Fino pises i slazemo se.KIseljak12 wrote:Ipak mislim da je JThomas u pravu, te da vecina kapitala dolazi iz naslijedstva. Znam da pojedinacni primjeri ne znace nista, ali.. U medijima nas stalno bombarduju self-made milijarderima, poput Gatesa, Zuckerberga i Muska. Svi oni su stekli svoja bogatstva kroz poduzetnistvo u informacijskom dobu i njihove kompanije su publicly traded. Naspram njih imamo porodice poput Koch i Cargill, koje je jesu uglavnom naslijedile kompanije koje posjeduju, kao i brojne pojedince koji imaju udjele u javnim i privatnim kompanijama koji su takodjer naslijedili bogatstvo.
Npr. ova studija http://d3n8a8pro7vhmx.cloudfront.net/uf ... e_2012.pdf analizira Forbes-ovih 400 najbogatijih ljudi u USA i nalazi da ih je preko 60% naslijedilo bitan dio kapitala. Ima jos takvih studija, ako te zanima.
Ja nemam neku agendu u smislu da zagovaram ovakve ili onakve poreze i sl., da se razumijemo. Ne mislim da drzava treba biti veliki ekvilajzer koja ce stalno uzimati od onih koji imaju i davati onima koji nemaju. Ipak, smatram da je rags-to-riches mit podobro propagiran od strane ranije navedenih ljudi da bi se proletarijatu dala lazna nada da i oni to mogu postici. Nekada i mogu, ali najcesce ne, nada zadnja umire. Da nema te nade, republikanci u USA ne bi dobijali ni pola glasova koje dobijaju.
A nisam jos ni spomenuo finansijsku mafiju. Deregulacija finansijskog poslovanja u 80-im je proizvela kastu bankara, koji su zbog svoje uloge u ekonomiji zasticeni ko pande, a svako 10ak godina se poseru u ekonomiju tako da se oporavlja do iduceg kraha i tako u krug, a sav taj cirkus bail-outa placaju gradjani ciju krv inace piju te banke.
Ono za sta se zalazem nije nanny state, nego da vise ljudi dodje pameti i kaze dosta je povlastica za bankare i industrijaliste, za real estate developere, hajmo malo jednakije uslove igre. Znam da je to san i utopija, ali kad milioni ljudi mogu sanjati da ce postati rock zvijezde i milioneri, mogu i ja sanjati osvjesteno gradjanstvo.
No sto se tice liste, napisao si 60% naslijedilo bitan dio kapitala, to ne pise u studiji koju si postavio. Broj koji oni spominju je 40%. Znam, i dalje je velik broj, ali nije vecina. Kazu da je "ugrubo oko 40% ljudi na Forbes 400 listi naslijedilo znacajna sredstva od porodice ili partnera". Broj od 60% koji spominju kroz tekst se tice capital gains, rast kapitala od pupa have.
(dobro ne bas, ali eto efekta radi )Helem, u tekstu dalje navode da je oko 35% ljudi sa te liste iz srednje ili siromasne klase (koje cine veliku vecinu stanovnistva, jel) i jos dodatnih 22% onih iz viseg srednjeg staleza, koji su nasljedili ispod $1 milion (a to stvarno nije puno, vjeruj mi). To je ukupno 57%. Dalje imaju kategoriju onih koji su primili preko $1mio, a manje od $50mio. To je ugrubo kategorija Trumpa. Medjutim, znacajna je razlika izmedju 1 i 50 pa mi malo glupa kategorija. I onda dalje oni vec uhljebljeni i onda 21.25%, oko petina, jel, koji su nasljedili dovoljno da se samo zbog toga nadju na listi (i jos 3.25% nepoznato
).Cijela studija je kritika famozne Forbes 400 koja valjda promovira taj poduzetnicki kapitalizam u liberalnoj ekonomiji, i kao eto kao bogatas mozes biti i ti.
Helem, tacno je da je vecina superbogatih stekla bogatstvo ne nasljedstvom, vec radom. I usput, lista o kojoj se radi je lista najbogatijih Amerikanaca, ne lista najbogatijih ljudi na svijetu, koja cak i vise naginje na ovu, poduzetnicku stranu.
Takodje nije tacno da se radi samo o izuzecima koji su stekli bogatstvo informatickom revolucijom. Imaju uostalom te famozne liste, pa listaj.
No dobro. Naravno, generalno se slazem, tj. znam, da mnogi od onih koji imaju sve, da su to nasljedili. Put do bogatstva, ili do nekog uspjeha, je ostalima mnogo tezi, ali nije nemoguc niti malo vjerovatan, a primjeri iznad to pokazuju. Da to nije tako, da ne postoji taj put, kapitalizam bi bio karina, odnosno kad i ako taj put postane skoro pa nemoguc, kapitalizam ce biti mrtav.
Moje je misljenje da se takve mogucnosti, takav sistem, treba pruzati svima, cijelom svijetu. Naravno ne preko noci i naravno ne gazenjem preko sirotinje, izrabljivanjem ljudi i zemalja, njihovih resursa. To jeste ono kako posluju korporacije, ali i to se polako mijenja, i to od strane istih onih ljudi koje autor ove teme i neki drugu pljuju.
Hocu reci, a da se nadovezem na ono sto si ti rekao ranije - drzavne granice su kocnice ovakvog napretka. One dozvoljavaju jednima da izrabljuju druge (ja ne vidim koja je siromasna drzava dugorocno pobijedila rigidnom protekcijom svoje ekonomije, posto je cesto argument da granice sprjecavaju iskoristavanje od strane velikih). Biti gradjaninom takve zemlje u stvari znaci upravo to, kao sa Forbes liste, da si u startu u prednosti, da u startu nasljedjujes ako nista kolektivna prava, ali bogami preneseno i veliko bogatstvo koje ti ta zajednica ostavlja u amanet.
Ja shvatam vrijednost ocuvanja drustva, zajednice, kao neke prosirene porodice, ali mislim da nije fer prema milijardama siromasnih, rodjenih u Kini, Indiji, Africi, itd da i oni nemaju bolje prilike, vise sansi za uspjeh.
Stoga, slobodna trgovina treba da bude to - slobodna trgovina. A ne manipulacija regulacijama i izrabljivanje obespravljenih. No i ovo sto sada imamo je uspjeh. Prica se recimo o trgovinskim ugovorima, kao milioni ljudi ostali bez posla, odose u poslovi u Kinu, Meksiko, Indiju. Pa sta, taj tamo nema prava na rad? Meksikancima odgovara NAFTA (za koju je btw Trump juce rekao da je nece dirati, iako je godinu dana trubio o tome kako je bad deal
). To njima donosi poslove. Oni rade za manje, ali rade. Smanjenje slobodne trgovine je smanjenje mogucnosti siromasnim da uspiju.I tako kakva je prica o migracijama i izjednacavanju prava radnika, takva prica se moze prenjeti i na izjednacanje prava spolova (ovo lafo da se vratim na temu
). No medjutim ima onih koji su zivotno ugrozeni takvim idejama, pa danonocno kukaju po socijalnim mrezama o unistavanju tradicionalnog drustva. 
Ah, vazda je svijet bio takav mescini.
Zato je i bio nedavni standoff u SAD. Čak su i pristup svemiru države međusobno dogovorile, čini mi se.
