Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post Reply
User avatar
Klavikula
Posts: 4962
Joined: 23/05/2012 12:36
Location: Sarajevo, Jugoslavija

#401 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Klavikula »

Heroju Vinku Šamarliću su odbrana BiH i saborci bili preči od Olimpijade i slave

http://www.klix.ba/vijesti/bih/heroju-v ... /140605086
VCorp
Posts: 1233
Joined: 16/08/2013 16:59

#404 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by VCorp »

Izet Nanić, heroj i prije svega gospodin za sve

Image

http://www.heroji.ba/izet-nanic/
podrinjskivuk
Posts: 93
Joined: 26/04/2009 10:14

#405 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by podrinjskivuk »

http://youtu.be/IRGcV_FxwHA

rahmetli Ejub GOLIĆ I NASER ORIĆ, 1993.
FASIZMU SMRT
Posts: 32
Joined: 28/02/2010 22:58

#406 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by FASIZMU SMRT »

https://www.youtube.com/watch?v=dxcbX2GvPyU

Kulturno društvo Bošnjaka-džemat Ženeva vam predstavlja novu jedinstvenu knjigu o najvećim herojima odbrane Bosne, o velikim i nezaboravnim bitkama za odbranu Republike Bosne i Hercegovine
User avatar
argyle
Posts: 1839
Joined: 17/10/2010 09:56
Location: Džamahirija Bosna

#407 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by argyle »

User avatar
madesa
Posts: 4190
Joined: 26/07/2013 02:37

#408 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by madesa »

.
eifel
Posts: 579
Joined: 07/11/2014 19:45

#409 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by eifel »

Unakaženo tijelo Abdulaha Kovačevića pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo

U svakoj nepravdi i zlu vidim od svog tijela gomilu kostiju i ispijene oči, stihovi su slutnje rahmetli mr. Abdulaha Kovačevića, koji su ispisani na nišanu njegovog mezara u rodnom mjestu Vražići kod Čelića

Tu je ukopan 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina neraskidivo je vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine.



Poruka vojvode

Prije posljednjeg rata istupio je iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu BiH. Upozoravao je na strahote koje se spremaju bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Autor je elaborata o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare onog dijela na kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Provedeni referendum dao mu je za pravo i općina Čelić u sastavu FBiH danas je stvarnost.

Muminovići: Sestra i zet više ne vjeruje da će krivce stići kazna

Rezervisti JNA oteli su ga 29. novembra 1991. godine. Potraga policije iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću te ispred zgrade Općine Lopare.

Ljekar Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije četnički vojvoda, okupljenima je rekao: "Ništa ne brinite, Abdulaha ćete dobiti živa ili mrtva". Unakaženo Kovačevićevo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Njegovi sestra Mina i zet Vahid Muminović sjećaju se tih dana.

Zvanično objašnjenje

- Policija iz Lopara mi je javila da ponesem jedno ćebe i da krenem automobilom dokle mogu ka Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdulaha - kaže za "Dnevni avaz" Muminović.

Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu te da je najvjerovatnije izbačeno iz helikoptera. Zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skokom sa stijene smatra cinizmom.

- Kad sam tamo stigao, obdukcija je već bila završena. Jedina stijena je bio kamen koji je razbio Abdulahovo tjeme kad je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidjeli su se tragovi mučenja, paljenja, urezivanja nožem. Oči upale, podočnjaci tamni, a stopala su bila smežurana kao da je dugo stajao u vodi - svjedoči Muminović.

Nakon svega što se desilo on više ne vjeruje da će krivce stići kazna i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječita opomena svim Bošnjacima.

Ni slutili nisu da je majka znala da joj je sin ubijen



Novinski članak koji je majka Aiša do smrti čuvala u njedrima

Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini, a radio u Termoelektrani Ugljevik, uzeo slobodne dane da se odmori od svega.

- Sigurno im je smetalo ono što je pisao i što je radio. Danima su ga pratili, vrebali, a posljednji put vidio ga je jedan komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe zasade oraha koje je uzgajao. Tada je tu bila jedna jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo išli da ga tražimo, ali uzalud - sjeća se Mina.

Kazuje da se otac Avdo nadao da će ubice stići kazna, sve do smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i majka Aiša, kojoj su govorili da se njen sin razbolio i od bolesti umro u Brčkom. Ni slutili nisu da je ona znala za sinovljevu sudbinu.

- Nakon njene smrti pronašli smo isječak iz novina koji je čuvala u njedrima. Pisalo je: "Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Bačen iz helikoptera!" - kaže Mina i dodaje da se obistinilo sve ono, i ružno i lijepo, o čemu je pisao, što je predviđao i čemu se nadao njen brat.

Njegovo "Bosnoljublje": "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna RAM, što ostalo od života, bilo bi me živjet' sram"

Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomski studij završio je u Ljubljani, a na Beogradskom univerzitetu pripremao je doktorsku disertaciju. Poznato je da je s profesorima u Beogradu došao u sukob zbog nacionalnog imena Bošnjak.

Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a svoje osvrte na predratnu političku situaciju objavljivao je u mnogim novinama. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom "Zlatne kiše", a posthumno je objavljena njegova zbirka poezije "Bosnoljublje". U njoj naslućuje svoju smrt stihovima: "Umrijeti majko hoću da ne bude Bosna RAM, što ostalo od života, bilo bi me živjet' sram".
User avatar
Klavikula
Posts: 4962
Joined: 23/05/2012 12:36
Location: Sarajevo, Jugoslavija

#410 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by Klavikula »

User avatar
japasmipin
Posts: 58
Joined: 18/02/2015 15:13

#412 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by japasmipin »

BOLIĆ, Taib, SENAHID- BOLO

Rođen 11.03.1958 godine u selu Bakići-opština Olovo. Profesor Opšte narodne odbrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ).Ranjen je 14.01.1994. godine na Kruševu – Olovo, kao vojnik, na dužnosti komandanta bataljona u 110. „slavnoj“ brdskoj brigadi. Usljed posljedica ranjavanja, preminuo je 22.01.1994. godine u tuzlanskoj bolnici Gradina. Posthumno odlikovan „Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima“ i ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“ 1994 godine.

Image
Image
Image



https://www.youtube.com/watch?v=sLcskM1STQo

FB grupa https://www.facebook.com/groups/senahidbolicbolo/
Last edited by japasmipin on 28/07/2016 15:34, edited 7 times in total.
bhnapoleon1
Posts: 6497
Joined: 11/05/2014 23:47

#416 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by bhnapoleon1 »

OLOVSKE NOVOSTI- Ratno izdanje, broj 8, strana 4

LIKOVI NEUSTRAŠIVIH: Senahid Bolić

KOMADANT LAVLJEG SRCA



Kruševo. Raštrkano planinsko selo ja južnim prilazima Olovu. U godinama prije rata poljoprivredno-stočarski kraj. Do nedavno, puno života, rumenih obraza djevojačkih, pjesama momačkih. Takvo Kruševo živi još jedino u sjećanjima!

Kada su puhnuli vjetrovi rata na tom širokom prostranstvu život je naprasno prekinut. Ljudi se popustili kose i sjekire, plodne oranice ostale su bez svojih ratara. Okupator je baš tu htio trijumfalno ući u Olovo. „Malo morgen“, zarekli su se mještani. Stali su pred zvijeri, bezmalo goloruki. Našla se tek pokoja lovačka puška, pištolj, tu i tamo ručna bomba. Stali su u odbranu. I tu ostali do dana današnjih.

Tridesetpetodogišnji komadant odbrane Kruševa Senahid Bolić, poznatiji kao Bolo, legendom je tog kraja. Neustrašiv, dobar organizator odbrane, omiljen i, nadasve jednostavan čovjek. Uz sve to, ozbiljan ratnik, poštovan komadant i nezaboravno ime na olovskom nebu slobode.

- Shvatio sam istinu da se jedino s puškom u ruci može odbraniti vjekovno ognjište, bez obzira kolika vojska atakovala na naša imanja i avlije. Valjalo je u tim teškim danima zaustaviti tu silu. Naši ljudi se nisu spremali za rat. Nisu znali šta je pam, pat, haubica, tenk, minobacač, osa, zolja, rasprskavajuća municija. Objašnjavao sam borcima, ulivao im nadu i povjerenje, pričao o ciljevima te borbe i, čini mi se, uspio na vrijeme da ubijedim moje borce da ta četnička tehnika samo jedan od četiri faktora, neophodna za uspješno vođenje i dobijanje rata, govori kratko omiljeni kruševski komadant.

Kruševo se nadaleko pročulo po herojskoj borbi svojih ratnika. Na tim prostorima vodile su se prve bitke na olovskom bojištu. Prihvatili su tu neravnopravnu borbu kruševski junaci, ne znajući ni sami kolika rijeka fašista se slivala odozgo, s nekad slavne, a sada sramne Romanije.

- Pobijedili su volja i moral mojih boraca, kazuje Bolo. Organizovali smo odbranu, zajedno sa jedinicama opštinskih štabova Sokolaca I Ilijaš. Kod mene se od prvog dana radi po onoj čuvenoj narodnoj: „Ni po babi, ni po stričevima...“ Želja mi je da što uspješnije odradimo sve postavljene zadatke i da što više ljudi izađe sa živom glavom na ramenu. Boga mi! Zato je kod mene pod „a“ poštovanje starješine i njegovih naredbi. Nema tu trke i panike. Jok. Od svih boraca tražim da misle svojom glavom. Vidiš, mi našu vojsku stvaramo i kalimo u teškim borbama, na prvoj borbenoj liniji, a borbenu obuku i vaspitanje vršimo u rovovima i tranšeima; najzad, bojevo gađanje vršimo na prvoj liniji i sa živim metama!- ističe gospodin Bolo.

Kruševo je odavno u ruševinama. Nemani su porušile sve što su vrijedni domaćini kruševski decenijama gradili. Idilična slika seoska sagorjela je u ognju mržnje i divljačkog nagona za uništavanjem. Desetine hiljada haubičkih, tenkovskih, minobacačkih i inih granata prošaralo je sokake kruševske i oranice plodne. Nisu ga zaobišli ni avioni jugo-soldateske: Čak u šest navrata pokušali su rasturiti njegovu odbranu, ali- četnici nisu prošli.

- Svaki moj borac dobro zna ciljeve naše svete borbe. Znaju da smo srcem i u mislima stalno uz nezavisnu, suverenu, cjelovitu, nedjeljivu i ravnopravnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, ponosito zbori komadant, koji je u svim dosadašnjima borbama bio sa svojim borcima u prvim borbenim redovima! Naravno, borci su zavoljeli svog komadanta i ne čude sve te pohvale koje danima slušam od njegovih junaka.

- Znaš, drugar, velika je to stvar kad borac vidi starješinu, s puškom u ruci, sa zoljom ili nekim drugim sredstvom za ratovanje, kako juriša. Nikad nisam mislio na sebe. Gledao sam naprijed. Ratovao, komandovao, trčao, ulijetao u prazan prostor, jednom riječju, radio sam sve što običan borac radi u trenucima borbe. Moji borci i ja držimo 30 kilometara fronta. Veliko je to prostranstvo, ali, uz moje dobre saradnike i starješine, borci su perfektno odradili sve postavljene zadatke. Pokazali smo, i ovdje na Kruševu, Bakićima, Olovskim Lukama, Jeliku, Grabovici, na svim prilazima našem gradu, da smo mi ljudi osobitnog kova, neustrašivi i snalažljivi, izdržljivi do krajnjih granica i nepokolebljivi u nastojanju da po svaku cijenu odbranimo naš grad i opštinu. Vjerovatno će Olovo ući u anale kao herojski grad, ući će, u to sam ubijeđen, u noviju be-ha historiju, gdje je i inače po svakojakim resursima, i imalo svoje mjesto. Olovski borci su stekli autoritet kroz, kao suza čistu i bespoštednu borbu, ratujući sa daleko nadmoćnijim, tehnički superiornijim neprijateljem, prica Bolo, dok se Kruševom razliježu nikad utihnule teške detonacije.

Po profesiji je profesor opštenarodne odbrane. Profesor i po, dodali bi, jer gospodin Senahid, kako ga svi oslovljavaju, svakim svojim potezom plijeni i podstiče. Stalno s borcima i među svojim ratnicma. Gospodin Bolo je vjerovatno jedini komadant u jedinicama Armije BiH koji su svakom trenutku nosi u džepu zubarska kliješta! Uz sve svakojake brige, stiže na vrijeme odazvati se pozivu svakog od boraca i rastaretiti ih „neposlušnih“ zuba!

- Vještinu vađenja zuba naučio sam od oca Taiba, koji mi je poklonio kliješta. Mušterije vele: Baš si lahke ruke! Vadim zube na svakom mjestu i u svako vrijeme. Danju, noću, pod omorikom, u rovu, ama baš gdje stignem. Posebno mi je zadovoljstvo kada dječicu rasteretim briga. U olovu nemamo ni jednog stomatologa, tako da je sav posao pao baš na mene, smješka se neustrašivi bakićki komadant.

Stasiti ljudeskara zavidne visine i širokih ramena svaki teret s uspjehom nosi na svojoj čeličnoj grbači. Ovih dana zlotvori porušiše, baš na Bajram, Bolinu kuću, dvije kuće njegove braće i obje kuće njegovih amidža! I opet, gospodin Bolo veseo, visoko podignuta čela i u svojim Bakićima. Sa petpgpdišnjom Aidom, trogodišnjim Jasminom, sa suprugom Jasminom, medicinskim radnikom, sa svojom porodicom. „Ovdje smo posijani, ostaćemo ovdje do vijeka“ pjevuši nam komadant čuvenu pjesmu što je napisa i muzički odjenu, a potom otpjeva poznati olovski muzičar, doktor Mujo Hodžić.

Ljuti se na podrumaše, spavalise, na ljude koji nikako d asavladaju svoj opasni drijemež dok ratna oluja bijesni Bosnom i Hercegovinom. Boli ga spoznaja da su u prvim borbenim redovima i u ovom ratu radnici, seljaci i, kako reče, sirotinja, pa veli: - Ako ova država treba samo njima, onda se zaista pitam šta brojni foliranti traže u njoj!

U jedinici kojom komanduje je i njegov brat. Nego šta!

- Pitam se gdje su babini sinovi, gazde koje ne znaju šta će sa parama, šefovi i šefići, naša inteligencija? Zaista, da mi nije mojih boraca, njihovih podviga, njihove prkosne i tanane pjesme, ponekad mi se učini da bih teško podnosio te nepravde oko nas. Ali, sa njima i među njima ja dišem punim plućima, ja stičem vjeru u te poštene i smione junake, i velim, idemo dalje komadante.

Četnici su razorili Olovo. Uzeli su mu srce, ali dušu nikada.

- Mi ratujemo protiv neviđene bagre sa nišićke, romanijeske i vlaseničke visoravni, protiv ljudi kojima je mržnja u dnu duše i koji su i mnogo ranije, prije ovog rata imali čudan odnos prema Olovu i biserju od sela uz rijeku Krivaju. Olovo im se, ipak, nije dalo. Još nije i neće nikada biti romanijsko niti SAOvsko, niti će ikada biti u sastavu nekakvog cirkusa koji se zove „srpska republika“. Tako su blizu Olova da ga ne mogu vidjeti! Vjerujem da ni jedan grad u Republici nije toliko porušen i uništen, ali čvrsto vjerujem da ćemo mi podići još ljepše Olovo. Poručio bih na kraju svim borcima naše Armije da istraju u ovoj velikoj bitci za slobodu, veli nam gospodin Senahid Bolić-Bolo, komadant i dika ustanička na olovskim prostorima.





(nepoznati autor)
User avatar
denimb
Posts: 2613
Joined: 27/03/2009 14:33

#417 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by denimb »

Da se ne zaboravi: Dana 20. marta 1993. god., uoči Leiletul-kadr 1413.h.g., borci Armije BiH odbili su žestok tenkovski napad srpskog agresora u mjestu Karuše na južnoj strani Doboja na samom ušću rijeka Usore u Bosnu.


Poslije propasti Wance-Owenovog plana tačnije u vrijeme kad je engleski ministar odbrane Malcolm Rifkind izjavio da Engleska ne pristaje i neće pristati na borbenu ulogu njenih snaga u BiH bez obzira na poziv i upozorenje sunarodnjaka i najutjecajnijeg engleskog filosofa Karla Poppera da se intervencijom zaustavi rat u BiH (Karl Popper je u vrijeme srpskog divljanja u Podrinju i misije fancuskog generala Morillona koji ''dijelio'' sudbinu sa Srebreničanima, javno pozivao međunarodnu zajednicu da vojnom intervencijom zaustavi rat u BiH), srpski agresor je proširio započetu ofanzivu i na slobodne dijelove općina Doboj, Maglaj, Tešanj i Teslić. Uz podršku svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana ove okružene teritorije agresorov glavni udar je bio tenkovski napad na Karuše. Planer i komandant napada je bio srpski komandant oklopne divizije pukovnik Slavko Lisica, ekspert za tenkovsku borbu evropskog glasa, koji je samo nekoliko dana prije ovog napada na radio ''Srpski Doboj'' tražio predaju teritorije jer želi da spoji Doboj, Tesanj, Maglaj, Zavidoviće i Teslić prijeteći geslom 'ko ne ostavi pušku pored noge ostaviće mu on glavu'. Prije samog napada agresor je intezivno granatirao područje cijele slobodne teritorije, gađajući ''strateška'' mjesta unutar teritorije. Granatiranja tešanjskog regiona je trajalo tokom cijelog februara i marta 1993. god., ali dan i noć uoči glavnog udara na ovu teritoriju srpska artiljerija je pojačala granatiranja na cijelom području tako da su se detonacije svih vrsta razlijegale cijelom slobodnom teritorijom. Najviše pucnjave i buke se u noći petak na subotu stvaralo na samom ušću Usore u Bosnu na južnim prilazima Doboju, gdje je srpski agresor tokom noći pravio pontonski most za prijelaz tenkova preko rijeke Usore. To pakleno granatiranje južno-dobojskih naselja Tesnja i cijele slobodne teritorije tokom te noći je bio samo uvod u glavni napad. U unutrašnjosti granate su padale na svaki djelić teritorije.
Glavni napad uslijedio je zorom, prvog proljećnog jutra u mjestu Karuše kad je zapocelo nezapamćno granatiranje i bombardovanje cijele teritorije. U Tešnju je pogođena zgrada MUP-a, zid je probijen granatom a unutrašnjost izgorjela. Zgrada dobojskog Ratnog predsjedništva, smještena u kanjonu ispod same Tešanjske gradine, pogođena navodećom raketom. Tom prilikom su ranjeni portir i jedan slučajni prolaznik a zgrada je pogođena u zid ispod samog krova. Srpska avijacija je djelovala u više navrata avionima izbacujući 'krmače' i kasetne bombe, također helikopterima s kojih su ispaljivali maljutke. Inače glavni udar je uslijedio u 8:45 sati preko pontonskog mosta iz pravca Makljenovca i Vile te čamcima preko rijeke Bosne iz pravca Pridjela tom prilikom 5 tenkova i 2 transportera ulazi direktno na putnu račvu Karuše (razdvajanje magistralnih putema prema Maglaju i Tesliću) a iza njih je nadrla pješadija. U tom momentu agresor je otvorio vartu iz svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana. Helikopterima 'Game' iz baze Tumare na Ozrenu, iznad Ševarlija su ispalili 32 maljutke i nekoliko raketa 'volga' po Šijama, Mravićima, Matuzićima i Lepenici. Bilo je strašno na tom podučju. Tenkovi sa pješadijom su uspjeli iz polja preći preko magistralog puta ubacivši se među prve kuće u Karušama. Nakon pocetne panike redovi branitelja su se brzo konsolidovali a uskoro je došlo pojačanje interventnih vodova iz Mravića, Šija, Lepenice, Tešanjke i Tešnja, PIV-a iz Medakova i Vojne policije. Pripadnici 110 HVO brigade dovezli su brdski top T-5 da pomognu odbranu. Ove pokretne jedinice Armije BiH i HVO-a su bile naoružane protuoklopnim sredstvima pa su odmah u prvom dodiru uništile 2 tenka. A onda je poceo stravican okrsaj na sve ili nista, gorilo je i nebo i zemlja tada.
Pretrpivsi velike gubitke u ljudstvu i tehnici, i uvidjevsi da Armija BiH nema namjeru da se povuce ni centimetra makar se borili i do posljednjeg covjeka, neprijatelj se zaustavio.
Kad je nadiranje zaustavljeno počele su dejstvovati minobacačke jedinice Armije BiH.Tokom povlačenja poginulo je mnogo neprijateljskih vojnika, najviše od minobacačke vatre Armije BiH koja ih je u stopu pratila dok su bježali nazad, po priznanju samih agresorskih vojnika poginulo ih je 75. u pokusaju da se vrate na prvobitne položaje.
Na Karuše je taj dan palo preko 2000 projektila. Granatiranja su nastavljena i narednih nekoliko dana ali to agresoru ništa nije koristilo.
Te godine Bajram je padao 24.marta, nakon svih nevolja tih dana može se reći da je dočekan s velikom radošću. Isti dan je TVBiH objavila izvještaj novinara Hajrudina Redžovića sa mjesta nazvanog "groblje tenkova" iznad kojih je postavljena bosanska zastava.
calculator
Posts: 1351
Joined: 25/11/2013 12:32

#418 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by calculator »

U nas, skoro ko je god poginuo, heroj je. U mom bataljonu bilo je bezbroj boraca vrhunskih heroja, o kojima nikad niko slova nije napisao, ljudi i onda skromnih, i danas poslije rata. Nekoliko njih čak po cijeli dan naplaćuje parking-karte pa javnim parkiralištima Sarajeva, živeći na ivici ljudskog dostojanstva i siromaštva.

Ne želim da ponižavam vrijednosti poginulih boraca, ali i naše društvo ne smije i ne treba ponižavati vrijednosti živih ljudi, heroja odbrane BiH. Takve ljude treba stalno spominjati, gdje god...
lokum rahat
Posts: 46
Joined: 28/02/2010 23:06

#419 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by lokum rahat »

https://www.youtube.com/watch?v=hhzk4fGCGCw


film DOBRINJA, OPSADA U OPSADI
zagonetka
Posts: 46
Joined: 26/11/2008 00:03

#421 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by zagonetka »

zagonetka
Posts: 46
Joined: 26/11/2008 00:03

#424 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine

Post by zagonetka »

https://www.youtube.com/watch?v=wN1djOz3saY

ZULFO TURSUN INTERVJUU NECENZURISANI
Post Reply