johnnykola wrote:
Pa nisu studenti valjda toliko dovojeni od pameti. Skupi se njih desetak da jedu matiš i to pokušaju iole sistematizirati.
Jer to je jedino što im u realnosti može pomoći. Od palamude kako je Fatkić odron - nemaju ništa.
A ne kad bi ih se više skupilo.
Ali da to jeste horor, jeste. Sjećam se kako je Oruč skriptu napravio tako što je sabrana
djela seminarskih radova od studenata koji su obradili oblast po oblast sastavio u jedno. Informacioni sistemi, a dobiješ
zapaljenje moždane opne čitajući to. Tako je bio nakav debos pa je ađustiranje originalno adjust ostavio kao takovo,
a nije se setio rečce prilagođavanje. To čitati nije bilo nimalo jednostavno, a iz toga nešto još naučiti konsekventno još teže.
E sad, mogu samo zamisliti kako to izgleda na Fatkićevu matišu.
To studenti i rade, skupljaju se, dogovaraju, mislim da ih sada, umjesto nekadašnjih 30-ak, na tutorijalima bude oko 150, možda neki i stoje, i ogroman broj njih se međusobno poznaju, jer su tu godinama. Međutim, kad se sagleda predmet IM2, vrlo lako se uviđa da tu ne postoji nikakav sistem, jednostavno profesor ne prenosi nikakvo znanje studentima, a previše toga traži. Sada se nameće drugi problem, a već sam ga naveo koju stranicu prije. Studentima se nepravedno oduzimaju bodovi, što je dr. Selma Hanjalić konstatovala na nekom od prethodnih uvida iz IM2. Nakon što su bodovi ukradeni, na predmetnom siteu studenti su pozvani da im se vrate ukradeni bodovi i jasno je naglašeno da studenti ne smiju dovoditi nikoga sa sobom, a pogotovo ne nekoga ko zna matematiku, što je u najmanju ruku sumnjivo.
Što duže posmatram situaciju na tom predmetu i malverzacije koje se dešavaju, sve više vjerujem u to da je Fatkić plaćen od strane drugih univerziteta(ili nekog trećeg subjekta) kako bi što efikasnije uništavao potencijalnu radnu snagu, konkurenciju. Da se razumijemo, ne vjerujem ni da je Samim Konjicija čist u svemu tome. Ta ideja nije ni malo naivna, jer kada omladina sagleda situaciju na ETF-u, Travnik i Mostar su sve primamljivije opcije.
U tom slučaju, znanje pada u peti plan, a biznis ide u prvi. Možda nas zato i nema ni među prvih 500 u svijetu.
, nego na činjenicu da univerzitetski radnik po današnjim kriterijima mora ne samo prenositi nego i sticati i stvarati nova znanja. Kada sam sakupljao biografije 2009. godine dobio sam od njega žuti otkucani papir iz 1974. i zgužvanu ceduljicu sa nazivom magistarskog iz 1986. Nigdje ni naučnih ni stručnih radova (ne mislim na privatna izdanja, nego ona koja su u indeksiranm bazama, pa makar i najsveobuhvatniji Google Scholar), a stalno je ponavljao da će pred penziju doktorirati istovremeno na nekoiko fakulteta i to koristeći kredu i tablu jer smatra da upotreba kompjutera nije dostojna Pravog Inženjera.
