Moderator: anex
a ti si kompetentan da kažeš "neko ima previše"nosara wrote:Ko je imao previse samo mu je ucinjena usluga... Inace bi bio proglasen narodnim neprijateljem i ziiiik...spreca wrote:Posle rata u Tuzlanskom srezu je zemlja oduzimata bez novcane naknade i dodjeljivana srbima iako ih tu nikada nije bilo.....takvih slucajeva je bilo mnogo
Nisam omlatina, ali uzivam..._BataZiv_0809 wrote:Evo omladino, vratio se begovat i feudalizam, pa uzivajte
Posto si sa tog kraja,ako si raspolozen mozes li nam rasvjetliti sudbinu tih Bosnjaka Cazina raseljenih u Srbac.Jesu li oni i njihovi potomci ostali zivjeti u Srpcu ili su se vratili u Cazin.Naseljeno mjesto Kobas je jedino imalo bosnjacku vecinu 1991.godine na podrucju opcine Srbac.It_is_a_Leclerc wrote:Neka je vječni rahmet Bošnjacima koje je ubila Titova komunistička partija, a koji su samo tražili da im se ne otima zemlja i djedovina.
Naročito je tužna sudbina Bošnjaka Cazina koje je Titova komunističko-četnička partija raselila - u Srbac, jer je znala da su svi muslimani, pa su im seobom u Srbac poslali i više nego jasnu poruku.
Ipak, tekst koji je gore postavljen je netačan u nizu podataka. Za početak, slika koja je postavljena je djelo autora Artura Brunera Dvoraka i dati sa početka 20. vijeka, tačnije iz 1904. godine.
ja znam da je poslijeratna jugoslavija placala Sovjetskome Savezu u žitu za oslobodjenje prijestolnice, Vojvodine i Slavonije.... situaciju u jugoslaviji pogorsala je sama cinjenica da su odbili marsalov plan tako da te poslijeratne godine nisu nikako dobro stojale narod...spreca wrote:svaki seljak je morao dati odredjenu kolicinu psenice ili kukuruza....ako nisi imao morao si kupiti tamo gdje ima ,inace ti cuza negine....moj djed je isao u srbiju da kupi jer te godine kod nas je bila slaba godinaDuka Dizel wrote:Posle rata, jedina akumulacija kapitala postojala je u poljoprivredi. Samo u toj grani je stvaran neki dohodak i samo odatle se mogao i prelivati u druge grane i svrhe.
I pre nego što su pojedinci počeli sa srbo-ćetnićkim zaverama i pljačkanju begova, trebalo je samo mućnuti glavom i setiti se koji su krajevi bivše SFRJ bili dominantno poljoprivredni. To nisu bili ni cazinska krajina niti BiH.
To pljačkanje seljaka u posleratnom periodu, u Vojvodini umalo nije dovelo do holodomora stanovništva poput onog u Ukrajini.
I kreatori te ekonomske politike u posleratnoj FNRJ nisu bili Srbi, nego Hrvat Andrija Hebrang i Slovenac Boris Kidrič.
Privredni savet na čijem je čelu bio Hebrang već 1.11.1945 godine, donosi odluku da se iz Vojvodine otpremi: u Hrvatsku 8000 vagona pšenice i kukuruza, u BiH 9000 vagona, u Sloveniju 5000 vagona, Makedoniju 5000 vagona i Crnu Goru 4000 vagona.
Ja razumem apsolutno seljake koji su tad ustali, jer na to ih je samo teška muka mogla naterati, kakva i jeste bila...ali ovde pojedinci skreću u neke nacionalne priče koje veze sa životom nemaju, a što je najgore možda su baš njihove babe i dedovi preživeli te godine zahvaljujući toj pljački seljaka. Jer nisu svi imali zemlje i nisu se svi bavili poljoprivredom.
U glavnom kako su stariji pricali bilo je jebeno.....ljudi su i zadnju zrnku davali a kad pocne sjetva nemaju sta posijatiKUZNETSOV wrote:ja znam da je poslijeratna jugoslavija placala Sovjetskome Savezu u žitu za oslobodjenje prijestolnice, Vojvodine i Slavonije.... situaciju u jugoslaviji pogorsala je sama cinjenica da su odbili marsalov plan tako da te poslijeratne godine nisu nikako dobro stojale narod...spreca wrote:svaki seljak je morao dati odredjenu kolicinu psenice ili kukuruza....ako nisi imao morao si kupiti tamo gdje ima ,inace ti cuza negine....moj djed je isao u srbiju da kupi jer te godine kod nas je bila slaba godinaDuka Dizel wrote:Posle rata, jedina akumulacija kapitala postojala je u poljoprivredi. Samo u toj grani je stvaran neki dohodak i samo odatle se mogao i prelivati u druge grane i svrhe.
I pre nego što su pojedinci počeli sa srbo-ćetnićkim zaverama i pljačkanju begova, trebalo je samo mućnuti glavom i setiti se koji su krajevi bivše SFRJ bili dominantno poljoprivredni. To nisu bili ni cazinska krajina niti BiH.
To pljačkanje seljaka u posleratnom periodu, u Vojvodini umalo nije dovelo do holodomora stanovništva poput onog u Ukrajini.
I kreatori te ekonomske politike u posleratnoj FNRJ nisu bili Srbi, nego Hrvat Andrija Hebrang i Slovenac Boris Kidrič.
Privredni savet na čijem je čelu bio Hebrang već 1.11.1945 godine, donosi odluku da se iz Vojvodine otpremi: u Hrvatsku 8000 vagona pšenice i kukuruza, u BiH 9000 vagona, u Sloveniju 5000 vagona, Makedoniju 5000 vagona i Crnu Goru 4000 vagona.
Ja razumem apsolutno seljake koji su tad ustali, jer na to ih je samo teška muka mogla naterati, kakva i jeste bila...ali ovde pojedinci skreću u neke nacionalne priče koje veze sa životom nemaju, a što je najgore možda su baš njihove babe i dedovi preživeli te godine zahvaljujući toj pljački seljaka. Jer nisu svi imali zemlje i nisu se svi bavili poljoprivredom.
Nije. Bihać je prvi put oslobođen u novembru 1942.Ammaar wrote: zatim jeli ono Bihacka Republika bila prva oslobodjena teritorija za vrijeme II svjetskog rata?
I opet su mu kmeri dohakali. Mozes biti sterilni besklasni sljoU, ali kad hoces nesto za svoj narod, onda si anti-revolucionarni element.It_is_a_Leclerc wrote:Pa Pašaga Mandžić je imao fetiš da otima kuće samo od begova i Bošnjaka.
07/04/2016 | 9:27
Godišnjica smrti
In memoriam – Hamdija Pozderac
Uklanjanje Hamdije Pozderca sa političke scene Jugoslavije kao najjačeg političara kojeg je Bosna i Hercegovina ikada imala u vrijeme komunizma, može se jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima (kasnije Bošnjacima) status naroda unutar SFRJ, prenosi bh. novinska agencija Patria (NAP).
Hamdija Pozderac je bio bosanskohercegovački političar, predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu i to pod imenom Muhamed. Umro je 7. aprila 1988. godine u Kliničkom centru bolnice Koševo u Sarajevu i to pod nikad razriješenim okolnostima. Za mnoge, ubijen je kako bi se zaustavila njegova borba za jednakopravnost Bošnjaka sa ostalim narodima u BiH. Mnogi i danas smatraju da je upravo on posebno zaslužan za priznavanje Muslimana (danas Bošnjaka) kao naroda, jednog od tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.
Imao je tri brata (Hakija, Sakib i Ismet), te četiri sestre (Bekira, Fatima, Sadeta i Zuhra). Još za vrijeme svog srednjoškolskog obrazovanja se uključio u rad tada ilegalne organizacije SKOJ-a, a u tokove narodnooslobodilačkog rata se uključio 1941. godine, te obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti.
Poslije rata je obavljao niz partijskih i državnih dužnosti. Od 1965. godine je bio član CKSKBiH. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971 do 1974 predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH.
Bio je član Izvršnog komiteta CKSKBiH i sekretar Sekretarijata, a dugo vremena je bio član Predsjedništva CKSKJ i predsjednik CKSKBiH. Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku i da se sramno povuče iz političkog života Jugoslavije kojoj je posvetio cijeli svoj život.
– I Muslimani i Srbi i Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda i narodnosti koji žive u BiH, obezbjeduju i ostvaruju u njoj svoj nacionalni identitet i punu afirmaciju nacionalnih vrijednosti. Upravo iz tih razloga, iako se BiH ne definiše kao nacionalna država u klasičnom smislu, ona je uistinu i nacionalna država i za Srbe, i za Hrvate i za Muslimane i za pripadnike drugih naroda i narodnosti koji žive na njenom tlu – čuveni je citat Hamdije Pozderca.
Na političkoj sceni bivše Jugoslavije danas je dvojica političara, potomaka loze Pozderac. U Srbiji to je Vuk Jeremić a u BiH Hamdija Lipovača.
Smrt Hamdije Pozderca i danas je obavijena tajnom, piše Patria.
Danas se sjećanje na ovog političara i važnu historijsku ličnost BiH čuva i u nazivu jedne sarajevske ulice s njegovim imenom.
tender wrote:Znam da su onu budalu Dapčevića kindapovali u Rumuniji i prebacili u Jugoslaviju. Bili su se dobro zbližili s Rumunima pa smo zajedniči pravili i avione. Buduči da je ovaj bio pripadnik komunističke neprijateljske emigracije, Staljinista u najkraćem njegovo kindapovanje sigurno nije izvršila srpska frakcija UDB-e već vjerojatno ovi iz suprotnog tabora. Da su ovi iz srpskom kadru suprostavljenog tabora slijedili put srpskih kadrova u UDB-i oni bi Dapčeviću složili dva metka s prigušivaćem, ili već na koji način ubili, ali nisu. Izabrali su kompliciraniji, ali umjereniji način. Otmica, i prebacivanja što je ipak bilo jako komplikovano. Dapčeviću je suđeno i presuđeno u redovnom sudskom postupku.
Ako si jos uvijek na forumu.. Zasto bi samo srpski kadrovi db-a ubijali a ovi iz hrvatskog (pretpostavljam da ciljas na to, kad govoris o suprostavljenom taboru) ne? Zar nisu upravo ovi drugi vrsili likvidacije po Njemackoj itd.?tender wrote:Znam da su onu budalu Dapčevića kindapovali u Rumuniji i prebacili u Jugoslaviju. Bili su se dobro zbližili s Rumunima pa smo zajedniči pravili i avione. Buduči da je ovaj bio pripadnik komunističke neprijateljske emigracije, Staljinista u najkraćem njegovo kindapovanje sigurno nije izvršila srpska frakcija UDB-e već vjerojatno ovi iz suprotnog tabora. Da su ovi iz srpskom kadru suprostavljenog tabora slijedili put srpskih kadrova u UDB-i oni bi Dapčeviću složili dva metka s prigušivaćem, ili već na koji način ubili, ali nisu. Izabrali su kompliciraniji, ali umjereniji način. Otmica, i prebacivanja što je ipak bilo jako komplikovano. Dapčeviću je suđeno i presuđeno u redovnom sudskom postupku.
Nemaš ti pojma o životu a još manje o HRB-u i Hr emigraciji.PM72 wrote:Naravno da je znao,zato je onaj "tvoj" što ga veličaš i hvališ ostao kod kuće inače bi i on bio streljan i ukopan negdje u Rakovici...
Cilj se jeste (djelimično) ostvario 20 godina kasnije, ali nisu ga oni ostvarili.slavonskilola wrote:Nelogično mi je da nisu znali u što se upuštaju i čini mi se da ipak pokazali da ta Armija nije tako sposobna i toliko povezana uz narod kako se htjelo prikazati.Ipak su bili samo šačica ljudi a uspjeli su gotovo mjesec dana podići vojsku i miliciju i naoružani preći više od sto kilometara kroz idilu brastva i jedinstva.Ne vjerujem da su imali zadatak trovati izvore pitke vode i bilo što drugo što bi ugrozilo živote ljudi.Jasno je da su morali imati suradnike na terenu ,uostalom mnogi su ako je suditi iz ovog filma zbog te suradnje završili na dugogodišnjoj robiji.Iz današnje perspektive mislim da se radi o iznimno hrabrim ljudima koji su potpuno svjesno išli u sve to i na kraju ipak ostvarili svoj cilj.Državne institucije BIH i RH imaju pravnu ali još više moralnu obvezu otkriti mjesta pokopa onih koji su streljani nakon suđenja u Sarajevu,i onih koji su uhvaćeni živi pa kasnije likvidirani bez suda.Poštujem njihovu žrtvu,pogotovo zbog toga jer se pokazalo da su bili dva desetljeća ispred vremena.Možda sada demokratski nastrojeni drug Fumić zna nešto više o tome?
duga devetka wrote:Nemaš ti pojma o životu a još manje o HRB-u i Hr emigraciji.PM72 wrote:Naravno da je znao,zato je onaj "tvoj" što ga veličaš i hvališ ostao kod kuće inače bi i on bio streljan i ukopan negdje u Rakovici...
Moj rođak tada je bio u organima bezbjednosti i lično je učestvovao u gonjenju,likvidaciji i hapšenju tih terorista.Tačno je kako je to bio šok za organe bezbjednosti i po njegovoj priči - dočekali su ih potpuno nespremno.Zadatak armije bio je odbrana vanjskih granica i nisu očekivali iskrcavanje u sred Bosne.Najveću glupost i žrtve napravio je kapetan JNA koji je ,nakon što je opkolio teroriste,naredio juriš kao u fimovima.Htio čovjek preko noći postati narodni heroj i bar pukovnik.Postao je pokojnik i u smrt poveo nekoliko vojnika.slavonskilola wrote:Nelogično mi je da nisu znali u što se upuštaju i čini mi se da ipak pokazali da ta Armija nije tako sposobna i toliko povezana uz narod kako se htjelo prikazati.Ipak su bili samo šačica ljudi a uspjeli su gotovo mjesec dana podići vojsku i miliciju i naoružani preći više od sto kilometara kroz idilu brastva i jedinstva.Ne vjerujem da su imali zadatak trovati izvore pitke vode i bilo što drugo što bi ugrozilo živote ljudi.Jasno je da su morali imati suradnike na terenu ,uostalom mnogi su ako je suditi iz ovog filma zbog te suradnje završili na dugogodišnjoj robiji.Iz današnje perspektive mislim da se radi o iznimno hrabrim ljudima koji su potpuno svjesno išli u sve to i na kraju ipak ostvarili svoj cilj.Državne institucije BIH i RH imaju pravnu ali još više moralnu obvezu otkriti mjesta pokopa onih koji su streljani nakon suđenja u Sarajevu,i onih koji su uhvaćeni živi pa kasnije likvidirani bez suda.Poštujem njihovu žrtvu,pogotovo zbog toga jer se pokazalo da su bili dva desetljeća ispred vremena.Možda sada demokratski nastrojeni drug Fumić zna nešto više o tome?
Ne misli se na trojicu strijeljanih. Ako pogledaš gornji dokumentarac, vidjećeš da ih je nekolicina živo uhvaćeno i likvidirano bez suda i na nepoznatom mjestu i pod nepoznatim okolnostima (npr. Antunac, Prlić, Knez, Lovrić...). Za njih se u zvaničnom prikazu događaja za vrijeme Jugoslavije govorilo da su poginuli u borbi, ali i sam Udbin interni elaborat pokazuje da su živi uhvaćeni.PM72 wrote:
Ti teroristi nisu došli u mirovnu misiju niti kao djeca cvjeća.Svašta bi oni uradili samo da su stigli.Laž je kako su likvidirani bez suda.Postoje zapisnici o svemu pa čak i o mjestu okopa negdje u Rakovici kraj Sarajeva gdje je bilo skladište SUP-a.
Imao je američku vojnu uniformu - vijetnamke i malokalibersku pušku sa optikom.Vjerovatno su zarobljeni i procesuirani samo oni koji nisu pružali otpor.Ostali su vjerovatno ubijani bez milosti kao što se radi i sa svim drugim teroristima u svijetu.Izrael uništi čak i rodnu kuću nekog palestinca - teroriste a da ne pričamo o amerikancima ili rusima.Nije ni moj. Ako nemaš nešto pametno za reći nemoj se ni javljati na temu. Ovako se samo provaljuješ.PM72 wrote:duga devetka wrote:Nemaš ti pojma o životu a još manje o HRB-u i Hr emigraciji.PM72 wrote:Naravno da je znao,zato je onaj "tvoj" što ga veličaš i hvališ ostao kod kuće inače bi i on bio streljan i ukopan negdje u Rakovici...
Srećom pa mi životni moto nije baštinjenje ustaških tekovina.Nimalo ti ne zavidim.
PM72 wrote:Moj rođak tada je bio u organima bezbjednosti i lično je učestvovao u gonjenju,likvidaciji i hapšenju tih terorista.Tačno je kako je to bio šok za organe bezbjednosti i po njegovoj priči - dočekali su ih potpuno nespremno.Zadatak armije bio je odbrana vanjskih granica i nisu očekivali iskrcavanje u sred Bosne.Najveću glupost i žrtve napravio je kapetan JNA koji je ,nakon što je opkolio teroriste,naredio juriš kao u fimovima.Htio čovjek preko noći postati narodni heroj i bar pukovnik.Postao je pokojnik i u smrt poveo nekoliko vojnika.slavonskilola wrote:Nelogično mi je da nisu znali u što se upuštaju i čini mi se da ipak pokazali da ta Armija nije tako sposobna i toliko povezana uz narod kako se htjelo prikazati.Ipak su bili samo šačica ljudi a uspjeli su gotovo mjesec dana podići vojsku i miliciju i naoružani preći više od sto kilometara kroz idilu brastva i jedinstva.Ne vjerujem da su imali zadatak trovati izvore pitke vode i bilo što drugo što bi ugrozilo živote ljudi.Jasno je da su morali imati suradnike na terenu ,uostalom mnogi su ako je suditi iz ovog filma zbog te suradnje završili na dugogodišnjoj robiji.Iz današnje perspektive mislim da se radi o iznimno hrabrim ljudima koji su potpuno svjesno išli u sve to i na kraju ipak ostvarili svoj cilj.Državne institucije BIH i RH imaju pravnu ali još više moralnu obvezu otkriti mjesta pokopa onih koji su streljani nakon suđenja u Sarajevu,i onih koji su uhvaćeni živi pa kasnije likvidirani bez suda.Poštujem njihovu žrtvu,pogotovo zbog toga jer se pokazalo da su bili dva desetljeća ispred vremena.Možda sada demokratski nastrojeni drug Fumić zna nešto više o tome?
Po rođinoj priči,tad vojska nije imala ni ručnih bombi na raspolaganju pa su čekali u okoliki Bugojna da ih dopreme helikopterom.Tad je prvi put vidio i zadužio zastavinu automatsku pušku M70.PAP-ovke i šmajseri su još bili aktuelni.Jedan od milicionera poginuo je u stroju kad je automatom Stens opalio o asfalt i presjekao ga je rafal.Znači,opšti metež...
Nakon nekoliko dana došla je ispomoć sa svih strana.
Ti teroristi nisu došli u mirovnu misiju niti kao djeca cvjeća.Svašta bi oni uradili samo da su stigli.Laž je kako su likvidirani bez suda.Postoje zapisnici o svemu pa čak i o mjestu okopa negdje u Rakovici kraj Sarajeva gdje je bilo skladište SUP-a.
