Dobrovoljačka ulica

[BHCluster]

I ovdje da zakacim.

[BISTRIK100]

SUBOTNJI INTERVJU/KERIM LUČAREVIĆ
Ismet Bajramović Ćelo je zaustavio pad Sarajeva!!!
Arhiva26.03.11, 09:27h


Kerim Lučarević, jedan od osnivača Patriotske lige i komandant Vojne policije Armije RBiH, za ** No links ** PORTAL komentariše izjave Zorana Čegara, govori o zločinima koje su činili pripadnici policije, greškama Alije Izetbegovića, ulozi Ismeta Bajramovića Ćele u odbrani grada, te odgovara na pitanje kako se provodila islamizacija svih struktura ratne Bosne i Hercegovine
Kerim LučarevićRazgovarala: Mirna DUHAČEK

Gospodine Lučareviću, koliko ste upoznati s događajima u Dobrovoljačkoj 1992. godine? Vojna policija nije učestvovala u tim događajima, ali iz onoga što ste čuli, pročitali i vidjeli - možete li reći da je tada napravljen ratni zločin?

Vojna policija nije imala nikakvog dodira sa događajima u Dobrovoljačkoj, to je bilo pod jurisdikcijom i nadležnošću jedinica Starog Grada i određenih koji su ispred Glavnog štaba pregovarali vezano za događaje koji su se dogodili. Vojna policija nije ni na koji način bila uključena, niti je učestvovala u tome. Ja sam sa svojim ljudima pripremao akciju na Mojmilu, tako da sam bio od toga 10-11 kilometara udaljen. Mi tada nismo ni znali šta se dešavalao, ko je pregovarao i učestvovao. Oni su, ipak, najviše bili uključeni i tačno su znali kad će se krenuti. Ove jedinice Starog Grada, one su bile najviše involvirane u to i pratile su tok događaja.

Iz onoga što ste naknadno čuli i vidjeli, da li biste rekli da je počinjen ratni zločin?

Vodi se jedan nevidljivi rat. Jer, šta znači kad se piše četiri-pet hiljada potjernica i način na koji se to radi...? Ko je izvršio agresiju? Šta se tu dešava? Jer ako je Sarajevo napalo 60.000 ljudi 1992. godine, dva korpusa krenula na grad Sarajevo, onda se postavlja pitanje - jesmo li to mi zaboravili našu prošlost ili nam sad neko putem nekih novih psiholoških pritisaka, potjernica, spiskova prijeti?
Pa, pravo da vam kažem, ne znam. Ali činjenica je da je to bila naoružana kolona. Tako je rekao i Hag, koji je konstatovao da se tu nije radilo o nenaoružanim vojnicima, nego je to na neki način bila vojna akcija. E sada, ko je dopustio da izađe naoružana vojna kolona, ako je u pregovorima bilo drugačije dogovoreno, na koji način je došlo do toga ja ne znam, ali znam da je Vojna policija učestvovala u izmiještanju 'Viktora Bubnja' i 'Maršala Tita' i da tada niko nije ni ogreban. Sve je urađeno na način koji je bio srazmjeran aktivnostima koje su se dešavale, kako ne bi bilo nikakvih incidenata. Jer u takvim slučajevima je bilo neophodno da se odredi šta se tačno dogovorilo, kako će se to prenijeti svima, kako bi svi znali a ne samo oni koji su to dogovarali. Tada je, vjerovatno, bilo i nekih uličnih, mahalskih formacija... Šta se sve tu dešavalo i ko ih je poveo tom uskom ulicom - jer oni su po meni trebali ići Obalom, gdje će sve biti pregledno - ja jednostavno ne znam, kao što ne znam ni ko je tu pregovarao i na koji način. Ipak, tu je bio involviran jedan krug ljudi koji je stalno bio u kontaktu.

Šta mislite o Divjakovoj odgovornosti u Dobrovoljačkoj i njegovom hapšenju u Austriji?

Jovan Divjak je imao pozitivnu ulogu i nastojao da se to, makar što sam ja vidio, odradi na jedan normalan način. Stvari su, vjerovatno, izmakle kontroli, a kako i zbog čega - to znaju oni koji su tamo bili. Mislim da sada, na neki način, ova dešavanja kojih smo svjedoci i pisanja potjernica iz Srbije - da vam je to isto kao da neko iz Turske piše potjernice preko Bosne i Hercegovine za građane Srbije. Je li to novi psihološki rat? Jer sve su kasarne trebale biti pod komandom Predsjedništva BiH, one su trebale biti disciplinovane i trebale su poštovati odluku Predsjedništva. Jednostavno, sve to je na neki način komplikovalo ukupnu situaciju, tako da ja mislim da je to neosnovano i da je na snazi psihološka hajka na određene ljude koji su vršili neke funkcije u BiH. Vodi se jedan nevidljivi rat. Jer, šta znači kad se piše četiri-pet hiljada potjernica i način na koji se to radi...? Ko je izvršio agresiju? Šta se tu dešava? Jer ako je Sarajevo napalo 60.000 ljudi 1992. godine, dva korpusa krenula na grad Sarajevo, onda se postavlja pitanje - jesmo li to mi zaboravili našu prošlost ili nam sad neko putem nekih novih psiholoških pritisaka, potjernica, spiskova, prijeti? Izgubila se osnovna nit i to je proizvelo kontraefekat.

Kako bi se konačno mogao obustaviti taj psihološki rat o kojem govorite? Da li je to moguće napraviti konačnim sprovođenjem istrage o tome šta se dogodilo u Dobrovoljačkoj?

Mislim da bi država BiH trebala, prije svega, u startu da odgovori na ove zahtjeve. Šta znači ako se Koštunica slika sa naoružanjem i kaže: 'Dobrovoljci, juriš u Bosnu!'? Šta znači ako Dobrica Ćosić šalje poruke kakve je slao? Šta znači kad poruke šalju predsjednik vlade, predsjednik Glavnog štaba koji je bio komandant armije? Zašto nisu automatski pokrenute optužnice protiv svih onih koji su iz Srbije slali dobrovoljce, naoružavali ih i slali da čine strašne zločine po BiH? A znamo šta se dešavalo ovdje, valjda se to nije zaboravilo.

Kad spominjete zločine, ja znam za porodicu Ristović. To je bio jedan strašan zločin. Vojna policija je u roku od šest sati - iako to nije bilo u nadležnosti Vojne policije, to je trebala da radi civilna policija - tamo u Buća Potoku pohapsila počinitelje. To su bila četiri policajca policijske stanice Centar. Vojna policija ih je uhapsila u Policijskoj stanici Marijin Dvor i privela ih, iako mi za to nismo bili nadležni. To smo uradili da bismo skinuli mrlju sa Vojne policije, jer su počele priče kako su to uradili pripadnici Vojske.
Jeste li vidjeli spisak osumnjičenih za ratne zločine koji je 2002. godine sastavio Dokumentacioni centar za istraživanje ratnih zločinaca Republike Srpske (DCRS), a koji je ovih dana u medijima aktueliziran?

Oni to mogu stalno pisati i dopisivati, ali ja vam sad kažem kakva je funkcija toga. Vi imate neke spiskove koje stalno dopisujete, a ima li Bosna i Hercegovina takve spiskove prema građanima Srbije? Nema. I šta to znači? Znači da je to novi psihološki rat. Ja vidim da se tenzije stalno pojačavaju i prema Hrvatskoj. Jer pazite, ovdje se cijelo vrijeme, umjesto da stvari vode ka stabilizaciji Balkana, one se sada na neki način ponovo podgrijavaju i ponovo se vodi taj psihološki rat u kojem je Srbija sebi dala zadatak da bude žandar na Balkanu, gdje će ona da disciplinuje sve bivše republike Jugoslavije i da ona na neki način bude medijator koji će da presuđuje ko je kriv, a ko nije kriv. Ne gledaju svoju ulogu u svemu tome. Sa druge strane, treba znati da se mi nalazimo u opsadi, u geopolitičkom smislu, i ovo je kao jedna uvertira u treći svjetski rat. Vidite, afrički kontinent, arapski poluotok - 300 miliona ljudi vrije. Ogromna flota dole. Vi treba da znate i da je Berlinski zid srušen. A novi 'berlinski zid' se nalazi na Dobrinji 4. Tu je granica između Rusije i Amerike. Nevidljivi 'berlinski zid' je na Dobrinji 4. Znači, ovaj psihološki rat se ne vodi bez razloga.

Moram i Vas pitati da li Vas je strah putovati preko granice? Bojite li se da biste mogli biti uhapšeni?

Pazite, oni stalno pišu te spiskove. Šta to znači? Da vi nešto dokazujete... Za kime god vi raspišete potjernicu - raspišite je za Koštunicom - ne može nigdje izaći jer bi bio uhapšen. Mogu za vama poslati potjernicu jer ste napisali neki tekst, pa se recimo nađete u stranoj zemlji, a oni postupaju po nekim pravilima, ne računajući na to da neko koristi te potjernice u psihološke svrhe. Znači, oni tamo drže nekoga tri mjeseca, godinu dana... Koji je efekat toga? Da li se stvari smiruju? Da li to ide nekom poboljšanju ili rješavanju stvarnih problema? Znači li to da je 15.000 Bošnjakinja silovalo 15 ljudi koji su osuđeni ili je to uradilo 5.000? Oni su osudili 10-15 ljudi, a šta je s ostalima? E sad, treba na određeni način napraviti ravnotežu. Mislim da to nije rješenje situacije, nego da to vodi dodatnoj destabilizaciji stanja koje se svakim danom sve više usložnjava.

Vojna policija kojom ste Vi komadovali učestvovala je u sukobu na Skenderiji 1992. godine. Šta se tada dešavalo?

Gore su bile dvije jedinice koje su imale zadatak da zaustave prodor niških specijalaca. Jedna je bila na rejonu Skenderije, a druga kod rejona Pošte. U tim dešavanjima učestvovala je jedinica niških padobranaca koja je došla iz Beograda, koja je zapalila Poštu i krenula da puca, odnosno vrši dejstva. Došlo je do bliske borbe u tom žestokom okršaju u kojem je poginuo jedan pripadnik Vojne policije. Niški specijalci su savladani, a u tome je učestvovala i Specijalna jedinica MUP-a. Nakon što su zapalili Poštu oni su pobjegli - jer nisu poznavali grad - sklonili su se u bivše kino 'Đuro Đaković'. Kasnije su bili opkoljeni, pa su se predali. Bili su zatvoreni u Centralni zatvor i nakon dva dana su razmijenjeni.

U Vašoj jedinici je bio i Ismet Bajramović Ćelo. Mislite da je on tada imao pozitivnu ulogu?

Ja sam na televiziji poderao kartu Vens-Owenovog plana i kad su me pitali šta o tome mislim, na televiziji sam rekao svoje mišljenje: da u jednoj zemlji ne mogu biti tri vojske, tri valute, tri uniforme, jer je to glupo i vodiće stalnim tenzijama. Nakon toga sam odmah smijenjen, pa uhapšen i optužen za vojnu pobunu, procesuiran i više je puta pokušan atentat na mene od strane policije.
On tada jeste imao pozitivnu ulogu, jer je Ismet Bajramović Ćelo držao taj dio od 'Mladena Stojanovića' do Opštine Centar. To je bila njegova zona. A oni su prešli na tom mostu, upravo su tu prešli, i krenuli prema Parku kod Opštine Centar. Tu se desila ta bitka. I onda su kasnije krenuli do Pošte, ušli u Poštu, zapalili je i krenuli dalje. Tu je došlo do borbe prsa u prsa. Tu su pripadnici Vojne policije odbranili grad. Jer da su oni nakon toga ušli u Narodnu banku, a to je njima bio cilj, da je izašlo 50-100 tenkova iz kasarne, Sarajevo bi palo za sat vremena, jer je na čelu te jedinice bio najsposobniji oficir Jugoslovenske narodne armije, pukovnik Šuput, zato što on proizvodi specijalce. On je došao iz Beograda na čelu kolone niških specijalaca, elitne jedinice padobranaca.

U sukobu na Skenderiji je učestvovala i Specijalna jedinica MUP-a RBiH. Komandant te jedinice bio je Zoran Čegar, koji je nedavno za ** No links ** PORTAL izjavio da je u Sarajevu bilo i gorih zločina od Dobrovoljačke, kao naprimjer da su 'naši' zločinci silovali djevojčice, ubijali ih i poslije ih izbacivali na ulicu, govoreći da su ih ubili srpski snajperisti? Jesu li Vama poznati takvi slučajevi, s obzirom da ste bili na čelu Vojne policije?

Pravo da vam kažem, za takve događaje ne znam. Inače, veoma cijenim gospodina Čegara - on je patriota, u startu se uključio u odbranu i bio je jedan vrlo hrabar borac. Ali kad spominjete zločine, ja znam za porodicu Ristović. To je bio jedan strašan zločin. Vojna policija je u roku od šest sati - iako to nije bilo u nadležnosti Vojne policije, to je trebala da radi civilna policija - tamo u Buća Potoku pohapsila počinitelje. To su bila četiri policajca policijske stanice Centar. Vojna policija ih je uhapsila u Policijskoj stanici Marijin Dvor i privela ih, iako mi za to nismo bili nadležni. To smo uradili da bismo skinuli mrlju sa Vojne policije, jer su počele priče kako su to uradili pripadnici Vojske. To su bili ljudi, policajci koji su bili obezbjeđenje Alispahića, koji je nakon toga postavljen za ministra policije. Ja sam imao jako velikih problema zbog tih dešavanja. Možete misliti kakve smo mi zbog toga probleme imali, umjesto da smo odlikovanja dobili! Takođe, ja sam lično naredio, nakon ubistva ministra Gogala, da se to hitno istraži. Vojna policija se maksimalno uključila i nakon šest sati su pohapšeni oni koji su to djelo učinili, a tom prilikom su uhapšeni i oni koji su ubili osam civila na području Novog Sarajeva. Oni su procesuirani i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Tako da za ono što sam ja znao, a bio sam u stalnim borbama, mi smo u vrlo kratkom roku maksimalno intervenisali, argumentovano, a ne da smo nekoga lažno optužili, jer sve one koje smo priveli su i osuđeni. Znači da su bile kvalitetne istrage. S druge strane, treba imati u vidu da su to tada bili dobrovoljci, da nismo imali nikave opreme, nismo imali uniforme, nismo imali materijalnu podršku, samo ono što zarobimo... Znači, bili smo u vrlo specifičnim i teškim uslovima. Uz to, Vojna policija je 95 posto bila u stalnim borbama. Gdje to Vojna policija ratuje u svijetu? To je bio jedan strašan teret koji nam se našao na leđima.

Vi ste govorili o procesuiranim zločinima, međutim ovo što gospodin Čegar spominje nikada nije došlo pred sud. Kažete da ga smatrate patriotom, međutim posljednjih dana se povela prava medijska hajka protiv gospodina Čegara zbog ove njegove izjave...

Vidite, ja to nisam čuo, ja to ne znam. Ja sam imao saznanja da je učestvovao u nekim akcijama i da je bio hrabar, ranjen je i ja to povezujem s tim. A nisam čuo te izjave. Ako je stvarno toga bilo, to treba procesuirati, jer je sramota da se nešto tako desilo a da neko nije procesuiran. Jer mi, bar mi, ne trebamo davati povod da na onom što se uradilo časno ostane ijedna mrlja. Jer, ipak, u onako teškim uslovima mi nismo, bar ja nisam, dopustio da se bilo šta negativno uradi iz razloga da ne budemo kao oni koji su nas napali, da ne damo povoda nikome da nas za nešto optuži, nego da maltene gradimo antifašističku borbu. Kao potvrda toga može poslužiti podatak da je u mojim jedinicama bilo 30 posto pravoslavaca, 17 posto katolika, a ostalo su bili Bošnjaci i ostali. To je već bio april 1992. I to su bili sve doborvoljci, jer nikoga niste mogli mobilisati. Ako vam kažem da je kod mene bio Vladimir Srebrov, da su od pjevača bili Hamza Ražnjatović, Alma Čardžić... Mi smo imali jednu muzičku četu koju smo napravili za kratko vrijeme. To je bio patriotizam koji je dao visoke rezultate.

ismet bajramović ćelo
Ramiz Delalić Ćelo se kasnije priključio, a Ismet Bajramović Ćelo je bio od starta sa mnom. On je bio pozitivna ličnost tih godinu dana. Ja ne mogu sad da pričam o periodu poslije. Bili su u akcijama, na frontu. Ja mislim da su pomagali ljudima u smislu da su ih zbrinjavali. Pazite, mi smo vadili naftu sa pumpe, koja se nalazila na liniji razdvajanja. Oni su znali puzati po 400 metara kako bi izvadili naftu i kako bismo obezbijedili pedijatriju i bolnicu da bi mogli raditi agregati i da bi se mogle vršiti operacije. To je bilo strašno i ne može se reći da je to neko radio iz interesa.
Spomenuli ste da su dolaskom Alispahića i za Vas počeli problemi, a nakon toga ste i smijenjeni. Šta je bio razlog Vaše smjene?

Ja sam na televiziji poderao kartu Vens-Owenovog plana i kad su me pitali šta o tome mislim, na televiziji sam rekao svoje mišljenje: da u jednoj zemlji ne mogu biti tri vojske, tri valute, tri uniforme, jer je to glupo i vodiće stalnim tenzijama. Nakon toga sam odmah smijenjen, pa uhapšen i optužen za vojnu pobunu, procesuiran i više je puta pokušan atentat na mene od strane policije.

Naravno, za to nikada niko nije odgovarao...

Ma, zna se ko je to. Moj predmet je vrlo interesantan. Kada sam razgovarao sa advokatima koji su mene zastupali u predmetu, oni su mi rekli da sam oslobođen u predmetu vojne pobune, za šta je u ratu bila predviđena smrtna kazna. Znači, taj moj predmet je klasični školski primjer pokušaja ubistva od strane policije, odnosno zloupotrebe državnog nivoa vlasti.

Zašto su Vas bili optužili za vojnu pobunu?

Ja to ne znam i to niko ne zna. Jedinica policije je ušla u mjesto gdje sam ja sjedio s jednim kolegom i s njim igrao šah i odmah su otvorili paljbu na nas. Momak pored mene je dobio 11 metaka, ja sam bio ranjen, malo sam okrznut, ali ništa previše. Gađao me snajperom u glavu i promašio za milimetar. U toku suđenja ovi su izjavili da su oni dobili nalog od svojih nadređenih u policiji, da je upala jednica neprijateljskih diverzanata tu gdje sam ja bio, gdje sam bio s kolegom, i da oni odmah izvrše napad. Oni su ušli i počeli pucati bez naloga za pretres ili bilo čega drugog. Kada su ih pitali u toku procesa jesu li imali išta, rekli su: 'Nismo imali ništa, mi smo ušli i odmah počeli pucati.' Gdje to ima da se neko tako privodi i hapsi? To je posebna priča.

Jednom prilikom ste izjavili da je u ratu vladao totalni haos u sistemu rukovođenja i komandovanja...

Naravno, jeste. Pazite, vi jednostavno imate strašnu situaciju. Jedni pričaju rata nema, s druge strane nema naoružanja, s treće strane vi imate one koji su kupili oružje i u jednoj ulici imate stotinu barikada. Svi stavili kontejnere i sjede njih četvorica i svako auto koje prođe se 50 puta kontroliše. Nije uvezan niko ni s kim. I sad je tu haos. Ovome otmu auto, onome nešto drugo urade... Sad, ako je čovjek neki ranjen i mora do bolnice, on mora proći stotine barikada. Iskrvari dok dođe do bolnice. To je bio totalni haos. S druge strane, vi imate situaciju da je Juka Prazina bio u rezervnom sastavu specijalne jedinice policije. Imao je pravo mobilizacije, koristiti materijalna sredstva policije i sve ostalo. Bio je u Domu policije. Šta to znači? Znači, vi nemate pravo mobilizacije, nemate ništa, morate sami imati i materijalna sredstva i logistiku i zavoditi red, a s druge strane, postoje neki koji prave haos. Koji nisu pod vašom jurisdikcijom, jer policija nije bila u sastavu oružanih snaga. Oni čuvaju sistem, itd, itd... To su vrlo strašne stvari. Svaki dan se dešavao haos. Vi trebate znati da su u Sarajevu bila stalna dejstva. Ovdje ima 16 kasarni. Dalje, imali ste Nedžariće, imali ste Žuč, Vraca, Pofaliće, Vojničko polje, Stup... Jednostavno, grad je ispresjecan. Kad vas zovnu da dođete u Novi Grad, vi ne možete, jer morate proći pored kasarne 'Maršal Tito'. Možete proći noću - jedini sam ja po danu prelazio - zato što mitraljeska, snajperska vatra tuče cijelom dužinom 'Maršal Tito'. Ako živi dođete - dođete, tako da su to vrlo specifične stvari.

Da li je Vojna policija imala problema s jedinicama koje su se otele kontroli. Zašto se tolerisao Caco i sve što je on u ratu radio?

Vidite, Caco to nije radio dok je bila Vojna polcija. Caco to nije smio raditi. On je to počeo raditi kad sam ja smijenjen. Razumijete? Zato što onda jednostavno nije bilo onoga ko je mogao da privodi, da zavodi red, jer su oni nas na određeni način respektovali. Jer mi smo bili u stalnim borbama i imali smo iskusne ljude i patriote prave. Znači, ljude koji se ne boje smrti. Jer svaki put kad su nam tražili iz Glavnog štaba da Caco treba doći dati izjavu, zato što je uzeo auto ili nešto drugo, kad bismo mu taj poziv poslali - on bi uvijek došao... Kad smo mi otišli, tad je haos nastao. Jer ja sam otišao, zapravo su me smijenili, početkom februara 1993. godine. Glavna dešavanja i te negativnosti, koliko ja znam, dešavale su se poslije. Raspuštena je Vojna policija, a redovna policija je preuzela funkciju policije i onda se desilo to što se desilo.

Zanimljivo je da je i u policiji i vojsci u ratu bilo puno ljudi iz prijeratnog i poslijeratnog kriminalnog miljea? Vi ih smatrate herojima?

Stalno sam govorio da se mora definisati cilj za koji se borimo, odnosno da li je to država Bosna i Hercegovina. Ja sam se zalagao za državu BiH i ja sam pod tim motom išao kroz rat - zalagao sam se za zemlju u kojoj će svi građani imati ista prava. Tu je sve obuhvaćeno. Problem je što zvanična politika nikada nije htjela reći šta je cilj.
Morate znati da je to bilo vrijeme kada je zemlja došla u pitanje. Da je proglašeno ratno stanje, bila bi moguća redovna mobilizacija, jer vi u svakoj opštini imate kartoteku, i onda se preuzme oružje iz centralne odbrane i imate formacije koje mogu djelovati u jednom haosu. Godinama je to stvarano. Međutim, to se ništa nije htjelo uraditi. Nego imate situaciju da jednostavno kreće haos i da ste vi bili neophodni dobrovoljce staviti u funkciju odbrane. Jer mora se neko suprotstaviti niškim specijalcima. Oni idu u sigurnu smrt. Nemate oružja ni materijalnih sredstava, a trebate se sudariti prsa u prsa. Nije neka nagrada, ni beneficija. Ja govorim o periodu dok su bili u sklopu jedinice koju sam ja vodio. Ramiz Delalić Ćelo se kasnije priključio, a Ismet Bajramović Ćelo je bio od starta sa mnom. On je bio pozitivna ličnost tih godinu dana. Ja ne mogu sad da pričam o periodu poslije. Bili su u akcijama, na frontu. Ja mislim da su pomagali ljudima u smislu da su ih zbrinjavali. Pazite, mi smo vadili naftu sa pumpe, koja se nalazila na liniji razdvajanja. Oni su znali puzati po 400 metara kako bi izvadili naftu i kako bismo obezbijedili pedijatriju i bolnicu da bi mogli raditi agregati i da bi se mogle vršiti operacije. To je bilo strašno i ne može se reći da je to neko radio iz interesa. Tu su operisani svi građani, a ne može se vršiti operacija ako nema nafte. To je radila Vojna policija jer niko drugi nije smio prići tamo.

Spomenuli ste da je u Vojnoj policiji bilo 30 posto Srba i 17 posto Hrvata. General Armije RBiH Stjepan Šiber je nedavno za ** No links ** PORTAL govorio o islamizaciji Armije. Slažete li se s njim da se u jednom trenutku počela provoditi islamizacija Armije RBiH, pa i svih ostalih državnih struktura, kada su ljudi drugih nacionalnosti postali nepoželjni?

Gledajte, ja sam to javno govorio i možda je i to radilo protiv mene, ali nebitno. Stalno sam govorio da se mora definisati cilj za koji se borimo, odnosno da li je to država Bosna i Hercegovina. Ja sam se zalagao za državu BiH i ja sam pod tim motom išao kroz rat - zalagao sam se za zemlju u kojoj će svi građani imati ista prava. Tu je sve obuhvaćeno. Problem je što zvanična politika nikada nije htjela reći šta je cilj. Ja sam to govorio na televiziji, ne znajući da to možda neko prati. Govorio sam: 'Mi se borimo za BiH, građansku državu. Svaka druga opcija - mi je ne podržavamo.' Ja sam to javno govorio.

Ali to je očigledno nekome zasmetalo...

Vjerovatno. Ja to sad ne znam. Ja na to sad gledam iz ove perspektive, možda sam i ja malo preuranio, ali i sad bih opet to rekao bez obzira na posljedice. Jer samo na takav način se može napraviti normalna BiH. Svaka druga priča, neki skriveni ciljevi - a vidjeli smo kasnije da su se neke stvari poslije dešavale - po meni nisu pozitivne i nisu ono što je BiH.

Na neki način počelo je zatvaranje u jednonacionalno, što po meni nikako nije bio pravi odgovor. Kad sam stavio Zorana Petrovića za prvog komandanta - to je bio juli 1992. - nastao je haos. Ja ne znam šta se dešava. Meni su dolazili i govorili: 'Pa, on je Srbin'. A ja sam govorio: 'Neka je, pa zato sam ga i stavio'. On je moj prijatelj, koji je četiri puta ranjen. Ne može niko drugi biti osim njega dok sam ja živ.
O čemu tačno govorite?

Pa, recimo, govorim o onome što ste vi maloprije spomenuli. Da su počela odstranjivanja Srba, Hrvata... Na neki način počelo je zatvaranje u jednonacionalno, što po meni nikako nije bio pravi odgovor. Kad sam stavio Zorana Petrovića za prvog komandanta - to je bio juli 1992. - nastao je haos. Ja ne znam šta se dešava. Meni su dolazili i govorili: 'Pa, on je Srbin'. A ja sam govorio: 'Neka je, pa zato sam ga i stavio'. On je moj prijatelj koji je četiri puta ranjen. Ne može niko drugi biti osim njega dok sam ja živ.

Ko je to pokrenuo i zbog čega se odjednom počelo insistirati na jednonacionalnim strukturama i odstranjivanju nepoželjnih nebošnjaka?

To mi uopšte nije jasno. Ja sam često mislio da je to rađeno isključivo iz nekih materijalnih koristi. Jer vi ste imali situaciju da oni donesu kofere - ja sam to kasnije shvatio - pune para. Što će nama 100-200 nekih ljudi iz arapskih zemalja, kad mi imamo 200.000 vojnika?! Što će nama tih 200 ljudi u Zenici?! Šta ćete vi u Zenici? Ko ratuje u Zenici? U Zenici rade svi semafori, djeca redovno idu u obdaništa i kako vi možete biti van sistema komandovanja. Kome vi polažete račune? Ja se s tim nisam susretao u Sarajevu, ali pričam o onome što sam čuo preko medija i od ljudi, ali meni je to nelogično, pravo da vam kažem.

Smatrate li da je za dolazak mudžahedina najviše bio odgovoran Alija Izetbegović?

Pa sigurno da je njegova odgovornost bila daleko najveća, jer on je bio predsjednik Predsjedništva. Sigurno da se to nije moglo dogoditi bez političke odluke, bar po mom mišljenju. Ja mislim da je to bilo pogrešno i da to jednostavno nije išlo u onom pravcu kako smo mi u startu mislili i htjeli, i postavili na koji način da se vodi odbrana države BiH.

Kako biste ocijenili sveukupnu ulogu Alije Izetbegovića u odbrani i stvaranju postratne BiH?

On je napravio nekoliko pogrešaka zbog kojih mislim da će u historiji njegova uloga biti negativna, zato što cijena koju je platio bosanski narod, situacija u kojoj se nalazi danas BiH, uopšte nije trebala biti ovakva. Na neki način, donošenje pogrešnih odluka rezultiralo je i ovim što sada imamo, a imamo destrukciju u državi i preko 150.000 mrtvih. Jer, pazite, nismo mi Kina da imamo više od milijardu ljudi. Mislim da je moglo biti puno bolje, samo da su se neke stvari pravilnije postavile. Moglo se sve puno bolje napraviti, sa puno manje žrtava, i da rat kraće traje ili da ga uopšte ne bude.

[tempuser]

Meni je intervju sa Lucarevicem o Dobrovoljackoj isto kao i gostovanje E. Hadzihafizbegovica u Latinici povodom 20. godisnjice opsade Sarajeva, nikakvih dodirnih tacaka, lik u tom trenutku ministar kulture u KS, a u Sarajevu u ratnom periodu usao jednom kao glumac 1994. godine!

Kaze Lucarevic, oni su M. Tito i V. Bubanj ispraznili bez incidenta! Ajd sto Azem Dervisevic iz RgSTO tvrdi da je on rukovodio akcijom u Marsalci, pitanje je kako bi ih ispraznili da se prije toga JNA nije opekla u Dobrovoljackoj, a poslije Pofalicke izgubili mogucnost presjecanja grada nego su ostali u blokadi bez ikakvih mogucnosti za vojnu deblokadu????

[strucnjakdemagog]

Kako je 2. maja 1992. godine spriječeno zauzimanje Sarajeva i odbranjena država
http://www.klix.ba/clanak/200502001

Je li ovako piše u istoriji za osnovnu školu?

[tetejac]

http://www.youtube.com/watch?v=ENJKWvP1-Uk

Veoma zanimljivo,šta vi mislite o ovome?

samo da je haski sud qrac od pravde
jer ako su imali ovaj snimak u priodu optuzbe BiH protiv srbije za agresiju na nasu zemlju,
ne znam kako se mogla srbija onako lagano izvukla sa presudom

a danas pomalo doznajemo,sudije imaju striktne naloge od velesila kakve ce presude da donose

Ma kakav haški sud, lakrdija od suda. Šljivančaninu 5 godina a Gotovinu sude za prekomjereno granatiranje Knina. Šešelja pustili

[Nekako s proljeća]

Ovaj događaj ''Dobrovoljačka ulica'' se desio 3 maja 1992. Dakle na sutrašnji dan.

Na današnji dan smo JNA u napadu glasno zapitali ''Đes' to poš'o junače'', oko 20 tak agresorskih vojnika i oficira tog 2 maj 1992. su ubijeni, nekoliko ranjenih je bolnički zbrinuto, a nekoliko desetina se predalo braniocima (BKC) . Glavni grad Sarajevo je odbranio državne intitucije 2 maja 1992.

Teletabisi podmeću 3 maj pod 2 maj 1992., a to su dva različita događaja i datuma.

[strucnjakdemagog]

Prebačeno na odgovarajuću temu!

[karanana]

Ovaj događaj ''Dobrovoljačka ulica'' se desio 3 maja 1992. Dakle na sutrašnji dan.

Na današnji dan smo JNA u napadu glasno zapitali ''Đes' to poš'o junače'', oko 20 tak agresorskih vojnika i oficira tog 2 maj 1992. su ubijeni, nekoliko ranjenih je bolnički zbrinuto, a nekoliko desetina se predalo braniocima (BKC) . Glavni grad Sarajevo je odbranio državne intitucije 2 maja 1992.

Teletabisi podmeću 3 maj pod 2 maj 1992., a to su dva različita događaja i datuma.

non stop to rade iz godine u godinu.
ovaj fini covjek sve fino objasnio chetaljima usred njihovog gnijezda, ali boli njih:

[Nekako s proljeća]

Pokoj mu duši, gigant, umro je nedavno. U ratu je bio ranjen i oženio se u bolnici . Naletih prije koji dan na onu pjesmu ''Ljiljana urasla u vene , sa Igmana ...'' ako te još zanima da je čuješ, šaljem link u inbox.

[tempuser]

Delegacija RS-a položila cvijeće na spomen krst na groblju u Miljevićima povodom godišnjice stradanja 42 vojnika JNA u Dobrovoljačkoj.
To zapravo oslikava sav apsurd koji u RS-u forsiraju! Koliko su vojnici nastradali imaju veze sa Dobrovoljačkom, toliko delegacija RS-a ima veze snjima, a ulica Dobrovoljačka sa selom Miljevići.

[strucnjakdemagog]

Delegacija RS-a položila cvijeće na spomen krst na groblju u Miljevićima povodom godišnjice stradanja 42 vojnika JNA u Dobrovoljačkoj.
To zapravo oslikava sav apsurd koji u RS-u forsiraju! Koliko su vojnici nastradali imaju veze sa Dobrovoljačkom, toliko delegacija RS-a ima veze snjima, a ulica Dobrovoljačka sa selom Miljevići.

Gdje to piše?
Slučaj se zove "Dobrovoljačka", a niko ne tvrdi da su ti vojnici svi izginuli u Dobrovoljačkoj. Ako su tako napisali, onda su fakat kreteni.

[tempuser]

Delegacija RS-a položila cvijeće na spomen krst na groblju u Miljevićima povodom godišnjice stradanja 42 vojnika JNA u Dobrovoljačkoj.
To zapravo oslikava sav apsurd koji u RS-u forsiraju! Koliko su vojnici nastradali imaju veze sa Dobrovoljačkom, toliko delegacija RS-a ima veze snjima, a ulica Dobrovoljačka sa selom Miljevići.

Gdje to piše?
Slučaj se zove "Dobrovoljačka", a niko ne tvrdi da su ti vojnici svi izginuli u Dobrovoljačkoj. Ako su tako napisali, onda su fakat kreteni.

Ako je baš neophodno , kako je 3.5.1992, kad su ih istreli iz kamiona u Dobrovoljačkoj, poginulo 5-6 ljud, a to i je bilo malo za takvu blamažu, oni su uz njih prislonili i poginule sa Skenderije 2.5.1992 pa to zapakuju ovako:
Navršilo se 28 godina od maskara nad pripadnicima ЈNA u Dobljovoljačkoj ulici u Sarajevu koji su 2. i 3. maja 1992. godine počinili pripadnici zloglasnih paravojnih muslimanskih formacija.
Uz obaveznu ilistraciju mrtvih sa Skenderije.

[karanana]

Pokoj mu duši, gigant, umro je nedavno. U ratu je bio ranjen i oženio se u bolnici . Naletih prije koji dan na onu pjesmu ''Ljiljana urasla u vene , sa Igmana ...'' ako te još zanima da je čuješ, šaljem link u inbox.

e trazio sam tu pjesmu prije nekoliko godina i ne sjecam se da sam je ikad nasao pa haj posalji link. nesto sam u fazonu patriotske muzike ovih dana, ali ne pretjerano patriotske harmonika muzike sa temama o rokanju cetnika, brigadama, pojedinacnim herojima.... nego nesto malo blaze kao ta ljiljana, pa onda tifina ljiljana vila s mojmila, pa jaziceva ja izdati ne znam......

[strucnjakdemagog]

Delegacija RS-a položila cvijeće na spomen krst na groblju u Miljevićima povodom godišnjice stradanja 42 vojnika JNA u Dobrovoljačkoj.
To zapravo oslikava sav apsurd koji u RS-u forsiraju! Koliko su vojnici nastradali imaju veze sa Dobrovoljačkom, toliko delegacija RS-a ima veze snjima, a ulica Dobrovoljačka sa selom Miljevići.

Gdje to piše?
Slučaj se zove "Dobrovoljačka", a niko ne tvrdi da su ti vojnici svi izginuli u Dobrovoljačkoj. Ako su tako napisali, onda su fakat kreteni.

Ako je baš neophodno , kako je 3.5.1992, kad su ih istreli iz kamiona u Dobrovoljačkoj, poginulo 5-6 ljud, a to i je bilo malo za takvu blamažu, oni su uz njih prislonili i poginule sa Skenderije 2.5.1992 pa to zapakuju ovako:
Navršilo se 28 godina od maskara nad pripadnicima ЈNA u Dobljovoljačkoj ulici u Sarajevu koji su 2. i 3. maja 1992. godine počinili pripadnici zloglasnih paravojnih muslimanskih formacija.
Uz obaveznu ilistraciju mrtvih sa Skenderije.

Pa znaš kako, ljudi koji nemaju pojma pišu i prenose takve vijesti. Gledao sam jednom davno na RTS-u kako pokojni Pudarić objašnjava voditeljici koja pojma nema ni gdje je Dobrovoljačka ni gdje je Skenderija.
Generalno svi ti poginuli 02. i 03. maja se vode pod slučaj "Dobrovoljačka" koji je na Sudu BiH, a samo nedovoljno upućeni pišu da su svi oni poginuli u Dobrovoljačkoj.

[tempuser]

Pa znaš kako, ljudi koji nemaju pojma pišu i prenose takve vijesti. Gledao sam jednom davno na RTS-u kako pokojni Pudarić objašnjava voditeljici koja pojma nema ni gdje je Dobrovoljačka ni gdje je Skenderija.
Generalno svi ti poginuli 02. i 03. maja se vode pod slučaj "Dobrovoljačka" koji je na Sudu BiH, a samo nedovoljno upućeni pišu da su svi oni poginuli u Dobrovoljačkoj.

Ne bih baš rekao da nemaju pojma šta pišu, puno je godina prošlo da bi svake godine napisali isti grešku, meni se čini da je to više da dovoljno ponovljena laž postaje istina, ali ako će ti biti lakše vjeruje da nemaju pojma.

Nisam znao da je i 02.05. na sudu obuhvćen u Dobrovoljačku, mislio sam samo napad na kolonu?

[PM72]

da bi "optužnica" bila bombastična,plasira se spisak od 42 ubijena "vojnimka i oficira JNA",da bi se preuveličalo ( ko i sve kod Srba) i da bi u javnosti odjekivalo.Spojiš par dana,nadrobiš imena mrtvih i eto "optužnice".
Gdje će napisati da su oteli Predsjednika,da su doveli Fikreta umjesto njega,da su uništili Poštu da ne idu informacije? Gdje će napisati da je taj isti Kukanjac ukopao oružja i oruđa oko Sarajeva pa ubijao grad skoro mjesec dana?

[strucnjakdemagog]

Pa znaš kako, ljudi koji nemaju pojma pišu i prenose takve vijesti. Gledao sam jednom davno na RTS-u kako pokojni Pudarić objašnjava voditeljici koja pojma nema ni gdje je Dobrovoljačka ni gdje je Skenderija.
Generalno svi ti poginuli 02. i 03. maja se vode pod slučaj "Dobrovoljačka" koji je na Sudu BiH, a samo nedovoljno upućeni pišu da su svi oni poginuli u Dobrovoljačkoj.

Ne bih baš rekao da nemaju pojma šta pišu, puno je godina prošlo da bi svake godine napisali isti grešku, meni se čini da je to više da dovoljno ponovljena laž postaje istina, ali ako će ti biti lakše vjeruje da nemaju pojma.

Nisam znao da je i 02.05. na sudu obuhvćen u Dobrovoljačku, mislio sam samo napad na kolonu?

Da, i 02. i 03.05. A mislim i da se spominju i neki vojnici koji su ubijeni u nekom kafiću kod Komande na Bistriku krajem aprila.

[PM72]

Još kad bi agresorska strana mogla dokazati gdje i kad su ubijena dva vojnika JNA,njihova imena?

O prvom ubijenom Nikoli Gardoviću pišu se i guslarske pjesme a ta dva vojnika ostadoše NN iz "nekog kafića" kod komande?!?

nećemo tako..

[strucnjakdemagog]

Još kad bi agresorska strana mogla dokazati gdje i kad su ubijena dva vojnika JNA,njihova imena?

O prvom ubijenom Nikoli Gardoviću pišu se i guslarske pjesme a ta dva vojnika ostadoše NN iz "nekog kafića" kod komande?!?

nećemo tako..

To što ti za to ne znaš, ne znači da se nije dogodilo.

20.04.1992. u kafiću u neposrednoj blizini komande 2. vojne oblasti na Bistriku ubijenu su pripadnici 4. bataljona vojne policije JNA, Urošević Saša i Ninkov Predrag, koji su se tu nalazili na odsluženju vojnog roka.

Raspitaj se malo ako sumnjaš.

[PM72]

Poučen iskustvom spiskova "pobijenih sarajevskih Srba" - shvatićeš zašto ne vjerujem da su u kafiću na Bistriku 20.04.1992 ubijena dva vojnika JNA na služenju vojnog roka.
Sem kojekakvih "svjedočenja" agresorskih vojnika - nema konkretnih dokaza.To mu dođe ko onaj što je svjedočio na sudu u Beogradu oko tuzlanske kolone a bio u Ugljeviku.Mani se takvih dokazivanja.

[tempuser]

@strucnjakdemagog
Upravo sam gledao na Dnevinku BHRT-a nekog prdonju iz RS kako u Miljevicima uredno spaja 2. i 3. maj, sabire mrtve iz 2. i 3. maja, a u opisu "zločina" navodi samo napad na kolonu.

[Tomahawk11]

Onaj snimak Kukanjca kad kaže došli mi, pitam s kojom cifrom se licitira, zadnja cifra 199..pa ja sam toliko imao u koloni

[Tromblon]

Još kad bi agresorska strana mogla dokazati gdje i kad su ubijena dva vojnika JNA,njihova imena?

O prvom ubijenom Nikoli Gardoviću pišu se i guslarske pjesme a ta dva vojnika ostadoše NN iz "nekog kafića" kod komande?!?

nećemo tako..

To što ti za to ne znaš, ne znači da se nije dogodilo.

20.04.1992. u kafiću u neposrednoj blizini komande 2. vojne oblasti na Bistriku ubijenu su pripadnici 4. bataljona vojne policije JNA, Urošević Saša i Ninkov Predrag, koji su se tu nalazili na odsluženju vojnog roka.

Raspitaj se malo ako sumnjaš.

Iznad Komande lokalna birtija sa bilijarom bila. Došla njih trojica pripiti naoružani. Počeli srat, vitlat škorpionina i cz99. Momak sjedio tu, živio u blizini. Otišao do kuće uzeo kalaš i vratio se u kadić. Rokno dvojicu i trećeg ranio. Sasuo rafal niz ulicu prema vojnicima koji su se počeli okupljati i ufatio se noge.

Momak je poginuo na Žuči krajem maja ili početkom juna 92. Nemam zapisano i jbg čovjek ne htijući zaboravi.

[tempuser]

Onaj snimak Kukanjca kad kaže došli mi, pitam s kojom cifrom se licitira, zadnja cifra 199..pa ja sam toliko imao u koloni

Taj Kukanjčev intervju im je najviše sjebo koncepciju oko Dobrovoljačke!

[PM72]

Iznad Komande lokalna birtija sa bilijarom bila. Došla njih trojica pripiti naoružani. Počeli srat, vitlat škorpionina i cz99. Momak sjedio tu, živio u blizini. Otišao do kuće uzeo kalaš i vratio se u kadić. Rokno dvojicu i trećeg ranio. Sasuo rafal niz ulicu prema vojnicima koji su se počeli okupljati i ufatio se noge.

Momak je poginuo na Žuči krajem maja ili početkom juna 92. Nemam zapisano i jbg čovjek ne htijući zaboravi.

Ako je tako bilo ( a tebi vjerujem) - svaka mu čast i rahmet u duši.Kakav smo mi bili lud narod...po noći te gađaju ,obilaze srpske položaje na lapišnici i Trebeviću a popodne dođu da igraju bilijara.