warna 1444 wrote:Zaboravio sam da dodam u sastavu bosanskog Ejaleta, no svejedno, ta ti priča ne drži vodu
Zato su napadali na svoje Slovene Srbi i Crnogorci, i ostalo pravoslavno stanovništvo da otjeraju Osmanlije kojima tu nije mjesto, da oslobode zemlju, da ujedine Južne Slovene, samo eto što su ubijali Južne Slovene u službi Osmanskog carstva, koji su naravno prisiljeni da se bore protiv Srba i Crnogoraca, kao i pravoslavaca, jer tada nisu imali svoj sopstveni identitet, upravo tako kako ti kažeš
Svi Bosanci koji su bili podanici Osmanskog carstva, islamske konfesije, smatrali su obavezom branjenje granica Carstva, što su smatrali u isto vrijeme i branjenjem svoje vjere
Dobro znamo šta se desilo sa muslimanima na području Ugarske i Slavonije za vrijeme Velikog bečkog rata i Drugog morejskog
Ta priča u ujedinjavanju Južnih Slavena i Ilirskom pokretu nije zaživjela iz razloga što se u isto vrijeme kada je Ilirski pokret na čelu sa Ljudevitom Gajom obrazovao, u Srbiji se također formirala Velikosrpska ideologija, po kojoj su svi narodi koji pričaju štokavskim jezikom Srbi, tako da priča o ujedinjavanju je priča za malu djecu, i da, begovi nisu činili većinu stanovništva bosanskog Ejaleta, niti su mogli da upravljaju masama, ukoliko su se oni već našli spremnim da se bore za Južnoslovenstvo
Bosanska vila
Bosanska vila
Bosanska vila je bio bosanskohercegovački list za književnost, kulturu i društvena pitanja, i jedan od najstarijih časopisa te vrste u Bosni i Hercegovini. Kao saradnike je okupljao mlade srpske, hrvatske i muslimanske pisce, odbacujući nacionalnu isključivost i propovjedajući kulturno jedinstvo.[1] Izdavač časopisa je Srpsko prosvjetno-kulturno društvo Prosvjeta iz Sarajeva, a prvi glavni i odgovorni urednik bio je Božidar Nikašinović.
Prvi broj Bosanske vile objavljen je u 16. decembra 1885. godine[2], u Sarajevu, noseći u uzglavlju odrednicu List za zabavu, pouku i književnost. Pokreću ga četiri mlada bosanskohercegovačka učitelja: Božidar Nikašinović, Nikola Šumonja, Nikola Kašiković i Stevo Kaluđerčić. Prvih deset brojeva urednik je bio Božidar Nikašinović, narednih sedamnaest Nikola Šumonja, a od 1. aprila 1887. godine urednik postaje Nikola Kašiković.[3]
„Izrađen u novoj Štampariji Špindlera i Lešnera, tehnički lepo opremljen, list je imao 16 stranica kvart-formata i po obimu bio dvostruko veći od negdašnjeg Trebevića. Naslovnu glavu izradio je Stevo Kaluđerčić, slikar amater sa razvijenim smislom za dekorativno, i u njoj pokušao figurativno da predstavi ideju lista: nad delom Sarajeva pored Miljacke lebdi devojka vila s plamtećom zubljom u levoj ruci, dok desnom pridržava razastrtu traku na kojoj se leprša krupan natpis: Bosanska vila.“
(Todor Kruševac: Bosanskohercegovački listovi u XIX veku, Sarajevo, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978, str. 308)
Naslovna stranica prvog Vilinog broja predstavlja jedan od najboljih dokaza na koji način su njeni pokretači doživljavali Sarajevo, kao svoje kulturno središte, a samim tim i cjelokupnu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Autor naslovne stranice Stevo Kaluđerčić, je obuhvatajući panoramu Sarajeva, iznad koje lebdi vila prikazao, slikajući jedne pored drugih crkve i džamije, svu šarolikost ovih strana zamagljenih.[2] Važnost časopisa za ovaj region, prepoznaje i turski sultan Abdul Hamid II, koji 1895. godine jednog od osnivača časopisa, Nikolu Kašikovića, odlikuje Ordenom Medžidije trećeg stepena.
Kao urednici ili članovi redakcije, pored pobrojanih, u kreiranju časopisa učestvovali su Dimitrije Mitrinović, Vladimir Ćorović, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Osman Đikić, Milan Prelog, Petar Kočić, Svetislav Stefanović, Jovan Maksimović, Veljko Petrović, Marko Car, Simo Eraković, Sima Pandurević, Milorad Pavlović, Pera Taletov, Isidora Sekulić, Ivo Andrić i Tin Ujević. List je izlazio punih 29 godina, svakih 15 dana - sve do početka Prvog svjetskog rata.