Dakle, ovu temu sam otvorio kako bismo na jednoj temi (a da nije offtopic) pokušali realno sagledati taj period prve polovine 1990-tih... Ali zaista realno, da se bar za trenutak probamo osloboditi subjektivnih dojmova... Ono što me naročito nervira jeste činjenica da maltene svaka tema gdje bi se trebalo pričati prvenstveno o žrtvama i odati svako moguće poštovanje prema ubijenim, mučenim, silovanim, maltretiranim, protjeranim, bude kontaminirana nacionalističkom retorikom mi vs oni, pri čemu žrtve padaju, ne u drugi, nego u deseti plan... Dakle, zbog toga evo onda jedna tema koja nije o žrtvama, nego isključivo o zločinima i krivcima...
Eh sad, u okviru uvodnog posta sam mislio da ugrubo predstavim (i to čak slikovito, u vidu grafikona
) stavove prosječnog Bošnjaka, Srbina i Hrvata, onako kako ih ja vidim, na osnovu ličnog iskustva, tj. konverzacije sa ljudima, te svega što sam proteklih godina mogao čuti ili pročitati... I tu imam još samo jednu napomenu - korištenje termina Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao grupnih odrednica jeste generalizacija, ali u ovom postu je upotrebljena samo kao sredstvo lakšeg sporazumijevanja... Naravno da time ne želim utrpati sve pripadnike jednog naroda u isti koš, nego govorim kroz prizmu bošnjačke nacionalne politike, srpske nacionalne politike i hrvatske nacionalne politike...Napominjem da su i "pite" koje prikazujem zapravo samo pokušaj da vizualiziram postojeće stavove, tj. učinim ih manje apstraktnim... Naravno da nisu bazirani na nikakvim ozbiljnim kvantitativnim parametrima...
Kako prosječan BOŠNJAK vidi rat i ono što mu je prethodilo?
Prosječan Bošnjak kao praktično jedinog krivca za izbijanje rata vidi politiku velike Srbije, dok Hrvate posmatra kao nekoga ko mu je zabio nož u leđa... On protekli rat vidi isključivo kao agresiju, i to dvostruku, uslijed čega se bošnjački narod morao boriti za goli opstanak, odnosno protiv fizičkog istrebljenja... Nezavisnost Bosne i Hercegovine je izraz demokratske volje njenih građana i kruna potvrde njene višestoljetne državnosti... Armija RBiH je vodila odbrambeno-oslobodilački rat i jedina nije odgovora za masovne i organizovane zločine, te kao takva predstavlja jedan od najčasnijih primjera borbe u historiji ratovanja... Zločine počinjene od strane pripadnika Armije RBiH, prosječan Bošnjak vidi kao vrlo rijetke, izolovane i isključivo pojedinačne incidente... Pokretanje šire priče o istima smatra u najmanju ruku neukusnim dok na drugoj strani stoje genocid, masovne grobnice, logori, smatrajući da se na taj način želi relativizirati krivnja i izjednačiti strane...
Kako prosječan SRBIN vidi rat i ono što mu je prethodilo?
Prosječan Srbin smatra nepravednim da se samo Srbe optužuje da su krivi za ono što se događalo i da su samo oni činili zločine... On smatra da je Srbima nametnut rat, jer su preglasani i samim tim ugroženi od strane druga dva naroda, te smatra legitimnim težnju srpskog naroda da se ujedini sa svojom maticom... Što se tiče zločina, Srbi su u većoj ili manjoj mjeri svjesni da su brojni zločini počinjeni u njihovo ime, ali na pokretanje te priče odgovaraju gotovo uvijek sa "a šta je sa zločinim nad Srbima?"... Često će reći kako nisu ni Srbi nisu bili cvjećke u ratu, ali da ne padaju na priču o nevinosti Bošnjaka i Hrvata, koji su samo imali jaču propagandu na svojoj strani, potpomognutu antisrpskim zapadnim medijima... Prosječan Srbin smatra da su mnogi srpski zločini ili preuveličani (npr. Srebrenica) ili potpuno iscenirani (npr. Markale), dok se istovremeno zločini nad Srbima prikrivaju i zanemaruju... Pri tome se voli referisati i na Drugi svjetski rat, odnosno stradanje Srba od strane ustaškog režima, kao i na dalju prošlost (npr. turski zulum), kao dokaz kontinuirane ugroženosti srpskog naroda na ovim prostorima... Njegova vizija pomirenja se ogleda u potrebi da svi konstatuju kako je krivica približno podjednaka, ili bar da se Srbima ne nameće daleko najveći teret krivice...
Kako prosječan HRVAT vidi rat i ono što mu je prethodilo?
Bez obzira na aktuelnu ljubav Čovića i Dodika, na koju ih je natjerala zajednička muka, tj. hegemonistička težnja kod Bošnjaka, bosanskohercegovački Hrvati svejedno vide Srbe kao glavne krivce za protekli rat i najodgovornije za počinjene zločine, prvenstveno imajući u vidu ono što se dešavalo u Hrvatskoj 1991. godine... Ipak, zbog dnevnopolitičkih dešavanja, prosječan Hrvat će se češće okomiti na Bošnjake, a međuetničke odnose ova dva naroda će nerijetko opisati sa onom frazom ''pomozi sirotu na svoju sramotu''... Hrvati naime ukazuju na to da su oni bili presudni teg na vagi koji je doveo do nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i da su pružili krucijalno važnu vojno-političku pomoć bošnjačkoj strani, sve dok ovi nisu odlučili da ih majoriziraju, potisnu, potčine, a možda i etnički očiste... Zbog svega toga oni smatraju da su zapravo Bošnjaci bili ti koji su njima zabili nož u leđa... Hrvati obično ne nastoje negirati zločine koje je počinio HVO (bar ne one najočiglednije), ali ističu kako je bošnjačka strana također počinila u najmanju ruku sličnu količinu zločina, pa im nije jasno kako njihovi lideri mogu biti osuđeni za UZP, a u slučaju Bošnjaka nikom ništa... Također, najveća boljka im je činjenica da su kroz Vašingtonski i Dejtonski sporazum ostali najkraćih rukava, gdje su im ugrožen status konstitutivnog naroda i prava za koja smatraju da iz toga proističu...
Interesuje me gledište ostalih forumaša - koliko se slažu sa osnovnim narativom grupacije kojoj pripadaju, da li potpuno stoje iza njega, i da li smatraju da ima išta utemeljeno u prikazanim stavovima druga dva naroda? Također, zanima me i da li smatraju da sam realno prenio generalne stavove prosječnog Srbina, Hrvata i Bošnjaka? Nisam baš optimista, ali zaista se nadam da će eventualna diskusija dobiti neke osnovne obrise objektivnosti i argumentovanosti, a ne ad hominem napada i standardnog vrijeđanja... U narednom postu ću ja obrazložiti svoje gledište i percepciju tih događaja... Mislim da je previše da i to zguram u i ovako dug post, a kako sam umoran to ću napisati ujutru...
PS Nadam se da moderacija ne smatra koncept ove teme neprimjerenim... Otvorio sam je jer smatram da je ova tematika sveprisutna u našem društvu, ali da se obično uvija u neki drugi kontekst, gdje joj često nije mjesto... Kao što ranije napisah, ovdje je prilika da se o tome priča, a da nije offtopic...
PPS Mislim da bih ovdje prebao prikačitii svoje viđenje, da se ono ne bi izgubilo negdje u masi
cyprus wrote:Zakuhalo seNije baš da sam ovako zamislio temu, ali mogao sam pretpostaviti kako će izgledati i da će nastati kakofonija... Mislim da neki nisu dobro razumjeli šta sam mislio reći i pitati kroz uvodni post...
1) Tema nije samo početak rata, nego i njegov čitav tok...
2) Tema nije usmjerena na to da samo otkrije ko je najveći krivac, nego i da li ima imalo (makar bobu) krivice i kod druga dva naroda...
3) Te pite ne predstavljaju broj ljudi koji misle ovako ili onako, nego generalnu percepciju kolika je krivica kojeg naroda (ovo posebno za haznadara)...
A sada kako sam rekao, ide moje viđenje, za koje sam nastojao da bude maksimalno objektivno... O tome vrlo često razmišljam - da li bih ja imao isto mišljenje da nisam to što jesam, i da moja lična iskustva i subjektivni dojmovi nisu takvi kakvi jesu... Volim misliti da bih...
Dakle, kako JA vidim rat i ono što mu je prethodilo?
Ja smatram da bilo kome ko je imalo objektivan teško osporovati da najveću odgovornost i krivicu za ono što se dešavalo pri raspadu Jugoslavije, a naročito u Bosni i Hercegovini snosi srpska politika, za kojom se povela većina srpskog naroda... Protivljenje osamostaljivanju Bosne i Hercegovine i drugih republika možda jeste bio legitiman politički stav, ali zanemarivanje volje većine građana tih republika, kao i sprovođenje zločinačke politike koje je uslijedilo, sigurno je da nemaju nikakvog uporište, niti u legalnosti, niti u legitimnosti... Čak i ako prihvatimo da je oružani otpor srpskog naroda novim okolnostima razumljiv (što je opet teško), nemoguće je ni na koji način opravdati masovne zločine i etničko čišćenje, koje se ogledalo u desetinama hiljadama ubijenih i mučenih civila i zarobljenika, neselektivnom granatiranju civilnih ciljeva, zatiranju tragova o svemu što je bošnjačko i hrvatsko na prostoru koje su bile pod kontrolom vlasti i vojske Republike Srpske... Vrhunac svog tog ludila je bila masovna egekucija Srebreničana, koja je dobila pravnu kvalifikaciju genocida... Ipak, ono što se ne smije zanemariti jeste da je i pored Srebrenice učinjen čitav niz zločina... To što oni nisu dobili kvalifikaciju genocida, ne znači da nije riječ o monstruznim djelima, kojih se čitavo čovječanstvo treba stiditi... Počevši od Prijedora, preko Foče, Višegrada, Rogatice, Zvornika, Sarajeva, Kotor Varoši, Vlasenice, Nevesinja, Sarajeva, Korićanskih stijena i još brojnih krvavih toponima, čije bi nabrajanje zaista mnogo potrajalo... Sve je to sramota koju srpska nacionalna politika i oni koji je baštine nosi na sebi... Za bilo kakav održiv proces pomirenja, neohodno je da se većina pripadnika ovog naroda suoči sa ovim ČINJENICAMA, jer ne mogu očekivati da Bošnjaci i Hrvati, a Bošnjaci posebno, pređu preko tih strahota kao da se nikada nisu desile... Posebno se to odnosi na prestanak negiranja genocida u Srebrenici, te veličanja Mladića i Karadžića... Bez toga svaka priča o pomirenju i pružanju ruke je ništa drugo nego provokativni cinizam... Ovim naravno ne tvrdim da svi Srbi kao širok kolektiv snose krivicu za ono što se dešavalo, jer veliki broj je ni luk jeo, ni luk mirisao, a postojali su i još postoje mnogi visoko moralni i odvažni pojedinci u srpskom narodu, koji su podigli glas protiv ovakve zločinačke politike... Međutim, svaki pripadnik srpskog naroda ima moralnu odgovornost da se ogradi od zločina koji su pravljeni, između ostalog, i u njegovo ime... Neutralan stav također nije prihvatljiv...
Što se tiče hrvatske nacionalne politike, jasno je da je i ona imala za konačni cilj zaokruživanje teritorija na kojima Hrvati žive u jednu državu, bez obzira na ''cijenu''... A cijena je uklanjanje desetina hiljada ne-hrvatskih stanovnika koje su im se kao smetnja našle na putu, dal kroz "humane" metode (protjerivanje), dal kroz mnogo manje humane (Dretelj, Heliodrom, Mostar, Ahmići, Stupni Do, Prozor, Vrbanja itd.)... Prosječnom Hrvatu je teško razumjeti da je Herceg Bosna u periodu 93-94 bila otprilike isto što i Republika Srpska Krajina, ali to je istina sa kojom će se bosanskohercegovački Hrvati morati kad-tad pomiriti... Presuda o udruženom zločinačkom poduhvatu je tu, i neće nigdje otići... Ostaje za sve generacije da se suočavaju sa njom, a što se prije suoče, to će bolji rezultat biti za sve, pa i za Hrvate... Naravno, razmjere hrvatskih zločina nikada nisu dostigle, niti su se približile onim srpskim, zbog čega ih ja nikada ne bih stavljao u taj koš, posebno ako znamo da je hrvatska politika imala i svoju dobru i konstruktivnu stranu spram Bosne i Hercegovine ('elem, nije stvar crno-bijela)... Ali Hrvatima ostaje pouka da ogranizovanje isključivih monoetničkih projekata nije prihvatljiv način vojno-političkog djelovanja, a dok ne shvate da je Bosna i Hercegovina njihova primarna država, brojnost Hrvata ovdje će se sve više smanjivati...
I na kraju dolazim do Bošnjaka i njihove uloge u ludilu 90-tih... Naravno, bezobrazno je tvrditi da Bošnjaci nisu podnijeli daleko najveće žrve u proteklom ratu... Nije utemeljeno tvrditi niti da su Bošnjaci imali puno izbora kada je u pitanju proglašavanje nezavisnosti za Bosnu i Hercegovinu - tu je samo bilo pitanje - da li će ratovati protiv Srba ili Hrvata? Njima je rat zaista nametnut, na šta ukazuje i velika disproporcija u naoružavanju i organizovanosti na početku rata... Međutim, treba imati i ovo u vidu - bošnjačka nacionalna politika, kreirana od strane SDA, a podržana od većine Bošnjaka, svjesno ili ne (dalo bi se diskutovati) je već 1990. godina počela raditi na mentalnom razdvajanju naroda zajedno sa SDS-om i HDZ-om, te na taj način pomogla Karadžićevom cilju o fizičkom razdvajanju... Ista politika je kasnije doprinijela da borba za multietničku Bosnu i Hercegovinu dobije oblik jednonacionalne islamizirane borbe, u kojoj nije bilo puno mjesta za ne-Bošnjake... Kada su u pitanju zločini, njih je bilo, a mišljenja sam da se ni Bošnjaci nisu na odgovarajući način još uvijek suočili sa istima... Nisam mišljenja da su oni bili organizovani i podržani od strane političkog i vojnog vrha, ali jesu najblaže rečeno bili tolerisani... Trusina, Dusina, Kazani, Trnovo 92 (posebno Ledići i Presjenica), Bradina, Čelebići, Križančevo Selo, Šušanj, Bugojno, Grabovica, Uzdol itd. (lista nije konačna) se jesu desili i ne mogu se opravdati ili relativizirati zločinima sa druge strane, bez obzira što su isti bili neuporedivo veći i organizovaniji... Također, u Podrinju je bilo i stradanja civilnog srpskog stanovništva, kao i zarobljenih vojnika VRS, i nije prihvatljivo o istim se odnositi na način na koji se do sada odnosilo... Dakle, nije baš da se Bošnjaci nemaju s čime suočavati...
PS Ako mi ko bude replicirao u smislu neslaganja sa napisanim, volio bih da to bude argumentovano, a ne ad-hominem metodom ili bespotrebnim ironisanjem, kako to uobičajeno biva...
