Toga je vazda bilo dok je svijeta i vijeka a pogotovo pop i rock muzike.Point. wrote: Jebiga prika, ti opet o kvalitetu, pricamo o popularnosti, sto ne mora znaciti da je kvalitetno. Sad to prolazi, jebiga ja sad kad omladini pustim Pearl Jam ili Pusenje oni se ibrete, kazu jebo to. Bitno je da imas catchy refren, jebeni korejanac sa onim svojim sranjem pokori svijet. Svijet se mjenja, jebajiga.
Pretpostavljam da smo ista ili približno ista generacija pa ti kao primjer mogu dati devedesete - dok sam ja odrastao na Nirvani, pomalo mada ne mnogo i Pearl Jamu a da ne govorim o žanrovima poput metala i industry i šta se sve nije konzumiralo (od muzike, mislim) u “danima lavova” a masa oko mene se “ubijala” Dr.Albanom, Backstreet Boysima, Cooliom, N’Syncom i ostalim komercijalnim izvođačima jer su imali “catchy rhyme”.
Danas jebiga, niko ne sluša muziku. Neki dan mi dođe učenik u jeans-jakni na kojoj je odštampano Guns’n’roses i ja sav sretan ga pitam “Je li to ti njih furaš?” pogleda me momak čudno i pita on mene “Je li to možda neki bend? Meni se svidjela slika i ja kupio jaknu”.
A da ne govorim o učenici kojoj sam pustio Nirvanu jer je imala njihov logotype “dead smiley” kako se šokirala pa me pitala “i ti si ovo slušao?? kako si mogao??”. Danas muzika nije dio identiteta, nema bunta, nema pravljenja nove supkulture. Zato ti se čude Pearl Jamu i Pušenju. A i Pušenje je svakim novim albumom samo gore i gore.