Da se nikad ne zaboravi ...

[pici]

BiH
Mračna historija višegradskog "hotela silovanja": Djeca se igraju u hodnicima gdje su ubijani ljudi
Piše: M. N./Klix.ba

Britanska medijska kuća BBC objavila je priču o hotelu strave i užasa Vilina Vlas u Višegradu u kojem je tokom rata u BiH silovano stotine žena, a bio je i mjesto u kojem su "srbijanske paravojne snage" ubijale ljude.
"Dvadeset godina nakon toga, hotel i lokalna vlada i dalje vode hotel ignorirajući njegovo jezivo naslijeđe. Ako biste odsjeli ovdje kao gost ne biste znali da su ove sobe bile korištene kao komore za mučenje. Mnoge mlade djevojke su ovdje silovane i ubijene. Očajne da pobjegnu od mučitelja, skakale bi kroz balkon da se ubiju", napisao je BBC-jev reporter Fergal Keane.

O strahotama koje su se dešavala između zidova današnjeg rehabilitacionog centra za BBC je govori Ramiza Muhić. Bila je djevojka kada je rat počeo. "Pala je u kandže" zločinca Milana Lukića nad čijim se strahovitim zločinama zgrozio cijeli svijet. Lukić je osuđen za brojne ratne zločine među kojima je spaljivanje 140 osoba, uglavnom žena i djece u Višegradu (kuć Avde Omeragića i Bikavci), brutalno zlostavljanje zarobljenika u logoru, kidnapovanje i ubistvo 16 Bošnjaka u selu Mioče kod Rudog...

"Bilo je puno vojnika. Bile su sobe u kojima su vjerovatno bile žene jer se čula vriska. Iz dana u dan me je vodio i iživljavao se na meni i silovao me. Ja sam bila djevojka. Moju nevinost je uzeo Milan Lukić. Sve najgore. Teško je, Boga mi", rekla je Muhić.

Tegoba i bol na njenom licu vide se i nakon više od dvije decenije. Novinar Keane začuđen je i šokiran činjenicom da hotel funkcioniše kao da se to u njemu nikada nije dogodilo, te da njime upravlja općina "koja je u vlasti ultrancionalističke stranke SDS.

"Ista partija koja je dolijevala ulje na vatru u činjenju genocida", kazao je.

Miroslav Kojić koji je visoki funkcioner SDS-a i živi u Višegradu negirao je sve.

"U banji nije bio nikakav logor, ništa što bi ne daj Bože izazvalo ogromne razmjere zločina. Bilo jedna ili dva zločina ubistva gdje je paravojska odvela nekoliko muslimana, ali su procesuirani", rekao je Kojić BBC-jevom reporteru.

Keane je podsjetio kako su u proljeće 1992. godine hodnici današnje banje bili puni vojnika koji su dovodili djevojke i žene. Danas su njemu turisti i u tim istim hodnicima se igraju djeca.

"U hotelu nema podsjetnika na silovanja i ubistva niti se to spominje. Vilina Vlas stoji kao simbol izdaje čovječanstva", zaključio je novinar.

Hotel Vilina Vlas bio je logor za žene u kojem su silovane, mučene i ubijane. Ne zna se tačan broj žena i djevojaka koje su prošle kroz ovaj logor, ali se procjenjuje da je ta brojka najmanje 200. Preživjele su samo četiri. Među onima koje nisu mogle trpjeti zlostavljanja bila je Jasmina Ahmetspahić, koja je je u ljeto 1992. okončala svoj mladi život samoubistvom u hotelu Vilina Vlas. Skočila je kroz prozor.

Posmrtni ostaci Jasmine Ahmetspahić pronađeni su tokom asanacije presušenog jezera Perućac 2010. godine i identifikovani putem DNK analize. Sumnja se da su tijela većine žrtava iz Viline Vlasi, poput Jasmine, bačene u Drinu odnosno u vještačko jezero Perućac. Vilina Vlas je upotrebljena i kao lokalitet za pritvor i mučenje otetih putnika iz Sjeverina kada je 22. oktobra 1992. godine 16 Bošnjaka iz Priboja oteto iz autobusa u mjestu Mioča, opština Rudo.

Nakon rata, hotel Vilina Vlas je privatizovan. O njegovoj užasnoj prošlosti Jasmila Žbanić je snimila film "Za one koji ne mogu da pričaju", a glumica Kym Vercoe je, nakon što je provela samo jednu noć u njemu" napravila predstavu "Sedam kilometara sjeveroistočno".

[smoki21]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/objavlje ... /160412127

Da li se je iko od Bosnjaka osvetio za zlocine?

[smoki21]

http://www.slobodnaevropa.mobi/a/oslobo ... 75198.html

[julisiz es grant]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/objavlje ... /160412127

Da li se je iko od Bosnjaka osvetio za zlocine?

Nije, ni za ove i ni za kakve zločine. Zato nam se stalno i ponavlja.
A "ko se ne osveti, taj se i ne posveti", lijepo kažu naše komšije, pa nam se svako malo "osvećuju".

[m_l]

Ahmići 23 godine od masakra: Više nema prijateljstva, jer nema iskrenog pokajanja

Dobri komšijski odnosi i suživot prekinuti su tog kobnog dana u ovom selu kod Viteza

Natpis "Da se ne ponovi i ne zaboravi" i ove godine stoji na ulazu u selo Ahmići kod Viteza, u kojem je 16. aprila prije 23 godine ubijeno 116 civila Bošnjaka. Ubijeni su kod svojih kuća, a među njima najviše je bilo djece, žena i staraca. Akcija kodnog imena "48 sati pepela i dima" odnijela je i život starice od 82 godine, dok je najmlađa žrtva bila tromjesečna beba.

Dobri komšijski odnosi i suživot prekinuti su tog kobnog dana u ovom selu kod Viteza. Hrvati i Bošnjaci su nekada živjeli složno, a danas i 23 godine nakon masakra u ovom selu, rane nisu zacijelile. Porodice koje su izgubile najmilije u Ahmićima ne vide prijeratni život i, kako kažu, neće ga biti. Komšije i prijatelji sa kojima su rasli danas su za njih samo stranci.

- Ahmići plaču

Veliki broj Bošnjaka vratio se na svoje, obnovio kuće i pokušava nastaviti život koji je stao '93. Nadaju se da će nekada pronaći i preostalih 30 ubijenih toga dana, a za kojima se i danas traga. Mole za pomoć komšije Hrvate kod kojih, kako kažu, ne vide iskreno pokajanje za učinjeni zločin.

Dok se za Anadolu Agency (AA) prisjećaju strašnih događaja, pada kiša baš kao i tog jutra prije 23 godine. To su suze, kažu mještani. Ahmići plaču kao i tog dana kada su gorile kuće, srušena munara na džamiji, ubijane porodice...

U ranim jutarnjim satima, tog 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice, izvršile su napad na selo Ahmići. Ezan za sabah-namaz, jutarnju molitvu muslimana, bio je znak za napad. Ponovo će sutra brojne delegacije i porodice stradalih položiti cvijeće i proučiti Fatihu na šehidskom obilježjU kod Donje džamije u Ahmićima. Spomenik sa ispisanim imenima 116 mještana Ahmića podsjetnik je na stravičan zločin koji se dogodio nad nedužnim civilima.

Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja 16. april Ahmići, rođen je u ovom selu gdje i danas živi.

"Odnosi, međukomšijski odnosi u Ahmićima prije rata su bili izuzetno dobri. Sjećam se, jer sam 1993. napunio 18 godina, a do tada sam za bajrame našim komšijama nosio kurbansko meso. Isto tako su oni nama donosili poklone za svoje blagdane, božiće i uskrse, jaja, kolače...Prijateljovalo se, družilo, poslovalo... Odnosi su bili na visokom nivou", ispričao je Kermo.

Nisu se nadali da se u Ahmićima može desiti ono što se desilo '93.

"U jutarnjim satima 16. aprila 1993., sa ezanom na sabahu kao signalom za napad, HVO potpomognuti našim komšijama, ovdje su izvršili stravičan zločin. Mi kažemo da su izvršili genocid iako Hag nije tako okarakterisao masakr u Ahmićima", prisjetio se Kermo.

Na svirep način su pobili 116 civila Bošnjaka u Ahmićima ne gledajući na starosnu dob.

Kermo je podsjetio da su tada ubili bebu od tri mjeseca, starca od 82 godine, ubijene su 32 žene, 11 djece mlađih od 18 godina.

"Teška i bolna su to prisjećanja aprila '93. I ja sam to jutro bio u Ahmićima. Poslije sabah-namaza, jutarnje molitve, legao sam da spavam. Tu su bila i moja braća. Majka nas je probudila rekavši da nešto puca. Nismo se mogli nadati da će to doći od naših komšija jer su oni znali. Primijetilo se grupisanje hrvatskih vojnika po dvorištima naših komšija. Telefoni su radili i za vrijeme napada, a niko od naših komšija nije se udostojio da svom komšiji Bošnjaku kaže da bježi jer će nas napasti", ispričao je Kermo dok stoji pored spomen-obilježja podignutog u znak sjećanja na 116 žrtava Ahmića.

- Prije rata dijelili dobro i zlo

Kermo je rekao da ih niko od njihovih komšija i nekadašnjih prijatelja nije upozorio na opasnost koja se nadvila nad selo.

"Moji prijatelji sa kojima sam zajedno išao u školu i koji i sada žive tu nisu se udostojili da me nazovu i kažu 'Jarane, prijatelju, košlja, bježi, sprema se nešto'. U Ahmićima nije pružen vojni otpor", kazao je Kermo.

On je kazao da se 23 godine nakon zločina vodi normalan život.

"Svako se zabavio svojim obavezama. Dosta ljudi se ovdje bavi poljoprivredom, uzgojem malina. Živiš dan za dan. Ovdje imamo običaj reći da živimo od 16. do 16. Nas ovdje televizije posjećuju samo od obilježavanja do obilježavanja. Sa komšijama sada nemamo nikakvih problema, a u proteklom vremenu, od povratka smo imali, od prijetnje za učenje ezana na džamijama, prijetnje za gradnju džamije...To se prevazišlo. Živi se normalan život, ali mi Ahmićani možemo svakog komšiju Hrvata pogledati uzdignute glave", ispričao je Kermo.

Naglasio je da nisu "oni u Ahmićima ubijali, nikoga protjerali, ničije dijete ubili ni kuću zapalili ili silovali".

"Ne znam da ima i jedna porodica u Ahmićima koja nije ožalošćena i koja nije nekoga izgubila. S komšijama Hrvatima se danas pozdravljamo, ali nema one ljubavi, prijateljstva koje je bilo prije rata i neće ga ni biti. Nema iskrenog pokajanja ovdje. Još niko od naših komšija nije došao pred ovo šehidsko spomen-obilježje da oda počast svojim komšijama. Političari su dolazili, ali od komšija niko nije", poručio je Kermo.

- Vapaj za pronalazak preostalih žrtava -

Podsjetio je da oni dugi niz godina apeluju komšijama da im pomognu i zajednički pronađu preostale ubijene u Ahmićima. Međutim, za sada od toga nema ništa. Do sada je identificirano i ukopano 86 osoba, dok se još traga za tijelima 30 osoba.

Smaila Šahman je 16. aprila 1993. godine izgubila oca, tri brata, bratića, komšije i prijatelje. Rođena je u Ahmićima, ali tog kobnog dana nije bila u kući svojih roditelja. Njen otac Ramo je među 30 osoba za kojima se još uvijek traga.

"U Ahmićima je prije rata sve bilo super. Nije moglo biti ljepše. Slagali smo se svi, družili. Jedni drugima smo išli. Niko nije mogao vjerovati da će se to dogoditi. Moji su prije na dan, dva s njima pili kafu", ispričala je Smaila.

Ona danas živi u kući svojih roditelja, ali se ne druži više ni s kim.

"S ceste dolazim kući i tako. Ne družim se. Kako ću ponovo biti s njima. Ne diraju me, ali ja imam svoj pravac, oni svoj. Da mi je lahko, nije", kazala je Smaila.

Kroz suze je naglasila da Ahmići nikada više ne mogu biti ono što su bili nekada.

"Praznina je. Nema mi nijednog brata. Sve sam pronašla osim oca. Nekada znam prespavat ovaj 16. jer se razbolim", dodala je Smaila.

Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane su u selu Ahmići, nedaleko od Viteza u srednjoj Bosni, 16. aprila 1993. godine, izvršili ratni zločin protiv bošnjačkih civila. Tom prilikom ubijeno je 116 osoba, među kojima 32 žene i 11 maloljetnika.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, a naročito zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, bosanskog Hrvata, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.

[muha_sa]

Na današnji dan prije 24 godine.

Sve su prilike da smo zaboravili

[Danguba]

Na današnji dan prije 24 godine.

Sve su prilike da smo zaboravili

Zaboravili nismo ali sve su prilike da bi banda sve ponovila i to cim prije ali iz prazne ne puca.

Zaboraviti ne smijemo s'kime imamo posla.

[Banksy]

Sjećanje na 2. maj 1992: Dan kad je sačuvana BiH


Početak maja, tačnije 2. maj 1992. godine, je dan koji će mnogim Sarajlijama ostati zauvijek u sjećanju. Tog dana specijalne jedinice tadašnje jugoslavenske vojske pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH, a borba se vodila 150 metara dalje, na Skenderiji. 2. maja počela je opsada grada koja je trajala 1.460 dana.

Na današnji dan prije 24 godine na Skenderiji, 150 metara od zgrade Predsjedništva BiH, dogodila se prva bitka za odbranu Sarajeva. Tog dana su pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacije osujećeni u pokušaju da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH.

Oko 13 sati tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu. Tog dana je zapaljena i izgorjela i zgrada Glavne pošte u Sarajevu.

Istog dana zarobljen je i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji se vraćao sa pregovora iz Lisabona. Njega je na Sarajevskom aerodromu zarobila JNA, a potom je odvezen u Lukavicu, odakle se javio u program TV Sarajevo. Današnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kaže kako je ovom bitkom sačuvana BiH:

„Da je tada pala zgrada Predsjedništva i da je tada zadržan predsjednik Predsjedništva u zarobljeništvu, vjerovatno bi historija krenula drugim tokom. To je bila sudbonosna bitka u kojoj su slomili zube oni koji su napali grad i to ih je obeshrabrilo definitivno. Odsudna bitka za BiH se odigravala te 1992. godine, 2. maja.“

Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod opsadom, bez hrane, struje i vode. Presječene su komunikacije, a grad je bio svakodnevno granatiran. I tako 1.460 dana.

[Grean]

Odgledah veceras emisiju Duske Jurisic na FTV. Gosti Arijana Saracevic, Dragan Vikic, doktor iz vojne bivse vojno lice koji je odlucio da ostane na pravoj strani te lik sa Ilidze koji je u vrijeme reintegracije odlucio da ostane na Ilidzi na poziv komsinice kojoj su cetnici ubili muza 92' kod Rimskog mosta (izveli ga iz kuce) te ljudi iz kruga 99. Na pocetku rece da mu je bilo nezgodno da prisustvuje sastanku jer je znao sta se desilo komsiji.

Emisiju je zavrsio dovodjenjem u pitanje je li u Sarajevu ubijeno preko 1 000 djece i 11 000 gradjana, to treba da se dokaze gospodinu da bi se stavila tacka na i. Jos kaze da su njih napali oni iz Hrasnice. Jedino sto mu je Vikic odgovorio da je zalosno da on nakon 20 godina zivota u postratnom Sarajevo dovodi to u pitanje.

Tako govori on koji je ostao tu medju nama a sta je tek sa onima koji su otisli. Vidjelo se na njemu da drhti od muke, ne zna sta prica, htio bi svasta da kaze a ne moze bas tako otvoreno. Jos jedan dokaz da je zlo nepopravljivo. Treba li se npr. cuditi kad @black swan nazove Vladimira Srebrova Alijinim Srbinom, eto podsjeti me na to ovaj clanak gore posvecen pokojnom Srebrovu koji je isao bas na tu Ilidzu ne bi li isposlovao mir a zaradio je povrede koje su ga odvele u prijevremenu smrt ili kad @djecak sa sibicama izjavi da je Dudakovic zasluzio smrt djeteta jer je zlocinac.

[jadranom plovim]

@grean


U vezi 2 maja a i ostalih desavanja i sirenju istine o njima, sve i jedna tzv televizija, novina, sajt i novinari na jednu , Al Jazzera na drugu i ovi bi opet pobijedili u profesionalnosti, borbi za istinu i iako strana tv kuca postovanju za ovu zemlju, njene heroje i zrtve agresije :

"Početkom aprila, domogli smo se kompletne ratne dokumentacije o paravojnim formacijama SDS-a u svih deset općina u Sarajevu. Uspješno smo sa drugim kolegama iz Službe državne bezbjednosti i policijskim snagama uspjeli taj dio u gradu razoružati i faktički ga ugasiti. Moram reći da je 17. aprila obavljena veoma značajna akcija ulaska u tvornicu Pretis, gdje smo se domogli protivoklopnih sredstava, granata za ZIS top, koje do tada branioci Sarajeva nisu ni posjedovali. Tako je 2. maj imao preduslove da im se žestoko suprotstavimo", kaže Vikić i dodaje da je jedan detalj bio od presudnog značaja.

"Dan prije napada u toku večernjih sati dobili smo pravovremenu informaciju od Munira Alibabića, načelnika Službe bezbjednosti da će se napad dogoditi u jutarnjim satima. Tako smo imali vremena na ključne pozicije 'gurnuti' dodatne snage i zadati im 2. maja velike gubitke. Uz policijske snage u toj akciji je učestvovao veliki broj patriota grada Sarajeva predvođeni svojim komandantima. Ipak, policijske snage su bile od presudnog značaja, kao najosposobljenije, najbolje naoružane i najobučenije za takve situacije. U to vrijeme se tek formirala Teritorijalna odbrana. Okosnica tog otpora bile su policijske i samoorganizovane patriotske snage iz svih dijelova grada".

Taj 2. maj neće ostati upamćen samo po napadu srpskih snaga na ključne institucije i tačke u Sarajevu, nego i po otmici Alije Izetbegovića, tadašnjeg predsjednika Predsjedništva Republike BiH. Sa delegacijom, s kojom se vraćao sa pregovora iz Lisabona, Izetbegović je zadržan na aerodromu, a potom prebačen u Lukavicu u kasarnu JNA.

"Bitno je naglasiti da se taj dan iznenada u Sarajevu pojavio i Fikret Abdić. Nakon što je slomljen napad, regularna Jugoslovenska vojska sa svojim zaštitnim pukom, koji se nalazio u Butilama tokom dana ušla je u Sarajevo. Uprkos činjenici da je na snazi bio sporazum da se po gradu mogu kretati samo sanitetska vozila ili vozila za snabdjevanje hrane", rekao ja Vikić.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/dr ... politicare


Nije 2 maj ali je ipak maj i da se ne zaboravi :

Pitamo ga šta je bio najteže u procesu ponovne izgradnje džamije.

"Najteže? Sve je bilo najteže. Ali, ako baš hoćete da izdvojim fazu koja je bila najteža, onda je to proces dobijanja građevinske dozvole. Međutim, vlasti RS-a su na razne načine pokušavale spriječiti izdavanje te dozvole, pa su tako govorili da džamije nikad nije ni bilo! Pokazivali su skicu Banje Luke na kojoj nema ucrtane Ferhadije. ‘Kakva Ferhadija, evo vidite da ona ne postoji na skici’, govorili su. Samo je bila zgrada mesdžida, a džamije, turbeta, sarkofaga... toga nije bilo. Ubjeđivali su nas da smo ludi, da to izmišljamo. Kada to nije prošlo, rekli su da su je morali srušiti jer je pogrešno okrenuta. Rekao sam da će, kad je ponovo izgradimo, ona opet biti tako okrenuta, jer mora biti okrenuta prema Ćabi i da samo tako može biti okrenuta.

Onda su rekli da je bila izgrađena na temeljima neke građevine iz rimskog perioda, pa smo mi doveli jednog Jakova, Slovenca iz Sarajeva. Jakov je na svakom kvadratnom metru, na mjestu gdje su bili temelji Ferhadije, pravio po dvije bušotine i to na dubini od 15 -20 metara. I nakon dana i dana pretrage našao je samo dva-tri kamenčića koja su stala u jednu maramicu. Uzeo je taj smotuljak i rekao: ‘Evo muftija, ovo je najkrupniji kamen koji sam pronašao’. Dakle, bio je to jedan blatnjav put do kraja, glib, živi pijesak iz kojeg je izgledalo da ne možemo izaći, a mi smo pobjeđivali, samo volja i vjera nas je održala", prisjeća se muftija Čamdžić.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ef ... -postojala

[karanana]

i meni je ovo novost da su se u zoru 2. maja kod ohr-a dogadjale borbe bitnije od ove koja je dosla kasnije tog dana. jer svi spominju kako je 2. maj prije podne bio nevjerovatno miran i tih dan, a eto saznajemo da su se na vrbanji vodile zestoke borbe sa seseljevcima, alesicevim i drugim formacijama koji su krenuli na centar grada i da su im tu naneseni veliki gubici i da je tada unisten onaj tenk koji je stajao na vrbanji cijeli rat.

takodjer ne vjerujem da je srpska armija krenula u osvajanje predsjednistva sa tako malim snagama. da su htjeli to uraditi poslali bi 30 tenkova i pogazili bi cijeli grad. jedino mi nije jasno....mozda su tenkovi i krenuli ali su negdje zaustavljeni i vraceni. cini mi se da je to spomenuto ali nisam siguran. ali i dalje ne vjerujem da je 300 srpskih vojnika poslano da zauzme predsjednistvo jer to bi bila samoubilacka misija. sta i da su usli u zgradu i zauzeli je? pa nisu svarcenegeri ako su niski specijalci.

[jadranom plovim]

i meni je ovo novost da su se u zoru 2. maja kod ohr-a dogadjale borbe bitnije od ove koja je dosla kasnije tog dana. jer svi spominju kako je 2. maj prije podne bio nevjerovatno miran i tih dan, a eto saznajemo da su se na vrbanji vodile zestoke borbe sa seseljevcima, alesicevim i drugim formacijama koji su krenuli na centar grada i da su im tu naneseni veliki gubici i da je tada unisten onaj tenk koji je stajao na vrbanji cijeli rat.

takodjer ne vjerujem da je srpska armija krenula u osvajanje predsjednistva sa tako malim snagama. da su htjeli to uraditi poslali bi 30 tenkova i pogazili bi cijeli grad. jedino mi nije jasno....mozda su tenkovi i krenuli ali su negdje zaustavljeni i vraceni. cini mi se da je to spomenuto ali nisam siguran. ali i dalje ne vjerujem da je 300 srpskih vojnika poslano da zauzme predsjednistvo jer to bi bila samoubilacka misija. sta i da su usli u zgradu i zauzeli je? pa nisu svarcenegeri ako su niski specijalci.

Tebi za novost da je 2 maja bio napad na Sarajevo ??? U kakvoj ti zabiti zivis pa ne citas novine ili ti je izvor informacija SRNA koja 2 i 3 maj trpa u isti kos pa dobiju 42 poginula nevina golobrada mladica

Kao i svake godine, 3. maja, bivša Dobrovoljačka ulica zasjedne na naslovnice medija u BiH i Srbiji, sa posve različim tumačenjima vlasti u Sarajevu, Banjoj Luci i Beogradu.

Za Sarajlije događaji od prije ravno 24 godine su posve jasni - JNA je bila okupatorska vojska koja je naoružavala i borila se rame uz rame sa srpskim jedinicama, te praktično uspostavila opsadu Sarajeva u kojoj je ubijeno više od 11.000 ljudi, mahom civila. I u takvim uslovima, branioci Sarajeva nisu nad njom počinili zločin 3. maja-.

O slučaju "Dobrovoljačka" stav je dao i Haški sud, koji je ustanovio kako je kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici bila "legitimna vojna meta".

Zvaničnici i udruženja iz RS-a govore o 42 ubijenih. Tu ubrajaju i vojnike stradale dan ranije, kad je JNA pokušala zauzeti centar Sarajeva, te zgradu Predsjedništva.

U glavnom gradu BiH, pak, smatraju da se ta dva događaja ne mogu povezati i da je u toku pokušaj falsifikovanja historije.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sa ... ovoljackoj


Ne vjerujes da su pokusali da zauzmu Predsjednistvo ...znaci Vikic i svi oni ostali koji su bili tu lazu Ili je tek slucajno otet predsjednik jedne nazavisne drzave, slucajno krenuo artiljerijski, tenkovski i pjesadijski napad, slucajno teroristicke grupe zapalile postu i prekinule komunikcije...sve je to bilo slucajno pa ti ne vjerujes da je bio planiran napad

"Za mene je 2. maj jedan od najbitnijih dana u odbrani Sarajeva i BiH. Padom glavnog grada, pala bi i BiH. Taj dan mnogi smatraju danom 'D'. Napad paravojnih formacija Srpske demokratske stranke (SDS) sa dobrovoljcima potpomognuti Jugoslovenskom vojskom sa tenkovima, minobacačima i svim artiljerijskim oružjem kojim su raspolagali počeo je u četiri sata ujutro", rekao je Vikić za Anadoliju.

"Međutim, zaustavili smo ih na Vrbanja mostu, a drugi pravac napada bio je iz pravca bolnice Jagomir. Na taj način su željeli da presjeku grad. Računali su na to da se u tom međuprostoru nalazi kasarna Maršal Tito, koja je bila prebukirana vojskom i rezervistima koji bi im mogli pomoći u izvođenju akcije“, kazao je nekadašnji komandant specijalne jedinice MUP-a.

Jedan od ključnih ljudi odbrane Sarajeva od srpskih snaga i vojske JNA navodi da se iz dokumentacije do koje su došli, te kasnijeg slijeda događaja, među kojima je otmica predsjednika Izetbegovića i pojavljivanje Abdića u Sarajevu, jasno vidi da je sve bilo dobro isplanirano.

[karanana]

i meni je ovo novost da su se u zoru 2. maja kod ohr-a dogadjale borbe bitnije od ove koja je dosla kasnije tog dana. jer svi spominju kako je 2. maj prije podne bio nevjerovatno miran i tih dan, a eto saznajemo da su se na vrbanji vodile zestoke borbe sa seseljevcima, alesicevim i drugim formacijama koji su krenuli na centar grada i da su im tu naneseni veliki gubici i da je tada unisten onaj tenk koji je stajao na vrbanji cijeli rat.

takodjer ne vjerujem da je srpska armija krenula u osvajanje predsjednistva sa tako malim snagama. da su htjeli to uraditi poslali bi 30 tenkova i pogazili bi cijeli grad. jedino mi nije jasno....mozda su tenkovi i krenuli ali su negdje zaustavljeni i vraceni. cini mi se da je to spomenuto ali nisam siguran. ali i dalje ne vjerujem da je 300 srpskih vojnika poslano da zauzme predsjednistvo jer to bi bila samoubilacka misija. sta i da su usli u zgradu i zauzeli je? pa nisu svarcenegeri ako su niski specijalci.

Tebi za novost da je 2 maja bio napad na Sarajevo ??? U kakvoj ti zabiti zivis pa ne citas novine ili ti je izvor informacija SRNA koja 2 i 3 maj trpa u isti kos pa dobiju 42 poginula nevina golobrada mladica

Kao i svake godine, 3. maja, bivša Dobrovoljačka ulica zasjedne na naslovnice medija u BiH i Srbiji, sa posve različim tumačenjima vlasti u Sarajevu, Banjoj Luci i Beogradu.

Za Sarajlije događaji od prije ravno 24 godine su posve jasni - JNA je bila okupatorska vojska koja je naoružavala i borila se rame uz rame sa srpskim jedinicama, te praktično uspostavila opsadu Sarajeva u kojoj je ubijeno više od 11.000 ljudi, mahom civila. I u takvim uslovima, branioci Sarajeva nisu nad njom počinili zločin 3. maja-.

O slučaju "Dobrovoljačka" stav je dao i Haški sud, koji je ustanovio kako je kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici bila "legitimna vojna meta".

Zvaničnici i udruženja iz RS-a govore o 42 ubijenih. Tu ubrajaju i vojnike stradale dan ranije, kad je JNA pokušala zauzeti centar Sarajeva, te zgradu Predsjedništva.

U glavnom gradu BiH, pak, smatraju da se ta dva događaja ne mogu povezati i da je u toku pokušaj falsifikovanja historije.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/sa ... ovoljackoj


Ne vjerujes da su pokusali da zauzmu Predsjednistvo ...znaci Vikic i svi oni ostali koji su bili tu lazu Ili je tek slucajno otet predsjednik jedne nazavisne drzave, slucajno krenuo artiljerijski, tenkovski i pjesadijski napad, slucajno teroristicke grupe zapalile postu i prekinule komunikcije...sve je to bilo slucajno pa ti ne vjerujes da je bio planiran napad

"Za mene je 2. maj jedan od najbitnijih dana u odbrani Sarajeva i BiH. Padom glavnog grada, pala bi i BiH. Taj dan mnogi smatraju danom 'D'. Napad paravojnih formacija Srpske demokratske stranke (SDS) sa dobrovoljcima potpomognuti Jugoslovenskom vojskom sa tenkovima, minobacačima i svim artiljerijskim oružjem kojim su raspolagali počeo je u četiri sata ujutro", rekao je Vikić za Anadoliju.

"Međutim, zaustavili smo ih na Vrbanja mostu, a drugi pravac napada bio je iz pravca bolnice Jagomir. Na taj način su željeli da presjeku grad. Računali su na to da se u tom međuprostoru nalazi kasarna Maršal Tito, koja je bila prebukirana vojskom i rezervistima koji bi im mogli pomoći u izvođenju akcije“, kazao je nekadašnji komandant specijalne jedinice MUP-a.

Jedan od ključnih ljudi odbrane Sarajeva od srpskih snaga i vojske JNA navodi da se iz dokumentacije do koje su došli, te kasnijeg slijeda događaja, među kojima je otmica predsjednika Izetbegovića i pojavljivanje Abdića u Sarajevu, jasno vidi da je sve bilo dobro isplanirano.

Za ovaj prvi dio oko borbi u 4 ujutro 2. maja haj opet procitaj moj post ili jos bolje pogledaj emisiju od sinoc. Za drugi dio nisam procito jer sam na mobitelu pa mi nezgodno i citat i tipkat pa se ocitujem kasnije.
Jer da si sinoc gledao znao bi da je i vikic rekao da ne zna da li je 300 vojnika krenulo u osvajanje predsjednistva jer to ne bi bio pametan potez i da su ga zauzeli. Mada se in pita sta su onda radili u gradu

[jadranom plovim]

Za ovaj prvi dio oko borbi u 4 ujutro 2. maja haj opet procitaj moj post ili jos bolje pogledaj emisiju od sinoc. Za drugi dio nisam procito jer sam na mobitelu pa mi nezgodno i citat i tipkat pa se ocitujem kasnije.
Jer da si sinoc gledao znao bi da je i vikic rekao da ne zna da li je 300 vojnika krenulo u osvajanje predsjednistva jer to ne bi bio pametan potez i da su ga zauzeli. Mada se in pita sta su onda radili u gradu

Zato je Abdic imao onako vaznu ulogu i zato ga i Vikic spominje.

Jedan od ključnih ljudi odbrane Sarajeva od srpskih snaga i vojske JNA navodi da se iz dokumentacije do koje su došli, te kasnijeg slijeda događaja, među kojima je otmica predsjednika Izetbegovića i pojavljivanje Abdića u Sarajevu, jasno vidi da je sve bilo dobro isplanirano.

Predsjednik Izetbegovic " nedostupan " u Lukavici , Predsjednistvo u njihovim rukama i tu Abdic uzivo na TV-u u ime Predsjednistva RBIH poziva JNA da preuzme kontrolu nad citavim gradom i drzavom a MUP, TO i svi ostali da spuste oruzje i da se stave na stranu " legitiminih oruzanih snaga "...sve na prvi pogled legalno , sve fino , bez ikakvog velikog razaranja, brzo i efikasno. To je bila poenta svega , Predsjednistvo kao fizicka lokacija, kao zgrada nije imalo neki vezi znacaj , Predsjednistvo kao simbol i te kako.

[Cohers]

Prvi put u istoriji su zaokružene sve srpske zemlje. I vojska, koja je to učinila zajedno sa srpskim narodom, je ona kojom sam ja komandovao (M. Kukanjac)

Jasno, zahvaljujući velekvislingu Aliji Izetbegoviću i njegovom klerofašističkom štabu, uspostavljenom na beogradskoj bosnocidnoj katedri i ojačanom KOS-ovcima, Bosna je bila šapatom pala. Velekvisling je to trebao, 02.05.1992. godine, uz prisustvo Slučajnog prolaznika (potpredsjednika vlade) zvanično verificirati, ali ga je spriječio Kljujić i, potom, Ganić, tvrdeći da je zarobljenik i da nema pravo odlučivati te da ovlasti predsjednika Predsjedništva RBiH prenese na nekog od članova Predsjedništva RBiH. Velekvislin je izabrao Ejupa Ganića.

I odbrambenooslobodilačka lavina je samoorganizirano krenula. Od Miloševićevog srbonacističkog blickriga RBiH je odbranjena.

Međutim, velekvisling Izetbegović je spriječio njeno oslobađanje od nacističko-fašističkih projekata, među kojima je i njegov klerofašistički. Takav slijed prihvatila je i međunarodna zajednica, pa nacističko-fašističke vlasti (po Christian Schwarz-Schilling: nacionalistički fanatici) - pod patronatom OUN-a i EU-e! - su i danas na vlasti.

Ukoliko namjerava preživjeti, bh-društvo i bh-država ih se mora početi oslobađati.

[muha_sa]

http://www.e-novine.com/region/region-b ... o-BiH.html

[Cohers]

http://www.e-novine.com/region/region-b ... o-BiH.html

Smiješno. Velekvisling je stolovao i (na bh-nesreću - državne!) odluke donosio u džamijama i trezorima, a ne u zgradi Predsjedništva RBiH. Doduše, tačno je naslovljeno, odbranjeno je Predsjedništvo BiH, a ne Predsjedništvo RBiH.

Po onoj velekvislingovoj "Zbogom Bosno, odoh u Sarajevo" i, potom, "Zbogom Sarajevo, odoh iz Bosne", svi naknadni divani velekvislingovih šegrta su sračunati na samoamnestiranje od suodgovornosti za veleizdaju i zla nanešena bh-društvu i bh-državi. Tim slijedom, na vlasti u BiH su i danas okorjeli neprijatelji bh-društva i bh-države, predvođeni Izetbegovićem.

[Šunj]

https://www.facebook.com/14389896244736 ... 541031505/
Ovaj snimak, iz sela Ahmići kod Viteza, uvijek skinu sa you tube zato ga podijelite ! Na sutrašnji dan se obilježava 22. godišnjca svirepog ubistva 116 civila iz sela Ahmići kod Viteza. U ranim jutarnjim satima, tog 16. aprila 1993. godine, jedinice za posebne namjene Hrvatskog vijeća obrane Džokeri i Maturice, izvršile su napad na selo Ahmići. Pobili su, spalili i izmasakrirali 116 civila, među kojima je najviše bilo djece, žena i staraca. Akcija pod šifrom „48 sati pepela i dima“ odnijela je i život starice od 81 godinu, dok je najmlađa žrtva bila beba koja je imala svega tri mjeseca, a nadjena je u rerni! Osim stanovnika Ahmića, stradale su izbjeglice iz Karaule, Jajca, Višegrada i Foče, koje su utočište potražile u ovom selu.U jedanaest porodica nema muške glave, trideset šest je udovica, četvorica samaca, 47 djece bez jednog ili oba roditelja. Ubijeno je osmero djece uzrasta do sedam godina. Ubijeno je još osmero maloljetnih dječaka i djevojčica.
(Like na ovo ne znaci da vam se svidja, nego da zelite da se siri. Mozete i podijeliti ako zelite

[Šunj]

https://www.facebook.com/14389896244736 ... 241943935/

Ovako su naši imami i predvodnici savjetovali borce (mudžahide), dok su na drugoj strani sveštenici blagosiljali klanja i silovanja. Zbog ovoga svaki musliman treba biti ponosan i dignute glave, bez imalo stida gledati dojučerašnje dželate u oči

[julisiz es grant]

https://www.facebook.com/14389896244736 ... 241943935/

Ovako su naši imami i predvodnici savjetovali borce (mudžahide), dok su na drugoj strani sveštenici blagosiljali klanja i silovanja. Zbog ovoga svaki musliman treba biti ponosan i dignute glave, bez imalo stida gledati dojučerašnje dželate u oči

Ne znam šta da kažem. Zadnjih dana čitam transkripte sa suđenja Milanu Lukiću i onom drugom. I onda dođem na ovaj forum i vidim staru priču: razglaba se o šestorici neprijateljskih vojnika svake godine u isto vrijeme naširoko. Poginulim u borbi.
I onda se vratim na Lukića. Na kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu gdje je spalio maltene cijelo pleme Kurspahića iz Koritnika...njih 50-ak, isključivo žene i djecu i nekoliko staraca. Da se nije izvuklo 8 ljudi iz buktinje, i da nije nešto vojnosposobnih muškaraca preživjelo krijući se po šumama, to bi se prezime ugasilo. Jer svi Kurspahići na ovom svijetu potiču iz tog Koritnika. Od tih ljudih se nije ni koščica našla...kao da nikada, nikada ni postojali nisu.
Ista je stvar i sa buktinjom na Bikavcu, koju je od 72 ljudi preživjela samo Zehra Turjačanin..sa groznim opekotinama. A u zapaljenoj kući ostali majka, sestra sa dvoje djece, snaha i njeno dijete i mala sestra sa Daunovim sindromom koju je pokušala da izvuče ali je morala da je ostavi u ognju da bi se ona spasla, kako bi imao ko da uzbuni ostale komšije Bošnjake da bježe dok ih nije isto snašlo. I od ovih spaljenih nema nikakvog traga.
A dobre komšije šute..ne znaju oni ništa. Što se njih tiče, ovi ljudi su se odselili...ili ih nikada nije ni bilo.
Zato se sve češće zapitam šta smo mi dobili time što nismo bili isti...

[Cohers]

Samo ti mirno šetaj - rata neće biti! julisiz es grant

[m_l]

ubijeno je i nestalo 3.176 stanovnika Prijedora, od čega je 102 djece i 258 žena. Velid Softić najmlađe je ubijeno dijete - beba od tri mjeseca, a Zlata Krkić najstarija žrtva - starica ubijena u 95. godini. Na osnovu činjenica iz sudskih presuda utvrđeno je da je 27.000 ljudi prošlo kroz prijedorske logore Omarska, Keraterm, Trnopolje, Manjača

A potrebno je jos mnogo ovakvih:

Srđan Puhalo ‏@SrkiPuhalo prije 5 sati

Braco Srbi, danas je Dan bijelih traka, dan kada smo ponizavajuci Bosnjake u Prijedoru ponizili sebe!!!

[almir90]

Težak snimak za pogledati, ne preporučuje se ko ima slab želudac.

[Banksy]

Aidino djelo ostaje putokaz budućim generacijama

U Sarajevu obavljena dženaza dobitnici "Zlatnog ljiljana“"
http://www.avaz.ba/clanak/242585/tuga-u ... g-ljiljana


Uz državničke počasti jučer je u Sarajevu, u Aleji veterana na groblju Vlakovo, sahranjena Aida Zuko, dobitnica najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“. Dženazi je prisustvovao veliki broj građana, bivših boraca, kao i članova Udruženja “Zlatni ljiljan”.

Za iskazanu hrabrost i požrtvovanost Aida Zuko je odlikovana najvišim ratnim priznanjem, značkom "Zlatni ljiljan" kao pripadnica 124. brigade "Kralj Tvrtko" - 1. korpusa Armije Republike BiH. Na samom početku rata, kao 22-godišnjakinja, stala je u odbranu svoje domovine. Prvi put je ranjena na Žuči 1993., a drugi put 1995.

[Šunj]

http://www.novihorizonti.ba/strahota-u- ... stcron.com
Strahota u Srbiji: Srbijanac 52 iz bivšeg užičkog korpusa 18 godina u podrumu držao muslimansku djevojčicu iz Bosne
U Aleksincu (Srbija) uhapšen je muškarac Đorđe Veličković tokom velike policijske akcije. Policija je u njegovom podrumu našla 22 godišnju Samru Huskaranić koju je Đorđe oteo tokom rata u Bosni 1995 godine sa područja Srebrenice. Djevojka je silovana preko 3000 puta,a čak je dovodio i prijatelje koji su inače svi skupa bili pripadnici Užičkog korpusa koji je iz Srbije u toku rata pravio zločine po Bosni.

Đorđe je odmah priznao da je djevojku prvo držao zatočenu u jednom selu u podnožju Kopaonika a kada mu je umrla supruga onda ju je prebacio u svoj podrum gdje mu je služila kao predmet iživljavanja. Djevojka je neuhranjena, prljava, sa ogromnom kosom i noktima, a po tijelu su vidljive desetine povreda i rezova.




Đorđeta čeka kazna doživotnog zatvora, a može se očekivati i još hapšenja ako on propjeva. U njegovom domu je takođe pronađeno 17 bombi, 2 puškomitraljeza, 1 zolja, te jedan prenosivi minobacač sa punjenjima.

Ovaj slučaj policija pokušava držati u što većoj tajnosti dok se ne istraže sve okolnosti ovog zločina. Djevojka je transportovana na VMA.

Za naš magazin ekskluzivno iz Aleksinca R.M

Izvor: Bhmagazin.org