sojka wrote:Onako,
zaboravila sam objasniti vakuum vremena.. ovo sada stoji kao prostor, kao vrijeme izmedju proslosti i buducnosti...
)) Upakovano!:)
Filozofskih pravaca ima jednako tako raznih, kao i duhovnih pravaca. Stoga ne mogu da izjednacim to sa tehnoloskim napredkom. Na ovom mjestu treba jasno razgraniciti i diferencirati. Ne okrecem lice od istine, faktova, pojava, kao sto rekoh- ta pomodarstva tudjih izbora nije moje pravilo, pa vidim ni tvoje, jer se kao prvo ne mirimo sa njim, a kao drugo i ne prihvatam, namecu se i predstavljaju balast. Tu skovanu "cipelu" necu na svoju nogu. Usko mi je i nepromisljeno reci:" Sve sto se sada desava je zbog tehnologije", kao da i samo drustvo nije uticalo na to i obratno.Problem nije rijesen. A ja nisam sudija, da sudim, tu sam da isposmatram, razumijem sta dovodi to toga,
da stvaram svoje misljenje i biram put.
Ima neceg optuzujuceg u nekim tvojim izjavama, tipa precutno pravilo, tipa "bjezim od teorije.
Ne mogu mijenjati komsiluk, nametati svoje vizije, ali svoj odnos ka njemu- da, i birati svoj komsiluk gdje se polaze paznja na slican sistem vrijednovanja.
Svoj cu braniti.
Ne mogu isposmatrati sve i reci "Oni su losi, oni grijese, oni, oni- kao da su za sva vremena na klupi optuzenika". Ne, bitno mi je sta ja i kako ja izlazim na kraj s tim.
Svijet nikada nije bio u redu. Drugaciji, ali u redu, ne. Nekako mi to sve mirise na zlatna stara dobra vremena..nekada..za koje je upitno, da li su kao takva postajala..pa i cak da li ce postojati..
no moja vjera, nada, bice, zelja zele bolje, dobro.
Ja zivim u pravom vremenu sa svim njegovim nedostatcima i uzitcima..
i volim ga, bez obzira na sve.
Nekada u komunikaciji ovog tema dode do nerazumijevanja jer cijenimo i zakljucujemo na osnovu recenice, dvije...
Kada kazem da bjezim od teorija, ne postavljam pravilo, niti je pravilo...Naprosto znanje je onda znanje kada se primjeni...Po onoj da mozes uciti ali ne nauciti, da mozes uciti, nauciti ali ne znati i da mozes uciti i nauciti i znati, ali ne znati primjeniti...Ni ja, ni ti, niti bilo ko ne moze ispomatrati sve, ali kao sto i napisah, moze bitrati stazu kojom ce ici...Otkrivati sebe, i kroz sebe ostalo, ili drzati se proklamovanog, nametnutog...Kada dajem impresiju tehnoloskih dostignuca u kontekstu impresije, zasto je shvatass i poimas da nju vidim kao glavnog krivca za sve...Poimanje na taj nacin je usko...Ja samo dajem impresiju, nicim ne sporeci, bezbrojne druge uzroke...To sto ih ovdje ne nabrajam ne znaci da ih ne vidim...I ja ne kazujem o rjesavanju problema, nego kako i rekoh kazujem o te dvije staze koje uvijek iskljucivo bira pojedinac...Za mene su uvijek dobra vremena ako u njima covjek ima mogucnost poimanja i otkrivanja sebe, a to ima u svim vremnima, u svim drustvima, pa cak i po cijenu da je Ketman kao Ceslava Milosa u "Zarobljenom umu"...Davati impresiju ne znaci optuzivati...Jer ni meni ni tebi ni bilo kome niko ne moze biti uzrok tome da zeli da ide duhovno vise, dalje, bolje, na nacine koje odabere...
takoder volim ne ovo vrijeme u kojem zivim, nego svaki dan koji mi je darovan, jer u njemu je do mene i isklčjucivo do mene da li cu ga iskoristiti na nacin kako sam u predasnjem postu kazivao...I narocito zbog toga sto ne znam do kada ce mi taj dar trajati
Praviti red na zemlji odbilo je kada im je ponudeno sve sto je stvoreno bez obzira na kojim razinama egzistiralo, samo je covjek prihvatio taj zadatak
Rezultati su manje-vise poznati, vidljivi...da bi se pravio red na zemlji, potrebno je prvo da covjek napravi red u sebi, ali ne na retoricki nacin...zato rekoh bjezim od teorija...Nego konkretno djlom, djelovanjem, onim sto ce biti vidljivo kao odraz reda u njemu...Ja ovdje mogu teoretisati, i kazivati o vrhunskom moralu, istovremeno cineci nered u svakodnevnom zivotu...A isto tako mogu cutati, a biti od onih koji djelom svjedoce o ljepoti svoje nutrine...Teorija meni ne kazuje nista o covjeku...Jer niti je ona tvoja, niti moja, niti ce ona samim svojim postojanjem promijeniti stanje nekoga...Da li me sada razumijes kada kazem da bjezim od teorije
Kao kada kazes nekome volim te, jer to tako treba reci, a na prve nagovjestaje bure odlazis glavom bez obzira...
I proslost i sadasnjost i buducnost uvijek je svaki put s tobom, ispreplicu se onoliko koliko im dopustino, koliko ih dozovemo i onoliko koliko im dopustimo da odreduju nase buduce korake...U kom vremenu ja zivim...necu reci pravom, niti dobrom niti losem, zivim u vremenu onom koje mi je dato, koje nisam birao, i ono je prosto vrijeme kao i sva druga sa svim dvojnostima dobra i zla, materijalnog i duhovnog, ljubavi i mrznje, pravde i nepravde...sa svim plimama i osekama stanja i osjecanja koje su imali i ljudi prije nas....A koliko vidim i ove generacije ispred nas
Osmisljati, osluskivati, promisljati, raditi na sebi, sebe sagledavati u kontekstu pojava oko nas, praviti red u sebi je ono sto ponovicu svaki pojedinac svakog jutra bira...Uvijek su dvije stze pred nama...Kojom stazom ces zakoraciti to je zaista individualno...Biti namrsten cijeli dan ili sebi reci danas cu biti nasmijan i dobar prema svima i tezicu ka tom stanju da bude trajno kod mene...individualne su odluke, bile one smjestene u doba piramida, u doba industrijske revolucije, ili danasnje doba zlatnog teleta...Ne postoji krivac za nered u nama, jer nije drustvo, niti progres, niti kanoni uzrok tome, jeste ako se trazi opravdanje za svoj nered, ono pojavno, ali tada ce nered ostati nered...Po meni je svijet uvijek bio onakakv kakav jeste i dobar i los, sve u ovisnosti sta mu gledamo, sa kojeg aspekta ga posmatramo, kojom ga bojom zelimo bojiti, ali je to nasa basca u kojoj smo mi cvijece koje treba da ga ucini jos ljepsim, mirisnijim...Da li cemo biti prelijepa ruza ili korov, mirisni ili uvehli cvijet iskljucivo ovisi od nas samih, od staze koju svakog jutra svako ponaosob bira...