Jedinice Generalštaba Armije RBiH

[SkyLimit]

Oružane formacije koje nisu pripadale niti jednom korpusu, već su bile pod direktnom komandom Generalštaba. Koje su to uopće sve bile jedinice? Ja znam za neke:

- Delte.

- Crni Labudovi.

- SOPN(Specijalni odred posebne namjene) "Zulfikar". Jedno vrijeme pridali i 4. Korpusu.

- Silver Fox. Prvo samostalna jedinica a kasnije čini se i oni ušli u sastav Zulfikara. U stvari nemam pojma kome su hijerarhijski pripadali dok su bili samostalna jedinica.

- Gardijska brigada.

[SkyLimit]

Labudovi su bili karakteristični po više toga:

- Izrazito mladi pripadnici, uglavnom do 25 godina, bilo je dosta i onih mlađih od 20 godina.

- Jedna od rijetkih ako ne i jedina jedinica koja je učestovala u Z/O svih 5 orginalnih korpusa. Znam za još neke jedinice koje su prošle sva ostala ratišta ali nisu nikad djelovali u Hercegovini. Labudovi su bili i tamo, ratovali protiv HVO - a.

- Možda i po ljudstvu najheterogenija jedinca Armije RBiH. Orginalno osnovani kao manja specijalna jedinica PL Sjeveroistočne Bosne pa je logično da je prvobitno jezgro bilo ljudstvo sa te regije, ali kasnije prerastaju u brigadu pod Generalštabom a tada već u jedinici ima i Visočaka, Kakanjaca i vojnika iz cijele BiH.

[SkyLimit]

Kad je bilo ovo neko obilježavanje na Igmanu i ta jedinica Delte je predstavljala prištapske jedinice:

-Ešalon Štaba Armije RBiH sačinjavaju veterani brigada Crni Labudovi, Delte i Gardijske brigade

[Pitar s Kariba]

U nekom intervjuu komandant jedinice ''Crni Labudovi' Hase Tirić je naveo kako su 1992. na području Butmira, tj aerodromu napravili diverziju nad avionom MIG il' par njih nisam siguran. Ova jedinica je bila učesnik pokušaja deblokade Sarajeva u zimu 1992 sa Igmana, tamo na području Jahorine su imali gubitke u ljudstvu, a jedino je (mislim da se zvao Harun Hodzić) uspio da uđe u grad Sarajevo. Kad' malo bolje razmislim i nemam nekih konkretnih informacija u memoriji o njima, znaničan naziv im je bio 120. lahka brigada GŠ Armije R BiH „Crni labudovi“. Ako imaš volje, vidi sa ovog linka skini ono što se odnosi na ''CL'', ima u sadržaju od 57 do 60 strane naveden dio o njima: http://documents.tips/documents/nedzad- ... ovine.html.
Silver fox je jedinica koja , po meni, ne bi trebala da se nalazi među jedinicama pod direktnom komandom GŠ A RBIH. Za tu jedinicu Nijaza Zorbića mi je poznato jedino da su se iznenada povukli sa Bjelašnice, možda u zimu 1992., ali i da imaju veliku ulogu u prebacivanju protivoklopnih sredstava (strijela) preko aerodromske piste u grad, taj je dragocjeni teret pravo valjao borcima na Stupu i Sokolju. Gardijska brigada Delta pod komandom koliko se sjećam braće Aljić, također po meni ne bi trebala da se nalazi među ovim jedinicama, ona je rasformirana 1993 ako se ne varam.
Bataljon vojne policije pod komandom Dzevada Rađe da, on jeste bio pod direktnom komandom GŠ A RBIH.

Bataljon VP GŠ je poslije prerastao u Gardijsku brigadu, koje nema vaze sa prijašnjom Delta brigadom.

[pirpa]

pratim..

@SkyLimit za temu

[pirpa]

RATNI PUT SOPN „ZULFIKAR“ (4. IDB)
(1. dio)
Osnivanje i ratna 1992. godina
Očita opasnost koja je prijetila bošnjačkom narodu dovela je do održavanja sastanka u Domu milicije, u Sarajevu juna 1991. godine. Na navedenom sastanku osnovan je Savjet za nacionalnu odbranu. Odlukom novoformiranog savjeta stvorene su prve borbene formacije, između ostalih i jedinica ZULFIKAR. Dvije grupe novoosnovane jedinice Zulfikar sastaju se u Hrvatskoj u kasarni Borongaj. Predvodili su ih gospodin Zulfikar Ališpago i gospodin Nihad Bojadžić. Poslije obuke prešli su u Baško Polje, Hrvatska. Pored vojnika koji su osnovali jedinicu, ostali dio činili su vojnici koji su došli iz bivše JNA, iz rata u Hrvatskoj, dok su ostalu grupu sačinjavali protjerani iz podrinjskih krajeva. Vršena je konstantna obuka novoprimljenih vojnika. Iako je, kako se vidi , jedinica osnovana mnogo ranije, kao datum osnivanja uzet je 06.04.1992. godine, a mjesto osnivanja Baško Polje. Naziv jedinice u osnivanju je bio: Jedinica za odbranu narodnih i prirodnih prava BiH, Sandžaka i Kosova, a komandant jedinice bio je gosp. Zulfikar Ališpago. Prvo vatreno krštenje jedinica je imala 06.06.1992. godine na kasarni Žunovnica. Neprijatelju su naneseni veliki gubici. Poslije kraćeg zadržavanja u Tarčinu, potrebnog zbog logističkog opremanja, jedinica se 26.06.1992. godine, upućuje na Igman. Na prvom postrojavanju ispred hotela „Famos“, u jutro 27.06.1992. godine, od četničke granate smrtno stradaju Trašić Zijad, Hanivin Mehmed i Hamzić Miralem. Poslije prelaska u novu bazu, u hotel „Mrazište“, 07.07.1992. godine oslobođena je kota Strajište bez ranjenog borca. Za nekoliko idućih dana i sela Gornja i Donja Presjenica postali su dio slobodne teritorije. 17.07.1992. godine njoj su se pridružili i kote Golo brdo i Obeljak. Četnički pokušaj noću 12/13.07.1992. godine da povrate Strajište koštao ih je mnogo života, dok je na našoj strani poginuo Fejzović (Nasuf) Ismet. Vremena za predah nije bilo. Slijedi oslobađanje Trnova, 31.07.1992. godine. Borci koji su se vratili iz veoma uspješne akcije, ponovo se vraćaju 03.08.1992. godine na trnovsko ratište. Za povratak kote Rogoj iz četničkih ruku trebalo je samo 15 minuta. Duplo više nego potrebnih minuta za njegovo osvajanje, na Rogoju je ostalo da leži poginulih četnika. U isto vrijeme jedan dio jedinice je učestvovao u akciji na oslobađanju okupirane teritorije na pracu prema Krupcu. Na isti pravac ponovo je 23.08.1992. godine otpočela akcija. Dvadesetak minuta bilo je potrebno da na čelu sa komandantom Zukom jedinica ovlada Krupačkim osmicama. Odmah se nastavilo dalje. Operacija je trajala 5 dana, a u toku njenog izviđanja imali smo jednog poginulog borca, Kolašinac (Asim) Murisa, i 25 ranjenih boraca. Opet je odmor bio kratkotrajan. Opet komandant Zuka predvodi jedinicu u akciji deblokade Sarajeva. Gornji Kotorac je bio petodnevno poprište najžešćih borbi viđenih do tada. Linije su bile na više mjesta probijene, ali je naša inferiornost u artiljerijskom naoružanju odlučila krajnji ishod. U toku navedene akcije poginuli su: Salčin (Hasan) Avdija, Tokić (Mijo) Josip, Kadrić (Fikret) Elvir, Krezi (Alija) Sami, Ilidžan (Sulejman) Amir, kao i 4 prijatelja iz arapskih zemalja. Pored toga imali smo oko 25 ranjenih. Iako je jedinica bila faktički više nego popolovljena, poslije kraćeg odmora u Zenici i rehabilitaciji ranjenika u Baškom Polju, ponovo je bila spremna za ratne zadatke. Idući vremenski period četnici su pokušavali da povrate izgubljene položaje tako da se jedinica svakodnevno nalazila na intervencijama. Navedeni period jedinicu je posjetio 09.10.1992. godine predsjednik Predsjedništva R BiH gosp. Alija Izetbegović i dodijelio joj zastavu R BiH. Kontinuitet posjeta nastavili su pukovnik Vehbija Karić, kao i dva ovlaštena predstavnika iz komande ŠVK, gosp. Mirsad Čaušević i gosp. Alija Ismet. Jedinica mjenja naziv u 4. bataljon 8. bbr. Komandant bataljona postaje gosp. Adnan Hošić, a komandant 8.bbr. major Nihad Bojadžić. Dotadašnji komandant jedinice gosp. Zulfikar Ališpago postavljen je za načelnika nastavno-operativnog organa u TG-2 Igman. Jedinica u ovom vremenskom intervalu ostaje bez Gaštanin (Ramo) Zene. 23.11.1992. godine dio jedinice učestvuje u oslobađanju Orlovca. Poslije toga učestvuje u akcijama oslobađanja okupiranih dijelova hadžićke opštine (04.12.1992. godine), ilidžanske opštine (05.12.1992. godine).
(Tekst: Logo Edin, list „Bošnjak“, april 1996. godina

[pirpa]

Kazu da su informacije DB.a ...

Zulfo Alić (alias Zulfikar Ališpago), rođen je 1960. godine u Novom Pazaru, u naselju Potok, ulica Gornji Aleksinac bb. Prvo je od troje djece, izrazito patrijahalne porodice, slabog materijalnog stanja. U razgovoru ne razlikuje č i ć, a govor mu je omekšan sa slovom lj, što pripada arhaičnom govoru novopazarske čaršije. Preko gradića Raška put ga vodi do beogradske mafije i Ljube Zemunca s kojim održava najprije posrednu, a kasnije i neposrednu vezu. Kao kontakt su mu služili Kristijan, Cane i Lepi. Iz Beograda odlazi put inostranstva i u jednom njemačkom gradu na trgu drži kiosk gdje prodaje pornografiju i manje količine droge. Put ga preko Italije i Francuske vodi ka Španiji, u provinciju Baskija.Ima dvije žene. Jedna mu je u Španiji, a druga je ovdje i ima 21 godinu. Zuka poznaje njemački, engleski, francuski i italijanski jezik a španski – baskijski izgovor govori perfektno dobro. Visok je između 180 –185 cm, težak između 75-80 kg,, proćelav, prosijed...Njegovo ime Zulfikar Ališpago potiče s jedne strane od mača „Zulfikar“, a prezime Ališpago, spoj je očevog i majčinog prezimena (Alić+Špago). Zuka govori da je svome prezimenu otkinuo rep, što je aluzija na tendenciju koja je dolazila s Kosova, a po kojoj su Muslimani dužni odbacivati završetak prezimena „ić“, što prevedeno sa albanskog znači rep. Zuka je i dobar vozač, izuzetno! U RBiH je došao iz Španije, preko Hrvatske. U Baškim vodama je počeo okupljati prve borce, a u konstituiranju jedinice najprije mu je pomogao Daidža, kod kojega je prošao obuku. Preko Jablanice i Bradine, na Igman i u Sarajevo vodi tzv. „bijeli put“, put narkotika, tokom kojeg samo na jednom mjestu, u Zoviku, ima ozbiljnija policijska kontrola, iako se vozila u kojima se droga prenosi ne zaustavljaju, jer su iz Zukinog voznog parka....“

[Pitar s Kariba]

Gardijska brigada GŠ ARBiH osnovana je relativno kasno, ali je uspjela u kratkom vremenu da stigne na razna ratišta i postigne značajne rezultate.
Nastala je iz Bataljona VP GŠ ARBiH. Okosnicu brigade činio je sastav Bataljona VP iz Sarajeva, a brigada je poslije uvećana, proširena i popunjena ljudstvom i regrutima iz čitave Bosne, osim, iz razumljivih razloga, iz zone odgovornosti 5. korpusa. Brigada je bila eksteritorijalna, mobilna i predviđena za upotrebu tamo gdje GŠ odredi da je u datom trenutku potrebno, odnosno tamo gdje gori. Znam da je bila na Kupresu, Vlašiću, Treskavici, deblokadi Sarajeva, Sanskom Mostu. Dio brigade je bio smješten u kasarni Maršal Tito u Sa, a dio u Kaknju, u Ribnici. Pored borbenih zadataka brigada je vršila obezbjeđenje Generalštaba i imala Počasni odred za ceremonije dočeka u čast delegacija i gostiju Predsjedništva BiH.
Komandant brigade je bio pukovnik Dževad Rađo, a načelnik štaba major (čini mi se) Amir Čorbo, za kojeg se pričalo da, što se tiče borbe, ima najveće srce i muda u brigadi.
Brigada je, koliko se meni čini, tada bila pokušaj i model za izgradnju buduće moderne ARBiH. Sastavljena od, koliko se to moglo, stručnog i obrazovanog, perspektivnog oficirskog kadra i mladih vojnika sa raznih strana, ustrojena po strogim vojničkim pravilima rada i života.
Od Gardijske brigade je poslije nastao Rendžerski bataljon OS BiH.

[SkyLimit]

[pirpa]

"Crni labudovi" Napad na Hadžiće

[Tarzo]

Ovdje se postavljaju neki dokumenti koji imaju oznaku tajnosti!?
Pripazite malo, da SIPA nekome ne pokuca na vrata.

[Pitar s Kariba]

Inače, i gardisti i labudovi su bili smješteni u kaknju i nisu se nešto podnosili .. tukli su se gdje god se sretnu ... mladalačka ludost i takmičarski duh

[BHCluster]

Gardijska brigada 'Delta'

[Pitar s Kariba]

[Pitar s Kariba]

[Streptokok]

Evo ona dva snimka akcije ''CL'' sa sarajevskog ratišta 1995.
[]

koji je rezultat ove akcije?

[Streptokok]

Dobar početni razvoj al' su onda zakucani, zadatak nije izvršen.

Sta je ustvari bio zadatak? Je li barem ucinak vrijedio ova dva zivota?

[pirpa]

[SkyLimit]

Kalesijci poginuli kao pripadnici Crnih Labudova:

- Hamzalija Avdić(1965., Donji Rainci). Poginuo 03. 02. 1994. na ratištu oko Fojnice.


- Nurija Karić(1971., Hajvazi). Poginuo 16. 6. 1994. na Vozući.


- Suvad Spahić – Keko(1970., Like). Poginuo 18. 6. 1994. na Vozući. Odlikovan Zlatnim Ljiljanom.


- Hariz Vokić (1968., Sajtovići). Poginuo 18. 6. 1994. na Vozući. Odlikovan Zlatnim Ljiljanom.


- Ibrahim Ahmetović (1973., Hajvazi). Poginuo 20. 8. 1994. na Čemernici, Nišićka visoravan.


- Alija Mešanović (1976., Petrovice). Poginuo 06. 5. 1995. na Visokoj Glavici, na zvorničko – teočanskom ratištu. Odlikovan Zlatnim Ljiljanom.


- Fuad Selimović – Fudo(1973., Gornje Vukovije). Poginuo 06. 5. 1995. na Visokoj Glavici, na zvorničko – teočanskom ratištu.


- Mersudin Daljac (1976., Gornji Rainci). Poginuo 15. 6. 1995. na Vlašiću.

Tuzlaci poginuli kao pripadnici Crnih Labudova:

- Ahmed Gibić. Rođen 28. 11. 1973. godine. Poginuo 01. 06. 1994., Vozuća.

- Damir Hadžibeganović. Rođen 14. 01. 1974. godine. Poginuo 07. 06. 1994., Vozuća.

- Muamer Muratović. Rođen 20. 11. 1974. godine. Poginuo 24. 06. 1994., Vozuća.

- Fahrudin Mujagić. Rođen 25. 04. 1972. godine. Poginuo 18. 09. 1994., Špicasta stijena, Sarajevo.

- Elvir Malkić. Rođen 18.03. 1972. godine. Poginuo 01. 06. 1995., Ravni Lještak, Majevica.

- Kasim Mujagić. Rođen 16. 03. 1974. godine. Poginuo 18. 06. 1995., Ilijaš, Sarajevo.

- Almir Džaferbegović. Rođen 20. 01. 1974. godine. Poginuo 12. 09. 1995., Vozuća.

[Pitar s Kariba]

Dobar početni razvoj al' su onda zakucani, zadatak nije izvršen.

Sta je ustvari bio zadatak? Je li barem ucinak vrijedio ova dva zivota?

Zadatak je bio da se zauzme Špicasta stijena i neutrališe mitraljesko i snajpersko gnijezdo koje je terorisalo Sedrenik i okolna naselja.

[Streptokok]

Dobar početni razvoj al' su onda zakucani, zadatak nije izvršen.

Sta je ustvari bio zadatak? Je li barem ucinak vrijedio ova dva zivota?

Zadatak je bio da se zauzme Špicasta stijena i neutrališe mitraljesko i snajpersko gnijezdo koje je terorisalo Sedrenik i okolna naselja.

jesu li uspjeli išta od ovog?

[Pitar s Kariba]

jesu li uspjeli išta od ovog?

Nisu. Kao što reče Sarajemen - krenulo je dobro, ali poslije zapelo. Pored CL učestvovali su i Vikićevi.

[SkyLimit]

Negdje se navodi lokacija: Tuzla, 1994. godine.

[Pitar s Kariba]

[SkyLimit]