Moderators: Tomahawk11, Charuga
Pa tako je u vecini sezona - da je najbolji strijelac iz neke druge ekipe, ne iz sampiona, osim ako sampion nije razvalio sve redom (a cesto ni tad).Logovan wrote: Zanimljivo niko od ovih nije osvojio prvenstvo.
Romi je falila 10-ka.jeza u ledja wrote:Pa tako je u vecini sezona - da je najbolji strijelac iz neke druge ekipe, ne iz sampiona, osim ako sampion nije razvalio sve redom (a cesto ni tad).Logovan wrote: Zanimljivo niko od ovih nije osvojio prvenstvo.
Mislim da bas to puno govori o rezultatskom uspjehu tima. Romi bi pomoglo da su imali nekog da zamjeni Dzeku u nekim utakmicama kad on nije bio u formi. Raznolikost u napadu je ono sto im je izmedju ostalog nedostajalo.
Romi je falio Pjanic ili Totti prije jedno 4-5 godina. Zamisli samo jedno 7-8 golova iz slobodnog udarca kad ono zatreba. A da ne govorim o gradnji igre. Strootman je bio los pola sezone.. tek se vratio poslije povrjede. Odbrana takodje cesto haoticna, ali to je upravo zbog tog manjka kreativnosti u sredini. Nemogu prici golu i onda krenu svi da se probiju sa strana a onda se ostave otvoreni za kontru.tr_ba wrote:Romi je falila 10-ka.jeza u ledja wrote:Pa tako je u vecini sezona - da je najbolji strijelac iz neke druge ekipe, ne iz sampiona, osim ako sampion nije razvalio sve redom (a cesto ni tad).Logovan wrote: Zanimljivo niko od ovih nije osvojio prvenstvo.
Mislim da bas to puno govori o rezultatskom uspjehu tima. Romi bi pomoglo da su imali nekog da zamjeni Dzeku u nekim utakmicama kad on nije bio u formi. Raznolikost u napadu je ono sto im je izmedju ostalog nedostajalo.
U Totiju da je bilo meda,prepisao bi ih Edin sviju,Peroti,Pjanic,bilo ko...
Iskreno,fucka mi se za Romom,kao i za Cityem,kontam samo da je bio bilo ko da mu podvali loptu,dobacio bi sigurno do Mesija,ako ga i prepis'o nebi...noiserr wrote:Romi je falio Pjanic ili Totti prije jedno 4-5 godina. Zamisli samo jedno 7-8 golova iz slobodnog udarca kad ono zatreba. A da ne govorim o gradnji igre. Strootman je bio los pola sezone.. tek se vratio poslije povrjede. Odbrana takodje cesto haoticna, ali to je upravo zbog tog manjka kreativnosti u sredini. Nemogu prici golu i onda krenu svi da se probiju sa strana a onda se ostave otvoreni za kontru.tr_ba wrote:
Romi je falila 10-ka.
U Totiju da je bilo meda,prepisao bi ih Edin sviju,Peroti,Pjanic,bilo ko...
Bice interesantno sta ce Monchi uraditi, i koje igrace ce dovesti. Steta Emerson se povrjedi, imao je decko par odlicnih utakmica.
Prema kojoj logici im je Neymar na prvom mjestu? Barca imala groznu sezonu a tri igraca medju prvij 10. Nece moci ove noci.jeza u ledja wrote:Na onoj stranici whoscored.com, Dzeko je na kraju zavrsio cetvrti. Znaci cetvrti najbolji igrac u Evropi. (ligama petice)
Prvi Neymar, drugi Messi, treci Thiago.
1. Neymar
2. Messi
3. Thiago
4. Dzeko
5. Robben
6. eden Hazard
7. Suarez
8. Mertens
9. Alexis Sanchez
10. Gomez (Atalanta)
...
82. Lulic
83. Kolasinac
.
86. Pjanic
Mislim da ovo samo prati ligaske utakmice.
#samokaem
Broj golova, asistencija, dodavanja, skokova, procenat dodavanja, broj oduzetih lopti, itd itd. Cista matematika. Vjerovatno ovisi dosta od posjeda lopte, itd. Alejandro Gomez iz Atalante deseti. Plasman tima u tom smislu nema puno veze. Nisu zavrsili deseti, vec drugi. Isto tako igrac Rome i igrac Napolija su medju prvih deset, a najbolji igrac Juventusa je tek 17i.Point. wrote:Prema kojoj logici im je Neymar na prvom mjestu? Barca imala groznu sezonu a tri igraca medju prvij 10. Nece moci ove noci.jeza u ledja wrote:Na onoj stranici whoscored.com, Dzeko je na kraju zavrsio cetvrti. Znaci cetvrti najbolji igrac u Evropi. (ligama petice)
Prvi Neymar, drugi Messi, treci Thiago.
1. Neymar
2. Messi
3. Thiago
4. Dzeko
5. Robben
6. eden Hazard
7. Suarez
8. Mertens
9. Alexis Sanchez
10. Gomez (Atalanta)
...
82. Lulic
83. Kolasinac
.
86. Pjanic
Mislim da ovo samo prati ligaske utakmice.
#samokaem
Ma ne postoji ta stranica na dunjaluku da me moze ubijediti da je Neymar po bilo cemu bolji od Dzeke ove sezone. Edin je zabio 40 golova ove sezone. Nigdje igraca Reala i Juventusa koji su sampioni u svojim ligama plus igraju finale CL. Cavani se takodjer nadavao golova i golova ove sezone.jeza u ledja wrote:Broj golova, asistencija, dodavanja, skokova, procenat dodavanja, broj oduzetih lopti, itd itd. Cista matematika. Vjerovatno ovisi dosta od posjeda lopte, itd. Alejandro Gomez iz Atalante deseti. Plasman tima u tom smislu nema puno veze. Nisu zavrsili deseti, vec drugi. Isto tako igrac Rome i igrac Napolija su medju prvih deset, a najbolji igrac Juventusa je tek 17i.Point. wrote:Prema kojoj logici im je Neymar na prvom mjestu? Barca imala groznu sezonu a tri igraca medju prvij 10. Nece moci ove noci.jeza u ledja wrote:Na onoj stranici whoscored.com, Dzeko je na kraju zavrsio cetvrti. Znaci cetvrti najbolji igrac u Evropi. (ligama petice)
Prvi Neymar, drugi Messi, treci Thiago.
1. Neymar
2. Messi
3. Thiago
4. Dzeko
5. Robben
6. eden Hazard
7. Suarez
8. Mertens
9. Alexis Sanchez
10. Gomez (Atalanta)
...
82. Lulic
83. Kolasinac
.
86. Pjanic
Mislim da ovo samo prati ligaske utakmice.
#samokaem
Individualni uspjeh igraca i uspjeh tima nisu jedno te isto.
Koliko znam ovo je ubjedljivo najbolja stranica za ovakve stvari i mozda ovakvi rezultati govore istovremeno o limitima ovakve matematicke racunice u fudbalu, ali i o tome koliko smo mi sposobni ocjeniti igraca.
Ne zelim ulaziti u beskonacnu diskusiju o tome hoce li se nekome svidjeti sta negdje pise, jer ce to tako uvijek biti.
Biti drugi sa ekipom poput Barce ili sa ekipom poput Rome jeste nebo i zemlja u tom smislu da Barca osim Reala i nema ravnopravnog protivnika dok se to recimo za Romu ne moze reci. Neymar je kraj sebe imao najboljeg igraca na svijetu Messija i Suareza dok su kraj Dzeke igrali Salah i nakvi Sarafi i Perotti.jeza u ledja wrote:Pa ako ne postoji onda se rasprava svodi samo na to sta je cije misljenje. Naravno da je Dzeko bio bolji u smislu koliko je znacio za tim ili uopste za ligu, ali biti drugi u Italiji i drugi u Spaniji je nebo i zemlja. Roma u Spaniji ne bi mogla ni u prva 4.
Ovaj Aubameyang iz Borusije je brz ko đavoLogovan wrote:Malo mu je falilo da bude gore negdje sa Messijem.
Zanimljivo niko od ovih nije osvojio prvenstvo.
Mozda djeluje k'o kljusina, al' jebiga, cinjenica je da covjek trpa golove. Prekuc'o u Wolfsburgu, pa sad i u Sportingu.vicious wrote:Kako li se ona kljusina Dost ubaci u ovo društvo
Bos ili hadžija
Edin Džeko u neku je ruku bosanski Totti. Samo što nije
Stade jedna nedjelja da se nastavi maj.
Francesco Totti je u nedjelju zaustavio Rim, kapetansku traku predao u nasljedstvo, zadnji put u Rominu dresu mahnuo navijačima i u suzama navukao zavjesu na jednu veliku karijeru. I Olimpico je valjda pustio suzu, čitava zemlja i čitava nogometna planeta je stala mirno i posljednji se put naklonila velikom igraču i legendi kluba. Nitko nikada u povijesti ovog grada nije ispraćen tako; bio je to način da Roma i Rim kažu hvala shvativši da je on najveći kojeg su ikada imali i kakvog vjerojatno nikada više neće imati.
A ja se u čitavom tom malo patetičnom spektaklu nisam mogao prestati pitati kako će izgledati dan kada se on, koji je u sjeni desetke odigrao sjajno i Romu ustvari odveo u Ligu prvaka, on koji je najveći kojeg mi – Bosanci i Hercegovci – imamo, vrati preko Jadrana i odluči da je zabio posljednji gol, da je vrijeme da traku preda u nasljedstvo i posljednji put mahne svom Sarajevu.
Jer, kada s ovaj tjedan Edin Džeko ušeta na okupljanje u hotel Hercegovina, koji se ustvari nalazi na vrelu Bosne pored Sarajeva, bit će točno 10 godina otkako je prvi put obukao dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Obično iz takvih utakmica zapamtim jedan ili dva bizarna detalja, ili najčešće baš ništa, ali ta se urezala duboko u pamćenje. Bilo je ljeto 2007. i reprezentacija BiH se, između ostalog zahvaljujući vlastitom Nogometnom savezu i kasnije osuđenim lopovima u njemu, doslovno jedva držala na životu. Grci su nas pregazili u Zenici, Baka Slišković je podnio ostavku, 13 igrača potpisalo se pod zahtjev za odlazak čelnih ljudi Saveza kojim su uvjetovali i svoj ostanak u nacionalnoj selekciji, a navijači su, naravno, stali na njihovu stranu. Ove, s đon-obrazom kakav imaju, naravno nije bilo briga; za izbornika su postavili Fuada Muzurovića, a on je reprezentaciju sklepao kako je znao i umio.
U odnosu na tu Grčku, Terimovu Tursku smo dočekali s osam novih igrača u startnoj postavi, a samouvjereni i napuhani gosti su očekivali da ćemo se naguziti i pokloniti im tri boda. Nismo, dva puta se BiH vraćala nakon vodstva Turske, Mostarac Adnan Čustović je zabio svoj prvi gol u zadnjoj minuti za pobjedu, i ironično je da je ta utakmica, zajedno s onom u Oslu, spasila glave ljudima u Savezu i pismo igrača gurnula u drugi plan, zbog čega se većina njih – osim Saše Papca – uskoro i vratila u momčad. I možda se to, kako obično biva, s vremenom pretvori u nekakav mit, ali nije te noći Edin, koji je u to vrijeme još bio u Češkoj i 20 dana kasnije preselio u Wolfsburg, odigrao nikakvu spektakularnu utakmicu. Odradio je korektnih sat vremena, našao se na pravom mjestu u jednoj sretnoj situaciji, lopta mu se odbila, zabio je majstorski gol, i to u pravo vrijeme, na kraju poluvremena.
Ipak, ta će utakmica ostati upamćena kao ona u kojoj je reprezentacija dobila svog najboljeg igrača ikada.
Kod nas si ili bos ili hadžija, sredine nikada nije bilo niti će je biti. Edin je to naučio s prvim utakmicama u Željinu dresu
Reći da je Sarajevo oduvijek voljelo Edina Džeku bilo bi bezobrazno. I ne bi bilo istinito. Strani mediji obožavaju njegovu ratnu priču, ali valjda kada ste skoro generacija i kada ste proživjeli gotovo isto, doduše u opsadi jednog drugog grada, onda vam rat i sve što se proživljavalo u njemu postanu tako obični i nezanimljivi. Edinov poslijeratni put i njegov završetak u domovini su ono što je impresivno – u Želju je stigao kao klinac, prošao sve njegove omladinske kategorije, kao jedan od najtalentiranijih dobio mjesto i poneku minutu u prvoj momčadi, a onda prvi put upoznao kako stvari stoje u stvarnom životu.
Prije nekoliko mjeseci Džeko je u intervjuu za Il Messaggero povukao dvije paralele koje je prepoznao između Sarajeva i Rima, odnosno Italije i Bosne i Hercegovine. Prva su katastrofalni putevi, koji su u Rimu baš kakvi su u Sarajevu bili neposredno nakon opsade, a druga je ona koju je naučio slušajući glas tribina.
“Rim je sličan Bosni. Ovdje te ljudi ne kritiziraju. Oni te naprosto vrijeđaju. Ali tako je i u domovini. Ja sam naviknut na to. Nije važno što si napravio prije, nije važno što si napravio u samoj utakmici, važno je da si pogriješio ili promašio. Samo čekaju pravi trenutak, a onda te vrijeđaju na sve moguće načine”.
Nigdje nema bezuvjetne ljubavi prema nogometašima, takvo nešto ne postoji. No, naš mentalitet još je ekstremniji, drugačiji, bezobrazniji. Kod nas si ili bos ili hadžija, sredine nikada nije bilo niti će je biti. Edin je to naučio s prvim utakmicama u Željinu dresu, s prvim promašajima, s prvim pogrešnim pasovima.
Nije on nikakav izuzetak, nije ni Grbavica ništa drugačija od drugih stadiona, svugdje je priča manje-više ista, i svaka greška se kažnjava brutalno. Idiotska manjina je ta koja dolazi u prvi plan, većina se kao po pravilu povlači, ubija nas ono da pametniji popušta. Psovke su nam najsočnije od svih, njih prvo naučimo, na njima nam se zasniva humor. Edin je, kao i mnogi drugi, u BiH bio kloc, direk, parmak, mazlum, hajvan. Kod nas ne ide od hero-to-zero, to je preblago, kod nas se ide iz drastičnog minusa u ekstremni plus, iz (najmanje) tri pičke materine u šaha, cara i boga.
I nikada se to nije mijenjalo, čak ni kada je napravio ono što nitko drugi nije.
Nije Edin tu nikakav izuzetak, ali je savršen primjer. U međuvremenu je on izabrao drugačiji, za dječaka od 18 godina mnogo teži put, ali put koji je bio koliko-toliko normalan. Pretvorio se u igrača koji tamo gdje ode piše povijest, koji povijest momčadi za koje igra mijenja na bolje. Iz Teplica je preselio u Wolfsburg, a Felix Magath ga je napravio najboljim napadačem Bundeslige. On je postao najbolji strijelac i najbolji igrač lige i u drugi najveći grad ljubitelja Golfa nakon Sarajeva donio titulu prvaka Njemačke. Onda je prešao u Englesku, konstantno pod pritiskom, često i u nemilosti trenera, ali i tamo zabio onaj izjednačujući gol protiv QPR-a, gurnuo City ka tituli, kasnije mu donio još jednu odlučujućim golovima u završnici sezone i prometnuo se, ma koliko teško to nekome bilo prevaliti preko usta, u jednog od najvažnijih igrača Manchester Cityja svih vremena.
“Ako pitate mene”, rekao je na kraju te sezone Jose Mourinho, “Najbolji igrač prvenstva ne može biti Luis Suarez. City je prvak, a tu mu je titulu donio Edin Džeko. Nije igrao puno, ali kada je igrao bio je taj koji je donio prevagu. Zabio je onda kada im je trebalo najviše, onda kada se prvenstvo odlučivalo. On je za mene najbolji igrač prvenstva”.
Prošle je godine u ovo doba završio na klupi i razmišljao hoće li uopće ostati u Rimu. Njegovi promašaji uveseljavali su milijunski auditorij na YouTubeu, Gazzetta ga je stavila na naslovnicu, proglasila najvećim flopom sezone i Spalettijeve taktičke eksperimente hvalila poručivši kako je i “lažna devetka bolja od nesposobne devetke”. Preko noći je postao i ostao Edin Cieco – slijepi Edin. I kritike jesu bile opravdane, znao je to i on sam, zabio je samo osam golova u Serie A, ukupno 10 u sezoni, ali ono što je jako boljelo jesu sve te uvrede, svi ti komentari, ismijavanje, ružne riječi, svi oni koji ustvari ne kritiziraju, nego pljuju i mrze.
Ove je sezone Džeko oborio gotovo sve rekorde koje je mogao u Rimu. Zabio je 39 golova u svim natjecanjima i pretekao Tottija, zabio 29 u prvenstvu i izjednačio se s Riječaninom Rodolfom Volkom, osvojio titulu najboljeg strijelca, upisavši gol i dvije asistencije u posljednjoj utakmici osigurao Ligu prvaka. Ali ni to najčešće nije bilo dovoljno, nije zadovoljilo mnoge, jer Rim je takav – ima pritisak i očekivanja velikog nogometnog kluba i grada, ali nema njegov pobjednički mentalitet. I ima samo jednu legendu. I zato i jest takav, uz sve svoje uspone i padove, mržnju i ljubav, sličan njegovoj Bosni.
Ali Edin je navikao i naučio živjeti s njim. Svi takvi su ustvari njegovu kožu učinili tvrđom i otpornijom, i danas Džeko zna da u Rimu, baš kao ni kod kuće, nema sredine. U ravno 10 godina u reprezentaciji, 10 godina u kojima je postao najbolji strijelac u povijesti, u kojima je odigrao 84 utakmice i zabio 50 golova i u kojima je jedan od najzaslužnijih što je ova mala i nejaka zemlja zaigrala na velikom natjecanju, naučio je da će u jednoj noći biti najveći svih vremena i legenda, a u sljedećoj jebeni preplaćeni i bahati kloc kojem je vrijeme za odlazak. Ili si gore na vrhu ili dolje na dnu. Nema sredine.
Međutim, Rim je na kraju shvatio što gubi i što je u Tottiju imao i danas ima barem jednu pravu legendu. I možda će, i samo možda, u idućih nekoliko godina i Bosna i Hercegovina shvatiti što ima u Edinu Džeki i što je joj je on dao u posljednjem desetljeću. Nije Edin savršen nogometaš, daleko je od toga, kao i svaki drugi ima svoje mane i vrline, ali možda će na kraju i ona najglasnija manjina koja vlada ipak shvatiti da BiH u njemu ima najboljeg i najvažnijeg igrača otkako je neovisna. Čovjeka koji joj je potpuno promijenio nogometnu povijest. I možda će na kraju i naš kapetan dobiti ono što je i zaslužio. Možda.
Čekat ćemo da stane još jedna nedjelja da se nastavi maj.
http://telesport.telegram.hr/kolumne/na ... i-hadzija/
Slazem se. Volio bih da osvoji Scudetto sa Romom neg pare. Wolfsburg, City, Roma.. Edina ce pamptiti puno duze nego Marija kad se ova dvojica penzionisu.SmokingMan wrote:Bez pretjerivanja Edin je za klasu iznad Marija,ali svako ima svoj životni put,i splet okolnosti ga je jednostavno doveo u Romu.Mislim da je ovo njegova najbolja stanica pred sam završetak karijere.
Mandžukić iza sebe nedvojbeno ima bolju plejadu igrača u reprezentaciji za razliku od Edina.Edin je nedvojbeno bolja individua,i jednostavno se bolje prilagođava i snalazi u sredinama i gdje su bolji i gdje lošiji igrači.Edin je u stanju da iz gotovo beizlazne istuacije pred protivničkim golom pronađe rupu u odbrani i poentira,čak kada ekipa ne igra dovoljno dobro.Mandžukić u većini slučajeva isključivo zavisi od toga u kakvom su raspoloženju Perišič,Modrić i Rakitić,on jednostavno zavisi od njihove trke i pasova.I kao što reće,mi u većini slučajeva ovisimo o Edinovim igrama i raspoloženju,dok Hrvatska nema takvih problema,oni uglavnom imaju širu lapezu kvalietnijih igrača koji ista tako mogu da davaju golove.Teško da će se moći pronaći adekvatna zamjena za Edina u onome trenutku kada se bude opraštao od reprezentacije.Grean wrote:Splet okolnosti.
Sto se tice poredjenja kvaliteta ja ga ne bih mijenjao ni za dva Mandzukica. Slabo koja reprezentacija zavisi od jednog igraca kao mi od Dzeke.On i kad je bio najgori u reprezentaciji je uvijek bio bolji makar za 20% nego sto je bio u svom klubu.On je suprotnost onim igracima koji obicno igraju bolje u klubu a slabije u reprezentaciji.
