ti dati odgovor i zbog radi tvojih zaostalih riječi što me nazivaš smradom i psom.Iako si ti obična četnička sluga,pljačkaš i bandit,ja ti neću nadivati razne izraze,to jest psovke,već sam ti rekao sa kakvim sam opštekorisnim aktivnostima obuhvaćen,i mi se više ne služimo izraznim govorom,nego učimo o borbenom vjerskom bratstvu,o boljem ovozemaljskom i zagrobnom životu,kao i o postojanošću samo jednog jedinog boga Allaha i slijeđenju puta njegovog poslednjeg poslanika i miljenika Muhameda alejhi selama.Opet ti saopštavam da je krajnje vrijeme,to jest jedanesti čas,da i ti dođeš u bratske redove i pod zastavu, nećemo te reziliti za one pljačke,jasno nam je da si ti to uz put,a znam ja dobro da ti dereš u zrak puškom da mi i ne govoriš, vjeru ćeš objeručke prigrliti ko i ja i ostali,čim vidiš kakvi se iftari spremaju postačima,kakve bajramske pakete dijele ovi arapi,a mi smo sve brojniji i odlučniji,da očistimo zemlju od pogani,da izađemo na granice, pa pripazi da ti nebi mišja rupa bila tri dukata,ako ne požuriš da bogda da i ne poskupi.Iako me kao bivšeg prevaziđenog govedara srce za Zeklujom boli,neću više da na nju toliko sebično mislim,jer se mi sa ove strane borimo za naše muslimanske sveopšte državne zekulje,koje će davati mlijeko svakome jednako,a nešto ovi naši pametniji govore,da će nam svijet,poslati krave na dugmad.pa fino otvoriš tašnu.stisneš dugme i volja ti mlijeka,sira,kajmaka,samo ispadne..,ja u ovo baš puno i ne vjerujem,more bit za to što sam od malih nogu prisno i emotivno vezan za pravi hajvan pa ne mogu da prihvatim nova tehnološka dostignuća na ovom polju..,vojvodama i četničkim kolovođama,znanim i ne znanim šaljem „od šake do lakta“pa im prenesi,a ja hvatati na nišanu,pa da ih lično na to podsjetim.
Tekbir Allahu ekberr!Borimo se!Pozdrav domovini!Gospodin:Jasmin Alić/prvoborac Šipraškog odreda a sada 2.čete.1.bataljona /306.brdske brigade“
******
Prođe od ovoga više od godinu i po,u međuvremenu krvilo se sa Hrvatima,naše izvidnice nisu više odlazile dole,Slavojka se odjednom negdje izgubila,prestalo je dopisivanje,Đido se odmah po izbijanju sukoba sa ustašama,vratio starim navikakama,pije,psuje,dva puta se već ženio i razženjavao..Muju kada silom prilika izađe dočeka,prema izjavi očevidaca ne baš srdačan i bratski doček,bilo je i hvatanja za vrat i naguravanja,a kao konačan epilog dešava se ovo očitovanje.Bilo je i smijurije,prilikom čitanja pisama,i rogušenja „šarova“,prostodušno blejanje u jednu tačku „dikonje“(baš su se pogodili u snovima)a Nermo efendija je priznao da je itekako „glazurio“Đidina poslednja pisma..Na kraju Muju,s obzirom na stečeno iskustvo hitno deportovaše u radni vod 2.bataljona na Kvrkušu,u međuvremenu se zadužuju pravni i policijski brigadni organi da ispitaju ima li u ovome svemu kakvoga krivičnog djela.
S.M. U Travniku novembra 1996.godine,Priređeno za Kotor Varoški list

ZIVLAN · Post by **ZIVLAN** » 10/10/2014 16:36

BiH bez Bosanaca i Hercegovaca
Polovinom osamdesetih,oženi jedan moj rođak,radnu kolegicu,Srpkinju,sa Sokoca.Obadvoje su radili kao nastavnici u jednoj Banjalučkoj školi,vjenčaše se,nađoše udobni stančić i počeše srećni život.I jedno i drugo bili su „radnička“siročad,očevi im stradali njegov u Jelšingradu,a njezin na željeznici,pa su im i to bile spajajuće tačke..Ne prođe ni puna godina,od vjenčanja,a rodi im se prvi sin.On čestito i ne prohoda,kad stiže drugi,a dva mjeseca pred „prve demokratske izbore“,dobiše i trećeg..Na naša zadirkivanja i zlurada komentarisanja,njegove ekspresno znatno proširene kućne liste,i da je on izgleda“preozbiljno shvatio“te reproduktivno bračne obaveze,rođak bi samo odmahivao rukom uz to smijuljeći se govorio.
-Šta ću ljudi,poutegao sam podobro u momkovanju,pa kad nemam ništa pametnije da radim,barem da se familijarno opasuljim,dok sam još u snazi,da me ne pita starost gdje mi prođe mladost.A i ova moja nevjesta,prava božija blagodat ništa drugo,jel se malo više angažujemo u „onim stvarima“,hop ispadne djete,čisto se čovjek iznenadi.
-Ma samo ti ožeži,ne žali, ima dolova,a bogami nisu sionica,klip bacaju-hrabrila ga je mater-Djeca su ti božije davanje i svako ima svoju nafaku,moji roditelji su nas osmoro izrodili i odgajali u raznim vaktovima,u onakvom kršu i kamenjaru,i opet svi preživjesmo i kralja i ustaške legije i titine proletere,kako kome bi suđeno..,a i ja sam tu,besposlana,udova u penziji,belajisat ću i paziti oko njih,dok ste vi na poslu,nema šta da brinete.
Nevjesti pomalo bi neugodno,kada joj pojasniše šta su dolovi i klip,u narodnoj doskočici,koju svekrva spominje(dolovi ženska stražnjica,a klip podrazumjeva muško djete „kuronju“)
Dobro im krenu, i potraja,dok se ne „zakuha“,zatalambasaše i zatrubiše,nacionalističke zurne i bubnjevi,zatalasa se svjetina,“bratski se svezaše barjaci i stjegovi“,zavijoriše razno razne zastave,digoše se „obespravljeni narodi“,sve sa ciljem da „titinih“nema više.Prođoše „prvi demokratski izbori“,odabraše svak „svoje“,a da im neće biti zgodno u novoj planetarnoj demokratiji,ovi „miješani“,osjetiše već naredne godine,prilikom popisa stanovništva.Povuci,potegni,drži ne daj,rođak i supruga mu se izjasniše kao Jugosloveni,pa stoga biše,predmetom podozrenja,potcjenjivanja,vrijeđanja,podsmjeha..kako dojučerašnjih rođaka komšija i prijatelja,tako radnih kolega,peksinastih školskih čistačica,pa sve do krmeljivih piljara pijačara.
-Čuj Jugosloveni,sram da ih i stid bude,on obrazovan,intelektualac,od fine familije i neće među svoje,sve je to maslo one vlahinje,nije ona džaba sa Romanije..škrgućući zubima komenarisali su komšije i rođaci „izrodovu“odluku.
Ne prođoše ni dvije godine,kada „iznenada nacionalno osvješteni“zakrviše,a potom i otpočeše krvoločni monstruozni pir.I gle čuda..Kad zapuca,kad kugla poče da ubija,geler da ranjava i razara,kama da kolje..oni najgrlatiji najostrašćeniji nacionalisti, največe galamdžije i bukadžije,podviše rep poput hinja,pokupiše najbliži rod i porod,pa „patriotski naguliše“širom zemaljske kugle.Kad opet sve stane,eto njih curik,bogatijih,zdravijih,još više nacionalno svjesnijih,u međuvremenu sirotinja neka gine,tako je odvajkada bilo na ovim nesretnim prostorima.
Kada se zapravo zakuha,njih dvoje istjeraše sa posla,javi on nekako sestri u Njemačku,da proba izvući,mater i ženu mu i djecu,što ona i učini,potplatila nekog Srbina,ali kada on dođe po njih,supruga ni boga ne da nazvat,da ide vani bez njega,jedva nekako ubjediše staru da ona izađe,slagavši joj da će i oni sa djecom, čim se smiri ova budalaština.Kao što nam je poznato,ne smiri se zadugo.Ratni vihor ih prvo donese u Kotor Varoš,on se priključi sa puškom u ruci,hrabrim,čestitim i časnim borcima,muslimanima i Hrvatima,a bio je i poneki Srbin,što se samoorganizovaše i odupriješe zločinački brutalnoj agresiji, i besomučnim napadima,dojučerašnjih srpskih koalicionih partnera,ona sa troje maloljetne djece završi u „izbjegličkom zbjegu“u Marinovcu više Ravana,pod šatorom.
A onda,sa padom i poslednjih kotorvaroških linija odbrane,nakon par mjeseci,organizovanim konvojem, izađoše u Zenicu i odmah se angažovaše u državno korisnim aktivnostima.On u Oružane snage a ona u Civilnu zaštitu.Izdržaše sav onaj vavilonski ratni rošomon,i glad i nestašicu,i beskurpulozne bezdušne pljačke i podvale švercera i ratnih profitera..,pa bez šporeta,bez struje,bez vode,čestita krova i kreveta..,kao borac dva puta je i ranjen,.Krajem devedeset i četvrte,pozvaše ih obadvoje u školu da rade,neki prijatelji su im u međuvremenu našli smještaj,u nečijoj napuštenoj kući.Završi se i nesretni rat,dječica pomalo rastu,veze proradiše,pa jedan dan on pozva mater da dođe,da im opet čuva djecu.Ne prođe puno,stiže ona i odmah po dolasku se raspilavi.
-Dragi moji i mili,hvala Allahu ostadoste živi,ma vidi ti ovih ugusrsuza što su se pružeknuli,a i ovaj mali asli baš nafakali,pa vako nagrinjo ko tuć-potom poče tepati snahi koju je posebno gotivila
-Ma draga moja vlahinja,vlahinjica,kako ona ostade uz svog čovjeka, i u dobru i u zlu,tako je to kod normalne čeljadi,aferim,živi mi i zdravi bili sto godina,slatko je tepala dobrodušna „herka“
Pored svoje voljene vlahinje,stara malo-pomalo poče zaboravljati na svoje stroge šerijatske obaveze i propise.Urijedi skroz sa namazima,pravdajući se da je plaho bole leđa pa joj se teško savijati dok klanja,u ramazanu rijetko da isposti više od dva dana u hefti,kaže tlak i šečer joj„nikako ne valjaju“,pa nije preporučljivo da gladuje i žedni,da se nebi na zlo okrenulo.I bogami se prokuveti nena,ujedra i živnu,te poče ždrakati,za raznim dobro očuvanim držećim udovcima penzionerima,naročito onim sa vojnim odlikovanjima.
Sin joj se ozbiljno zabrinu,pa poče da kuka
-Ih bog ti jadan,još će mi se mater i udati,pa ostadoh siroče.Ko će mi poslije paziti dječicu,kad smo i ja i žena u radnom odnosu?
Tih godina,obdaništa i vrtići,još nisu bili obnovjleni i funkcionalni,svijet se masovno ženio i udavao,pa s porastom nataliteta,cijena:nenama,nanama,majkama,babama,bakama,vrtoglavo je skakala na našim porodičnim berzama.Mogle su biti i gluhe,ćorave,šepave,to ništa nije umanjivalo njihovu tržišnu i upotrebnu vrijednost.Pa još,ako je starica kojom srećom,bila član.ili imala kave konkretne veze,sa nekom od vladajućih nacionalnih partija,njezina se vrijednost mogla izračunati samo u devizama,jer je tada čovjek mogao biti siguran,da će djeca biti odgajana i vaspitavana,u „svojoj vjeri“,naprednom duhu,i da ih neće kradom,učiti kojekakvim komunjarskim cika cakama,čim roditelji zamaknu na posao.
Ova mala srećna porodična zajednica,poče živjeti srećno i zadovoljno,njih dvoje profesionalno i odgovorno radili svoj posao,nisu se kvartali ni u kakve političke,vladine,ne vladine,organizacije i asocijacije,udruženja.,klince palce,ispunjavali su revnosno svoje građanske dužnosti,od glasanja na izborima,do plaćanja tv pretplate,legalisti za primjer..,sve do onog dana,kada mi rođaka pozvaše na sastanak školskog Upravnog odbora.
-Znaš mili,pozvali smo te jer su radne kolege i vijeće roditelja,pozitivno primjetili tvoju stručnost,poštenje,ozbiljnost,odgovornost,pregalački rad,a i ratne karakteristike su tu,pa te predlažu za direktora škole,ovaj sadašnji ide u penziju pa ostaje upražnjeno mjesto.Nisi ni svjestan koliko je i nama drago,da imamo u prijedlogu takvog kadra..,ali valjda ti je kao pametnom čovjeku jasno,da se konačno moraš zajedno sa porodicom,nacionalno opredjeliti i izjasniti,tako sadašnji propisi nalažu,na prvom mjestu.
-Ama gospodo,moji životni svetonadzori i politička ubjeđenja su poprilično drugačija,a i žena mi je Srpkinja,kako to da prevaziđemo,branio se diplomatski on
-Ma ako si imalo pri čistoj,prihvatit ćeš objjeručke ovaj naš prijedlog,ima na raspolaganju i slobodan školski stan,taman tebi po mjeri,dodijeli bi ti ga u trajno vlasništvo,koja građanska orijentacija i socijaldemokratski ideali,mani se toga,pametnije bi ti i korisnije bilo da se učlaniš i aktivno uključiš u ovu našu ,nacinalnu,proklamuješ i štitiš njene ideje i ciljeve,da budeš ćešće viđan u džamiji, pa na na sijelima naših nacionalnih stranačkih prvaka.,to što ti je žena Srpkinja,ne smeta,neka se tako i izjasni,ide nam u prilog,radi stranaca i kao konkretan dokaz,da smo demokrate a ne nekavi radikali i ekstremisti..Svako brate, ode u svoj tor a mi Bošnjaci imamo historijsku priliku,koju ne smijemo propustiti,pa eto ti razmisli,u svakom slučaju,ponesi ove formulare,prostudiraj i popuni,i mi uopšte ne sumnjamo u tvoju buduću nacionalnu i političku odanost i lojalnost..
Poslije sastanka,rođak je izgledao ko da su ga poljevali šerpom vrele vode,šta da radi,on zakleti apolitičar po ubjeđenju i građanin po orijentaciji,opet ako ne posluša,može i bez posla ostati,kakva su vremena.,pa kud onda drvetu kamenu..Dođe kući sa onim formularima i papirologijom,potišten i tužan,pa će znatiželjnoj supruzi
-Šta ćemo sada ženice?-zabrinuto upita rođak,-Evo hoće da me imenuju na direktorsko mjesto,ali se kao i svi rukovodioci u državi,moram izjasniti i zajedno sa porodicom nacionalno opredjeliti,eno formulare da popunimo:te ko je šta,te kojoj naciji pripada,te jel se negdje ranije opredjelio,te od koga se odjelio,te u koji je tor naumio,iz kojeg obora ga istjeraše,ovo,ono..,i šta sada da radimo kukala nam majka?
-Pa ti si se mili moj,koliko ja znam, jasno opredjelio devedeset druge,-A kuda ti,tud i ja zajedno sa djecom,to ti je jedini put.
-Ne možemo zajedno,draga ženo,ne daju braća,ja sam Bošnjak,a ti Srpkinja.Prema tome ja u bošnjački tor,a ti u srpski,dijelimo se ko ovce od koza,takvi su sada zakoni na snazi.
-A zar nebi moglo kao do sad,-propituje se zabrinuto žena,-živimo u istoj državi,apolitični smo nismo ni u jednoj partiji?daj da metnemo da smo Bosanci,da smo komunisti,tako nešto?
-Jok,jadna,onda će nas strpati u ostale,još nas proglasiti bog te pito kakvima,to što nismo partijski(nacionalno)opredjeljeni,to nam je otežavajuća okolnost,i veći negativni biljeg nego da smo ne do bog ,bili kakvi robijaši.
-Pa da onda metnemo da smo ljudi,to će se valjda priznati?-očajnički pokušava gospođa-Važno mi je da smo samo u istom taboru,i to zbog ove naše dječice.
-Ma ni ljude više ne priznaju-othukuje gospodin-nekom je ovdje danas važnije da se izjasniš za neku naciju pa makar i ne bio čovjek.
-O,jadni mi,šta dočekasmo!Ma,molim te,jesmo li mi ovo u četrdesetoj ili dvijehiljaditoj?
-Ništa ti ja više ne znam-preznojava se nesretni muž-kakav sam ja kićeni građanin i intelektualac,kada mi krvna zrnca prebrojava,i pred njim se moram nacionalno opredjeljivati i izjašnjavati..,onaj čevabdžija rattni švercer i profiter Salčinović,i njemu slični,nego nemoj ti da mi se negdje zagubi onaj moj ratni pištolj sa posvetom,čini mi se da će mi ipak on najbolje pokazati na koju stranu valja ići.
Slušaju to djeca,sinovi,i zbunjeno se zgledaju.Šta je sad ovo?Nikada do sada ne čuše da roditelji ovako govore.
-Pa dobro recite nam,gdje ćemo sad mi?-usudi se da upita najstariji sin
-Eno vam moja mater pa nju pitajte!-odmahnu nervozno otac rukom-Ona je uvijek,u svakoj prilici,znala naći neki ljudski izlaz.Uostalom, ona vas je svu trojicu najviše i odgojila.Mama i ja nikada nismo kod kuće,..bem ti poso,poteci tamo,vrni se vamo,pošteno odgovorno,profesionalno,džaba sve ako nisi jedan od tri „konstitutivna“,ja države i čemera jadna majko.,,
Odoše sinovi u kuhinju kod nene i počeše je moljakati:
-Neno,slatka nenice,eno tata donio nekakve državne papire,koje mora tačno popuniti i navesti sve članove domaćinstva,ko su, šta su,koji su..,pa hajde ti nama reci šta smo mi,nas trojica,pitali smo roditelje i oni nisu znali da nam daju odgovor,
-Vi,ste duše rođene,nenina magarad:Denis,Damir.Alen,magarci,tako napišite.
-Ali,neno,u onim papirima nigdje ne stoji da se može napisati magarac-ozbiljno se pobuniše dvojica starijih unuka,već odrasli dječaci.
-E,to im je vidiš velika greška-izbeči se nena-Da je samo to dozvoljeno,a kako smo tvrdoglavi i male pameti,magarci bi u svim popisima,ispali najveća nacija u ovoj našoj zemlji.
-Ajoj,neno zaboga,pa ti bi mogla zaglaviti zatvora!-prepadoše se unuci.
-Bolje,je duše rođene,i u hapsani,nego u ovome našem današnjem osinjaku-sjetno uzdahnu stara.
-A,šta si ti,nenice?-priupita je ozbiljno srednji unuk-Hajde kaži nam rođena.
-Ja,sam dušo,Hercegovka,jedna stara prepečena Hercegovka.
-Ma,daj neno nemoj tako,ne koliši-lukavo zaškilji promućurni unuk-Opet se nisi izjasnila,Hercegovaca ima i;muslimana,pravoslavaca,katolika,to jest:Bošnjaka,Srba,Hrvata,a šta si ti?
-Ehej,moja djeco,ako je za slogu i dobar komšiluk,ja ti mogu biti bilo:Bošnjakinja,bilo Srpkinja.Mogu,se vala,promanduriti i u Hrvaticu,mada njihovu vjeru i običaje slabo znam.Na sve će vam nena pristati,samo nek je mira u kući.S dobrim ljudima i u goru i u vodu.
Poslije dva dana eto opet unuka kod stare.Rastužila se djeca,pa će molećivo.
-Neno,tata i mama vele da nas ti moraš podijeliti,između Bošnjaka i Srba,a kada nas je već trojica nebi bilo zgorega da nekoga ubacimo i među Hrvate,i tako nam je ona druga nena,baba Hrvatica,nego hajde,nema se puno cajta,moramo se danas izjasniti.
-Dobro,djeco,kad je tako,kad se već mora..Eee, ko to izmisli gromovi ga bili.
Starica se duboko zamisli,otpuhnu glasno i otpoče mudro:
-Alene,jabuko nenina,tebe onomad ovdje odžerešiše,jest da su ti roditelje zbog toga nagradili džamijskim paketom,al dobro u gladnoj ratnoj godini,bi od velikog zuhara.Jesi najmlađi ali opet,djeluješ mi ko najveći ahmak među vama:najzaostaliji si,voliš besposličarenje i hladovinu,dobro pojesti i popiti,beskorisno dipliti i pametovati,često valjaš gluposti i još se sa njima hvališ,pa si po svemu tome Bošnjak jedan kroz jedan.
-Oho ho,baš ti mene okalaisa.neno alal ti vjera,prostodušno će unuk.
-Denise,sine,ti si opet čini mi se,hasija bez pardona,veliki si razbojnik i kavgadžija,voliš se prljati i zamazavati,a rijetko kupati i nokte rezati,jedva te u godini dav puta silom natjeramo da se ošišaš,a te dlakurine sa lica nisi skinuo od kada se „zamomkova“.Ti,ćeš nam dakle biti Srbin,jer nizašta bolje i nisi.
-Opa bato!-ote se dječaku.
-A,ja koliko vidim,u Hrvate,dosjeća se Damir
-Tako,je dušo nenina,tvoj fitmeluk:lukavo gospodstvo,interesno mudrovanje,sebičnost i škrtost,teško su ponekad dokučivi i meni kao „mudroj kamenjarki“sa pedigreom,nisi mi brate nikad do kraje definisan,ni varen ni pečen,što bi se reklo,i za muku ljutu,nepouzdan si i nesiguran,tako da ti je mjesto u Hrvatima,bez ikakve dileme..
-Nego djeco da znam,da ovo sve nije šprdačina,i da je moja zadnja,ja bih kako su me odmalena učili,komšijama i prijeteljima ostavljala najbolje i onda se ne treba sikirati.
Zgledaše se unuci zbunjeno,zgledaše i odoše na spavanje,nešto čutljivi i neveseli..Ipak ih razdvojiše
A,te iste večeri,do duboko u noć,stara je pisala pismo,svome nešto mlađem bratu,koji je davnih sedamdesetih otišao u Ameriku i tamo se zaposlio kao rudar:
„Dragi brate Himzo,ti si Amerikanac,djeca su ti Amerikanci,udaju se i žene,s kim hoće,i kako hoće,a opet Amerikancima ostaju.A ja,moj Himzane,imam ti ja rođeni u kući pravi Bosanski lonac:ja muslimanka,sin mi Bošnjak,snaha Srpkinja,od matere Hrvatice,a moji rođeni unuci-kao da si popeo magarca na kobilu-ni tamo ni ovamo.guzica bošnjačka a glava srpska i obrnuto,pa još se uplelo i hrvatsko.Zapetljano do boga miloga a opet što mi je najgore.Živiti u Bosni i Hercegovini,i to novoj suverenoj,demokratskoj,u kojo opet ne smiješ negdje biti Srbin,negdje Hrvat,negdje Bošnjak,a što je najgore od svega,u čitavoj državi ti je najveće zlo,ako kažeš da si Bosanac i Hercegovac,jer je to veliki prekršaj i grijeh.E čija li je to konjska pamet izmislila,da mi je samo znati“
S.M.Travnik decembar 2000.godine uradak iz „Priče ne ispričane“

MLA_333 · Post by **MLA_333** » 25/04/2018 19:15

Vecici kod Kotor - Varosi, herojsko mjesto

https://www.youtube.com/watch?v=8ssB7NRTJ9U&t=848s

Kotorvarosani

#1 Kotorvarosani

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8 Re: Kotorvarosani

#9 Re: Kotorvarosani

#10 Re: Kotorvarosani

#11 Re: Kotorvarosani

#12 Re: Kotorvarosani

#13 Re: Kotorvarosani

#14 Re: Kotorvarosani

#15 Kotor Varos- online

#16 Re: Kotor Varos- online

#17 Re: Kotorvarosani

#18 Re: Kotorvarosani

#19 Re: Kotorvarosani

#20 Re: Kotorvarosani

#21 Re: Kotorvarosani

#22 Re: Kotorvarosani

#23 Re: Kotorvarosani

#24 Re: Kotorvarosani

#25 Re: Kotorvarosani