Sarajmen wrote:Mili Pavlović:''Nakon napada braće Trapara i Šućura sa Mojmila 7. maja na moje vozilo, po komandi majora Grkovića, tačno u četiri sata poslije podne, odvezen sam ranjen u ruku i nogu, sanitetskim vozilom do nedžarićke kasarne. Pošto su borbe izmedju Dobrinje i kasarne bile u punom jeku, mene su strpali u podrum gdje su me nogama šutirali neki pijani rezervisti JNA, zajedno sa drugim uhapšenim i privedenim civilima.
o Dakle, prvi zatvor u kojem ste bili je bio srpski?
– Da. Prebijali su i ostale privedene civile. Odveli su me kod majora Grkovića, tada je imao na lijevom oku povez. Psovao me je i ponovo me poslao u podrum sa dvojicom stražara. U tom momentu zapucalo je iz pravca Dobrinje, puklo je staklo u hodniku, a stražari su pobjegli u zaklon. Ja sam iskočio kroz razbijeno stalo i pretrčao do Kasindolske ulice, zatim sam krišom uskočio u jedan transporter koji je sporo išao ulicom i vidio sam da nema nikoga osim vozača, pa sam se uvukao i tako se odvezao do Aerodromske ceste, gdje sam iskočio i pretrčao do Dobrinje. Tamo me dočekao i pomogao mi moj prijatelj Leo Marušić. Tu sam prenoćio i tek sutra oko podne s njim i Želimirom Vidovićem Kelijem došao do bratovog stana.
o Kako ste uopšte dospjeli do Mojmila?
– Išao sam po lijekove za moju majku. Bilo ih je još uvijek na Dobrinji. Napadnut sam u povratku. I tako se nakon bijega iz srpskg zatvora nisam mogao vratiti u majčin stan na Čengić Vilu gdje sam živio sa suprugom. Kod mene su u bratov stan na Dobrinji dolazili komšije koji su se već uključili u odbranu naselja, posebno Edin Mrvoljak i Dragan Avdalović koji su zajedno sa mnom bili uhapšeni ujutro 13. juna 1992. godine i odvedeni u obližnje prostorije MUO-a BiH sa zavezanim rukama na leđima i povezima preko očiju. Nakon višečasovnog iživljavanja nad nas trojicom, SDA policajci su nas odveli do zaleđa prodavnice Sunce u Dobrinji. Tu su me gurnuli niz stepenice u podrum objekta, a drugu dvojicu su odveli negdje drugo. Nakon intervencije njihovog komandira voda, nekog Zufera, bili pušteni na slobodu i ponovo bili uključeni u svakodnevne borbe.
o Šta se desilo nakon što ste se našli u zloglasnom zatvoru “Sunce”?
– Bio sam u mračnom podrumu gotovo pedeset dana, svakodnevno prebijan i mučen sa još najmanje pedesetak zatvorenih muškaraca, civila iz obližnjih stanova, nekoliko žena koje su bile dovođene i odvođene po stanovima na silovanja. Bili su tu i maloljetnici i starci, neki bolesni od različitih hroničnih bolesti, pa su tu među nama umirali bez lijekova i ljekarske pomoći. Prebijali su nas stražari, ali su iz MUP-a skoro danonoćno dolazile ekipe sa terena i predvođeni nekim Dedom, očigledno crnogorskim muslimanom sa dužim iskustvom u policiji. Na Vidovdan su iz podruma izvedeni i strijeljani Vojin Mitrović, Mićo Novaković, braća Radonje Milenko i Dragan, a mnogi su premješteni u zatvor Viktor Bubanj i Centralni zatvor. Draško Vukosav i metereolog Šećerov ubijeni su nakon nekoliko dana u podrumu Poljoopreme gdje su svi zatvorenici iz podruma prodavnice Sunce bili premješteni na brzu istragu i biti ili ne biti tretman.
o Sjećate li se imena ljudi koji su vršili te zločine?
– Istragu je vodio tada mladi novinar Dario Novalić, a upravnikom zatvora su zvali nekog Kemu Ćelu. Asko sa Gorice, Davor sa Koševa, neki plavi Zijo, Puškar i Ćevap lijepo su se zabavljali početkom jula 1992. godine dok su se mijenjali izvodeći stalno jednu jadnu Makedonku u stan iznad podruma i vraćajući je u užasnom stanju. ''
Izvor i više:
https://trebevic.net/istocno-sarajevo/m ... -sarajevu/