Kroksica wrote:
Ima onaj hadis koji govori kako su tri(?) sure osjedile Poslanika (osjedio od straha). Izmedju ostalog, sura Wakia a ako se ne varam, ajet koji si ti upravo spomenuo je iz iste sure.
Ne znam sto ovo pisem, al eto bi mi interesantno.
Ustvari se tvrdnja da je Kur'an govor plemenitog poslanika spominje na dva mjesta u Kur'anu, 69:40 i 81:19. Inače, Waqi'a je, posebno kad se očisti od prevodilačkih čaršava, sjajna sura.
Inače, kad smo kod prevoda i originala, intrigantno je ono što je zagor postavio:
1 Tako mi zvijezde kad zalazi,
2 Nije zalutao drug vaš, niti skrenuo,
3 I ne govori po želji.
4 To je jedino Objava - objavljuje se/On nije ništa doli nadahnuće (wahy) nadahnuto
5 Uči ga Jedan žestokih sila,
6 Posjednik snage. Tad se postavio/Pa je zasjeo
7 I on bio na horizontu najuzvišenijem,
8 Zatim se približio, pa spustio,
9 Pa bio na rastojanju dva luka ili bliži,
10 Te objavio robu Svom/On je objavio svome robu, šta je objavio.
Naime, intrigantno je da od četvrtog-petog ajeta, iz razloga što se u originalu koriste zamjenice, jezički uopšte nije jasna razlika između Muhameda, "Džibrila" i Allaha. Ne zna se gdje jedan završava, a drugi počinje. Nejasno je ko uči Muhameda, Allah ili Džibril, ko je taj posjednik snage, nejasno ko je zasjeo, nejasno čak da li je Muhamed-wahy-nadahnuće. Nejasno ko se približava, pa spušta, Muhamed, Džibril ili Allah, nejasno ko je čiji rob itd. Original pruža neograničen broj kombinacija i shvatanja. Kao da je autor Kur'ana, iz nekog njemu poznatog razloga, namjerno višesmislen.