20. radna sjednica Kantona Sarajevo, nacrt Zakona o upravljanju zajedničkim dijelovima zgrade
Već dvije godine i šest mjeseci, Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja, zaštite okoliša i gradnje nije uskladilo Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada sa Zakonom o stvarnim pravima Federacije BiH, a što u praksi povlači sljedeće posljedice:
1. Etažnim vlsnicima je prije svega uskraćeno pravo izbora na model samoupravljanja zajedničkim dijelovima zgrade, a što je Federalni zakon o stvarnim pravima dozvolio. Nameće im se 14 upraviteljskih firmi, te ako i ne izaberu neku od ponuđenih, gore navedene kantonalno ministarstvo je sebi dalo za pravo da odrede prinudnog po svojim mjerilima certificiranog upravitelja i predstavnika etažnih vlasnika (PEV), a koji imaju sva prava kao i redovno izabrani upravitelj i PEV, samo što nemaju obaveze da redovno dolaze, obilaze zgradu, budu etažnim vlasnicima na usluzi. Isti redovno budu plaćeni za svoj „rad“ i to u iznosu od 29,5% od ukupnih naplaćenih sredstava u toku mjeseca. Isti iznos dobiju upravitelj i PEV koji su izabrani na redovno upravljanje zgrade, a za taj novac etažni vlasnici ne dobiju ništa, osim što im se neko javi na telefon i proslijedi informaciju o kvarovima sto jednostavno nije uloga upravitelja niti smisao cjelokupne reforme.
2. Nadalje, izborom upravnika koji ne mora biti pravno, a posebno ne registrovano lice za obavljanje djelatnosti gradnje, plaćaju samo jedno lice, a za uzvrat dobiju obilazenje zgrade, sitne popravke-u cijeni mjesečne naknade. Za sve ostale, veće radove, skupljaju novac u potrebnom iznosu. Također, trenutni kantonalni zakon nema nikakve mjere po pitanju godišnjih izvještaja. Svaki izvjestaj na koji etažni vlasnici ne stave primjedbu, bude usvojen??? A kako to izgleda neozbiljno dovoljno govori da niko ne provjeri da li je godišnji izvještaj uopće i stigao do etažnih vlasnika? Federalnim zakonom je i ovaj dio jasno definisan.
3. Etažni vlasnici još od 2002. plaćaju održavanje po zakonski određenoj tarifi od 0,38 KM/m2 za stanove koji se nalaze u zgradama s liftom (i poslovni prostori su ovim obuhvaćeni iako PP NIKAKO, ali baš NIKAKO ne mogu koristiti lift), odnosno 0,25 KM/m2 stana za zgrade koje nemaju lift.
Federalni zakon o stvarnim pravima je predvidio da sami etažni vlasnici po svojoj procjeni-jer svako najbolje zna kakava mu je zgrada-određuju visinu naknade i u slučaju da to ne urade, odluku o visini iste donosi nadležni sud ili jedinica lokalne samouprave (grad ili općina), a nikako kanton. Međutim, i dan danas, bez obzira na činjenicu da je stupivši na snagu federalni zakon stavio van snage kantonalni, vrši se neometano naplata ko gore zadanim tarifama. Sve ovo traje već dvije godine i šest mjeseci, građani Sarajeva plaćaju održavanje svojih zgrada bez ikakvog zakonskog osnova!
4. Etažni vlasnici po federalnom zakonu o stvarnim pravima upravnika imenuju međuvlasničkim ugovorom, a na kojem potpisi moraju biti notarski ovjereni. Danas, potpisi etažnih vlasnika za izbor upravitelja i predstavnika ili za bilo koju drugu bitnu odluku za zgradu skupljaju se na obrascima kojise šalju na provjeru u kantonalno ministarstvo prostornog uređenja. Međutim, ta provjera je u najmanju ruku smiješna jer se provjerava samo da li su sve rubrike potpisane i da li je Mato Matić upisan u prvoj rubrici potpisao i u zadnjoj ili je to za njega uradio Mujo Mujić. Brojevi dokumenta o vlasništvu koji bi mogli biti, a nisu prilog pomenutnog obrasca se ne provjeravaju, a ni brojeci LK jer navodno, štite lične podatke, a usvari, štite fizičku ili pravnu osobu koja je izrađivala zapisnik na način na koji mu/joj odgovara da bi postigla željeni cilj-preuzimanje zgrade. Svjedoci smo da su se do sada vise puta potpisali podstanari umjesto vlasnika stana, osobe koje žive izvan granica BiH. iako nisu boravili..Federalni zakon je sve navedeno predvidio i zaštitio prava etažnih vlasnika.
5. Svjedoci smo da u Sarajevu postoje upraviteljske firme koje su izgubile certifikat a Ministarstvo iako je vršilo kontrolu nad radom svih upravitelja u periodu mart-april-svake godine nije istima oduzeo licencu. Postavlja se pitanje zasto nisu na vrijeme otkrili pronevjeru, oduzeli certifikat i zaustavili pljačku građana? Danas se priča ponavlja. Nadležni su svjesni da postoje firme pred kolapsom, ali im ne oduzimaju certifikat-dakle, opet dozvoljavaju pljačku građana. I dalje imaju certifikat za obavljanje poslova upravitelja, a ostalim radno sposobnim fizičkim i pravnim licima je onemogućeno da preuzmu njihovu ulogu i građanima pruže uslugu za koju plaćaju. Navodno, ne ispunjavaju uslove koje je donijelo ministarstvo?? Kakve uslove može donijeti jedno ministarstvo za obavljanje poslova upravljanja? Valjda bi nadzor nad izabranim upraviteljem trebali vrsiti etažni vlasnici, a ministarstvo nad nametnutim, iako već odavno nemaju zakonski osnov za nametanje upravitelja zgradama koje nemaju upravitelja.
6. Trenutno u Sarajevu postoji samo 25% tehnički ispravnih liftova, svi ostali, 75% su bez upotrebne dozvole i opasnost su za građane/korisnike istih. Opet „neko“ naplaćuje održavanje, a ne obavlja posao za koji je plaćen.
7. U Sarajevu postoji veliki broj zgrada koje nemaju adekvatnu, pa skoro nikakvu protiv požarnu zaštitu-isti je nosilac odgovornosti, jer je sve zakonski prenešeno na upravitelja koji očito ne zeli da radi svoj posao po zakonu,za koji je uredno plaćen.
8. Smatram da se etažnim vlasnicim MORA odobriti da zakonskim putem mogu odlučiti ko će im biti upravnik, a ne da im ministarstvo nameće 14 odabranih firmi od kojih su 2-3 vodeće, a ostale su tu da bi se ispunila forma. Jer ovakvim stavom, se ne rjesava nista, zgrade se i dalje uništavaju, sudovi pretrpavaju kojekakvim tužbama za neplaćanje, uništava se imovina ljudi, a neko se na zalost bogati na način koji nema ciljani rezultat. Etažni vlasnici i dalje po Nacrtu novog zakona nemaju pravo izbora, nego im se uporno nameće nečija volja. Sve ovo skupa, treba što prije rješavati, jer ogroman se novac građanima uzima iz mjeseca u mjesec, a bez ikakvog zakonskog osnova!
da dalje ne govorim o manipulacijama sa clanom 68 i osiguranjem zgrada od pozara koji se u vecini slucajeva primjenjuje upravo suprotno onome kako je propisano.. etazni vlasnici velikim dijelom nisu ni upoznati sa ugovorm o osiguranju sto je potpuni apsurd .
A ono što je posebno sporno u ovom segmentu je da su mnoga osiguranja od strane upravitelja naplaćena, a nikada prebačena na račun zgrade, zato
što je račun zgrade na računu upravitelja.
to je jos jedan razlog zasto je neprihvatljivo zakonsko rješenje osim da su računi zgrada samostalni računi kod
banaka. Pa ako druge firme bilo obrti bilo doo čekaju naplatu neka
onda i upravitelji čekaju i neka način plaćanja koji važi i za druge
firme bude i za upravitelje, jer se sa ovom preavansiranom formom omogućava manipulacija i promovise netransparentnost sa znacajnim iznosom novca.