Isus i Muhamed,sličnosti i razlike!

[patriot_1]

Oba su proroci složit će se svaki Musliman.
Mnogi Kršćani smatraju Muhameda lažnim prorokom a bome i Muslimani misle to za Isusa jer je tvrdio da je Sin Božji!
No,reći će da On to nije nikad za sebe rekao nego su prvi Kršćani lagali da je rekao!
Evo što o razlikama piše Muslimanka koja je prešla na Kršćanstvo!
http://--- no links ---/vjera/duhovnost/is ... ti-105349/

[¤ jelena ¤]

A smatraju li hrišćani Isusa prorokom?

[bude]

U prvoj se recenici diskvalifikujes iz ozbiljne diskusije, Muhammed a.s. je Bozji rob i poslanik, kakav crni prorok

[arzuhal]

Oba su proroci složit će se svaki Musliman.
Mnogi Kršćani smatraju Muhameda lažnim prorokom a bome i Muslimani misle to za Isusa jer je tvrdio da je Sin Božji!
No,reći će da On to nije nikad za sebe rekao nego su prvi Kršćani lagali da je rekao!
Evo što o razlikama piše Muslimanka koja je prešla na Kršćanstvo!
http://--- no links ---/vjera/duhovnost/isus-krist-i-muhamed-evo-po-cemu-se-razlikuju-kome-ces-od-njih-dvojice-vjerovati-105349/

Šta, muslimani misle da je Isus lažni prprok jer jer je tvrdio za sebe da je Božiji Sin? Ništa ne kontam...

Muslimani vjeruju da su obojica, i Muhammed i Isus, neka je Božiji mir na njih, jednaki, da su obojica bili Božji poslanici, Božije glasonoše, poslani od istog Boga, jednog Boga, i da su naučavali ili došli da ljude pozovu na suštinski istu vjeru ili istinu: da ne prihvataju lažne bogovoe, idole, kumire, lažna božanstva osim Jednog, Živog Boga koji je iznad svega, Stvoritelja, Uzdržavatelja i Rastvaratelja, Kojem niko ravan nije.

Njihovi životi, njihove sudbine su različite, ali misija je suštinski ista.

To je za muslimane.

Za većinu kršćana, odnosno hrišćana, Isus je Bog, odnosno Sin Božiji, a Muhamed je lažni prorok, pobunjeni kardinal, prepisivač i plagijator Svetog pisma, sotonin sluga, itd.

Dakle ogromna je razlika u tome kako muslimani vide Muhameda i Isusa, a kako kršćani/hrišćani vide Muhameda i Isusa.

Ovo ono naprvu...

[tranquil]

Iz nekog neutralnog konteksta, čisto poredeći život (šta znamo o tome, naročito za Isusa, koji je maglovitija historijska figura) i vjerovanja, Muhamedov i Isusov život (mislim naravno na dio života u kojima su bili aktivni misionari) je sličan kada se poredi Muhamedov mekanski misionarski period sa Isusovim kompletnim misionarskim periodom. Sličnosti iz tog perioda su:
- uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja (oba su bili manjina među neprijateljski nastrojenim pripadnika dominantne religije)
- određeni broj pozitivnih poruka koje su dosta kritikovale tadašnje vladajuće sisteme vjerovanja i na konkretnom mjestu i vremenu raširenu praksu koja proizilazi iz vladajućih dogmi (trgovina u hramu, kamata, zakopavanje prvorođene ženske djece, pretjerana alkoholiziranost)
- jezive prijetnje drugim svijetom i drugi povremeni verbalni nasilni ispadi
- pokušaj da se promijene lokalni sistemi vjerovanja mirnim putem i ne mijenja svjetovna vlast nasilno (caru carevo)
- dosta pričaju u kratkim, nadahnutim, efektnim propovijedima, koristeći izreke i poslovice

Razlike u tom periodu takođe postoje npr.
- Muhamed pruža ruku u početku svima (čak i mnogobošcima) da promijene stranu, Isus se ekskluzivno drži svog plemena
- život Isusa u celibatu nasuprot porodičnom životu Muhameda (koji je u to vrijeme imao samo jednu ženu)

Poslije hidžre i dobijanja vlasti, Muhamedov se pristup misiji i način vladanja dosta mijenja, ne uvijek naglo nego postepeno, ali ipak tako da na kraju završava sa mnogo više razlika od Isusa. Na Muhamedovom primjeru, hipotetički govoreći naravno, možemo vidjeti kako bi se možda odvijao život Isusa da je uspio u svom naumu da preuzme vlast u hebrejskoj vjerskoj zajednici u Judeji.

[patriot_1]

U prvoj se recenici diskvalifikujes iz ozbiljne diskusije, Muhammed a.s. je Bozji rob i poslanik, kakav crni prorok

„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.

Vidimo da Gospodin obećava da će podignuti odnosno poslati proroka narodu koji će doći poslije Mojsija, ali proroka između njihove braće. Šta znače ove riječi „između njihove braće“ i na koju se braću ovdje misli?! Ibrahim, a.s., (u daljem tekstu Abraham – živio prije Mojsija), onaj koji je i otac svih proroka (tj. iz njegove loze svi drugi dolaze), je imao dvije žene:
http://medzlis-zvornik.info/v2/index.ph ... bliji.html
>Onda ili ja neznam pravu istinu o proroku Muhamedu ili ti,ovdje vidimo da JE prorok!

[patriot_1]

Oba su proroci složit će se svaki Musliman.
Mnogi Kršćani smatraju Muhameda lažnim prorokom a bome i Muslimani misle to za Isusa jer je tvrdio da je Sin Božji!
No,reći će da On to nije nikad za sebe rekao nego su prvi Kršćani lagali da je rekao!
Evo što o razlikama piše Muslimanka koja je prešla na Kršćanstvo!
http://--- no links ---/vjera/duhovnost/isus-krist-i-muhamed-evo-po-cemu-se-razlikuju-kome-ces-od-njih-dvojice-vjerovati-105349/

Šta, muslimani misle da je Isus lažni prprok jer jer je tvrdio za sebe da je Božiji Sin? Ništa ne kontam...

Muslimani vjeruju da su obojica, i Muhammed i Isus, neka je Božiji mir na njih, jednaki, da su obojica bili Božji poslanici, Božije glasonoše, poslani od istog Boga, jednog Boga, i da su naučavali ili došli da ljude pozovu na suštinski istu vjeru ili istinu: da ne prihvataju lažne bogovoe, idole, kumire, lažna božanstva osim Jednog, Živog Boga koji je iznad svega, Stvoritelja, Uzdržavatelja i Rastvaratelja, Kojem niko ravan nije.

Njihovi životi, njihove sudbine su različite, ali misija je suštinski ista.

To je za muslimane.

Za većinu kršćana, odnosno hrišćana, Isus je Bog, odnosno Sin Božiji, a Muhamed je lažni prorok, pobunjeni kardinal, prepisivač i plagijator Svetog pisma, sotonin sluga, itd.

Dakle ogromna je razlika u tome kako muslimani vide Muhameda i Isusa, a kako kršćani/hrišćani vide Muhameda i Isusa.

Ovo ono naprvu...

Pa nekako mi se čini da nismo u nesuglasju!
Dakle,Isus tvrdi da je Božji sin!Muslimani tvrde da Bog nemože imati sina!Ili laže Isus ili oni koji su pisali Evanđelja!Definitivno,Isus kršćana i Isa Muslimana su podosta različiti!

[mishic]

Kruška i jabuka - slićnosti i razlike!??

[patriot_1]

Iz nekog neutralnog konteksta, čisto poredeći život (šta znamo o tome, naročito za Isusa, koji je maglovitija historijska figura) i vjerovanja, Muhamedov i Isusov život (mislim naravno na dio života u kojima su bili aktivni misionari) je sličan kada se poredi Muhamedov mekanski misionarski period sa Isusovim kompletnim misionarskim periodom. Sličnosti iz tog perioda su:
- uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja (oba su bili manjina među neprijateljski nastrojenim pripadnika dominantne religije)
- određeni broj pozitivnih poruka koje su dosta kritikovale tadašnje vladajuće sisteme vjerovanja i na konkretnom mjestu i vremenu raširenu praksu koja proizilazi iz vladajućih dogmi (trgovina u hramu, kamata, zakopavanje prvorođene ženske djece, pretjerana alkoholiziranost)
- jezive prijetnje drugim svijetom i drugi povremeni verbalni nasilni ispadi
- pokušaj da se promijene lokalni sistemi vjerovanja mirnim putem i ne mijenja svjetovna vlast nasilno (caru carevo)
- dosta pričaju u kratkim, nadahnutim, efektnim propovijedima, koristeći izreke i poslovice

Razlike u tom periodu takođe postoje npr.
- Muhamed pruža ruku u početku svima (čak i mnogobošcima) da promijene stranu, Isus se ekskluzivno drži svog plemena
- život Isusa u celibatu nasuprot porodičnom životu Muhameda (koji je u to vrijeme imao samo jednu ženu)

Poslije hidžre i dobijanja vlasti, Muhamedov se pristup misiji i način vladanja dosta mijenja, ne uvijek naglo nego postepeno, ali ipak tako da na kraju završava sa mnogo više razlika od Isusa. Na Muhamedovom primjeru, hipotetički govoreći naravno, možemo vidjeti kako bi se možda odvijao život Isusa da je uspio u svom naumu da preuzme vlast u hebrejskoj vjerskoj zajednici u Judeji.

Ja u Isusovom djelovanju ne vidim ništa nasilno!Dapače"Okreni drugi obraz"..."Ljubi neprijatelje svoje" "Ne vraćaj zlo za zlo","Oprosti svom bratu 77puta".
priča o milosrdnom Samarijancu",!

[tranquil]

Iz nekog neutralnog konteksta, čisto poredeći život (šta znamo o tome, naročito za Isusa, koji je maglovitija historijska figura) i vjerovanja, Muhamedov i Isusov život (mislim naravno na dio života u kojima su bili aktivni misionari) je sličan kada se poredi Muhamedov mekanski misionarski period sa Isusovim kompletnim misionarskim periodom. Sličnosti iz tog perioda su:
- uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja (oba su bili manjina među neprijateljski nastrojenim pripadnika dominantne religije)
- određeni broj pozitivnih poruka koje su dosta kritikovale tadašnje vladajuće sisteme vjerovanja i na konkretnom mjestu i vremenu raširenu praksu koja proizilazi iz vladajućih dogmi (trgovina u hramu, kamata, zakopavanje prvorođene ženske djece, pretjerana alkoholiziranost)
- jezive prijetnje drugim svijetom i drugi povremeni verbalni nasilni ispadi
- pokušaj da se promijene lokalni sistemi vjerovanja mirnim putem i ne mijenja svjetovna vlast nasilno (caru carevo)
- dosta pričaju u kratkim, nadahnutim, efektnim propovijedima, koristeći izreke i poslovice

Razlike u tom periodu takođe postoje npr.
- Muhamed pruža ruku u početku svima (čak i mnogobošcima) da promijene stranu, Isus se ekskluzivno drži svog plemena
- život Isusa u celibatu nasuprot porodičnom životu Muhameda (koji je u to vrijeme imao samo jednu ženu)

Poslije hidžre i dobijanja vlasti, Muhamedov se pristup misiji i način vladanja dosta mijenja, ne uvijek naglo nego postepeno, ali ipak tako da na kraju završava sa mnogo više razlika od Isusa. Na Muhamedovom primjeru, hipotetički govoreći naravno, možemo vidjeti kako bi se možda odvijao život Isusa da je uspio u svom naumu da preuzme vlast u hebrejskoj vjerskoj zajednici u Judeji.

Ja u Isusovom djelovanju ne vidim ništa nasilno!Dapače"Okreni drugi obraz"..."Ljubi neprijatelje svoje" "Ne vraćaj zlo za zlo","Oprosti svom bratu 77puta".
priča o milosrdnom Samarijancu",!

Zato sam i rekao "uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja". Nije "potpuno suzdržavanje od fizičkog nasilja" samo zbog istjerivanja trgovaca iz hrama.

[irac300]

Za obojicu se veže kult ličnosti, za jednog čak i božanstvo, dok i drugi lagano ulazi u taj rang. Za jednog se zna da je postojao, za drugog nijedan jedini vjerodostojan zapis ne postoji.

[patriot_1]

Iz nekog neutralnog konteksta, čisto poredeći život (šta znamo o tome, naročito za Isusa, koji je maglovitija historijska figura) i vjerovanja, Muhamedov i Isusov život (mislim naravno na dio života u kojima su bili aktivni misionari) je sličan kada se poredi Muhamedov mekanski misionarski period sa Isusovim kompletnim misionarskim periodom. Sličnosti iz tog perioda su:
- uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja (oba su bili manjina među neprijateljski nastrojenim pripadnika dominantne religije)
- određeni broj pozitivnih poruka koje su dosta kritikovale tadašnje vladajuće sisteme vjerovanja i na konkretnom mjestu i vremenu raširenu praksu koja proizilazi iz vladajućih dogmi (trgovina u hramu, kamata, zakopavanje prvorođene ženske djece, pretjerana alkoholiziranost)
- jezive prijetnje drugim svijetom i drugi povremeni verbalni nasilni ispadi
- pokušaj da se promijene lokalni sistemi vjerovanja mirnim putem i ne mijenja svjetovna vlast nasilno (caru carevo)
- dosta pričaju u kratkim, nadahnutim, efektnim propovijedima, koristeći izreke i poslovice

Razlike u tom periodu takođe postoje npr.
- Muhamed pruža ruku u početku svima (čak i mnogobošcima) da promijene stranu, Isus se ekskluzivno drži svog plemena
- život Isusa u celibatu nasuprot porodičnom životu Muhameda (koji je u to vrijeme imao samo jednu ženu)

Poslije hidžre i dobijanja vlasti, Muhamedov se pristup misiji i način vladanja dosta mijenja, ne uvijek naglo nego postepeno, ali ipak tako da na kraju završava sa mnogo više razlika od Isusa. Na Muhamedovom primjeru, hipotetički govoreći naravno, možemo vidjeti kako bi se možda odvijao život Isusa da je uspio u svom naumu da preuzme vlast u hebrejskoj vjerskoj zajednici u Judeji.

Ja u Isusovom djelovanju ne vidim ništa nasilno!Dapače"Okreni drugi obraz"..."Ljubi neprijatelje svoje" "Ne vraćaj zlo za zlo","Oprosti svom bratu 77puta".
priča o milosrdnom Samarijancu",!

Zato sam i rekao "uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja". Nije "potpuno suzdržavanje od fizičkog nasilja" samo zbog istjerivanja trgovaca iz hrama.

Da li je to bilo loše?Umjesto da je Hram mjesto za molitvu,oni tamo mjenjačnicu napraviše!Samo ih je potjerao,nikog nije ni ubio ni udario,samo je bičem mahao!

[bude]

U prvoj se recenici diskvalifikujes iz ozbiljne diskusije, Muhammed a.s. je Bozji rob i poslanik, kakav crni prorok

„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.

Vidimo da Gospodin obećava da će podignuti odnosno poslati proroka narodu koji će doći poslije Mojsija, ali proroka između njihove braće. Šta znače ove riječi „između njihove braće“ i na koju se braću ovdje misli?! Ibrahim, a.s., (u daljem tekstu Abraham – živio prije Mojsija), onaj koji je i otac svih proroka (tj. iz njegove loze svi drugi dolaze), je imao dvije žene:
http://medzlis-zvornik.info/v2/index.ph ... bliji.html
>Onda ili ja neznam pravu istinu o proroku Muhamedu ili ti,ovdje vidimo da JE prorok!

Tu samo vidimo da ne citas ono sto pise, referiraju se na Bibliju, a kako znamo njen sadrzaj je upitan.

[patriot_1]

Za obojicu se veže kult ličnosti, za jednog čak i božanstvo, dok i drugi lagano ulazi u taj rang. Za jednog se zna da je postojao, za drugog nijedan jedini vjerodostojan zapis ne postoji.

Postoje mnogi!Zašto Novi Zavjet nebi bio vjerodostojan?Pisali su ga njegovi slušatelji i promatrači,osobe koje su tri g. bile sa njim dan i noć!
Izvanbiblijski izvori

Za nekoga tko bi i dalje sumnjao u vjerodostojnost izvora koji nastaju u kršćanskom miljeu, vjerojatno će snažnije biti svjedočanstvo nekršćanskih izvora koje ovdje donosimo kronološki.

Prva povijesna svjedočanstva o Isusu i događajima oko njega donosi židovski vojskovođa u Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je potom prešao na rimsku stranu i nastojao Rimljanima približiti Židove, njihovu povijest i njihova vjerovanja. Riječ je o Josipu Flaviju koji je živio od oko 37. do oko 103. godine. U svome djelu „Židovske starine“ pisanom 93. ili 94. godine on neizravno govori o Isusu kad spominje nezakonito kamenovanje apostola Jakova, tadašnjeg predvodnika jeruzalemske kršćanske zajednice. Flavije ondje piše: „Hanan […] sazva Sanhedrin te onamo predvede brata Isusa zvanog Krista, imenom Jakova, optuživši ga da je prekršio Zakon i osudivši ga na kamenovanje“ (Ant. XX, 200). U drugom odlomku Josip Flavije spominje i Ivana Krstitelja i njegovo mučeništvo (Ant. XVIII, 116-119), o čemu izvješćuju i evanđelja. Najpoznatiji je tekst onaj koji se obično naziva Testimonium flavianum, a nalazi se također u Flavijanovim Židovskim starinama. Ondje se kaže: „Negdje u to vrijeme bio je Isus, mudar čovjek, ako ga uopće valja nazivati čovjekom. Bio je tvorac čudesnih djela, učitelj ljudi koji rado prihvaćaju istinu, te je privukao uza se mnoge Židove i mnoge Grke. On je bio Krist. I kad je Pilat, nakon što su ga ugledni ljudi među nama prijavili, kaznio križem, nije nestalo onih koji su ga od početka ljubili. On im se ukazao trećega dana ponovno živ, budući da su već božanski proroci bili navijestili ove i tisuće drugih čudesa vezanih uza nj. Još i danas nije nestalo plemena onih koji se po njemu nazivaju kršćanima“ (Ant. XVIII, 63-64). Ipak, ovaj posljednji odlomak barem djelomično odaje kasnije dodatke nekoga kršćanskoga autora pa se ne bi mogao u cijelosti držati vjerodostojnim. Možda bi se kao autentičan tekst trebao prihvatiti onaj koji je došao u arapskoj inačici, sadrži iste informacije, ali ne i kršćansku točku gledišta. Unatoč ovim nedoumicama, Josip Flavije ostaje i temeljem prvoga navedenoga odlomka izvor koji svjedoči o postojanju povijesnoga Isusa.

Drugi je izvor svjedočanstvo Kornelija Tacita, rimskoga povjesničara koji je živio od 54. do 119. godine. Bio je pretor, govornik i prokonzul Azije, a oko 112. godine napisao je 16 knjiga ljetopisa poznatih kao Annali. U njima je opisana rimska povijest od 14. godine s Augustom, pa do Neronove smrti 68. godine. Kad govori o požaru koji je 64. godine zahvatio Rim, Tacit piše: „Stoga, kako bi zatomio govorkanje [da je on sam zapalio Rim], Neron je okrivio i podvrgnuo teškim kaznama one koje je narod, ne podnoseći ih zbog njihove različitosti, nazivao kršćanima. Izvor je toga imena bio Krist, koji je pod carem Tiberijem bio osuđen na mučilo od strane prokuratora Poncija Pilata“ (Ann. XV, 44). U nastavku Tacit spominje kako je velik broj kršćana bio u samom Rimu, a njihovo vjerovanje drži praznovjerjem. Poznato je da je Tacit bio vrlo pažljiv u prikupljanju podataka, pa je tako moralo biti i ovdje gdje spominje Krista.

Plinije Mlađi koji je živio od 61. do 112. ili 113. godine ostavio je veliku zbirku pisama uglavnom iz razdoblja kad je bio upravitelj Bitinije u zadnje tri godine svoga života. U jednom od tih pisama on se obraća Trajanu tražeći naputke kako da se odnosi prema kršćanima u Bitiniji i Pontu. U zbirci je sačuvan i Trajanov odgovor. Iz ove prepiske vidljivo je da su postojali sudski procesi protiv kršćana, ali ni Plinije Mlađi ni Trajan nisu bili skloni općem progonu kršćana. Ipak, ovaj izvor ne govori izričito o Kristu, osim kao o nekomu kome su ovi kršćani upravljali svoje molitve ili su prilikom rimskih procesa protiv njih morali prokleti njegovo ime.

Svetonije koji je živio otprilike od 70. do 126. godine, bio je arhivar, tajnik i bibliotekar cara Hadrijana do 122. godine. Oko 120. godine u svome djelu „Život dvanaestorice careva“ dvaput spominje kršćane. Za povijesnost Isusa važan je tekst koji govori o caru Klaudiju: „Izgnao je iz Rima Židove koji su po Krestovu poticanju bili uzrokom nereda“ (Vita Claudii XXIII, 4). Ne treba iznenaditi što Krista ovdje naziva Krestom, jer su se u to vrijeme grčke riječi hrestos (dobar, izvrstan) i hristos (pomazanik, mesija) izgovarale jednako.

Kršćanski filozof i mučenik, sveti Justin, oko 160. godine napisao je „Dijalog s Trifonom“ Židovom u kojem donosi upozorenje koje su palestinski Židovi uputili Židovima u dijaspori u kojem se kaže: „Podiglo se krivovjerje bez Boga i bez Zakona od strane nekoga Isusa, galilejskoga nametljivca. Nakon što smo ga razapeli njegovi su učenici noću ukrali tijelo iz groba gdje je bio pokopan nakon što su ga skinuli s križa, pa varaju ljude govoreći da je uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo“ (Tryph. CVIII, 2).

Ovo je zgodno mjesto da se spomenu i ostala židovska svjedočanstva. Osobito je zanimljiv tekst babilonskoga Talmuda: „Predaja kaže: u petak o večeri Priprave obješen je Isus (neki rukopisi ovdje dodaju „Nazarećanin“). Glasnik je četrdeset dana izlazio pred njim: ‘On će biti kamenovan jer je sudjelovao u magiji i zavodio Izraela. Tkogod bi znao što u njegovu korist neka dođe i svjedoči za njega.’ No, nisu našli ništa u njegovu korist, pa su ga objesili u petak u večer Priprave. Ula reče: ‘Vjeruješ li da je on bio netko u čiju bi se korist moglo nešto očekivati? On je bio promicatelj idolopoklonstva, a Milosrdni je rekao: ‘Ne smiješ imati milosrđa i pokriti njegov grijeh!’. S Isusom je bilo drugačije, jer je bio blizu kraljevstvu” (Sanhedrin B, 43b). Valja ipak reći da oko ovog odlomka postoje i neke dvojbe, kao i oko ostalih nekoliko mjesta koja bi se u Talmudu mogla odnositi na Krista.
C/P

[patriot_1]

U prvoj se recenici diskvalifikujes iz ozbiljne diskusije, Muhammed a.s. je Bozji rob i poslanik, kakav crni prorok

„Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim.

Vidimo da Gospodin obećava da će podignuti odnosno poslati proroka narodu koji će doći poslije Mojsija, ali proroka između njihove braće. Šta znače ove riječi „između njihove braće“ i na koju se braću ovdje misli?! Ibrahim, a.s., (u daljem tekstu Abraham – živio prije Mojsija), onaj koji je i otac svih proroka (tj. iz njegove loze svi drugi dolaze), je imao dvije žene:
http://medzlis-zvornik.info/v2/index.ph ... bliji.html
>Onda ili ja neznam pravu istinu o proroku Muhamedu ili ti,ovdje vidimo da JE prorok!

Tu samo vidimo da ne citas ono sto pise, referiraju se na Bibliju, a kako znamo njen sadrzaj je upitan.

Referiram se na Islamsku stranicu u kojoj jasno piše da je Muhamed prorok!

[bude]

Pa je li citas uopste sta tamo pise, u samom naslovu stoji "Muhammed a.s. u Bibliji", ja nikada nisam cuo da neko Poslanika naziva prorokom niti mu je uloga bila da nesto prorice vec da prenese Boziju objavu

[tranquil]

Ja u Isusovom djelovanju ne vidim ništa nasilno!Dapače"Okreni drugi obraz"..."Ljubi neprijatelje svoje" "Ne vraćaj zlo za zlo","Oprosti svom bratu 77puta".
priča o milosrdnom Samarijancu",!

Zato sam i rekao "uglavnom suzdržavanje od fizičkog nasilja". Nije "potpuno suzdržavanje od fizičkog nasilja" samo zbog istjerivanja trgovaca iz hrama.

Da li je to bilo loše?Umjesto da je Hram mjesto za molitvu,oni tamo mjenjačnicu napraviše!Samo ih je potjerao,nikog nije ni ubio ni udario,samo je bičem mahao!

Ja sud nisam dao da li je loše ili nije, samo sam stavio ovaj podatak za koji ti svakako vjeruješ da je tačan, kao dio odgovora na tvoje pitanje.

A ako hoćeš moj sud o tome, evo ti ga. "Da li je to bilo loše" je klizav teren u kom se brzo dođe od "da li je loše mahati bičem na zle ljude" do "da li je loše skidati glave onima koje neko proglasi zlim ljudima". Po tom principu funkcionira svaki vjerski fanatik i dan danas, šta god radi, bez obzira kako izgledalo ljudima koji nisu fanatici, on radi sa odobrenjem vlastite savjesti i opravdava svoj čin tim pitanjem "pa da li je loše uništavati zlo paljevinom i rezanjem udova". Moj sud je da je loše, čak i u Isusovom slučaju. Da je istjerao trgovce snagom svojih uvjerenja, efektnim govorom koji bi im promijenio uvjerenja, a ne mahanjem bičem, bio bih impresioniran, a i on bi se spasio kazne koja je sljedila upravo zbog tog akta bogohuljenja u hramu, zbog čega je službeno uhapšen i osuđen - naravno, ako vjerujemo evanđeljima. Ovako, uz svo to mahanje bičem, nisam impresioniran.

[patriot_1]

tranquil

Jednom sam bio na ponoćki,katolička crkva,dok je misa trajala tri teenagera otraga galame i smetaju!Vjerovatno pripiti ili nadrogirani ili jednostavno nemaju veze sa vhjerom ali roditelji im rekoše da bi trebali bar za ponoćku sa njima ići u crkvu!Svećenik pogleda u đakona a ovaj ode do njih i istjera ih van!
Ni to ti se nebi svidjelo?Da sam Isus i dođem na misu gdje su prva mjesta zauzeli bogati tajkuni koji žive na račun sirotinje(žive u dvorcima kao Todorić a radnici njegovi nemaju za kruh) vjerovatno bi ih ljutito ili istjerao van ili bih ih protjerao u stražnje klupe a ovu sirotinju preselio na njihova mjesta!
U crkvi ili hramu trebaju imati mjesto oni koji tu dolaze Boga radi a ne zarade na mjenjanju novaca!

[SamoVasGledam]

Isus je bio devica, Muhamed seks manijak.

[tranquil]

tranquil

Jednom sam bio na ponoćki,katolička crkva,dok je misa trajala tri teenagera otraga galame i smetaju!Vjerovatno pripiti ili nadrogirani ili jednostavno nemaju veze sa vhjerom ali roditelji im rekoše da bi trebali bar za ponoćku sa njima ići u crkvu!Svećenik pogleda u đakona a ovaj ode do njih i istjera ih van!
Ni to ti se nebi svidjelo?Da sam Isus i dođem na misu gdje su prva mjesta zauzeli bogati tajkuni koji žive na račun sirotinje(žive u dvorcima kao Todorić a radnici njegovi nemaju za kruh) vjerovatno bi ih ljutito ili istjerao van ili bih ih protjerao u stražnje klupe a ovu sirotinju preselio na njihova mjesta!
U crkvi ili hramu trebaju imati mjesto oni koji tu dolaze Boga radi a ne zarade na mjenjanju novaca!

Zaboravio si pomenuti kako je đakon koristio bič. Ili nije?

Mi obični ljudi koristimo riječi (kao đakon u tvom primjeru), ili policiju ako je ekstremniji slučaj, ili ljude koji su plaćeni za to (privatne sigurnosne agencije) da odstranimo ljude koji prave nered, i tek u nedostatku gornjih metoda (ili zbog njihove neefikasnosti) preuzimamo stvari u svoje ruke i rješavamo situaciju iznuđenim nasiljem. Isus je, kao sin Božiji (u toj verziji priče o kojoj sada raspravljamo) imao na svojoj strani nešto što mi obični ljudi nemamo: riječ Božiju. Međutim, umjesto riječi Božije, on je izvukao bič. Ponašao se isto kao da Božija riječ nije djelotvorna. Ko bi rekao, možda je znao nešto što mi ne znamo.

Sve u svemu, kao što sam ranije rekao, nisam impresioniran.

[insomnia78]

Ne misli se na tu vrstu proricanja kada se kaze prorok. Ne provaljujte se

[patriot_1]

tranquil

Jednom sam bio na ponoćki,katolička crkva,dok je misa trajala tri teenagera otraga galame i smetaju!Vjerovatno pripiti ili nadrogirani ili jednostavno nemaju veze sa vhjerom ali roditelji im rekoše da bi trebali bar za ponoćku sa njima ići u crkvu!Svećenik pogleda u đakona a ovaj ode do njih i istjera ih van!
Ni to ti se nebi svidjelo?Da sam Isus i dođem na misu gdje su prva mjesta zauzeli bogati tajkuni koji žive na račun sirotinje(žive u dvorcima kao Todorić a radnici njegovi nemaju za kruh) vjerovatno bi ih ljutito ili istjerao van ili bih ih protjerao u stražnje klupe a ovu sirotinju preselio na njihova mjesta!
U crkvi ili hramu trebaju imati mjesto oni koji tu dolaze Boga radi a ne zarade na mjenjanju novaca!

Zaboravio si pomenuti kako je đakon koristio bič. Ili nije?

Mi obični ljudi koristimo riječi (kao đakon u tvom primjeru), ili policiju ako je ekstremniji slučaj, ili ljude koji su plaćeni za to (privatne sigurnosne agencije) da odstranimo ljude koji prave nered, i tek u nedostatku gornjih metoda (ili zbog njihove neefikasnosti) preuzimamo stvari u svoje ruke i rješavamo situaciju iznuđenim nasiljem. Isus je, kao sin Božiji (u toj verziji priče o kojoj sada raspravljamo) imao na svojoj strani nešto što mi obični ljudi nemamo: riječ Božiju. Međutim, umjesto riječi Božije, on je izvukao bič. Ponašao se isto kao da Božija riječ nije djelotvorna. Ko bi rekao, možda je znao nešto što mi ne znamo.

Sve u svemu, kao što sam ranije rekao, nisam impresioniran.

To se od tebe niti ne očekuje!
Ne piše da je ikog udario bičem!No da je bio ljut na zlouporabu bogoštovlja i nepoštivanja svetog mjesta svakako je!S pravom!

[tranquil]

Jednom sam bio na ponoćki,katolička crkva,dok je misa trajala tri teenagera otraga galame i smetaju!Vjerovatno pripiti ili nadrogirani ili jednostavno nemaju veze sa vhjerom ali roditelji im rekoše da bi trebali bar za ponoćku sa njima ići u crkvu!Svećenik pogleda u đakona a ovaj ode do njih i istjera ih van!
Ni to ti se nebi svidjelo?Da sam Isus i dođem na misu gdje su prva mjesta zauzeli bogati tajkuni koji žive na račun sirotinje(žive u dvorcima kao Todorić a radnici njegovi nemaju za kruh) vjerovatno bi ih ljutito ili istjerao van ili bih ih protjerao u stražnje klupe a ovu sirotinju preselio na njihova mjesta!
U crkvi ili hramu trebaju imati mjesto oni koji tu dolaze Boga radi a ne zarade na mjenjanju novaca!

Zaboravio si pomenuti kako je đakon koristio bič. Ili nije?

Mi obični ljudi koristimo riječi (kao đakon u tvom primjeru), ili policiju ako je ekstremniji slučaj, ili ljude koji su plaćeni za to (privatne sigurnosne agencije) da odstranimo ljude koji prave nered, i tek u nedostatku gornjih metoda (ili zbog njihove neefikasnosti) preuzimamo stvari u svoje ruke i rješavamo situaciju iznuđenim nasiljem. Isus je, kao sin Božiji (u toj verziji priče o kojoj sada raspravljamo) imao na svojoj strani nešto što mi obični ljudi nemamo: riječ Božiju. Međutim, umjesto riječi Božije, on je izvukao bič. Ponašao se isto kao da Božija riječ nije djelotvorna. Ko bi rekao, možda je znao nešto što mi ne znamo.

Sve u svemu, kao što sam ranije rekao, nisam impresioniran.

To se od tebe niti ne očekuje!
Ne piše da je ikog udario bičem!No da je bio ljut na zlouporabu bogoštovlja i nepoštivanja svetog mjesta svakako je!S pravom!

Kao osoba je mogao bolje riješiti. Kao Božiji sin, za kakvog se izdavao, mogao je MNOGO BOLJE riješiti. Poenta nije da li je trebao to uraditi ili nije. Poenta je u tome da je u ovom slučaju bila prijetnja nasiljem, ili pokušaj nasilnog čina, što je čak i bez pada tog biča na bilo čija leđa u strogom kontrastu sa porukom o okretanju drugg obraza, i kao takav Isus pada pod ono što sam originalno rekao, "UGLAVNOM suzdržavanje od fizičkog nasilja".

[Dope_Man]

Uzalud ti trud tranquil, ovi veliki vjernici na forumu su davno pokazali da ce svaki zlocin pocinjen od strane licnosti iz njihove religije, ili samo pravila koja dozvoljavaju nasilje, rado opravdavati do besvjesti.

[Nurudin]

Nemamo nikakvih relevantnih dokaza da je Isus postojao i to ozbiljniji istoričari neće ni uzeti u
razmatranje , osim kao biblijski narativ, mitološko biće koje postoji samo u glavama kršćana.
S druge strane, niko ozbiljan ne osporava Muhamedovo a.s. postojanje i što je još zanimljivije
da on potvrđuje postojanje Isusovo..
Dakle, imamo izmišljenog Isusa u kršćanskoj dogmi , koji ima nekakav , u najmanju ruku čudan sklop ličnosti
u kojoj je on otac-sin-svetiduh i predstavljen je kao ljubav i to tek u poodmaklom, kasnijem kršćanstvu, a prije
tog svega tri u jedan principa, je bio okrutni Jahwe..
S druge strane Isus kojeg nam Muhamed a.s. predstavlja je puno jednostavniji i normalniji , bez te šizofrene podjele