mayab wrote:Hakiz wrote:
Kada se sjetim osamdesetih, časopisa SAM (svoj majstor). I u jednom broju izađe članak o čovjeku iz Slovenije koji pravi gramofone. Kao primjer "uradi sam" pristupa. Ime tog čovjeka je Franc Kuzma. Tada sam prvi put čuo za Kuzmu i Kuzma gramofone. U to vrijeme još nije bio firma, pogotovo firma renomea koji ima danas.
Da, a kasnije "TREND" i "Audio video TREND"
Da, TREND je počeo kao posebno izdanje SAM časopisa namijenjen, da se tako izrazim, višoj tehnologiji, audiofilima u najvećoj mjeri, pa videu i na kraju kompjuterima. Iako je u priči o kompjuterima skoro do pretkraj osamdesetih Galaksija koju je izdavao BIGZ iz Beograda bila neprikosnovena. Tamo negdje 1986. Galaksija pada pod uticaj nacionalizma i više piše o Kosovu i nosanju mošti nego o nauci. Tada sam je i prestao kupovati. A još imam skoro svaki broj, možda mi nedostaje 10 ili 15 brojeva Galaksije od svih objavljenih do trenutka prestanka kupovanja.
U TREND-u nije bilo sadržaja kao u SAM-u, nije bilo, na primjer, uputstva kako napraviti HiFi pojačalo. Ali se moglo pročitati o Dynaudio zvučnicma, Burmeister pojačalima, Thorens gramofonima, Marantz CD playerima, TEAC kasetofonima i ostalim preskupim igračkama visoke klase. Ali, nije TREND dugo izlazio, čini mi se ni 5 godina. Ne sjećam se detalja, davno je bilo.
Spominjući Dynaudio: Ne znam koliko znate o Dynaudio zvučnicima, to jeste o toj firmi iz vremena osamdesetih. Prilično skupe igračke danas, a i tada su bili skupi. Ali, Dynaudio je osamdesetih imao jednu ponudu, a to je zvučne kutije u kitu. Dakle, kupite kit koji u sebi sadrži same zvučnike, skretnice itd i sa opcijom isporuke sa izrezanim drvetom za kutiju ili bez drveta. Pa je onda kupac sam sebi sklapao zvučne kutije. I to je bilo mnogo jeftinija opcija, koliko se sjećam najjeftiniji kit im je koštao oko trećine cijene najjeftinijih gotovih zvučnih kutija. To je bila mogućnost da i obični smrtnici dođu do Dynaudio zvučnika, što ne bi mogli, pogotovo radnička klasa u bivšoj SFRJ, po cijenama gotovih, sklopljenih, proizvoda. I TREND je o tome pisao, kao da su namjerno gurali tu mogućnost da i nama u bivšoj SFRJ postanu dostupni proizvodi HiFi-ja više klase. U stvari, ako me sjećanje dobro služi, ta ponuda Dynaudio u kitu je čak mogla biti i specijalna ponuda koju je TREND dogovorio sa Dynaudiom za svoje čitaoce, da Dynaudio nije imao te kitove u slobodnoj prodaji. Ali, ne držite me za riječ, puno vremena je prošlo od tada.
U TRENDU sam čitao intervju sa Mark Knopflerom, u vrijeme pojave pjesme "Money for nothing", čini mi se da je Dire Straits objavio "Brothers in arms" kao svoj prvi album na CD-u, mislim čak da je to bila i prva stvarno velika, megapopularna, uticajna grupa koja je objavila album na CD-u i da je objavljivanje tog albuma na CD-u uticalo na brži rast popularnosti same tehnologije CD-a. Možda griješim, kao što rekoh, davno je bilo.
EDIT: Citat sa Wikipedie: "Brothers in Arms was among the first albums recorded on digital equipment due to Knopfler pushing for improved sound quality.[31] The album's title track is reported to be the world's first CD single. It was issued in the UK as a promotional item distinguished with a logo for the tour, Live in '85, while a second to commemorate the Australian leg of the tour marked Live in '86. Containing just four tracks, it had a very limited run. "Walk of Life" meanwhile was nearly excluded from the album when co-producer Neil Dorfsman voted against its inclusion, but the band members out-voted him. The result was Dire Straits' most commercially successful hit single in the UK, peaking at number two.[13] "Money for Nothing", "Walk of Life", and "Brothers in Arms" immediately became live concert favourites.
The album is listed in the Guinness Book of World Records as the first compact disc (CD) to sell a million copies,[32] and has been credited with helping to popularise the CD format.[33]
The Brothers in Arms CD featured the full version of the "Money for Nothing" cut, rather than the version that appears on the LP. In fact, the CD includes extended versions of all tracks featured on the first side of the original LP, with the exception of "Walk of Life"."
U svakom slučaju, u tom intervjuu Knopfler sa oduševljenjem priča o CD-ovima, kako će CD-ovi biti budućnost nosača zvuka, i kako će Dire Straits od tog trenutka objavljivati albume isključivo na CD-u jer je to tehnologija koja grupi omogućava zvuk i umjetnički rad kakav želi i da joj ploče to ne omogućavaju. Tada smo mi u bivšoj SFRJ o CD-ovima samo čitali, (skoro) niko ih nije imao. A nije bilo ni puno muzike objavljene na njima, ta je tehnologija tada bila još relativno nova. Tako da nas je TREND zaista držao u trendu tadašnje audio tehnologije.
Da mi je danas imati CD-ove tada objavljivane. Osamdesetih i do sredine devedesetih se kvalitetnije radila audio produkcija na CD-u nego u vremenima nakon tog perioda. Imam osjećaj da su CD-ovi tada pravljeni kao što su se pravili od sredine devedesetih pa do danas, nikada ne bi u tolikoj mjeri potisnuli ploče kao što jesu. Sa izuzecima izdavača koji su stalno imali visok kvalitet.