Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Imam pjesmu za tebe
godinama ceka ta
i strpljivo namigne
sa dalekih obala.
U njoj vrani konji svi
sto su davno zbrisali
jednom lica poznata
ne pamtim ih vise ja...
Imam pjesmu za tebe
sama sebe pisala
od Silbe do Santa-Monike
mora se nadisala.
U njoj miris proslih ljeta
sjaj i bijeda trosnog svijeta
u njoj boja lijepih dana
pada preko nasih rana.
Imam pjesmu za tebe
da te malo razgali
nece prognat tuge te
al ce da ih ublazi.
I na tren ce vrijeme stati
i na casak cemo znati
gdje se tajna skrivala
gdje je sreca ostala.
Imam pjesmu za tebe
poslije cu je svirati
nek se ona omakne
kad sjecanje provali.
Kao nekad ti i ja
tamburasi za nama
pod prozore dragih zena
ulicama uspomena
Imam pjesmu za tebe
prava je i jedina
vozi znane puteve
bez granica carina
rijetke minute toci
radost srcu smijeh za oci
u njoj jos smo djeca mi
jos nas nisu slomili...
Kako sam skontao, slika je nastala nedavno u Sarajevu. Što znači da Zlaja dođe i u Sarajevo ponekad, obiđe majku koliko sam ja čuo. Potpuno je nevjerovatno da ga novinari nisu "snimili"...
rossoner wrote:Kako sam skontao, slika je nastala nedavno u Sarajevu. Što znači da Zlaja dođe i u Sarajevo ponekad, obiđe majku koliko sam ja čuo. Potpuno je nevjerovatno da ga novinari nisu "snimili"...
Haha.
Ja mislim kad bi Zlaja znao koliko ga raje cijeni zbog njegovog rada, da bi makar nam poklonio još poneki singl. Neka napiše barem jednu pjesmu da je Tifa otpjeva
Zlaja sigurno ima puno napisanih pjesama a pise i knjige. Rade Serbedzija je rekao jednom za Zlaju da je steta sto se vise ne bavi muzikom ali kad se vide da obavezno zasvira i zapjeva.
Last edited by ted10 on 31/10/2014 21:27, edited 2 times in total.
Da ste krajem sedamdesetih proslog stoljeca bili zreli za srednju skolu i upisali Drugu gimnaziju u Sarajevu, pricali biste kako vas ne kaci reforma skolstva, kako ste zadnja generacija gimnazije, i postoji velika vjerovatnoca da bismo stajali zajedno, nekoliko godina u nizu, ispod velike krosnje u dvoristu skole, ili naslonjeni na jedan od sest stubova ispred ulaznih vrata, tamo gdje je svako morao proci, i gdje biste i vi cekali na kratak pogled i slatku bol u stomaku.
Mogu vas zamisliti na prvom casu latinskog ili Odbrane i zastite, i profesor Tadic bi vam kazao da ce se za vas kupiti nove zavjese, da ne derete stare i vec poderane, nije isti merak. A vase profesorice bi bile sve mlade i zanimljive zene, i neke od njih bi se zvale Tatjana Zarkovic-Tafro ili Dina Romano-Stijacic, ili Razija Bukva, Maja Mazar, ili Jasna Gajic, Ilduza Bajrami...
Vi biste ih oslovljavali sa drugarice profesorice, i s njima putovali do egipatskih piramida, sabirali razlomke,ponavljali: stella - stellae, razgovarali sa Andricem i Gojom, pretvarali se da vas zanimaju amebe i akceleracija, vodili kubansku i sve unaprijed propale revolucije. Ne biste marili za izgubljene bitke i dobijene ratove, ni za pjesmu koju biste morali cesto slusati, a ona bi govorila o proslim godinama punim muka. Vase muke ne bi lako prosle, i vase patnje bi bile tihe, ali najvece. I zbog njih biste sa nestrpljenjem cekali zvono za kraj casa; jer one bi se na odmorima gurale hodnicima, a njihova imena bi bila Ranka ili Selma, ili Samir, Vedran....
Vasa hrana bi postao burek kod Ede, cevapi kod Smaje, umocak u grilu za pedeset para, krempite kod Izete i Rese, indijaner kod Komse, a oni sto vozare autobusom br. 17, ili se spustaju Ulicom Kralja Tomislava do tramvajske, tamanili bi virsle i kobasice Brace Jeftica. I onda biste godinama kasnije mogli da prizovete okus tog frtalja somuna, i senfa cudne boje. Bili biste u jaranskim odnosima sa portirom Muratom, i prepricavali prijateljima nesto sa casa Muzickog, dodajuci jos malo zacina na legendu o profesoru Karadzi. I mada ne biste pretjerano mnogo znali o drugim skolama, vi biste znali, i sirili istinu, da je vasa najbolja.
Sa vama bi zauvjek ostao miris ulastenih podova, grafitnih olovaka, prve cigarete (na brzinu dva-tri dima, bijela Drina, ili crvena bez filtera), lik nekog "gazije" iz Koreje, jalijasa sa Gorice, konobarice iz Setalista, pogled djecaka koji svira gitaru dok mirise proljece u parku iza gimnazije, vonj ormarica i muske svlacionice za Fizicko, petak, druga smjena, sesti cas, i glas promukao: " Profesore Hamzicu, ispisujemo se, evo jos samo dvije sa zicera...".
Mozda biste, kao i ja, od svega najbolje pamtili maj i septembar. Narocito septembar: djevojcice i djevojke se vracaju u skolu preplanule, jos ljepse nego prije. Dvoristem i parkom gimnazije bi zvonio njihov grleni smijeh. Vi biste ih gledali, ili bili jedna od njih. Sunce bi prolazilo kroz guste krosnje, i to bi bio kratak trenutak potpune bezbriznosti i srece, tako uzvisen, topao i poseban, ali ga ne biste prepoznali. Zato biste 5, 10, 15, 20, ili 25 godina kasnije, sa sigurnoscu znali da je nacin na koji su tada sunceve zrake prolazile kroz krosnje drveca, i padale na lica djevojaka, bio jedinstven i neponovljiv.
Neko se garant pretvara da je Zlaja na ovom privatnom fan page-u? Mislim, nema sanse da je ovo stvarno Zlaja... (zamisli koji psihopata moras biti da glumis da si neko drugi)
Ovaj "Zlaja" veli 20.03. "Nakon 20 godina vraćam se u javnost!" ...pa neke anegdotice, ovo ono, pa ko fol otisao iz Toronta krajem marta (check-in na aerodromu) i slijedeci dan tekstovi iz Pisi mi od Drugog nacina (citaj: 'vratio sam se u SA u posjetu').
Ne znam, raja, sta vi mislite? Bilo bi lijepo da je stvarno on ali mi je sumnjivo skroz.
E, ko je vidio, vidio je, ali - stranice vise nema!
Kliknem ja jutros na gornji cache link - nista.
Guglam Zlaju i ne izbaci tu stranicu (bila je do (prek)jucer na prvoj stranici google rezultata).
Guglam "Zlatko Arslanagic-Zlaja" (tako se zvala ta privatna FB stranica koja se samo mogla vidjeti kroz 'cached' link) i - nis', nema.
Sad sve nesto mislim, ko zna, mozda je bas osoba koja je glumila Zlaju vidjela gornji post i izbrisala.
U svakom slucaju, kad sam otkrila stranicu u cetvrtak, jedna od slika je bila ova dole koju nikad nisam prije vidjela na internetu. Sacuvala sam je i poslala rodici koja takodjer obozava Zlaju, jer je med medeni na slici. Prelijep!
Raja, ima li ko (pogotovo dunlop, jim4 i ted10) (mahanje!) stare clanke koji su prije bili na ovoj temi, tj. stari intervjui sa Zlajom?
Kad sam ih vidjela prije par godina, bilo mi mrsko da ih sacuvam, rekoh tu su na temi ako ih ikad budem zeljela opet procitati medjutim, eto...vise ih nema, samo prazan prostor gdje su nekad bili.
Jedina pjesma koja je svoju praizvedbu doživjela izlaskom ovog albuma je ona Zlatka Arslanagića - "Imam pjesmu za tebe" po kojoj album i nosi ime, a krasno ju je, na sebi jedinstven način, u tri riječi opisao Miljenko Jergović kao "emocionalnu emigrantsku razglednicu", što ona upravo i jest
Baš kad je hodio prema samom vrhu, ispriječila mu se saobraćajna nesreća - s Arslanagićem i Buhom krenuo je na koncert, u Mostar, na koncert koji je trebao biti održan na stadionu "Kantarevac", ali ipak nije. Bilo je to 18. 9. 1986. Buha je nastradao na licu mjesta, a Ritschl je, zbog teških tjelesnih povreda, prebačen za Beograd, na VMA. Preminuo je dvije sedmice kasnije; 1. 10. 1986. Sahranjen je na sarajevskom groblju "Bare". Na mjestu nesreće, u blizini Jablanice, 2009. godine, postavljena je spomen-ploča.
Bivša djevojčica wrote:Raja, ima li ko (pogotovo dunlop, jim4 i ted10) (mahanje!) stare clanke koji su prije bili na ovoj temi, tj. stari intervjui sa Zlajom?
Kad sam ih vidjela prije par godina, bilo mi mrsko da ih sacuvam, rekoh tu su na temi ako ih ikad budem zeljela opet procitati medjutim, eto...vise ih nema, samo prazan prostor gdje su nekad bili.
Hvala unaprijed!
Nemam nažalost, a imala sam ih stvarno dosta... Ako šta imate o Zlaji, Ziji i nekadašnjem bendu, dijelite. Pogotovo o Zlaji, njega bih i nakon ovoliko godina gledala i slušala i dan i noć da mogu
Ovo što se naziva Crvenom Jabukom danas je sramota zvati tako. Šteta što se nije pravno poradilo na tome da se zabrani korištenje imena poslije devedesetih za ovu smijuriju od Žerinog benda.
Prelijep!
