BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

podrinjskivuk
Posts: 93
Joined: 26/04/2009 10:14

#1 BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by podrinjskivuk »

Avdaga Hasić, jedan od najvećih bošnjačkih heroja sjevero-istočne Bosne
ČOVJEK KOJI NIJE DOZVOLIO DA SE U DRUGOM SVJETSKOM RATU BOŠNJACIMA DOGODI GENOCID POPUT SREBRENIČKOG


Ako vas kojim slučajem „kao putnika namjernika“ put navede kroz Kladanj, Olovo, Stupare, Živinice, Banoviće, Kalesiju i sela na planinama Konjuh i Romanija, a u njima zateknete nekog starca Bošnjaka koji pamti Drugi svjetski rat i upitate ga: “Ko je bio najveći bošnjački heroj tog vremena“, bez razmišljanja će vam odgovoriti ;„Avdaga Hasić“. Ko je bio taj čuveni bošnjački heroj iz Kladnja, na koga njegov rodni grad čuva vječite uspomene. U Kladnju se danas ponosno šeta ulicom Avdage Hasića, čije ime se nije smjelo ili je samo tiho šapatom spominjano od 1945 do 1992 godine. Zbog Avdage, Kladanj i Olovo su bili kažnjeni 20 godina poslije Drugog svjetskog rata od strane komunističkog režima, a ta kazna je bila u vidu „ekonomske blokade,I zolacije i zamrznutog razvoja ovih bosanskih kasaba“ . Pored nabrojanih mjesta, Hasić je sa svojim vojnicima koji su mu maksimalno bili odani, štitio Bošnjake i u Tuzli, Vlasenici, te mjestima u donjem toku Drine. Najveći dio rata, Avdaga je proveo boreći se protiv zloglasnih četnika čuvenog krvoloka Jezdimira Dangića iz Bratunca, koji je bio četnički komadant istočne Bosne. Dangić je inače prije rata radio kao šef obezbjeđenja na Dvoru Kralja Petra Karadžordževića. 1941 godine je ispratio Kralja Petra sa porodicom i svitom u Nikšiću, odakle su odleteli iz zemlje, a onda je se sa svojom četom odmetnuo se u šume, i planine iznad Drine u istočnoj Bosni. Inače, on i njegovi četnici su „očevi i djedovi“ četnika koji su u julu 2005 godine napravili genocid nad Srebreničanima.
-I tada bi Dangić sa svojim četnicima napravio iste zločine koje su sada četnici napravili u Srebrenici, da im nije na put stao Avdaga Hasić sa svojom vojskom-rekao nam je jedan stariji čovjek ( vidno na izmaku života) u Kladnju „upoređujući“ rat od prije 50 godina i ovaj od 1992 do 1995 godine.
-Nijedno muslimansko uho na području Kladnja i ovog dijela Bosne ne bi ostalo živo. Sve bi četnici poklali, da ne bi našeg Avde. Allah mu dao lijepi dženet-kaže jedna osamdesetogodišnja nana iz Kladnja.
-Avdan, tako sam ga zvao, nije bio loš čovjek.
Često smo se na putu između Šekovića i Kladnja sastajali i pregovarali i razgovarali o svemu. Ponudio sam mu jednom da pređe sa svojom vojskom u partizane, kao što su prelazili mnogi četnici. Mislim da se dvoumio i da je sekunda falila da to možda i učini. Mislim da ga je poklolebala njegova supruga Emilija, koja je bila iz Zagreba i bila je protiv toga da se Avdaga priključi partizanima - pričao je često tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka pokojni Miloš Zekić, narodni partizanski heroj iz Šekovića.
Avdaga Hasić, sin Halilage rođen je 1893 godine u Kladnju. Potiće iz ugledne i bogate porodice. Imao je brata Ahmu koji je svojevremeno bio politički komesar u partizanima i komadant kladanjskog partizanskog Odreda, kao i brata Rajifa sljedbenika pokreta Mladih Muslimana za vjerska prava zbog kojih je doživljavao hapšenje i razne torture od komunističke vlasti. Radi se o vrlo naprednoj porodici i velikim borcima za zaštitu Bošnjaka svoga kraja. Po tom pitanju, Avdaga je ponajviše otišao u tim mutnim vremenima koja imaju veliku sličnost sa opstankom Bošnjaka i nedavnoj agresiji na BiH .Avdaga je imao 4.razreda završene Osnovne škole u Kladnju i uključen je bio u cijeli društveno-politički život Sreza Kladanj.
Bio je član prvog Odbora osnovanog Gajreta u Kladnju,a u političkom životu je bio
Spahinovac /aktivista i sljedbenik Jugoslovenske Muslimanske Organizacije čiji je vođa bio rahmetli Dr.Mehemed Spaho, jedna od najistaknutijih bošnjačkih historijskih ličnosti i prvi Musliman koji se našao u vladi Kraljevine Jugoslavije, gdje je tragično otrovan u Beogradu),te je svojevremeno bio poslanički kandidat u Drinjskoj banovini kod ministra gospodina Hasandedića. Odslužio je 3.godine austrougraske vojske i učesnik je Prvog svjetskog rata na talijanskom frontu na Tirolu kao zapovjednik „cug firer“, za šta je dobio „zlatnu kolajnu“ za svoje junaštvo. Stvaranjem NDH 1941. godine, Avdaga je u svojstvu delegata iz Kladnja sa predstavnicima iz Tuzle i Zvornika učestvovao u razgovorima u Zagrebu sa Kvaternikom o Rezoluciji BiH koja se odnosi na autonomnost Muslimana tj.zaštitu narodnog puka. Tačno 7.12.1941.godine dobija se saglasnost na ustroj domobranskih formacija zasnovanoj na dobrovoljnoj osnovi muslimanskog naroda. Tada dolazi do formiranja Dobrovoljačkih odjela u Tuzli pod komandom bojovnika Muhameda Hadžiefendića. Tim činom je stvorena sigurnost muslimanskog naroda, ormiranjem tzv.Muslimanske legije u Tuzlanskoj oblasti, na čijem se čelu nalazio Bošnjak. Formacijski Muslimanska legija je pokrivala oko 600 kvadratnih kilometara i prostirala se: na istoku od Zvornika i Bijeljine, na sjeveru Orašja i Šamca, do Gračanice na zapadu i Kladnja i Olova na jugu, pokrivajući krug između rijeka Drine, Save, Bosne i Krivaje. Među tri najorganizovanije pukovnije bile su: u Kladnju pod komandom Avdage Hasića, u Bijeljini pod komandom Nedima Šahinspahića, i Gračanici pod vodstvom Sejde Đulovića i Ibrahima Pjanića, dok su ugledne bile i jedinice u dolini Krivaje pod komandom Zaima Kapetanovića i Mujčina Mujića iz Ribnice. Već 1942.godine bilo je preko 6000 dobrovoljaca u Muslimanskoj legiji. U to doba Kladanj su četnici i partizani zbog svoje neosvojivosti nazivali tvrđava –kladanjski Alkazar. 1943.godine za svoje uspijehe u odbrambenom ratu Avdagu je Zagreb proglasio vitezom, a kladanjsku legiju „Viteškom bojnom“.
Kako smo već napomenuli Avdaga je uglavnom ratovao sa četnicima Jezdimira Dangića, pod čijom komandom su se nalazile zloglasne jedinice Drinskog korpusa/kakva slučajnost i u ovom ratu najveće zločine nad Srebrenicom je napravio korpus koji se po uzoru na tadašnji zvao Drinski/. Drinskim korpusom u Drugom svjetskom ratu je komandovao Major Aleksa Drašković, a u njemu su se posebno isticale Srebrenička brigada kojom je komandovao Vojin Dangić, rođeni brat Jezdimirov ,te Vlasenička brigada Momčila Mičića. Nekoliko puta i sam Tito je pokušao nadmudriti Avdagu, tražeći da ga pusti da prođe kroz Kladanj, te rekavši „da neće izazivati nikakva neprijateljska dejstva“. Izrazito mudar, Avdaga je Titu preko kurira slao odgovor „da nema šanse da on prođe sa partizanima ili bilo koja druga vojska kroz Kladanj i da dobro zna šta znači ta podvala,u smislu da prođemo mirno, pa ćemo lakše osvojiti grad“.
-Ne dam nikom da prođe kroz Kladanj. Ni četnicima, ni partizanima, Nijemcima, Talijanima, a ni ustašama i domobranima ako nemaju odobrenja i ako nisu pod mojom komandom. Moj narod ne smije niko da dira i progoni. Ko to bude želio, biće strogo kažnjen od mene. Boriću se do zadnjeg „čojka“ da muslimane spasim klanja-često je isticao Avdaga u svojim govorima okupljenoj vojsci.
U svojoj knjizi „Zapisi iz NOR-a“, „partizanski narodni heroj“ Rodoljub Čolaković otkriva tadašnju dobru saradnju partizana i četnika u borbi protiv Bošnjaka.
-Tokom cijele 1941.godine mi smo/partizani op.a.) zajedno sa četnicima napadali Kladanj, ali uspijeha nije bilo. Jedinice Avdage Hasića su nas redovno poražavale-napisao je Čolaković.
Već 50 godina se prepričava kako je Avdaga poslao kurira u Olovo koje su držali Romanijski četnici vojvode Save Derikonje, rodom sa Vučije luke četničke oaze poviše Sarajeva. Avdaga je po kuriru poručio vojvodi Derikonji da će ga napasti tačno u 17 sati .
Kad je napao u dogovoreno vrijeme, Olovo je bilo prazno jer je uplašeni Derikonja sa svojim četnicima pobjegao na Romaniju, na nekoliko sati prije. U njegovoj jedinici posebno se po hrabrosti isticao izvijesni tabornik Jamaković iz Olovskih luku. Također se prepričava i jedno pismo koje je Avdaga poslao Anti Paveliću u kojem je napisao doslovice:
-Dragi prijatelju, ako nisi siguran i bezbjedan u Zagrebu, dođi kod mene u Kladanj.
Po pričama svojih preživjelih vojnika, Hasić je fizički bio nevjerovatno jak, tako da se često znao kladiti s' drugim „fizički jačim Kladnjacima“ ko će prije iz zemlje izvaliti šljivu debelu 10 centimetara. Iako je početkom rata imao 47 godina redovno je dobijao opklade i izlazio kao pobjednik.
Posljednji put Avdaga je u Bosni viđen 1944 godine u Tuzli, kako jaše na bijelom konju.
-Pouzdano se zna da je 1944 godine preko Austrije uspio sa svojom pratnjom preći preko „Zidanog mosta“ i obreti se u dalekoj Argentini, odakle je na različite načine komunicirao sa rodbinom i saborcima. Narod je svog Avdu često opjevavao pjesmama, a on je iz Argentine pisao da mu je jedina želja da se vrati u svoj Kladanj i Bosnu, kada jednog dana padne komunizam. Taj dan nije dočekao. Po informacijama odgovornih iz predratne stanice milicije u Kladnju, Avdagin dosije se završio 1982 godine, kada je u svojoj 90 godini života umro u dalekoj Argentini-rekao nam je profesor Muhamed Muhić iz Kladnja, čovjek koji je prvi počeo pisati o Avdagi Hasiću .
U svojim memoarima Muhamed Seid Mašić iz Gračanice, Avdagu opisuje u momentu kad je bio blizu povlačenja iz Bosne. Mašić je zbog tog par minutnog razgovora sa Hasićem, dugo bio poslije rata na meti ispitivanja od strane komunista:- Tih dana mi se desilo još nešto za što su zlobnici pokušavali da mi zakaće, kako bi odvratili pažnju od svojih grijeha. Naime, jednog dana sam prošao pokraj Rifatovog hotela pred željezničkom stanicom, sa čijeg me je balkona pozdravio neki debeljko, ustaški odjeven i s’ mašinskim pištoljem o bedrima. U tom sam debeljku prepoznao svog nekadašnjeg prijatelja Avdagu Hasića iz Kladnja koji je godinama vodio odbranu tog izolovanog uporišta od nasrtaja bandi četničkog vojvode Jezdimira Dangića. Ne opravdavam ja ničim toga predratnog ahbaba, inače strastvenog lovca koji me često zaticao na izletu u kladanjske šume i stijene. Ja s’ njim nisam prozborio ništa osim konvencionalnih pitanja za naše i naših porodica zdravlje i to na relaciji ulica -balkon, jer niti me on pozivao gore k’ sebi, niti sam ja želio da mu pristupim. Valjda je uočio da shvatam njegov položaj: povlačenje u nepoznato-napisao je Mašić.
Narod Kladnja se izborio da se glavna ulica u ovom gradiću danas zove po njihovom Avdagi, a postoji ideja da se uskoro podigne i spomenik u centru grada, kao i da se pokuaša njegovo tijelo prenijeti iz Argentine. Većina današnjih kuća u Kladnju posjeduje Avdagine slike na zidu, a prije nekoliko godina je SFOR u jednoj kafani, koju u Kladnju drži bliža Hasićeva rodica naredio da se ukloni njegova slika sa zida jer navodno smeta nekim ljudima.
Najveći problem tadašnjih komunista, a i četnika je bila odluka da se Bošnjaci sami brane od pokolja, raznoraznih „Škorpiona“ koji su postojali i prije 60 godina. Tako da su svi Bošnjaci koji su organizovali svoje jedinice samo zbog toga da bi zaštitili svoj narod tokom rata, označavani kao „sluge fašista“.Hrabrost, mudrost, pogledi unaprijed i organizaciona sposobnost ovih ljudi, ujedno su ponos bošnjačke historije, a i opomena novim generacijama da vječito jednim okom budu budni jer neprijatelj vječito prijeti.


Image
Avdaga Hasić (sjedi), 1943. godine u Kladnju sa svojim jurišnicima
lokum rahat
Posts: 46
Joined: 28/02/2010 23:06

#3 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by lokum rahat »

HERCEGOVAC KOJI JE SPASIO DESETINE HILJADA BOŠNJAKA OD ČETNIČKIH POKOLJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU



Ovih dana navršilo se 30. godina od smrti Hasan age Zvizdića jednog od najvećih boraca za spas Bošnjaka na prostoru Sandžaka i Bosne i Hercegovine. Malo ko danas od mlađe bošnjačke populacije zna ili je uopšte čuo za ime i prezime ovog bošnjačkog velikana, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata od pokolja najvećih zločinaca tog vremena, četničkog krvoloka Pavla Đurišića, desne ruke Draže Mihajlovića, spasio desetine hiljada Bošnjaka Sandžaka i BiH. U vrijeme kad se obilježavaju godišnjice smrti mnogobrojnih historijskih ličnosti čija je uloga prema Bošnjacima izrazito sumnjiva, bar na ovaj način pokušaćemo da od zaborava otrgnemo jednog od najvećih i najiskrenijih boraca za opstanak Bošnjaka na Balkanu. Ko je bio Hasan aga Zvizdić?
Rođen 1892. godine kao najstariji sin Muhameda i Amine Zvizdić. Ovu familiju, kao i većinu porodica tog vakta, pratila je tužna i teška muhadžirska sudbina. Hasanov otac Muhamed je zbog izuzetno teške situacije bio prinuđen napustiti svoje rodno Gacko u Hercegovini , zbog čestih napada divljih crnogorskih plemena i krenuti put Sandžaka.
Svoj dom je izgradio u Uvcu, u neposrednoj blizini Sjenice. U toku Prvog svjetskog rata 1915 godine, Hasanova familija dozivljava masakr od srpsko-crnogorske vojske koji su u silnoj želji da očiste pokrajinu Sandžak od nesrpskog naroda, ubijali i palili sve pred sobom. Te godine četnici su, približavajući se gradu Sjenici, palili kuće Bošnjaka, a njih na najsvirepiji način ubijali. U toku jedne noći ubijeni su Hasanova majka, sestra, amidža i starac Halit, koji je bio zaposlen na imanju Hasanovog oca Muhameda. Hasan je spasio živu glavu skočivši kroz prozor. Četnici su pucali za njim, ali je on, ipak, uspio pobjeći. Kada se vratio u Sjenicu imao je 23 godine. Kao mladić, koji je imao veliki smisao za trgovinu, ubrzo ulazi u ortakluk s najboljim trgovcima u Sjenici Azimom i Latifom Vrčićem. Zahvaljujući Hasanovoj preduzimljivosti, oni otvaraju mnoge trgovačke radnje na teritoriji Crne Gore, Sandžaka i Kosova. Trgovali su sa mješovitom robom i u isto vrijeme sa stokom. Pred početak Drugog svijetskog rata njima je posao toliko dobro krenuo, da su kupili Fabriku tekstila u Peći. Hasan je imao jake trgovače veze sa Turskom, Italijom, Albanijom i Grčkom. On ubrzo postaje jedan od najbogatijih ljudi u Sandžaku. Izbijanjem rata, ovaj je kraj bio prvi na udaru udruženih Dražinih, Đurišićevih i Nedićevih četnika koji su pokušali krvlju i terorom da likvidiraju sandžačke Muslimane. Poučeni krvavim iskustvom iz svoje neposredne prošlosti, ugledni ljudi sjeničkog kraja odlučuju da brane ovaj kraj od nasrtaja četnika koji su dolazili iz pravca Srbije i Crne Gore. Sjenički Muslimani su formirali Odbrambeno vijeće grada Sjenice. Na čelu vijeća našao se Hasan Zvizdić. U septembru 1941. godine Sjenici je prijetila velika opasnost iz unutrašnjosti Srbije koja je mogla da na samom početku rata ugrozi sigurnost muslimanskog stanovništva ovog kraja i šire. Ovaj događaj je prethodio četničkom napadu na Novi Pazar 04. novembra 1941. Tada su udružene snage Dražinih, Ljotićevih i Nedićevih četnika krenule da zauzmu Sjenicu, Pešter i da se spoje sa crnogorskim četnicima Pavla Đurišića koji su krenuli iz pravca Mojkovca, Berana i Andrijevice. Hasan je saznao za njihov plan, pa je mobilisao oko 4.000 Sjeničaka. Njemu je na pamet pala i genijalna ideja koja je spasila ovaj kraj, a ujedno i zamijenila tok ratnih zbivanja na teritoriji Sandžaka. On je znao sa kakvim snagama su četnici krenuli u pravcu Sjenice, pa je okrenuo najbliže saradnike i otkrio im svoj plan. Svi su se složili s' njim. U međuvremenu, četnici šalju svog kurira da od sjeničkog rukovodstva traži pregovore o njihovom "mirnom" prolasku kroz Sjenicu jer, navodno, idu dalje da se bore protiv partizana (sličnu taktiku primjenili su srbijanski četnici 1992. u istočnoj Bosni, kada su uz pomoć JNA obećali Muslimanima "da ostanu mirni i da im se neće ništa desiti", šta se desilo poslije ovog obećanja, svima nam je poznato). Hasan je pristao na razgovore, i četnicka delegacija je došla u Sjenicu. Pregovori su se vodili u hotelu "Srbija". On je tada pripremio scenario koji je na četnicku delegaciju ostavio zastrašujući utisak. Glavni oficir delegacije je usplahireno govorio: "Da se svi pretvorimo u so, ne možemo im jelo ostaviti! Da se svi pretvorimo u municiju, ne možemo im topove napunit!". Iako je četnika bilo preko deset hiljada, poslije ovog izvještaja, odmah su se pokolebali. Oficir je još dodao: "Cijeli Pazar se digao da im pomogne!". To je bilo dovoljno da četnicki Štab promijeni plan i svoj napad usmjeri ka Pazaru. Hasanova prevara je uspjela. Naime, on je umjesto topova postavio prednje dijelove konjskih i volovskih kola na čije je rude stavljao sulendare od furuna, dok su im bacaći bile furune koje bi vješto pokrivali ceradama i ćebadima. Velike četnicke snage su se povukle preko planina Zlatar i Golije i došle u grad Rašku, odakle su, nakon par sedmica, izveli napad na Pazar. Međutim, tamo su naišli na pravi otpor, gdje su ih Pazarci, uz pomoć kosovskih Albanaca i Hasanovih vojnika u potpunosti porazili. Kada su četnici otišli, pojavila se druga vojska koja je željela takođe da "prođe" kroz Sjenicu. Bili su to partizani. Ovog puta Hasan je bio mnogo "ubjedljiviji" i morao je braniti Sjenicu s' onim sto je stvarno imao. O ovom pokušaju zauzimanja Sjenice na prevaru, u historiji bivšeg komunističkog režima se nije pisalo. U posljednje vrijeme, iako stidljivo, mlađi muslimanski intelektualci koji se polahko oslobađaju komunističkih šablona, počinju otvorenije pisati o temama koje su bile zabranjene u prošlom režimu. Vijeće, kojim je predsjedavao Hasan Zvizdić, odmah je poslalo svoje kurire da pozovu u pomoć Sulejmana hodžu Pačariza, komandanta Muslimanske milicije zapadnog Sandžaka iz Prijepolja. Hodža Pečariz je brzo stigao sa svojim ljudima i u dogovoru sa mještanima, do nogu potukao partizane. Tako je samo na mjestu koje se danas zove Partizansko groblje poginulo 52 partizana. Bilo je mrtvih i na drugim dijelovima grada. Ono što je ostalo, jedva se izvuklo iz Sjenice. Među njima su bili Peko Dapčević, Petar Stambolić i Hilmija Hasanagić, koji je bio teško ranjen u kuk. U ovom napadu, pored hodže Pačariza, istakli su se i Ćamil Praševic, Sefer Tarić i mnogi drugi. Treba napomjenuti da u svim gradovima, u kojima se narod organizovao u muslimanske milicije, uspio je da sačuva i sebe i svoje gradove od četničkih koljaća i drugih. Za najvećeg junaka Sandžaka važio je i danas važi Hercegovac Hasan-aga Zvizdić. Za razliku od Hasana, njegov mlađi brat Osman je bio povućen čovjek i nije se bavio politikom, ali nakon završetka rata to ga nije moglo opravdati kod partizanskih vlasti. Osman je likvidiran iz dva razloga: prvo, partizanima je zapalo za oko njegovo imanje i bogatstvo, a drugi razlog je taj što je bio Hasanov rođeni brat. Strijeljan je u centru Novog Pazara na Hadžetu 1945. godine. Nova vlast je odmah dala do znanja Bošnjacima da im život u novoj Jugoslaviji neće biti mnogo bolji od onog predhodnog. Nakon pada Sjenice u partizanske ruke 22. decembra 1944. godine, Hasan se povlaći preko Kosova u Albaniju s namjerom da se prebaci u Tursku. Sa sobom je ponio i dvije vreće dukata koje je zaradio kao trgovac. U albanskoj luci Drać uspio je da podmiti kapetana broda i nagovoriti da ga prebaci u Italiju. Ostatak zlata, a bilo ga je dosta, Hasan je ostavio kod svog prijatelja Albanca, sa kojim je trgovao i znao se još prije rata. Partizani su mu bili na tragu i saznali su da se Hasan ukrcao na brod, ali kapetan je uspio isploviti iz luke prije nego što su partizani stigli. Kada je stigao u Italiju, vlasti su mu oduzele sve što je imao kod sebe, tako da je Hasan ostao bez igdje ičega. Nakon kraćeg pritvora, Američka vojska ga prebacuje u Njemačku, u logor Dahau kod Minhena. U ovom logoru proveo je dvije godine. Zahvaljujući velikom angažovanju svog amidže, koji je živio u Turskoj, Hasan je pušten iz logora i prebaćen u Tursku. Nastanio se u Adapazaru, na obali Crnog mora. U tom gradu je živjela velika bošnjačka kolonija. Turska vlada mu je dodijelila, za zasluge u ratu, kuću i imanje. Nakon rata, Hasan je od strane komunista bio proglašen ratnim zločincem, a svi pripadnici Muslimanske milicije petokolonašima. Iz Beograda je upućen zvanični zahtjev Ankari za njegovim izručenjem. Međutim, turska vlada je glatko odbila ovaj zahtjev, smatrajući ga neosnovanim. Hasanova žena Malica je poslije velike komunističke torture uspjela da sa svojom djecom tek 1956. dođe u Tursku. Hasan-aga Zvizdić je i u Turskoj bio poštovana i cijenjena ličnost. Njegov lik i danas živi kod sandžačkih Muslimana kao primjer kako se brani svoj dom, vjera i obraz koje predstavljaju svetinje za Bošnjake. Hasan i njegovi vojnici su bili isključivo borci za spas bošnjačkog naroda bez ikakvog izražavanja neprijateljstva prema bilo kojoj drugoj naciji ili vojsci. Jednostavno,borac za spas od vjekovnog pokolja Bošnjaka u čemu je i uspio. Najbolji pokazatelj kako su prošli Bošnjaci koji se nisu pridružili Hasanovim i Pačarizovim jedinicama, niti napravili sličan stepen organizacije u Drugom svjetskom ratu je slučaj Bošnjaka Pljevlja, Bijelog Polja, Priboja, Čajnića i Bihora, gdje su Đurišićevi četnici poklali desetak hiljada nedužnih staraca, žena, djece... Hasan-aga Zvizdić umro je 1980. godine u Adapazaru u krugu svoje mnogobrojne familije. O njegovom herojstvu narod Sandžaka i BiH je napravio nekoliko pjesama koje su za vrijeme Jugoslavije bile strogo zabranjene.


Image
Hasan aga Zvizdić, krajem 1939. godine
User avatar
osa
Posts: 10669
Joined: 16/03/2007 14:08

#4 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by osa »

mnogi bi ovakve povjesne ličnosti najrađe zaboravili ili bar prešutjeli....
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#5 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

bosnjacke ili bosanske licnosti :?:
degenek
Posts: 100
Joined: 26/04/2009 12:54

#6 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by degenek »

Bošnjačke
lokum rahat
Posts: 46
Joined: 28/02/2010 23:06

#8 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by lokum rahat »

Rehabilitovan sandžački heroj iz Drugog svjetskog rata
Aćifa efendiju strijeljali partizani zato što je narod spasio od četničkog pokolja


Aćif Hadziahmetović, u narodu poznat kao Aćif-efendija, jedan je od najuglednijih bošnjačkih političara između dva svjetska rata. To je čovjek koji je bio najzaslužniji za odbranu sandžačkog glavnog grada Novog Pazara od četnika. Aćif-efendija je rođen 1887. godine u Novom Pazaru, gdje mu se otac Emin-aga Bljuta doselio iz Đakovice. Završio je tursku Vojnu akademiju u Bitolju, istu onu na kojoj je studirao i turski predsjednik Mustafa Kemal Ataturk. Po završetku akademije stiče čin kapetana. U novoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, Aćif-efendija postaje jedan od inicijatora za formiranje bošnjačko-muslimanske stranke Džemijet-el-islami. Ova stranka je okupljala Bošnjake i Albance - muslimane iz Sandžaka, Kosova i Makedonije. Pošto nije htjela da se potčini diktaturi kralja Aleksandra i Nikole Pašića, Džemijetu je 1924. godine zabranjen rad. Od tada, pa do pojave SDA (Stranke demokratske akcije) krajem 1990., Bošnjaci-muslimani sa prostora Sandžaka nisu imali svoju stranku. Sandžački narod mu je posebno zahvalan zbog njegovog angažovanja u zaustavljanju masovnog iseljavanja muslimanskog življa iz Sandžaka u Tursku, izmedu dva svjetska rata. Rahmetli Aćif-efendija, centralna figura muslimanskog političkog i vojnog organizovanja u novopazarskom kraju, bio je meta tri neuspjela politička atentata. Za prva dva neuspjela atentata odgovorni su velikosrpski nacionalisti iz Beograda, a za treći su odgovorni lokalni komunisti koji su za egzekutora bili odrijedili Hasa Rožajca, ali se na kraju od toga odustalo. Krajem 1941. Aćif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada četnika koji su krenuli iz pravca grada Raške. Četnička taktika Draže Mihailovića je bila da Sandžak pritisnu sa svih strana, prvo iz pravca istočne Bosne, zatim pravca Crne Gore, a sa srbijanske strane iz pravca Ivanjice i Raške. Cilj četničkih komandanata bio je zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovništvo pobiti i protjerati. Međutim, događaji su pokazali da je najžešći otpor četničkim bandama pružilo baš stanovništvo Novog Pazara, potpomognuto jedinicama sa Peštera i jedinicama kosovskih Albanaca koje je predvodio legendarni Šaban Poluža. Na planinama koje okružuju Novi Pazar polovinom 1941. se formiraju četnički odredi sastavljeni od Srba iz deževskog i moravičkog sreza. Planine Kopaonik, Rogozna, Golija, Javor kao i dolina rijeke Ibra u pravcu Raške i Kraljeva, vrvjeli su od bradatih zločinaca. Istog dana kada je kapitulirala Kraljevina Jugoslavija, 17. aprila 1941., njemačka vojska je ušla u Novi Pazar. Stanovnici Pazara nisu skrivali zadovoljstvo zbog dolaska Nijemaca, jer su se nadali da će u okviru nove vlasti vratiti autonomiju Sandžaku koju su dobili Berlinskim kongresom 1878., a koja im je ukinuta srpsko-crnogorskom okupacijom u novembru 1912. godine. Poštujući historijsko pravo na autonomnost ove regije, njemačka Komanda je dozvolila i omogučila sandžačkim prvacima da povrate vlast koja im je oduzeta nakon Prvog balkanskog rata. Na savjetovanju u Kosovskoj Mitrovici, koje je njemačka Krajs komanda organizovala 19. aprila 1941., politička vlast i upravljanje se predaje sandžačkim Muslimanima. Ključne funkcije u glavnom gradu Sandžaka - Novom Pazaru preuzimaju Aćif-efendija, Ahmet Daca i Behrija Abdurahmanović. Dalekovidnost i preventiva Aćif efendije pokazale su u kasnijim događajima kao potez koji je spasio Novi Pazar, a time i cijeli Sandžak, jer ključ odbrane nalazio se u ovom gradu. Za komandanta žandarmerije postavljen je Azem Hadžović. U red najuglednijih Pazaraca tog vremena, pored Aćif-efendije ulazili su slijedeci prvaci: - Ahmet Daca, sreski načelnik i predsjednik općine Novi Pazar, - Ejup-aga Ljajić, - Hafiz Ibrahim Riđanović, šerijatski sudija, - Murat-efendija Sukić, muftija, - Džemail-aga Bošnjović, - Mahmut-efendija Elfić. Četničke zvijeri neprestalno su kidisale ne bi li rastrgale srce sandžakog otpora - Novi Pazar. Tada se na čelu Odbora za odbranu Pazara nalazio Aćif-efendija.
Aćif je potpuno kontrolisao situaciju u gradu i okolini. Odmah je mobilisao cjelokupno vojno sposobno stanovništvo i podijelio mu oružje i municiju i istovremeno poslao tri delegacije da u pomoć pozovu albansku braću s Kosova i Muslimane sa Peštera i drugih srezova. Aćif efendija imao je odlične veze s kosovskim Albancima koji su držali skoro svu vlast na Kosovu. Zahvaljujući svom utjecaju kod albanskih prvaka kao što su bili Džafer Deva, Bujazit Boljetinac, Adem Voca i drugi. Aćif-efendija je na vrijeme naoružao Pazarce. Po dobijenom pozivu 3.200 kosovskih Albanaca, neviđenom brzinom preko planine Rogozne stiže u Novi Pazar. Jake četničke snage samouvjerno su nadirale i već počele ulaziti u pazarska naselja. Odjednom su se sa brda okolo Pazara prolomili gromoglasni povici: "Mulje, mulje!" (na albanskom znači "juris, naprijed")
Istovremeno, iz pravca Dohovića (danas prekršteno u Dojevice) i Ribarića pristižu Pešterci, Biševci i borci Džemaila Koničanina. Četnici su se dali u panično bjekstvo u pravcu Raške, odakle su i došli. Međutim, njih su u povlačenju dočekali tek pristigli Albanci i kod Novopazarske Banje ih potpuno razbili. Kod ubijenih zločinaca su u njihovim "janđicima" (torbama) nalazili velike eksere "ćuprijaše" kojim su htjeli da Muslimane zakivaju na krstove kada osvoje grad. Pešterci, koji su došli iz pravca Jasenovka, Požege i Vareva su protjerali četnike preko sela Vojnica i Vidova u pravcu Raške. Hrabre Albance je tada predvodio legendarni Šaban Poluža, koji je sa svojim ljudima zaduzio Muslimane ovog kraja za sva vremena. Na žalost, o ovome čovjeku se danas u Pazaru malo zna, izuzimajuci starije Pazarce koji se sjećaju tog vakta. U bici za slobodu Novog Pazara pala su 144 Albanca. Mezarevi ovih šehida i gazija nalaze se na najvećem pazarskom mezarju Gazilaru. Sa junačke Pešteri stiglo je oko 2.000 naoružanih Muslimana koje je predvodio čuveni Mula-Jakub iz junačkog Biševa. Četnici su u toku ovih 65 dana (od 2. oktobra do 7. decembra 1941.) organizovali tri napada na Pazar, a Muslimanska milicija, na čelu sa Aćif-efendijom, izvela je jedan jak kontranapad na grad Rašku. Tada se u bitkama kod Raške istakao "junak na bijelom konju", Džemail Koničanin koji je predvodio borce tutinskog kraja. Treći napad na Novi Pazar je bio specifičan. U njemu su učestvovali i Njemci, koje su četnici prevarili jer su ih obavijestili da grad drže komunisti. Čim je napad počeo, oko devet sati 4. decembra 1941. godine, Njemci su otkrili prevaru i vratili se u Rašku zajedno s četnicima." Nakon što su prestali četnicki napadi na Pazar, Sandžak i njegov glavni grad postaju područje veće aktivnosti srpskih i crnogorskih komunista koji za partijskog sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Sandžak postavljaju čuvenog Rifata Burdževića koji je uživao povjerenje partijskog rukovodstva iz Beograda. Međutim, protiv njega su bili crnogorski komunisti kojima nije odgovarala Rifatova borba za bolji položaj Bošnjaka-muslimana u poslijeratnoj Jugoslaviji. Bio je jedan od glavnih zagovornika autonomije Sandžaka. Crnogorski komunisti ga proglašavaju "Turčinom, izdajnikom revolucije". Oni su se plašili da bi Rifat svojim uticajem mogao stvoriti pokrajinu Sandžak nakon rata, što njima nije nikako odgovaralo, pa su ga u saradnji sa četnicima likvidirali zajedno sa Vladimirom Kneževićem Volođom 2. oktobra 1942. godine u selu Trnovu kod Mrkonjic-Grada.
Kako se rat približavao kraju, a njemačka vojska doživljavala poraze na svim frontovima, tako i Muslimanska milicija u Sandžaku doživljava kraj. Ali, treba istaći da dok su postojale ikakve šanse i mogučnosti da se brani Sandžak, njeni pripadnici su pružali otpor. Krajem 1944. vođene su žestoke borbe sa partizanima koji su ojačani krenuli da definitivno slome otpor sandžačke Milicije. Partizanske divizije prodiru krajem 1944. dublje u Sandžak i uspjevaju poraziti pripadnike Milicije u svim većim gradovima: N. Pazaru, Sjenici, Tutinu, Prijepolju, Bijelom Polju, Priboju. Prvih dana avgusta 1944. godine, partizani Peke Dapčevića prelaze iz Crne Gore u Sandžak i u selu Lukare i na planini Rogozni ubijaju 200 albanskih vojnika (žandara). Zbog velike koncentracije njemačke vojske u Novom Pazaru krajem rata (masovno su se povlačili iz Grčke), saveznici ga bombarduju tri puta. Međutim, tada je poginulo preko 200 Muslimana. Istovremeno, potpomognuta savezničkom avijacijom, Pazar napadaju partizanske II proleterska, V, XII i XXII divizija. Nakon žestokih borbi partizani Ibarskog odreda (u čijim redovima je bilo mnogo četnika-pokajnika) i Golijske čete napadaju Nijemce kod sela Prčenove, i sutradan, 28. novembra, Pazar je bio opkoljen, a Nijemci se, zajedno sa pripadnicima Muslimanske milicije, povlače u pravcu sela Vidovo, jedinim slobodnim putem koji vodi ka Sjenici. Na putu od Pazara ka Sjenici, neki borci su se izdvajali i odlazili u pravcu Kosova, Grčke i Albanije. Poslije 1.290 dana partizani su ušli u grad. Ovim putem su se povukli braća Biko i Deko Drešević i Hasan-aga Zvizdić, prvak iz Sjenice. Sa braćom Drešević je pošao i Aćif-efendija, ali je prema priči preživjelih očevidaca, promijenio odluku i u zadnjem trenutku riješio da se vrati u Pazar. Tada se Aćif obratio Biku riječima: "Ja se u Pazar vraćam, pa nek bude šta će biti." "Nemoj Aćife, ubiće te komunisti!" upozoravao ga je Biko.
"Ako sam kriv, nek me ubiju, ali ja se ne osjećam krivim, ni pred Allahom dž. š., ni pred narodom," bile su Aćifove zadnje riječi pred rastanak sa svojim borcima koji su krenuli ka Grčkoj. U Đakovici se predao partizanima, odakle su ga sproveli u Pazar. Aćif-efendija, sandžačka-bošnjačka legenda, strijeljan je 1945. na Hadžetu, mjestu gdje je pogubljeno preko 1.500 uglednih i nevinih Muslimana. Sa Aćif-efendijom je strijeljan i Ahmet Daca, predsjednik pazarske općine. Aćif-efendija Hadžiahmetović nije iza sebe ostavio potomstvo. U braku sa Mahijom-hanumom nije imao djece, pa su usvojili malog Ćamila i Mejremu iz Đakovice. Partizani su strijeljali sve najuglednije Pazarce toga vremena i mnoge Muslimane iz drugih sandžačkih gradova koje su dovodili u Pazar. Među nevino ubijenim Sandžaklijama nalazio se i rahmetli Osman Zvizdić. Ovaj čovjek se nikada nije bavio politikom, svi su to znali u Sjenici. Međutim, partizani su ga ubili jer je Osman posjedovao veliku imovinu, a nije im odgovarala ni činjenica što je upravo Osman bio rođeni brat čuvenom Hasanu Zvizdiću, koji im je toliko muke nanio tokom rata. Kada su četnici prestali sa klanjem, započeli su partizani da se obračunavaju sa Muslimanima. Oni su ubijali samo odrasle, umne, viđene ljude, one koji se nisu slagali sa komunističkom ideologijom. Njih su ubijali po jednostavnom postupku. Odvodili su ih iza kuće, hapsili na brzinu, saslušavali "sudili", osudili i strijeljali... Ovaj komunistički genocid je znatno manjeg obima, ali po kvalitetu daleko teži. Tako je na Hadžetu u Novom Pazaru ubijen veliki broj šehida, ljudi koji su nedužno platili ceh zato što su se borili protiv četnika... Četnike su hvatali, iz šume dovodili, saslušavali i dobro im prstom priprijetili da se ne šale i ne vraćaju u četnike. Njima je bio oprošten svaki grijeh! Jer, novembra 1944. godine su amnestirani četnici, ali ne i Muslimani... Pazarcima je trebalo skoro 50 godina da smognu snage i rehabilituju Aćifa-efendiju koji predstavlja jedan od najsvjetlijih likova novopazarskog kraja. Muslimanski narod je to učinio preko svojih predstavnika u Muslimanskom nacionalnom vijeću Sandžaka 11. maja 1991. godine.
Zvanična historija je skoro 50 godina namjerno prešutkivala istinu i zlonamjerno prikazivala bošnjački muslimanski narod kao izdajnički i i zločinački. Godinama su nam nametali osjećaj krivice. Prezirali su nas i ponižavali, a mi smo šutjeli. Željeli su izbrisati svaki trag islama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i da nas kulturno potčine (asimiluju).
Zato je ova historijska Odluka o rehabilitaciji Aćifa - efendije definitivno razbila svaki osjećaj krivice i izazvala pravu euforiju među Bošnjacima Sandžaka i Bosne. Aćif-efendiji i svim sandžačkim braniteljima izginulim u Drugom svjetskom ratu danas se redovno u Pazaru i drugim sandžačkim gradovima bez straha prouči Fatihu.



Image
Aćif efendija(na slici lijevo) sa babom Eminom



URL=http://img695.imageshack.us/i/sabanpolu ... ihero.jpg/]Image[/URL]
Šaban Poluža, albanski ratnik koji je pomagao Bošnjacima Sandžaka u borbi protiv četnika tokom Drugog svjetskog rata
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#9 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

ne razumijem,zar su samo Bosasnki Muslimani aka bosnjaci spasavali narod od pokolja u drugom sv. ratu :!: :?:
User avatar
NightSkyWalker
Posts: 1990
Joined: 03/09/2010 19:48

#10 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by NightSkyWalker »

ljubav_aha wrote:ne razumijem,zar su samo Bosasnki Muslimani aka bosnjaci spasavali narod od pokolja u drugom sv. ratu :!: :?:
Citaj naziv teme.
User avatar
Ja_Ja
Posts: 2627
Joined: 07/03/2006 06:59
Location: tamo daleko...

#11 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by Ja_Ja »

ljubav_aha wrote:ne razumijem,zar su samo Bosasnki Muslimani aka bosnjaci spasavali narod od pokolja u drugom sv. ratu :!: :?:
Naravno da nisu, a je li problem tema o onima koji jesu spasavali ?
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#12 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

Ja_Ja wrote:
ljubav_aha wrote:ne razumijem,zar su samo Bosasnki Muslimani aka bosnjaci spasavali narod od pokolja u drugom sv. ratu :!: :?:
Naravno da nisu, a je li problem tema o onima koji jesu spasavali ?
problem je odvajanje iskjucivo Bosnjaka od drugih u istoj drzavi ,a koji su isto doprimnjeli spasavanju naroda bilo kojih religija

NightSkyWalker wrote:
ljubav_aha wrote:ne razumijem,zar su samo Bosasnki Muslimani aka bosnjaci spasavali narod od pokolja u drugom sv. ratu :!: :?:
Citaj naziv teme.
aha ... i ...
User avatar
fakat
Posts: 1954
Joined: 21/06/2008 04:03
Location: suburbia

#13 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by fakat »

Meni je bas zanimljiva tema, nije valjda politicki nepodobna?
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#14 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

fakat wrote:Meni je bas zanimljiva tema, nije valjda politicki nepodobna?

kako mislis "politicki nepodobna" :?:
User avatar
fakat
Posts: 1954
Joined: 21/06/2008 04:03
Location: suburbia

#15 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by fakat »

ljubav_aha wrote:
fakat wrote:Meni je bas zanimljiva tema, nije valjda politicki nepodobna?

kako mislis "politicki nepodobna" :?:
Pa rekoh da se ne pravi problem oko toga sto je tema o bosnjackim licnostima,a ne bosanskim, moze i to doci na red, ali tema je tako postavljena da je o bosnjacima, a ima i razloga ovakve licnosti su ocito dugo bile anatemisane u proslom rezimu a cini mi se slabo sta znamo o tim lokalnim muslimanskim jedinicama, barem ja dosta toga prvi put cujem.
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#16 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

fakat wrote:
ljubav_aha wrote: kako mislis "politicki nepodobna" :?:
Pa rekoh da se ne pravi problem oko toga sto je tema o bosnjackim licnostima,a ne bosanskim, moze i to doci na red, ali tema je tako postavljena da je o bosnjacima, a ima i razloga ovakve licnosti su ocito dugo bile anatemisane u proslom rezimu a cini mi se slabo sta znamo o tim lokalnim muslimanskim jedinicama, barem ja dosta toga prvi put cujem.
to je vec davno postalo jasno,ali danas se pocinje zloupotrebljavati,jer su sve tri strane bile izolirane istisnke istorije ,ovisno o kojem dijelu drzave je bilo rijec,stoga,nije tacno da su iskljucivo Bosnjaci bili "obrisani" u analima relane istorije
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#17 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by Pera Trta »

Ovi ljudi jesu bili "obrisani" i neka ih ovdje, neka se nešto nauči i o njima. Meni je vrlo interesantno, odgovara naslovu teme koji određuje isključivo onaj ko je postavlja...a o drugima ko želi i zna, može otvoriti posebnu temu.
Jedno je jasno...gdje je ovih ljudi bilo (Kladanj, istočni Sandžak), Bošnjaci su mnogo bolje prošli nego tamo gdje su bili goloruki, slijepo vjerovali komšijama i išli kao jagnjad pod nož.
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#18 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

Pera Trta wrote:Ovi ljudi jesu bili "obrisani" i neka ih ovdje, neka se nešto nauči i o njima. Meni je vrlo interesantno, odgovara naslovu teme koji određuje isključivo onaj ko je postavlja...a o drugima ko želi i zna, može otvoriti posebnu temu.
Jedno je jasno...gdje je ovih ljudi bilo (Kladanj, istočni Sandžak), Bošnjaci su mnogo bolje prošli nego tamo gdje su bili goloruki, slijepo vjerovali komšijama i išli kao jagnjad pod nož.
Bosnjak Alija I. je tako "vjerovao" i svi su mu tako "povjerovali" , a danas ga i slave iz ne znma tacno kojeg razloga :D haleluja :-D
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#19 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by Pera Trta »

Ne treba skretati temu na politiku, Alija nema nikakve veze s ovim ljudima...samo ću dodati, da je bogdo bilo više sličnih primjera 1941.-1945, mnogo bi manje ljudi stradalo u Foči, Goraždu, Višegradu, zapadnom Sandžaku i drugim stratištima.
Što je bilo bilo je, od prošlosti se ne živi....ali da je se više učilo iz nje, mnoge stvari iz 90-ih su mogle proći manje bolno i krvavo.
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#20 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

Pera Trta wrote:Ne treba skretati temu na politiku, Alija nema nikakve veze s ovim ljudima...samo ću dodati, da je bogdo bilo više sličnih primjera 1941.-1945, mnogo bi manje ljudi stradalo u Foči, Goraždu, Višegradu, zapadnom Sandžaku i drugim stratištima.
Što je bilo bilo je, od prošlosti se ne živi....ali da je se više učilo iz nje, mnoge stvari iz 90-ih su mogle proći manje bolno i krvavo.
zelis reci,niko o ovome nije ranije znao,varase se :D to se pricalo u narodu,i bas je najvise starijih osoba koje su prezivjele 2 sv. rat pricalo o bosnajckim junacima,eee,tu i jeste srz problem,Bosnjacki narod nikad nije bio udruzen,svako na sebe misli,naravno svaka cast pojedincima koji su srz doticne teme,ali bosnajcko jedinstvo i udruzen borba nije nikad postojala,zasto :!: :?:
Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

#21 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by Pera Trta »

Na žalost, nije. U pravu si...a pokušavati odgovoriti "zašto" odvelo bi nas daleko od ove teme.
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#22 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

Pera Trta wrote:Na žalost, nije. U pravu si...a pokušavati odgovoriti "zašto" odvelo bi nas daleko od ove teme.
meni je tema odlicna,da se razumijemo,jer ima lijep cilj,znanje

ali sto je najtuznije,nece podugnuti moral ni danasnjim Bosnjacima

ali ti ziasta kazem,narod jeste znao,cak i nepismeni ali pametni su o tome pricali,ja sma kao klinka svasta slusala od starijih osoba, sto nije bilo u istorjiskim knjigama,tacno je da se nije smjelo pricati javno,ali se nije pricalo o mnogim stvraima javno u vrijeme SFRJ ,ali bilo je pismenih bosnjaka koji su to mogli objaviti ali nisu,zasto :!:
detroit-mercy
Posts: 15990
Joined: 07/04/2009 16:54
Location: povis jajca

#23 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by detroit-mercy »

ljubav_aha wrote:
Pera Trta wrote:Na žalost, nije. U pravu si...a pokušavati odgovoriti "zašto" odvelo bi nas daleko od ove teme.
meni je tema odlicna,da se razumijemo,jer ima lijep cilj,znanje

ali sto je najtuznije,nece podugnuti moral ni danasnjim Bosnjacima

ali ti ziasta kazem,narod jeste znao,cak i nepismeni ali pametni su o tome pricali,ja sma kao klinka svasta slusala od starijih osoba, sto nije bilo u istorjiskim knjigama,tacno je da se nije smjelo pricati javno,ali se nije pricalo o mnogim stvraima javno u vrijeme SFRJ ,ali bilo je pismenih bosnjaka koji su to mogli objaviti ali nisu,zasto :!:
Zao mi je sto sa djedom nisam pricao o toj nekoj drugoj istoriji, sjecam se samo da sam jednom u prici se dotakao jednog zvanicno "ustnickog" mjesta, na sta mi je djed odgovorio da t do 43-44 nije bilo partizana ni iz glave, sve cetalji.
Nego kasnije samo promijenili znacke na kapama i odjednom ustanicko mjesto :mrgreen: .
User avatar
ljubav_aha
Posts: 15082
Joined: 03/04/2008 19:25
Location: TURKISH COFFEEBATH

#24 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by ljubav_aha »

detroit-mercy wrote:
ljubav_aha wrote: ali ti ziasta kazem,narod jeste znao,cak i nepismeni ali pametni su o tome pricali,ja sma kao klinka svasta slusala od starijih osoba, sto nije bilo u istorjiskim knjigama,tacno je da se nije smjelo pricati javno,ali se nije pricalo o mnogim stvraima javno u vrijeme SFRJ ,ali bilo je pismenih bosnjaka koji su to mogli objaviti ali nisu,zasto :!:
Zao mi je sto sa djedom nisam pricao o toj nekoj drugoj istoriji, sjecam se samo da sam jednom u prici se dotakao jednog zvanicno "ustnickog" mjesta, na sta mi je djed odgovorio da t do 43-44 nije bilo partizana ni iz glave, sve cetalji.
Nego kasnije samo promijenili znacke na kapama i odjednom ustanicko mjesto :mrgreen: .
koa klinka sam uzivala,narocito kad sam skotnala da je zabranjena zona :-D u toj fazi sam cak sakupljala stari novac,i imam ga jos,stvrano sam ponekad odusevljena sobom :-D
uf,sigurna sam da znas kako su vec tad sela bila podjeljena :) ne znam jesi li nekad cuo pricu o kozacima,kako su uzimali konje,novac...

slovenski domobrani, he he he
lokum rahat
Posts: 46
Joined: 28/02/2010 23:06

#25 Re: BOŠNJAČKE HISTORIJSKE LIČNOSTI

Post by lokum rahat »

Izveštaj Komandanta Limsko-Sandžačkih četničkih odreda od 13. 02. 1943.
ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV - DOKUMENTI ČETNIČKOG POKRETA DRAŽE MIHAILOVIĆA - KNJIGA 1
BR. 34

IZVEŠTAJ KOMANDANTA LIMSKO-SANDŽAČKIH ČETNIČKIH ODREDA OD 13. FEBRUARA 1943. DRAŽI MIHAILOVIĆU O IZVRŠENIM ZLOČINIMA NAD MUSLIMANIMA U SANDŽAKU I DELU ISTOČNE BOSNE1

ŠTAB
Liimsko-Sandžačkih četn. odreda
Str. Pov. Broj
13 februara 1943 godine
Položaj.

NAČELNIKU ŠTABA VRHOVNE KOMANDE.

Akcija u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena je.


Operacije su izvedne tačno po naređenju i izdatoj zapovesti.2 Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo.
Otpor neprijatelja bio je od početka do kraja slab. Jedini veći otpor bio je na Trebeškom brdu, koji je trajao 4 časa, ali i on je brzo savladan.


Naši odredi 7. ovog meseca u toku noći, već su izbili na r. Drinu, te su borbe zaključno sa tim danom bile u glavnom završene, a zatim je nastalo čišćenje oslobođene teritorije. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav.
Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Naređeno je i predviđeno prikupljanje ljudske i stočne hrane u određenim mestima, za stvaranje magacina rezervne hrane i ishranu jedinica, koje su ostale na terenu radi čišćenja i pretresa-nja terena i šumovitih predela, kao i radi sprovođenja i učvrš-ćavanja organizacije na oslobođenoj teritoriji.
Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.

Žrtve.— Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece. Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u begstvo ka Metaljci, Čajniču i r. Drini. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih odstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.


Obezbeđenje i zaštita prelaza preko Drine i Lima. — Da bi se sprečio svaki povraćaj muslimana sa leve na desnu obalu r. Drine i sa desne na levu obalu Lima, naredio sam ovako posedanje obale:
od s. Dorića do ušća Lima u Drinu jedna četa Višegradske brigade;
prelaz kod Međeđe: Zaborački bataljon;
prelaz kod Ustiprače: Prenćanski bataljon;
prelaz kod Ustiprače do zapadne ivice s. Kopači, jedan bataljon Čajničke brigade; i
prelaz kod Goražda bataljon Fočanske brigade.
U selu Dubac postavljen je jedan bataljon Mileševske brigade, a u selu Bučje jedan bataljon Čajničke brigade sa zadatkom da kao rezerve priteknu u pomoć u pravcu gde bi muslimani eventualno pokušali prelaz.


Posedanje oslobođene teritorije. — Za komandanta zone i svih jedinica na istoj do izvršenja organizacije odredio sam kapetana I klase Lukačevića Vojina.
U selu Poblaće na reonu od sela Ponikve smešten je jedan bataljon Pribojske brigade, do sela Trpinje (3) tri bataljona Pljevaljske brigade; i
— Na reonu od sela Ponikve do sela Trpinje postavljenje jedan bataljon II Durmitorske brigade.
Zadatak ovih jedinica je da svojim prisustvom vrše pritisak na Čajniče i ne dozvole izlazak muslimana iz njega i terorisanje našega življa.


Moral: kod naših jedinica bio je u svakom pogledu izvrstan i na veoma visokom stupnju. Herojski poduhvati svakog pojedinca i čitavih jedinica sa svojim starešinama su u svakoj situaciji dokazali vidnog izražaja i zaslužuju svaku pohvalu.
Moral kod muslimana bio je takoreći strašan. Zavladala je epidemija straha od naših četnika tako, da su bili rposto izgubljeni.
Intervencija okupatora iz Plevalja i Čajniča sastojala se samo u tame—zaštita i obezbeđenje njihovih garnizona od opasnosti usleđenja našega napada.
Detaljan izveštaj podneću naknadno u relaciji sa svima prilozima i skicama.
Komandant, major Pavle I Đurišić

Image

Uploaded with ImageShack.us
Vojvoda Pavle Đurišić
Post Reply