Islam i terorizam!

[zagortenej]

Ovo sa Qardawijem je pokazalo to da i kad ne postoje hadisi, čak šta više postoje suprotni
hadisi od onoga što ti želiš ozakoniti ...nema veze. Dakle bili hadisi ili ne ako neko želi, on će da
"protumači" šta mu je ćejf.

nije to tumačenje po svom ćejfu, nego su učenjaci/ulema nasljednici poslanika. i ako učenjak donese neku fetvu i pogodi, ima 2 nagrade, a ako ne pogodi onda ima samo jednu.
A ionako samo Allah najbolje zna.

[insomnia78]

Sega je ovo. Kad ti sam protumacis neke stvari vezano za islam onda ti kazu "Ne moze to tako, to je izvadjeno iz konteksta. Ne znas ti arapski, ne razumijes. Postoje ljudi koji studiraju to. Ulema..." Kad jedan od takvih i to jako visoko pozicioniran protumaci nesto onda on nije nikome autoritet

Ko sto kolega forumas jednom rece za 'omeinija "lupetanje senilnog starca" do kojega niko ne drzi

[Nurudin]

U kojim hadisima se potiču ili bar spominju samoubilački napadi??
Postoje samo hadisi o tome da je samoubistvo grijeh koji izvodi iz vjere...
Dakle, u slučaju samoubilačkih napada , hadisi mogu samo pomoći da ih se spriječi..
Kao što nisu muslimani izmislili samoubilačke napade , tako ni Qardawi nije nikome autoritet, osim na arapskom
poluostrvu.
Znači, postoje samo hadisi o striktnoj zabrani samoubistva. Ko izvrši samoubistvo, makar trpio najveće muke
doslovne, fizičke , on se ne smatra muslimanom.

Ovjasnjeno je i to. Samoubilacki napad se u ovom slucaju ne smatra samoubistvom nego zrtvovanjem. Znaci nisi se ukoko da prekratis sebi muke ili sta vec nego se zrtvujes za visi cilj

Vidio sam šta piše...ali jednostavno to je klasični salto mortale .
Qardawi je napravio presedan , da postoji neki vrhovni islamski ustavni sud, on sam bi bio osuđen zbog toga.
Međutim, ne postoji ...i samim time svako može da radi šta nađe za shodno i tumači kako mu paše, bili hadisi
ili ne .

[asurbanipal]

Mark Durie, naučnik i istraživač lingvistike i islama na školi teologije u Melbourneu, izvještava nas o jednom članku koji je objavljen u Independent Journalu, da je "islam prvi put nazvan 'vjera mira' poprilično kasno, u 1930.-oj godini, u naslovu jedne knjige koja je objavljena u Indiji. No, fraza se sporo primala, ali se 1970.-ih godina sve češće pojavljuje u izdanjima koja su muslimani pisali za čitatelje."

Bez obzira na to da li se neko slaže sa time da se ova izreka pojavila u 20.-om vijeku, ne postoji nikakva sumnja u činjenicu da u Kur'anu nikada nije rečeno: "islam je vjera mira", nit se to spominje u navodima o Muhammedu. Ova neuobičajena nedoumica možda potiče od druge, često ponavljane tvrdnje, da riječ islam znači "mir". To nije tačno. Arapska riječ islam znači "predati se", iako je srodna sa rječju "selam"[1], koja znači mir. Durie razjašnjava prirodu ove srodnosti i porijeklo riječi islam: "Riječ islam bazirana je na vojnoj metafori. Dolazi od riječi "aslama - predati se", i njeno primarno značenje je da se neko osigura (aslama) predajom. Dakle, izvorno značenje je da je musliman neko ko se predao u boju.

U islamskoj zajednici poučavani smo da "predaja" islama znači podvrgavanje naše volje i našeg života Bogu. Ja bih zagovarao da je ovo časno i da nema konotacije nasilja. No, tvrdnja da riječ islam označava mir, u nedostatku nasilja nije tačna. Islam označava mir nakon nasilja, ili pod prijetnjom istog. Sudeći po islamskoj tradiciji, vidimo da je i Muhammed sam tako koristio riječ. Njegovo poznato upozorenje susjednim plemenima glasi: "Aslim taslam", dakle: "Ako se predate, imat ćete mir." To je bila igra riječima, jer "aslim" također podrazumijeva prelaženje na islam: "Ako promijenite vjeru, bit ćete sigurni kroz svoju predaju."

Dakle, riječ islam označava mir koji dolazi predajom. Miroljubive muslimanske zajednice tu predodžbu danas predstavljaju kao duhovni mir sa Allahom, ali izvori o Muhammedovom životu ukazuju da je pojam predaje korišten u vojnim kontekstima.

Pristup koji je pozvaniji da da odgovor na pitanje da li je islam "vjera mira", jeste život i nauk Poslanika. Kur'an i tradicije Poslanika islama mnogo su određenije nego etimologija riječi islam.
Niko sa iskrenošću ne može negirati prisustvo nasilja u Kur'anu kao i u životu Poslanika islama. Počevši od onoga vremena kada je Muhammed imao dovoljno sljedbenika da bi se zaista mogli uspješno boriti, organizirao je napade i bojeve svake godine, sve do dana svoje smrti. Prema tvrdnjama Davida Cooka, koje iznosi u svojoj knjizi "Understanding Jihad", Muhammed je naredio, ili je lično učestvovao, u 86 ratova tokom svog vremena, dakle, to bi bilo oko devet ratova godišnje.

Kur'an u više navrata spominje ove pohode, i često ih opravdava. Npr., osmo poglavlje Kur'ana je o prvoj velikoj bici muslimana (Bitka na Bedru), i poučava da je Allah vodio muslimane, da ih je potakao da napadnu MekKance, da ih je podržavao melekima (anđelima), i da je on bio taj koji je pogubio Mekkance kroz muslimanske ruke. Ne može se izbjeći prisutnost, čak i slavljenje nasilja u ovome poglavlju ili drugdje kroz korijene i izvore islama.

Izgleda da su borbe muslimanske zajednice eskalirale i učestale pri kraju Muhammedovog života. Borbe se nisu zaustavile njegovom smrću, nego su se razbuktale do svjetskih razmjera. Odmah nakon smrti Poslanika islama izbili su Ratovi zbog Apostaze, potom ratovi protiv Bizanta, osvajanje Perzije, pa pohod na Egipat i dalje. U ova dva stoljeća nakon nastanka islama, muslimanska (arapska) osvajanja proširila su teritoriju od obala Atlantika sve do dalekih obala Indije. Najpoznatiji kompilatori hadisa skupili su, pred kraj ove ere, cijele knjige u kojima je dokumentirano Muhammedovo ponašanje u ovim ratnim vremenima. Islamski pravnici su nedugo zatim sistematično kodificirali šerijat, islamsko pravo, u kojem su cijele odjeljke jurispridencije posvetili pravilnom vođenju rata.

Zbog ovih razloga niko ne može tvrditi da je "islam vjera mira", u smislu da je ta religija historijski gledano lišena nasilja, to nije tačno ni u korijenima (izvorima) samim, ni u svjetskoj historiji. Izuzetak čini prvih 13 godina historije islama, dok nije bilo dovoljno muslimana za rat, islam je uvijek imao izričito prakticiranje ili doktrinu rata.




[1] Selam (S-L-M) ili Shalim, Shalem (Sh(Š)-L-M). Shin (Šin)-Lamed-Mem je je trokonsonantni korijen mnogih semitskih riječi, a mnoge od tih riječi se koriste kao imena. Korijen riječi prevodi se kao "Cijeli, siguran, netaknut, neozlijeđen, bez mane". Njen najstariji poznati oblik sadržan je u imenu Shalim, drevnog Boga sumraka iz Ugarita. Dakle, Shalim je bog iz panteona kanaanske religije koji se spominje u natpisima koji se nalaze u Ugarit-u (Ras Shamra) tj. u današnjoj Siriji. Shalim je također identificiran kao božanstvo koje predstavlja Veneru ili Večernju zvijezdu. Iz tog imena su izvedena i značenja kao: "biti siguran, u miru, smiren", dalje kao "blagostanje, zdravlje". Ime boga sumraka tj. Shalima nalazi se i u imenu grada Jerushalim (Jerusalem), a od njega su izvedena i imena kao: Selam, Salem, Selim, Sulejman (Solomon), Shlomo.

[harač]

cinjenica da islam ocito ima izrazeniju fasisticku fenomenologiju danas ne bi trebao biti presudan argument u ovoj raspravi

[asurbanipal]

cinjenica da islam ocito ima izrazeniju fasisticku fenomenologiju danas ne bi trebao biti presudan argument u ovoj raspravi

Svaka dogma, pa i islamska, vremenom se update -uje. Ta fašistička fenomenologija je posljedica dešavanja novijeg datuma, pod uticajem religijskih, ideoloških, ekonomskih, društvenih i političkih faktora. Poznato je da su neke muslimanske starješine, 1930-ih godina prošlog vijeka šurovale sa talijanskim fašistima i njemačkim nacistima, poglavito iz reda organizacije Muslimanske braće, Hasan el-Benna je pisao pisma Hitleru, zatim ne treba zaboraviti ni muftiju El-Huseinija i njegovu ulogu koju je odigrao, a bilo je i Bošnjaka (tada muslimana iz Bosne) iz reda građanstva, koji su simpatizirali gore spomenute idologije.

Zanimljivo je, kada smo se već dotakli novijih dešavanja i "palestinsko pitanje". Interesantno je da palestinski Arapi, koji su dočekali prve židovske doseljenike u Palestini, nisu gajili nikakve državotvorne ambicije, među njima nije postojao jači nacionalni identitet ni politički pokret. Otkako su muslimani ta područja zauzeli sredinom sedmoga vijeka, ondje nikad nije uspostavljena nikakva arapska država. Palestina je bila dijelom nekoliko muslimanskih imperija, i to uglavnom marginalni dio, nevažan i zapostavljen. Rijetka i kratkotrajna pridavanja važnosti Palestini i Jerusalemu bila su povezana s unutarmuslimanskim sukobima ili reakcijama na neke izvanjske pritiske, npr. za vladavine halife Abd ul-Malika ili Krstaških ratova. Posebno je Palestina bila zapostavljena za vrijeme Osmanske uprave. Međutim, u 20.-om vijeku "naknadna pamet" ima glavnu ulogu, pogotovo od sredine 20.-og vijeka i stvaranja i progašenja izraelske države, "palestinsko pitanje" sa religijske, ali i sa političke strane postaje krucijalno za ummet.

[patriot_1]

Mark Durie, naučnik i istraživač lingvistike i islama na školi teologije u Melbourneu, izvještava nas o jednom članku koji je objavljen u Independent Journalu, da je "islam prvi put nazvan 'vjera mira' poprilično kasno, u 1930.-oj godini, u naslovu jedne knjige koja je objavljena u Indiji. No, fraza se sporo primala, ali se 1970.-ih godina sve češće pojavljuje u izdanjima koja su muslimani pisali za čitatelje."

Bez obzira na to da li se neko slaže sa time da se ova izreka pojavila u 20.-om vijeku, ne postoji nikakva sumnja u činjenicu da u Kur'anu nikada nije rečeno: "islam je vjera mira", nit se to spominje u navodima o Muhammedu. Ova neuobičajena nedoumica možda potiče od druge, često ponavljane tvrdnje, da riječ islam znači "mir". To nije tačno. Arapska riječ islam znači "predati se", iako je srodna sa rječju "selam"[1], koja znači mir. Durie razjašnjava prirodu ove srodnosti i porijeklo riječi islam: "Riječ islam bazirana je na vojnoj metafori. Dolazi od riječi "aslama - predati se", i njeno primarno značenje je da se neko osigura (aslama) predajom. Dakle, izvorno značenje je da je musliman neko ko se predao u boju.

U islamskoj zajednici poučavani smo da "predaja" islama znači podvrgavanje naše volje i našeg života Bogu. Ja bih zagovarao da je ovo časno i da nema konotacije nasilja. No, tvrdnja da riječ islam označava mir, u nedostatku nasilja nije tačna. Islam označava mir nakon nasilja, ili pod prijetnjom istog. Sudeći po islamskoj tradiciji, vidimo da je i Muhammed sam tako koristio riječ. Njegovo poznato upozorenje susjednim plemenima glasi: "Aslim taslam", dakle: "Ako se predate, imat ćete mir." To je bila igra riječima, jer "aslim" također podrazumijeva prelaženje na islam: "Ako promijenite vjeru, bit ćete sigurni kroz svoju predaju."

Dakle, riječ islam označava mir koji dolazi predajom. Miroljubive muslimanske zajednice tu predodžbu danas predstavljaju kao duhovni mir sa Allahom, ali izvori o Muhammedovom životu ukazuju da je pojam predaje korišten u vojnim kontekstima.

Pristup koji je pozvaniji da da odgovor na pitanje da li je islam "vjera mira", jeste život i nauk Poslanika. Kur'an i tradicije Poslanika islama mnogo su određenije nego etimologija riječi islam.
Niko sa iskrenošću ne može negirati prisustvo nasilja u Kur'anu kao i u životu Poslanika islama. Počevši od onoga vremena kada je Muhammed imao dovoljno sljedbenika da bi se zaista mogli uspješno boriti, organizirao je napade i bojeve svake godine, sve do dana svoje smrti. Prema tvrdnjama Davida Cooka, koje iznosi u svojoj knjizi "Understanding Jihad", Muhammed je naredio, ili je lično učestvovao, u 86 ratova tokom svog vremena, dakle, to bi bilo oko devet ratova godišnje.

Kur'an u više navrata spominje ove pohode, i često ih opravdava. Npr., osmo poglavlje Kur'ana je o prvoj velikoj bici muslimana (Bitka na Bedru), i poučava da je Allah vodio muslimane, da ih je potakao da napadnu MekKance, da ih je podržavao melekima (anđelima), i da je on bio taj koji je pogubio Mekkance kroz muslimanske ruke. Ne može se izbjeći prisutnost, čak i slavljenje nasilja u ovome poglavlju ili drugdje kroz korijene i izvore islama.

Izgleda da su borbe muslimanske zajednice eskalirale i učestale pri kraju Muhammedovog života. Borbe se nisu zaustavile njegovom smrću, nego su se razbuktale do svjetskih razmjera. Odmah nakon smrti Poslanika islama izbili su Ratovi zbog Apostaze, potom ratovi protiv Bizanta, osvajanje Perzije, pa pohod na Egipat i dalje. U ova dva stoljeća nakon nastanka islama, muslimanska (arapska) osvajanja proširila su teritoriju od obala Atlantika sve do dalekih obala Indije. Najpoznatiji kompilatori hadisa skupili su, pred kraj ove ere, cijele knjige u kojima je dokumentirano Muhammedovo ponašanje u ovim ratnim vremenima. Islamski pravnici su nedugo zatim sistematično kodificirali šerijat, islamsko pravo, u kojem su cijele odjeljke jurispridencije posvetili pravilnom vođenju rata.

Zbog ovih razloga niko ne može tvrditi da je "islam vjera mira", u smislu da je ta religija historijski gledano lišena nasilja, to nije tačno ni u korijenima (izvorima) samim, ni u svjetskoj historiji. Izuzetak čini prvih 13 godina historije islama, dok nije bilo dovoljno muslimana za rat, islam je uvijek imao izričito prakticiranje ili doktrinu rata.




[1] Selam (S-L-M) ili Shalim, Shalem (Sh(Š)-L-M). Shin (Šin)-Lamed-Mem je je trokonsonantni korijen mnogih semitskih riječi, a mnoge od tih riječi se koriste kao imena. Korijen riječi prevodi se kao "Cijeli, siguran, netaknut, neozlijeđen, bez mane". Njen najstariji poznati oblik sadržan je u imenu Shalim, drevnog Boga sumraka iz Ugarita. Dakle, Shalim je bog iz panteona kanaanske religije koji se spominje u natpisima koji se nalaze u Ugarit-u (Ras Shamra) tj. u današnjoj Siriji. Shalim je također identificiran kao božanstvo koje predstavlja Veneru ili Večernju zvijezdu. Iz tog imena su izvedena i značenja kao: "biti siguran, u miru, smiren", dalje kao "blagostanje, zdravlje". Ime boga sumraka tj. Shalima nalazi se i u imenu grada Jerushalim (Jerusalem), a od njega su izvedena i imena kao: Selam, Salem, Selim, Sulejman (Solomon), Shlomo.

[patriot_1]

cinjenica da islam ocito ima izrazeniju fasisticku fenomenologiju danas ne bi trebao biti presudan argument u ovoj raspravi

Svaka dogma, pa i islamska, vremenom se update -uje. Ta fašistička fenomenologija je posljedica dešavanja novijeg datuma, pod uticajem religijskih, ideoloških, ekonomskih, društvenih i političkih faktora. Poznato je da su neke muslimanske starješine, 1930-ih godina prošlog vijeka šurovale sa talijanskim fašistima i njemačkim nacistima, poglavito iz reda organizacije Muslimanske braće, Hasan el-Benna je pisao pisma Hitleru, zatim ne treba zaboraviti ni muftiju El-Huseinija i njegovu ulogu koju je odigrao, a bilo je i Bošnjaka (tada muslimana iz Bosne) iz reda građanstva, koji su simpatizirali gore spomenute idologije.

Zanimljivo je, kada smo se već dotakli novijih dešavanja i "palestinsko pitanje". Interesantno je da palestinski Arapi, koji su dočekali prve židovske doseljenike u Palestini, nisu gajili nikakve državotvorne ambicije, među njima nije postojao jači nacionalni identitet ni politički pokret. Otkako su muslimani ta područja zauzeli sredinom sedmoga vijeka, ondje nikad nije uspostavljena nikakva arapska država. Palestina je bila dijelom nekoliko muslimanskih imperija, i to uglavnom marginalni dio, nevažan i zapostavljen. Rijetka i kratkotrajna pridavanja važnosti Palestini i Jerusalemu bila su povezana s unutarmuslimanskim sukobima ili reakcijama na neke izvanjske pritiske, npr. za vladavine halife Abd ul-Malika ili Krstaških ratova. Posebno je Palestina bila zapostavljena za vrijeme Osmanske uprave. Međutim, u 20.-om vijeku "naknadna pamet" ima glavnu ulogu, pogotovo od sredine 20.-og vijeka i stvaranja i progašenja izraelske države, "palestinsko pitanje" sa religijske, ali i sa političke strane postaje krucijalno za ummet.

Obično mnogi imaju stav da Židovi naganjaju Palestince kao psi mačke!Bio sam u Izraelu,Palestinci koji žive u prostoru Židovske države žive normalno,rade,idu u školu,imaju bolji standard nego ovi pod Palestinskom upravom!A nema tu neke velike ljubavi ni sa ove ni sa one strane!

[dadinjo33]

Onaj slučaj sa jevrejskim plemenom Benu Qurejza, kojeg je sv Buharija prenio kao vjerodostojan, a što je potvrdio i muftija Ljevaković, baš detaljno opisuje kako postupati sa zarobljenicima: muškarci se ubijaju, a žene i djeca idu u roblje. Čak je Muhamed sebi uzeo za ženu Safiju, kojoj je isti dan ubijen muž i veliki dio porodice. Tu istu noć je brak konzumiran. To je ta milost svim svjetovima, tako treba, samo vi ne kontate. A da Allah nagradi najboljim mjestom u džennetu te velikane koji su se potrudili da nam prenesu vjerodostojno te događaje.
Zašto onda kriviti Halida kad je pobio 70000 perzijskih zarobljenika, kad je njegov poslanik isto tako postupao.
I IZ BiH slijedi istu tradiciju, samo što treba vremena da se stvari promjene, kako kaže muftija Ljevaković u svom jednom odgovoru.

Klasičan primjer etničkog čišćenja i pljačke. Poznato je da su jevrejska plemena poput Benu Qureyze bila bogata. Trebalo je smisliti razlog da se to ostvari. U islamskoj apologetici, radilo se o izdaji ili prevari, tj, prekršenom dogovoru od strane jevrejskih plemena koja su šurovala sa idolopoklonicima. Naravno, na kraju se jednostavno poziva na Boga, da je to od Njega naredba stigla, da je On tako htio i naredio. Šta je cilj i svrha na kraju svega toga? Jednostavno, obezbjediti logistiku i bazu za daljnja osvajanja...

Naravno. Što je najgnusnije, poklali su ih njihovi komšije muslimani, koji su vijekovima s njima tu zajedno živjeli, i to i sve dječake koje su smatrali "muškarcima", a to je prema muslimanskim mjerilima vrlo rano, koja godina iznad deset. Čak prema islamskim izvorima jadni jevreji nisu znali šta će biti s njima, jer su ih muslimani odvodili u manjim grupama i vraćali se po preostale, pa su preostali među sobom razgovarali u smislu, "gdje li nas to vode, niko se ne vraća, izgleda da nas ubijaju". Na kraju je, naravno, Muhamed, prema hadisima, donio blagoslov na odluku o pokolju i sam pokolj, rekavši da je Allah zadovoljan time što se desilo i da je to prava stvar. I taj spomenuti primjer da Muhamed oženi ženu jevrejskog poglavara i "konzumira brak" iste noći nakon što su joj muslimani ubili muža, a oca dvije godine ranije, u pokolju Benu Qureyza, je prilično gnusan. Kao i priča o tome da ju je ashab Dihja zapikao za sebe, nakon što su joj ubili muža, jer mu je Muhamed dao da odabere za sebe koju želi zarobljenu jevrejsku ženu. A onda su drugi muslimani naložili Muhameda u smislu "đe ćeš nju dati Dihji, uzmi je sebi", pa je Muhamed porekao svoju riječ i rekao Dihyi da bira koju hoće, osim Safije, koju je Muhamed uzeo za sebe. "Milost svjetovima", baš...Masovne egzekucije, kako neprijateljskih vojnika, tako i dječaka-civila "ćafira", koji se predaju ili budu zarobljeni su pečat ratovanja u Siriji, kako ISIL-a, tako i islamističkih grupa koje neupućeni, a zapadni mediji u svrhu propagande, zovu "sirijska umjerena opozicija".

[dadinjo33]

Ali, jedno ću vam reći, Jahvet je nešto drugo

Jednom jedan profesor iznerviran (određenim estetskim slobodama srpskih prevodilaca) reče:"Gledaj ovo: 'Uspomene na Sokrata', Ksenofont. Pa čovjek se zvao Ksenofon, bez 't', otkud mu KsenofonT!? Isti završetak imena ima i Platon, što nije onda i PlatonT? Ili što uopće 't', što nisu uzeli, recimo, 'č' - Ksenofonč, Platonč?!"

Tako i to: Jahve ili Jahvet, Yahwe ili Yahwetch, dođe sve na isto, k'o braća od tetke

Da je Korkuta zapalo, kad bi vidio da je dotični ćafir, garant bi ga preveo sa Ksenofob

A Jahweh i Jahwet, to je vjerovatno isto kao Al-lah i Al-lat, negova ljepša polovina

https://en.wikipedia.org/wiki/Al-Lat

@nurudin, ko o kitabijama nego... više ti sufija nego ja kršćanin, pa skontaj koliko bi to moglo biti

[Connaisseur Karlin]

Nekako mi je Isus sad skroz kontradiktoran, čas 'vako čas 'nako.

Nurudin, povijesni Isus iz Nazareta se danas analizira kao osoba, a ne kao Bog ili Visa Sila opisana u Bibilijama

treba postaviti razliku izmedju arhiviranih materijala iz povijseti i materijala iz religijsih zapisa, to su dva razlicita svijeta

izvori o Isusu su iskljucivo u kakonskim zapisima , i takvog ga vecina vjernika dozivljava

[Connaisseur Karlin]

Već u samoj znanosti o hadisu, dakle kroz metodologiju utvrđivanja stepena autentičnosti hadisa, itd. postoji selektivnost spram hadisa, dok to ne postoji kod odnosa spram kur'anskih ajeta.

losa je i doticna metodologija istrazivanja autenticnosti hadisa

[Connaisseur Karlin]

Jadan je onaj kojem svako tele tumaci Boga..
a teladi su ljudi..
e sad, teladi su pisala sve knjige na ovoj planeti..
ko svati, svatio je..

ne postoji pravilno tumacenje Boga

[Connaisseur Karlin]

Mark Durie, naučnik i istraživač lingvistike i islama na školi teologije u Melbourneu, izvještava nas o jednom članku koji je objavljen u Independent Journalu, da je "islam prvi put nazvan 'vjera mira' poprilično kasno, u 1930.-oj godini, u naslovu jedne knjige koja je objavljena u Indiji. No, fraza se sporo primala, ali se 1970.-ih godina sve češće pojavljuje u izdanjima koja su muslimani pisali za čitatelje."

Bez obzira na to da li se neko slaže sa time da se ova izreka pojavila u 20.-om vijeku, ne postoji nikakva sumnja u činjenicu da u Kur'anu nikada nije rečeno: "islam je vjera mira", nit se to spominje u navodima o Muhammedu. Ova neuobičajena nedoumica možda potiče od druge, često ponavljane tvrdnje, da riječ islam znači "mir". To nije tačno. Arapska riječ islam znači "predati se", iako je srodna sa rječju "selam"[1], koja znači mir. Durie razjašnjava prirodu ove srodnosti i porijeklo riječi islam: "Riječ islam bazirana je na vojnoj metafori. Dolazi od riječi "aslama - predati se", i njeno primarno značenje je da se neko osigura (aslama) predajom. Dakle, izvorno značenje je da je musliman neko ko se predao u boju.

U islamskoj zajednici poučavani smo da "predaja" islama znači podvrgavanje naše volje i našeg života Bogu. Ja bih zagovarao da je ovo časno i da nema konotacije nasilja. No, tvrdnja da riječ islam označava mir, u nedostatku nasilja nije tačna. Islam označava mir nakon nasilja, ili pod prijetnjom istog. Sudeći po islamskoj tradiciji, vidimo da je i Muhammed sam tako koristio riječ. Njegovo poznato upozorenje susjednim plemenima glasi: "Aslim taslam", dakle: "Ako se predate, imat ćete mir." To je bila igra riječima, jer "aslim" također podrazumijeva prelaženje na islam: "Ako promijenite vjeru, bit ćete sigurni kroz svoju predaju."

Dakle, riječ islam označava mir koji dolazi predajom. Miroljubive muslimanske zajednice tu predodžbu danas predstavljaju kao duhovni mir sa Allahom, ali izvori o Muhammedovom životu ukazuju da je pojam predaje korišten u vojnim kontekstima.

Pristup koji je pozvaniji da da odgovor na pitanje da li je islam "vjera mira", jeste život i nauk Poslanika. Kur'an i tradicije Poslanika islama mnogo su određenije nego etimologija riječi islam.
Niko sa iskrenošću ne može negirati prisustvo nasilja u Kur'anu kao i u životu Poslanika islama. Počevši od onoga vremena kada je Muhammed imao dovoljno sljedbenika da bi se zaista mogli uspješno boriti, organizirao je napade i bojeve svake godine, sve do dana svoje smrti. Prema tvrdnjama Davida Cooka, koje iznosi u svojoj knjizi "Understanding Jihad", Muhammed je naredio, ili je lično učestvovao, u 86 ratova tokom svog vremena, dakle, to bi bilo oko devet ratova godišnje.

Kur'an u više navrata spominje ove pohode, i često ih opravdava. Npr., osmo poglavlje Kur'ana je o prvoj velikoj bici muslimana (Bitka na Bedru), i poučava da je Allah vodio muslimane, da ih je potakao da napadnu MekKance, da ih je podržavao melekima (anđelima), i da je on bio taj koji je pogubio Mekkance kroz muslimanske ruke. Ne može se izbjeći prisutnost, čak i slavljenje nasilja u ovome poglavlju ili drugdje kroz korijene i izvore islama.

Izgleda da su borbe muslimanske zajednice eskalirale i učestale pri kraju Muhammedovog života. Borbe se nisu zaustavile njegovom smrću, nego su se razbuktale do svjetskih razmjera. Odmah nakon smrti Poslanika islama izbili su Ratovi zbog Apostaze, potom ratovi protiv Bizanta, osvajanje Perzije, pa pohod na Egipat i dalje. U ova dva stoljeća nakon nastanka islama, muslimanska (arapska) osvajanja proširila su teritoriju od obala Atlantika sve do dalekih obala Indije. Najpoznatiji kompilatori hadisa skupili su, pred kraj ove ere, cijele knjige u kojima je dokumentirano Muhammedovo ponašanje u ovim ratnim vremenima. Islamski pravnici su nedugo zatim sistematično kodificirali šerijat, islamsko pravo, u kojem su cijele odjeljke jurispridencije posvetili pravilnom vođenju rata.

Zbog ovih razloga niko ne može tvrditi da je "islam vjera mira", u smislu da je ta religija historijski gledano lišena nasilja, to nije tačno ni u korijenima (izvorima) samim, ni u svjetskoj historiji. Izuzetak čini prvih 13 godina historije islama, dok nije bilo dovoljno muslimana za rat, islam je uvijek imao izričito prakticiranje ili doktrinu rata.




[1] Selam (S-L-M) ili Shalim, Shalem (Sh(Š)-L-M). Shin (Šin)-Lamed-Mem je je trokonsonantni korijen mnogih semitskih riječi, a mnoge od tih riječi se koriste kao imena. Korijen riječi prevodi se kao "Cijeli, siguran, netaknut, neozlijeđen, bez mane". Njen najstariji poznati oblik sadržan je u imenu Shalim, drevnog Boga sumraka iz Ugarita. Dakle, Shalim je bog iz panteona kanaanske religije koji se spominje u natpisima koji se nalaze u Ugarit-u (Ras Shamra) tj. u današnjoj Siriji. Shalim je također identificiran kao božanstvo koje predstavlja Veneru ili Večernju zvijezdu. Iz tog imena su izvedena i značenja kao: "biti siguran, u miru, smiren", dalje kao "blagostanje, zdravlje". Ime boga sumraka tj. Shalima nalazi se i u imenu grada Jerushalim (Jerusalem), a od njega su izvedena i imena kao: Selam, Salem, Selim, Sulejman (Solomon), Shlomo.

nije ni cudo da volim sve tvoje postove

[animals]

Jadan je onaj kojem svako tele tumaci Boga..
a teladi su ljudi..
e sad, teladi su pisala sve knjige na ovoj planeti..
ko svati, svatio je..

ne postoji pravilno tumacenje Boga

Zar teladi ne znaju sve..

[Connaisseur Karlin]

Jadan je onaj kojem svako tele tumaci Boga..
a teladi su ljudi..
e sad, teladi su pisala sve knjige na ovoj planeti..
ko svati, svatio je..

ne postoji pravilno tumacenje Boga

Zar teladi ne znaju sve..

telad su lijepe zivotinje, a ovi sto vjeruju u sve i svasta su najcesce smecari drustva

[animals]

telad su lijepe zivotinje, a ovi sto vjeruju u sve i svasta su najcesce smecari drustva

Pa dobro, nisam htjeo uvrijediti tele..

[Connaisseur Karlin]

telad su lijepe zivotinje, a ovi sto vjeruju u sve i svasta su najcesce smecari drustva

Pa dobro, nisam htjeo uvrijediti tele..

zato ima divna rijec : smecari

[asurbanipal]

Nije terorizam, ali je jednako pogubno.

Pakistani student accused of blasphemy beaten to death on campus



http://www.reuters.com/article/us-pakis ... SKBN17F1ZL

Šta reći?

[patriot_1]

Jadan je onaj kojem svako tele tumaci Boga..
a teladi su ljudi..
e sad, teladi su pisala sve knjige na ovoj planeti..
ko svati, svatio je..

ne postoji pravilno tumacenje Boga

Ne postoji potpuno poznavanje Boga pa tako niti nemože biti potpuno pravilno!
Ako je Bog stvoritelj svemira i tvorac života općenito,kako takvo biće može ljudski um dokučiti?
Neko shvaćanje Boga je potpuno krivo,neko donekle blizu istine neko jako blizu ali nijedno tumačenje nije apsolutno točno!

[tranquil]

Nije terorizam, ali je jednako pogubno.

Pakistani student accused of blasphemy beaten to death on campus



http://www.reuters.com/article/us-pakis ... SKBN17F1ZL

Šta reći?

To nije ni terorizam niti džihadizam. Nije ni islamizam, po bilo kojoj definiciji tog pojma. Ovo je čisto zlo i gore od terorizma. Teroristi ubijaju strance koje nikada nisu vidjeli u životu, a u ovom slučaju ubijaju svoje kolege, ljude koje znaju, možda su im rodbina.

[patriot_1]

Jadan je onaj kojem svako tele tumaci Boga..
a teladi su ljudi..
e sad, teladi su pisala sve knjige na ovoj planeti..
ko svati, svatio je..

Ja shvaćam da su po tebi telad svi ljudi i koji vjeruju u Boga i oni koji ne vjeruju!Jer svi nešto tumače!

[arzuhal]

Nije terorizam, ali je jednako pogubno.

Pakistani student accused of blasphemy beaten to death on campus



http://www.reuters.com/article/us-pakis ... SKBN17F1ZL

Šta reći?

To nije ni terorizam niti džihadizam. Nije ni islamizam, po bilo kojoj definiciji tog pojma. Ovo je čisto zlo i gore od terorizma. Teroristi ubijaju strance koje nikada nisu vidjeli u životu, a u ovom slučaju ubijaju svoje kolege, ljude koje znaju, možda su im rodbina.

"He was brilliant ‎and inquisitive, always complaining about the political system of the country, but I never heard him saying anything controversial against the religion," said the teacher.

Dakle udarao je gdje nije smio - na vlast. A vlast nije k'o Bog, ona odmah uzvraća. Nije poslušao Osmana Vuka ili muselima, nije pecao ribu nego je lajao okolo, ludo i smjelo/dok ga jednu noć nije odvelo...






So it goes.

[tranquil]

To nije ni terorizam niti džihadizam. Nije ni islamizam, po bilo kojoj definiciji tog pojma. Ovo je čisto zlo i gore od terorizma. Teroristi ubijaju strance koje nikada nisu vidjeli u životu, a u ovom slučaju ubijaju svoje kolege, ljude koje znaju, možda su im rodbina.

"He was brilliant ‎and inquisitive, always complaining about the political system of the country, but I never heard him saying anything controversial against the religion," said the teacher.

Dakle udarao je gdje nije smio - na vlast. A vlast nije k'o Bog, ona odmah uzvraća. Nije poslušao Osmana Vuka ili muselima, nije pecao ribu nego je lajao okolo, ludo i smjelo/dok ga jednu noć nije odvelo...






So it goes.

Dakle još gore. Lajao je zbog političkih stvari, nije imao neke kontroverzne stavove prema religiji, a opet je to bilo dovoljno da bude ubijen isključivo zbog religijskog razloga - ipak je ubijen zbog navodnog "bogohuljenja" a ne kontroverznih političkih stavova.