Apsolutno se slažem da se civilizacija ne može ni stvoriti (ni razumjeti) bez nasilja - baš sad napisah nešto o tome na temi Jugoslavija.Škobo Habu wrote: ↑07/04/2024 16:16Tu se ja i ti razilazimo.piupiu wrote: ↑07/04/2024 11:44
Gore sam ti opisala šta je jedno, a šta drugo. Jesu koncepti povezani, ali ih je lako i razlikovati. Kao i tri pristupa analizi kulture - antropološki (karakteristike, na pr jezik, pismo, običaji šta povezuje jednu zajednicu u nekom periodu ili na nekom prostoru ili šta je razlikuje od neke druge), sociološki (kultura kroz prizmu odnosa u društvu, društvenih struktura, institucija, klasnih odnosa, itd), i ovo na šta se ovdje većinom misli - kulturološki (u smislu kulturne proizvodnje - umjetnost, mediji, popularna kultura). Kad pogledaš u te definicije, onda vidiš da ciljamo na različite stvari. Nije toliko komplikovano - učili smo to u historiji civilizacija, likovnoj umjetnosti, sociologiji...
Ljudska civilizacija se ne može razumjeti bez kulture nasilja.
To nasilje je - kroz historiju - institucionalizovano, nekad je proizvod više faktora: religijskih i nacionalnih mitova, nekada je uslovljeno socijalnim ili društvenim interesima, no ono što je bitna karakteristika u funkcionisanju ljudskog društva jeste kultura nasilja.
Linčovanje crnaca sa početka dvadesetog stoljeća, u Americi, nije ništa monstruoznije od razapinjanja kršćana od strane Rimljana.
Japanski razni zločini nad Kinezima u Mandžuriji nisu ništa brutalniji od onih koje su vršili protestanti nad katolicima i obratno u vrijeme Stogodišnjeg rata.
Da ti pojednostavim: u razvoju svake civilizacije, a samim tim i njene kulture, ključno je nasilje.
Kulturnog i svakog drugog uspona Evrope, u 18. i 19. stoljeću, ne bi moglo biti bez kolonizatorskog nasilja i eksploatacije tuđih resursa.
Samo se ne slažemo oko toga gdje svrstati taj proces kao konstituirajući.