posteno?Svemirski_Jebach wrote:hajd onako posteno...kako ti se da pisati toliko i odakle ti toliko vremena?
prvo, brzo tipkam;
drugo, brzo mislim (tj. brzo mi se koncept "slozi" , ne znam, Boziji dar, nazovi kako hoces, i kao dijete sam ga imala - pocela uciti engleski u vrticu [znas one fine za djecu vojnih lica] u SFRJ);
trece, malo sam "insomnicar"- valjda s vremenom insan shvati da u prosjeku trecinu zivota provede spavajuci pa nadje nacine da "napuni baterije" drugim tehnikama kao joga i sl. gdje se nauci "instant" opustanje itd;
cetvrto, od svoje cetvrte godine citam tako da sam u osnovnoj skoli citala sve nase klasicne pisce a u srednjoj Hesse-a, Niche-a i sve sto bi doslo pod ruku (mama mi je bila sef racunovodstva u biblioteci - raj za mene), pa fakultet (kada rat nije bio na pomolu ili ga ja bar nisam bila svjesna '88 tako tu negdje), u 21-oj primila Islam i narednih 15-ak godina provela proucavajuci Qur'an ali posto tradicionalno tumacenje neizbjezno vodi (bukvalno odvlaci sve dalje) u hadise, sirah (historija poslanstva), fiqh, sherijat, itd vec sam navela neke na pocetku svog posta o "hadisima". Od tih 15-ak, zadnjih 6-7 provela uz ostar duhovni "tretman" sa jednim od Bozijih baklji upute a koje On skriva iza "maske" svakodnevnosti (kako opisati 20 godina u 20 rijeci?) - tako da kada pisem imam poduboku "riznicu" , samo naravno zahvaljujuci Bozijoj Milosti i darovanju;
cetvrto, brzo citam (neki tu tehniku zovu speed-reading) jer je toliko nove informacije da je neophodno imati tu sposobnost (s obzirom da me zanima SVE a ne samo odredjeni predmet, sto je nekad veoma nezgodno i iritira me sto ne mogu i bolje, jer insan jednostavno ne moze da zna sve zato se i mora "izabrati" neki poziv i njemu posvetiti iako bi se jos kojesta voljelo postici i probati);
i, peto, zahvaljujuci svemu sto mi je Bog dao da saznam i iskusim, omoguceno mi je da porodicni zivot uskladim sa profesionalnim a profesija mi je fleksibilna i ukljucuje vecinu toga sto me zanima solidno placena tako da ne moram ulagati previse vremena, (a spomenula sam vec muza koji mi daje ogromnu podrsku, da mu Svemoguci i Milostivi Bog podari Svoje zadovoljstvo i najvise stepene Dzenneta i svaki hajir na dunjaluku i na ahiretu, ne mogu se nazahvaljivati Bogu za ovo, sve zahmete sto sam morala proci su nista u odnosu na ono sto mi je dato)...
ovo je jedino zasto imam vremena, i kako to "dugo" pisem (mada su ovo veoma skracene verzije s obzirom na obimnost informacije)
Ne volim da tracam i hodam po kucama u tu svrhu, imam drustveni zivot sa ljudima koji su slicnih interesa, volim slusati starije od sebe jer makar bili i nepismeni imaju mudrost koju samo godine zivota mogu donijeti...
Svjesna sam da bilo kada mogu da budem pozvana nazad Gospodaru, i zato pokusavam da se sto manje vezem za bilo sta, i sve gledam kao Boziji dar tako da ako to izgubim budem opet zahvalna za onaj period dok sam to imala...
Svjesna sam da su moja djeca prvo Boziji robovi pa onda moja djeca i u skladu sa tim ih i tretiram kao Njegov dar i amanet, da se s njima treba lijepo i polahko, (dijete ne udaram ni pod kakvim okolnostima), i pokusavam ih pripremiti za zivot, za njihovo sluzenje Bogu (ali ne zato sto im ja to kazem nego zato sto shvataju ko su i zasto treba da se svojevoljno Njemu pokore i da sami sve provjere a da ne uzimaju nista od mene "zdravo za gotovo") i za njihovo koriscenje covjecanstvu - ujedno se potsjecajuci da nije nista sigurno i da se ne moze sprijeciti kraj zivota bilo koga (daj Boze "po redu") niti odabrati tren ali se moze odabrati KAKO tj. u kakvom stanju uma i srca nas smrt zatekne...
Tako i sa svim ostalim od muza do prijatelja do brace po vjeri i svih ljudi kao Njegovih stvorenja...
ako pogrijesim - izvinucu se i djetetu i hajvanu i sebi (tj. svojoj dusi, jer svojoj dusi ucinimo zulum a da nismo ni svjesni a i ona je Bozija [a ne nasa bukvalno] i Njegov dar - zato sam i navela onu "kontroverznu" pricu na pocetku ove teme o onom sto je bezgrijesno zivio ) i muzu i bilo kome ako znam da sam pogrijesila, ali nikada ne bih namjerno to ucinila, samo nesvjesno, jer smo svi ljudi i svi grijesimo - Bog i ne ocekuje da smo bezgrijesni, nego da se pokajemo i potrudimo da ne ponovimo isto a i da izvucemo pouku iz svega...
eto, ako mozes imati neku mentalnu "sliku" onako objektivno, onda mozda i razumijes kako i zasto nadjem vremena za forum (za koji nisam znala sve ove godine a na koji sam "slucajno" naisla, trazeci nesto drugo, - samo sto u slucajnosti ne vjerujem i znam da ima razlog zasto sam bas na ovaj forum dosla i zasto bas u ovo vrijeme)...
nemam nikakav "zadatak" niti lose namjere, vidjela sam forum kao priliku da sa jos sirim spektrumom ljudi podijelim svoje stavove i misljenja a i ne bih li nesto vise naucila iz njihovih postova (mada su me u pocetku malo obeshrabrili oni koji se ubrzo zavrse "prepucavanjima" i vrijedjanjem) ali i to nam daje uvid u cinjenicu da ima ljudi koji tako reaguju, a meni licno je ovo uvid u posljedice ratnih iskustava koje se ispoljavaju na takav nacin tj. nepovjerenje prema ljudima, "kratak spoj" i gubljenje strpljenja, vecinom negativan pogled na svijet (depresija), nerealan pogled na stvarnost itd.
Zato i ne mogu, i da hocu, nekome da se grubo obratim jer shvatam kako je lahko ljude povrijediti jer su vec puni razocarenja i srce im je "ziva rana" koliko god oni to krili iza maski "grubosti" - i sama sam povrijedjena puno puta, i to se desava i desavace se....
Samo nek je zdravlja, a sve ce se postici polahko, a ako se i ne postigne - Zemlja se okrece, tocak vremena melje dalje....
Boziji mir s tobom i svima na forumu od forumasa do redovnih posjetilaca koji citaju ove postove