mali jomu wrote:ili ne idemo nigdje?
Bambuča - ne idemo nigdje.
Za razumijevanje toga "ne idemo nigdje" potrebno je razumijevanje evolucije. Proces evolucije podrazumijeva da u populaciji u postoji dosta jedinki sa nasumičnim genetskim varijacijama, i da će se dio populacije koji ima "bolje" genetske varijacije ("bolje" je ovdje u smislu da je jedinka sa određenom genetskom strukturom bolje prilagođena okolini, i da joj ta varijacija daje više šansi za preživljavanje i uspješnije potomstvo) polako širiti i "obuhvatiti" cijelu populaciju, ili dio nje u slučaju da postoje neke barijere koje dijele vrstu i sprječavaju da se "uspješna" genetska promjena proširi na cijelu vrstu.
To rekavši, moramo shvatiti da je ljudska vrsta došla do tačke kada je izgradila društvo u kom većina rođenih, bez obzira na genetsku strukturu i naslijeđene osobine, imaju šansu da prežive i uspješno kreiraju potomstvo, što čini varijacije irelevantnim. Većina će preživjeti i nema "gena" koji će biti preferiran. Takođe, barijere između čovječanstva su sve manje izražene i niko više ne može biti toliko dugo izolovan da "postane" vrsta za sebe. Za to su potrebne stotine hiljada godina, što prevazilazi trajanje i najizoliranijih ljudskih kultura (dodao bih "i bilo kakvih ljudskih kultura").
Tako da u smislu biološke evolucije zaista ne idemo nigdje, tu smo gdje smo, svi mi. Tako, da bi ovo bilo tačno:
mali jomu wrote:da ćemo biti viši.
bilo bi potrebno da niski ljudi nekako ostanu bez mogućnosti da uspješno kreiraju potomstvo, a to se ne dešava, isto kao što se ne dešava ni za glupe ljude, tako da nećemo biti ni pametniji.
Ljudska intervencija na vlastitom tijelu je druga stvar. To se već dešava, a u budućnosti, sa razvojem tehnologije će sigurno biti otvorene druge mogućnosti, npr. putem nanotehnologije. Ali to već nije biološka evolucija i nemoguće je predvidjeti u kom smjeru bi tako nešto moglo da ide.
Da dodam:
mali jomu wrote:Po teoriji evolicije vazda se nesto desava......
Ne nužno. Teorija tačaka ravnoteže, koja je danas jedan od dominantnih "pravaca" unutar teorije evolucije tretira većinu genetskih promjena kao neutralne, i da većinu vremena vrste "stagniraju". To se ilustrira poređenjem sa "veslačkim timom" gdje su promjene pojedinačnih gena poput "promjene veslača", stalno se dešavaju i pri čemu obično ne dolazi do promjena performansi čitavog tima, jer i dalje koriste istu veslačku strategiju i ako se novi veslač, bez obzira kako dobar, ne uklapa, on će na idućoj nasumičnoj promjeni otpasti. Tako veslači dolaze i odlaze bez uticaja na tim, i dalje se preferiraju oni koji su bolji za trenutno strategiju, tek poneki kada dođe, i ako u kombinaciji sa trenutnom postavom zaista podigne kvalitetu tima, tada može doći i do promjena strategije, i tada druge nasumične promjene, ako se bolje uklapaju u novu postavu, bivaju prihvaćene a veslači koji se uklapaju u staru strategiju počinju da otpadaju, sve dok se ne stvori nova "tačka ravnoteže" sa superiornijom strategijom i drugačijom veslačkom postavom. Evolucija oka kičmenjaka je fantastičan primjer, gdje je tokom "kambrijske eksplozije", prema raspoloživim dokazima, oko kičmenjaka evoluiralo od fotoosjetljivih ćelija do funkcionalnog oka u manje od 400.000 godina.
Nasuprot ovome su su "neodarvinisti" kojima je polazna tačka bila stalna izmjena, ali vidim da i oni danas prihvataju dokaze da se promjene u evoluciji dešavaju u skokovima, a ne konstantno, mada oni ne smatraju da se to dešava toliko oštro koliko to misle zagovornici teorije tačaka ravnoteže.
Konsenzus je izgleda da su tačke ravnoteže prihvatljivije kod drastičnijih promjena, a da se manje promjene mogu desiti i onako kako opisuju neodarvinisti, To je uostalom već laboratorijski eksperimentalno dokazano, eksperiment Richarda Lenskog pokazuje oboje: i konstantne manje izmjene na populaciji, ali i velike izmjene koje se dešavaju rijetko, i prouzrokuju višestruke izmjene do ponovne stabilizacije strukture sa drastičnijim promjenama na organizmu. Ovo se naravno više ne odnosi na čovjeka, kao što sam objasnio u prvom dijelu posta.