Ricken wrote:Šta je alternativa bila na tim slobodnim i demokratskim izborima? Komunistička partija i svi njeni para oblici koji su se pojavili na izborima?
Drugo ipak je prošlo 27 godina od tada, i svaka od nacionalstičkih opcija je imala priličan diskontinuitet u vlasti pa porediti danas i jučer, i na osnovu toga donositi zaključke, je prilično zlonamjerno.
Nemogu se složiti da su Hrvati najlošije prošli, dapače, dobili/oteli su jako puno novca i pomoći namjenjene BiH. Zamisli šta bi dobili da nije sasječen u korjenu dogovor Zulfikarpašić-Karadžić-Milošević?
Na tim izborima je udaren temelj BiH, tj. podijeljena je po etnicko-vjerskim savovima. Pravo pitanje nije 'sta je bilo alternativa', nego 'zasto nije bilo alternative'? Narodi su pohrlili u svoje torove gdje su ih pozvali plemenski i vjerski lideri. Mozemo se lagati do besvjesti, ali to je tako.
Ni danas nema alternative. Drzava duboko etno-vjerski podijeljena. Popis stanovnistva je sve rekao. Drzava tri naroda i tri vjere. Bosanci - izdajnici. I da pricamo o gradjanskoj BiH?
Ja sam narezao mezu i otvorio pivu, gledam tri naroda/tri vjere kako se fino dogovaraju. Kada mi dosadi, spakujem kofere i pravac Micigen kod druga Fude.
Libanon
Po ugovoru iz Taifa predviđena je ravnomjerna raspodjela vlasti između kršćana i muslimana: od 128 deputata u parlamentu, 64 su kršćani, 64 muslimani; od 30 članova vlade, 15 su kršćani, a 15 muslimani
Po ugovoru iz Taifa (1989), kojim je završen građanski rat u Libanonu, predviđena je ravnomjerna raspodjela vlasti između kršćana i muslimana. Danas, od 128 deputata koliko broji libanonski parlament, 64 mjesta pripada kršćanima, koji su opet dodatno podijeljeni: 34 maronita, 14 grčko-pravoslavna, 8 grko-katolika (melkita), 6 armena, 1 protestant i 1 za ostale kršćanske „manjine“. Dok su 64 muslimanska mjesta razdijeljena na 27 sunita, 27 šiita, 8 druza, 2 alavita. Vlada, koja je obično sastavljena od 30 članova, 15 kršćana, od čega 6 maronita, 4 grčko-pravoslavna, 3 grko-katolika (melkita) i 2 armena. Muslimanski članovi vlade su 6 sunita, 6 šiita i 3 druza.
Krscani od vecine do manjine
Uvođenje pariteta između kršćana i muslimana, odlučena na sporazumu u Taifu, posljedica je naravno demografskog rasta koji je išao i još uvijek ide u korist muslimanske komponente. Od apsolutne većine na posljednjem službenom popisu, davne 1932, libanonski kršćani su sada došli na 33%. Osim manje stope nataliteta u odnosu na muslimane, pad je uvjetovan i masovnim iseljavanjem kršćana u inozemstvo. Danas se procjenjuje da oko 80 % maronita živi u dijaspori, 50 % melkita i 25 % grčko-pravoslavnih. Situacija je još tragičnija ako se zna da najviše iseljavaju članovi manjih kršćanskih zajednica: armeni, asirci, sirijci.
I sta mislis hoce li krscani pristati na 'jedan covjek jedan glas' pa da umjesto sadasnjih 50% vlasti imaju 2-3%!?