Šarić je bio sluga ustaškog nacističkog režima u ratnom Sarajevu 1940-ih. Po oslobođenju Sarajeva bježi u Frankovu Španiju. Nakon završetka posljednje agresije na BiH, Puljić organizuje prenos Šarićevih posmrtnih ostataka u crkvu na Marindvoru. Strašna priča.Član Predsjedništva BiH Dragan Čović susreo se s nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem u Lugu kod Kiseljaka. Povod susreta bila je izgradnja Caritasovog doma za stara i nemoćna lica u kiseljačkom naselju Lug, koji će nositi ime dr. Ivana evanđelista Šarića, drugog nadbiskupa vrhbosanskog i utemeljitelja Caritasa.
A ovo je oda "poglavniku" Anti Paveliću koju je napisao "nadbiskup" Ivan Šarić na Božić 1941.
I tako dalje...Poglavnik: "Za Dom!"
Svi Hrvati: "Spremni!"
Ono u bazilici Svetog Petra,
Vidje tebe u vjećnom gradu pjesnik.
Njemu s tobom zagrljaj drag je bio,
K'o dom nas mio.
Sam Bog tebe prati dobri, jaki,
Da izvedeš za dom nas sveto djelo,
Tebi Ante Starčević nadahnuće,
uzorom bio.
Vi nam oba hrvatski uzornici,
Pradjedovska branite sveta prava,
Dok je sunca, oba ste kruna nam,
vječna vam slava!
Ti si za dom žrtvovao svega sebe,
smjelo k'o heroj, od vjere junak živi,
Za slobodu ust'o si našeg Doma,
Ustašo divni!
Dobar genij, dubok si kao mistik,
zalud vuci urliču sa svih strana,
Ti si prorok, gorom i dolom klićes,
"Bog i Hrvati!"
A ko želi da zna više, neka čita detaljnije u nastavku:
Ivan Evanđelist Šarić, rođen 1871. u Docu kod Travnika, bio je nadbiskup vrhbosanski od 1922. do 1945. godine. No, nije toliko ostao poznat po svom službovanju katoličkoj crkvi koliko kao zdušni pobornik ustaškog režima Ante Pavelića i NDH. NDH (Nezavisna država Hrvatska) bila je državna kvislinška tvorevina za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1945. godine. Njeno osnivanje potpomognuto je njemačkim nacističkim režimom, a vođa je bio Pavelić zajedno s Ustaškim pokretom.
Ustaški "Sarajevski novi list" već u svom prvom broju, u maju 1941., donosi tekst nadbiskupa Šarića, pun oduševljenja prema ustašama, u kojem se, između ostalog, kaže sljedeće: "Pjevao sam s ustašama našim svim srcem i glasom 'Lijepu našu Domovinu', a uvijek si sa krupnom suzom u očima. I sa živom nadom u njenu što skoriju lijepu, slatku i zlatnu slobodu. Uzdišući Bogu za nju, molili smo se Svemogućem i za poglavnika dr. Antu Pavelića, neka ga On Milostiv prati i doprati u slobodnu Hrvatsku".
Ustaškom vođi Paveliću posvetio je nekoliko pjesama, te podršku ustaškom režimu zadržao do samog kraja rata.
Godine 1945., u kojoj je Sarajevo oslobođeno od nacističke i ustaške okupacije, Šarić bježi u Španiju, koja je tada bila pod režimom zloglasnog diktatora Francisca Franca. Franco je inače svojevremeno poveo vojni udar protiv državne vlade, koji je potom izazvao Španski građanski rat. Bio je pomagač nacističke Njemačke (Hitler) i fašističke Italije (Mussolini) tokom Drugog svjetskog rata, iako se prema javnosti predstavljao "neutralnim". Tek nakon njegove smrti 1975. godine Španija počinje izgradnju demokratskog društva.
Ivan Šarić umire u Madridu 16. jula 1960. godine te biva sahranjen na groblju Nuestra Signora di Almudena.
Nakon posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), 26. aprila 1997. godine nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić organizuje prenošenje posmrtnih ostataka Ivana Šarića u Sarajevo. Smješteni su u samom centru grada u kojem je Šarić službovao fašistima, u kriptu crkve sv. Josipa na Marindvoru.
Književnik Miljenko Jergović komentirao je jednom prilikom odnos prema pojedinim katoličkim velikodstojnicima, rekavši da se kardinal Alojzije Stepinac, koji je prema ustašama imao ambivalentan stav, proglašava blaženikom, dok se fra Jozo Markušić, koji se u to ratno vrijeme zalagao za suživot i komunikaciju vjernika i ateista, tretira skoro kao izdajnik, dok se o poborniku ustaštva, vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću, koji je 1945. pobjegao u emigraciju, ili šuti ili ga se naziva "žrtvom komunizma".