Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Moderator: anex
-
- Posts: 1285
- Joined: 21/06/2004 10:03
- Location: Sarajevo
#1 Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Prva krivina
Odmah poslije prve krivine nakon Hotela Maršal počinje jako lijep dio Bjelašnice do kojeg se može doći automobilom, a koji nije “pokvaren” ogromnim hotelskim zdanjima i ostalim građevinama. Za sasvim netaknutu Bjelašnicu ipak treba protegnuti nogice koji sat mimo ceste.
.....................................
Šabići
Nakon nekoliko kilometara vožnje, nailazi se na selo Šabići. Koliko ja znam, to selo je bilo i ostalo više vikendaško naselje, nego što su ljudi tu živjeli tokom cijele godine. Nije nešto interesantno. Čujem da u planinarskom domu imaju dobre uštipke. Usred sela (dobro, pred kraj sela) s jedne strane stoji gomila balvana, a na drugoj gomila stećaka. Siguran sam da balvani imaju makar malo bolji tretman.
.....................................
Ne razumijem se previše u stećke, znam samo da sam ponosan sto i moja zemlja ima nešto tako jedinstveno i interesantno. Mozda će neki reći da ovi stećci nisu toliko vrijedni, nemaju slike po sebi i sl., ali ni oni u Radimlji kod Stoca nisu nešto bolje zaštićeni. Zapišava ih ko stigne (kamen se vjerovatno neće oštetiti zapišavanjem, ali nije to poenta dragi čitaoče). Toliko o tim kulturno-historijskim momentima, barem zasad.
Iz Šabića, jedna cesta vodi pravo u Rakitnicu. Za pravo sam siguran jer sam vidio svojim očima da ide pravo, ali za Rakitnicu ne garantujem (ako se ko slučajno odluči zagubiti tamo negdje).
Umoljani
Druga cesta vodi do sela Umoljani. Tek odnedavno ima asfaltiran put skroz do Umoljana. Umoljane nisam puno obilazio, ali mogu reći da je selo značajno po tome što usred (dobro, na početku) sela ima džamija uz koju je parkiran “space shuttle” (vidi sliku, ako ne vjeruješ).
.....................................
Odmah pored Umoljana (treba malo prohodati, ali ne boli) se nalaze vrlo interesantne vodenice (prilično je strmo, tako da se ne preporučuje onima koji pate od reume, išijasa, vrtoglavice, epilepsije, visokog pritiska, nedostatka patriotizma, kompleksa manje vrijednosti, nacionalizma i ostalih opasnih bolesti).
Lukomir
Treća, manje očita cesta iz Šabića vodi prema Lukomiru. Na prvu bi većina ljudi pomislila kako se tu radi o makadamskom prilazu nečijoj avliji. Ali ne lezi vraže, nakon par stotina metara truckanja i biranja rupa, izađe se na asfaltiranu cestu, za koju nismo znali gdje vodi, na jednom skretanju par stotina metara prije Šabića. Nije ni čudo sto se informacija debelo plaća. Asfalt vodi do manjeg sela koje se zove Milišići. Put do Milišića je nevjerovatno lijep.
.....................................
Milišići se nalaze na tako neznatnoj nadmorskoj visini da krave još uvijek uspijevaju. Cesta nije naročito široka (ili široka uopšte), tako da je dovoljna jedna krava da blokira saobraćaj. Stoji krava, stojimo mi. Jedva smo joj objasnili.
.....................................
Kad se prođe krava, onda se nastavlja makadamom nekoliko kilometara do Lukomira (znao sam da smo nešto zaboravili – izmjeriću drugi put ili pitaj gugl). Na ovom putu "nekoliko kilometara" poprima sasvim novo značenje, osim ako ne vozite terenca ili službeni automobil čije održavanje firma plaća.
Put od Milišića do Lukomira vodi kroz najživopisniju vukojebinu koja se može naći u okolici Sarajeva. Tragovi spržene vegetacije se naziru pri vrhu brda, ali opet daleko je to, pa se možda radi i o kakvim stijenama u boji. Dok ima sunca, djeluje interesantno i strašno lijepo (vidi sliku). Kad nestane sunca, onda djeluje samo strašno.
.....................................
Tri riječi najbolje opisuju elemente i strukturu tog prostora: Golo, brate dragi! Još ako niste sigurni da je to pravi put..
Uglavnom, najvažnije je ne odustati prvi, drugi i treći put kad se poželite okrenuti i vratiti do milih krava.
Pred mrak stižemo pred Lukomir (ne, nismo retardirani, samo rano pada mrak). Makadamska transvukojebinska cesta se u jednom trenutku pretvara u jednu finu neasfaltiranu cestu okruženu kamenom ogradom sa obje strane. Djeluje vrlo pitomo.
.....................................
Uvertira za ono što slijedi je zalazak sunca iza planinskih vrhova. Konačno, ukazuje se i Lukomir.
Najudaljenije selo na Bjelašnici (ja mislim) i na najvećoj nadmorskoj visini (također ja mislim). Tada postaje jasno čemu ona golet kroz koju treba proći da se stigne u Lukomir. Treba nekako zaštiti jedno od najljepših mjesta koje sam vidio u ovoj državi (ili bilo kojoj drugoj). Već je bio skoro mrak i slike sasvim sigurno ne pokazuju ovo mjesto ni blizu kako treba.
Šetnja nepoznatih ljudi kroz selo je dovoljna atrakcija da ljudi počnu izlaziti i ići nam u susret. Nailazimo na par domaćih pasa koji se slomiše lajući i zalijeću se na nas. Šar planinac je teži od mene. Srce u pete. Međutim, nakon par "mršova tamo" od strane mještana, psi se opuštaju i počinju baviti nekim drugim aktivnostima (vidi sliku).
.....................................
Ljudi su vrlo prijatni i susretljivi. Domaćin salje malog "da donese onu flašu". Slijedi ispijanje lozovace ispred kuće. Meni je to teško palo, ali običaj je običaj.
Domaćin je iz Lukomira, ali živi u Sarajevu već godinama, a svake sedmice posjećuje majku Fatu koja živi u selu. Upućuje nas, prije nego sto se skroz smrači, na uzvišenje odmah pored zadnje kuće u selu, odakle se pruža nevjerovatan pogled na kanjon Rakitnice, na Prenj, Mostar, Ploče, more, Italiju, zavisi kolika vam je dioptrija. Odatle je i super pogled na samo selo. Lukomir zaista ima jedinstven položaj.
.....................................
Selo je nastalo od katuna neke raje iz Blagaja prije dva miliona godina (ne znam kad, ali davno). Tu su ljeti čuvali ovce, a zimi išli nazad u Hercegovinu. Onda je neko od nečega bježao, zaštekao se tu i ostao.
Pričaju nam kako ljeti ima dosta posjetilaca, uključujući strance, ali da već dugo niko ne dolazi, kako se zima približava. Nana Fata kaže da temperatura padne i do -40°C. Valjda je dobro izmjerila.
.....................................
Po povratku u selo, domaćin insistira da uđemo pojesti nešto, jer smo sigurno gladni. Nećkamo se naravno, ali na kraju popuštamo. Red je red (a i glad je glad).
U selu sve kuće izgledaju autentično (kao one prije stotinu godina). Male kamene kuće sa strmim krovovima. Mogu samo zamisliti količinu snijega koja ovdje padne. Kažu nam da ljudi ovdje, otkako selo postoji, nabavljaju namirnice za minimalno 6 mjeseci. Tokom zime nema teorije probiti se bilo gdje (osim ako nisi Silvester Staloun, Stiven Segal i ta raja). Nigdje nisam primjetio da je bilo koji drugi materijal korišten za gradnju osim kamena. Nigdje ni cigle da naruši kameni sklad. Osjećaj je jedinstven. Primjećujemo uglavnom ovce. Nisam siguran da li krave rastu na toj nadmorskoj visini.
Ulazimo u kuću. Niski stropovi, skromno namještena soba. Iznosi se sinija (nikad prije nisam napisao ovu riječ, valjda se razumijemo). Sjedamo na pod, a nana Fata iznosi kašike, tepsiju pite, topu, kajmak, sir, vareniku i pogaču. Kao da se svaki čas nada gostima.
.....................................
Nana Fata je sedamdesetogodišnja starica koja je rodila osmero djece i jos uvijek djeluje prilično okretno i snažno. Zovemo je da sjedne s nama, ali uporno odbija. Njen sin nam objašnjava da je stari običaj da žena stoji nad gostima i poslužuje ih.
Nakon što smo jeli, uspijevamo ubijediti staricu da sjedne s nama i da nam priča kako je život u ovim selima izgledao u njenoj mladosti. Nana Fata je vrlo vesela i zabavna (drugim riječima, umirali smo od smijeha). Živi dokaz da bez obzira gdje čovjek život provede, u starosti posjeduje neku životnu mudrost koja se samo iskustvom može steći. Znam po svojoj nani. Ona kad zavrne koju pametnu, po 15 dana razmišljam šta i kako. Nana Fata je rodom iz Umoljana (selo sa džamijom i spejs šatlom). Tada, prije pedeset godina, momci iz deset sela su dolazili da ašikuju s djevojkama iz Umoljana. Kad djevojka izabere jednog, onda su izbijale opasne marisane, ako ih se više na nju nameračilo. Samo što tad nije bilo pištolja. Jedva pokoja tupa motika. Cijela kafana se zaliječi jednom maramicom, što kaže Balašević.
.....................................
Mrak je već davno pao i vrijeme je da idemo nazad. Nana Fata, njen sin i njegovi prijatelji su učinili našu posjetu Lukomiru izvanredno zabavnom. Vraćaju vjeru u ljude i demonstriraju zašto treba biti susretljiv i gostoprimljiv. Sigurno dolazimo opet na ljeto. Samo tada idemo i do Rakitnice.
.....................................
Putujući nazad transvukojebinskim makadamom nailazimo na životinju koja leži na putu. Iako bih ovdje očekivao samo vuka, ispostavlja se da je lisica, nakon što je ustala. Sa nijansiranim crvenim krznom. Takvih nema ni u zoološkom vrtu. Moja prva, prava lisica iz divljine da upotpuni dan prepun ekstrine, kao da nije dovoljno sretna okolnost da 19. novembra cijeli ovaj kraj nije zatrpan snijegom.
Down with Švicarska i Austrija!!!
Forsirajte Bjelašnicu i druge planine u komšiluku.
PDF sa nesto slabijom kvalitetom fotki
Odmah poslije prve krivine nakon Hotela Maršal počinje jako lijep dio Bjelašnice do kojeg se može doći automobilom, a koji nije “pokvaren” ogromnim hotelskim zdanjima i ostalim građevinama. Za sasvim netaknutu Bjelašnicu ipak treba protegnuti nogice koji sat mimo ceste.
.....................................
Šabići
Nakon nekoliko kilometara vožnje, nailazi se na selo Šabići. Koliko ja znam, to selo je bilo i ostalo više vikendaško naselje, nego što su ljudi tu živjeli tokom cijele godine. Nije nešto interesantno. Čujem da u planinarskom domu imaju dobre uštipke. Usred sela (dobro, pred kraj sela) s jedne strane stoji gomila balvana, a na drugoj gomila stećaka. Siguran sam da balvani imaju makar malo bolji tretman.
.....................................
Ne razumijem se previše u stećke, znam samo da sam ponosan sto i moja zemlja ima nešto tako jedinstveno i interesantno. Mozda će neki reći da ovi stećci nisu toliko vrijedni, nemaju slike po sebi i sl., ali ni oni u Radimlji kod Stoca nisu nešto bolje zaštićeni. Zapišava ih ko stigne (kamen se vjerovatno neće oštetiti zapišavanjem, ali nije to poenta dragi čitaoče). Toliko o tim kulturno-historijskim momentima, barem zasad.
Iz Šabića, jedna cesta vodi pravo u Rakitnicu. Za pravo sam siguran jer sam vidio svojim očima da ide pravo, ali za Rakitnicu ne garantujem (ako se ko slučajno odluči zagubiti tamo negdje).
Umoljani
Druga cesta vodi do sela Umoljani. Tek odnedavno ima asfaltiran put skroz do Umoljana. Umoljane nisam puno obilazio, ali mogu reći da je selo značajno po tome što usred (dobro, na početku) sela ima džamija uz koju je parkiran “space shuttle” (vidi sliku, ako ne vjeruješ).
.....................................
Odmah pored Umoljana (treba malo prohodati, ali ne boli) se nalaze vrlo interesantne vodenice (prilično je strmo, tako da se ne preporučuje onima koji pate od reume, išijasa, vrtoglavice, epilepsije, visokog pritiska, nedostatka patriotizma, kompleksa manje vrijednosti, nacionalizma i ostalih opasnih bolesti).
Lukomir
Treća, manje očita cesta iz Šabića vodi prema Lukomiru. Na prvu bi većina ljudi pomislila kako se tu radi o makadamskom prilazu nečijoj avliji. Ali ne lezi vraže, nakon par stotina metara truckanja i biranja rupa, izađe se na asfaltiranu cestu, za koju nismo znali gdje vodi, na jednom skretanju par stotina metara prije Šabića. Nije ni čudo sto se informacija debelo plaća. Asfalt vodi do manjeg sela koje se zove Milišići. Put do Milišića je nevjerovatno lijep.
.....................................
Milišići se nalaze na tako neznatnoj nadmorskoj visini da krave još uvijek uspijevaju. Cesta nije naročito široka (ili široka uopšte), tako da je dovoljna jedna krava da blokira saobraćaj. Stoji krava, stojimo mi. Jedva smo joj objasnili.
.....................................
Kad se prođe krava, onda se nastavlja makadamom nekoliko kilometara do Lukomira (znao sam da smo nešto zaboravili – izmjeriću drugi put ili pitaj gugl). Na ovom putu "nekoliko kilometara" poprima sasvim novo značenje, osim ako ne vozite terenca ili službeni automobil čije održavanje firma plaća.
Put od Milišića do Lukomira vodi kroz najživopisniju vukojebinu koja se može naći u okolici Sarajeva. Tragovi spržene vegetacije se naziru pri vrhu brda, ali opet daleko je to, pa se možda radi i o kakvim stijenama u boji. Dok ima sunca, djeluje interesantno i strašno lijepo (vidi sliku). Kad nestane sunca, onda djeluje samo strašno.
.....................................
Tri riječi najbolje opisuju elemente i strukturu tog prostora: Golo, brate dragi! Još ako niste sigurni da je to pravi put..
Uglavnom, najvažnije je ne odustati prvi, drugi i treći put kad se poželite okrenuti i vratiti do milih krava.
Pred mrak stižemo pred Lukomir (ne, nismo retardirani, samo rano pada mrak). Makadamska transvukojebinska cesta se u jednom trenutku pretvara u jednu finu neasfaltiranu cestu okruženu kamenom ogradom sa obje strane. Djeluje vrlo pitomo.
.....................................
Uvertira za ono što slijedi je zalazak sunca iza planinskih vrhova. Konačno, ukazuje se i Lukomir.
Najudaljenije selo na Bjelašnici (ja mislim) i na najvećoj nadmorskoj visini (također ja mislim). Tada postaje jasno čemu ona golet kroz koju treba proći da se stigne u Lukomir. Treba nekako zaštiti jedno od najljepših mjesta koje sam vidio u ovoj državi (ili bilo kojoj drugoj). Već je bio skoro mrak i slike sasvim sigurno ne pokazuju ovo mjesto ni blizu kako treba.
Šetnja nepoznatih ljudi kroz selo je dovoljna atrakcija da ljudi počnu izlaziti i ići nam u susret. Nailazimo na par domaćih pasa koji se slomiše lajući i zalijeću se na nas. Šar planinac je teži od mene. Srce u pete. Međutim, nakon par "mršova tamo" od strane mještana, psi se opuštaju i počinju baviti nekim drugim aktivnostima (vidi sliku).
.....................................
Ljudi su vrlo prijatni i susretljivi. Domaćin salje malog "da donese onu flašu". Slijedi ispijanje lozovace ispred kuće. Meni je to teško palo, ali običaj je običaj.
Domaćin je iz Lukomira, ali živi u Sarajevu već godinama, a svake sedmice posjećuje majku Fatu koja živi u selu. Upućuje nas, prije nego sto se skroz smrači, na uzvišenje odmah pored zadnje kuće u selu, odakle se pruža nevjerovatan pogled na kanjon Rakitnice, na Prenj, Mostar, Ploče, more, Italiju, zavisi kolika vam je dioptrija. Odatle je i super pogled na samo selo. Lukomir zaista ima jedinstven položaj.
.....................................
Selo je nastalo od katuna neke raje iz Blagaja prije dva miliona godina (ne znam kad, ali davno). Tu su ljeti čuvali ovce, a zimi išli nazad u Hercegovinu. Onda je neko od nečega bježao, zaštekao se tu i ostao.
Pričaju nam kako ljeti ima dosta posjetilaca, uključujući strance, ali da već dugo niko ne dolazi, kako se zima približava. Nana Fata kaže da temperatura padne i do -40°C. Valjda je dobro izmjerila.
.....................................
Po povratku u selo, domaćin insistira da uđemo pojesti nešto, jer smo sigurno gladni. Nećkamo se naravno, ali na kraju popuštamo. Red je red (a i glad je glad).
U selu sve kuće izgledaju autentično (kao one prije stotinu godina). Male kamene kuće sa strmim krovovima. Mogu samo zamisliti količinu snijega koja ovdje padne. Kažu nam da ljudi ovdje, otkako selo postoji, nabavljaju namirnice za minimalno 6 mjeseci. Tokom zime nema teorije probiti se bilo gdje (osim ako nisi Silvester Staloun, Stiven Segal i ta raja). Nigdje nisam primjetio da je bilo koji drugi materijal korišten za gradnju osim kamena. Nigdje ni cigle da naruši kameni sklad. Osjećaj je jedinstven. Primjećujemo uglavnom ovce. Nisam siguran da li krave rastu na toj nadmorskoj visini.
Ulazimo u kuću. Niski stropovi, skromno namještena soba. Iznosi se sinija (nikad prije nisam napisao ovu riječ, valjda se razumijemo). Sjedamo na pod, a nana Fata iznosi kašike, tepsiju pite, topu, kajmak, sir, vareniku i pogaču. Kao da se svaki čas nada gostima.
.....................................
Nana Fata je sedamdesetogodišnja starica koja je rodila osmero djece i jos uvijek djeluje prilično okretno i snažno. Zovemo je da sjedne s nama, ali uporno odbija. Njen sin nam objašnjava da je stari običaj da žena stoji nad gostima i poslužuje ih.
Nakon što smo jeli, uspijevamo ubijediti staricu da sjedne s nama i da nam priča kako je život u ovim selima izgledao u njenoj mladosti. Nana Fata je vrlo vesela i zabavna (drugim riječima, umirali smo od smijeha). Živi dokaz da bez obzira gdje čovjek život provede, u starosti posjeduje neku životnu mudrost koja se samo iskustvom može steći. Znam po svojoj nani. Ona kad zavrne koju pametnu, po 15 dana razmišljam šta i kako. Nana Fata je rodom iz Umoljana (selo sa džamijom i spejs šatlom). Tada, prije pedeset godina, momci iz deset sela su dolazili da ašikuju s djevojkama iz Umoljana. Kad djevojka izabere jednog, onda su izbijale opasne marisane, ako ih se više na nju nameračilo. Samo što tad nije bilo pištolja. Jedva pokoja tupa motika. Cijela kafana se zaliječi jednom maramicom, što kaže Balašević.
.....................................
Mrak je već davno pao i vrijeme je da idemo nazad. Nana Fata, njen sin i njegovi prijatelji su učinili našu posjetu Lukomiru izvanredno zabavnom. Vraćaju vjeru u ljude i demonstriraju zašto treba biti susretljiv i gostoprimljiv. Sigurno dolazimo opet na ljeto. Samo tada idemo i do Rakitnice.
.....................................
Putujući nazad transvukojebinskim makadamom nailazimo na životinju koja leži na putu. Iako bih ovdje očekivao samo vuka, ispostavlja se da je lisica, nakon što je ustala. Sa nijansiranim crvenim krznom. Takvih nema ni u zoološkom vrtu. Moja prva, prava lisica iz divljine da upotpuni dan prepun ekstrine, kao da nije dovoljno sretna okolnost da 19. novembra cijeli ovaj kraj nije zatrpan snijegom.
Down with Švicarska i Austrija!!!
Forsirajte Bjelašnicu i druge planine u komšiluku.
PDF sa nesto slabijom kvalitetom fotki
Last edited by konyan on 20/11/2006 18:08, edited 1 time in total.
-
- Posts: 48
- Joined: 15/09/2004 22:37
#5
http://www.slibe.com/publicimage/43e66c24-DSCF0243_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/7dcd5d87-DSCF0293_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/da83d00b-DSCF0247_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/8beba9f0-DSCF0262_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/6e94ae7d-DSCF0257_JPG/
Evo "par" slika sa identicnog "safarija" po bjelasnici ovog ljeta, ja i haver sa fabijom, 2 paradaiza, 1 krastavica, 1 hljeb, 1 kg domace sljive i 1 kg ovcijeg sira koje smo pazarili kod jednog domacina u Umoljanima.
Do Umoljana je sve islo kao po loju, rutinski, prelijepo ali monotono a onda, posle vrlo kratke diskusije, pade odluka da se unesu tradicionalni elementi bosanskih planinara u ovaj nas planinarski pohod, dakle sljiva i meza. Kao sto predpostavljate ovo je bila prekretnica koja je ucinila da ostatak dana ostane duboko urezan u nasa bosanska srca.
U zaru borbe, inspirisani tradicijom i prelijepom prirodom i plan ove misije se mijenja iz najobicnijeg izleta u potragu za djevojkama naseg zivota, rumenih obraza, virtuozama u kuhinji, na pasnjaku, cistih namjera, moralno svijesne, odrasle daleko od prokletstva, cinizma i nemorala asfalta.
Kao odgovorni vozaci smo se vezali, nasuli po casicu vatrene vode, narezali sira i lagano se, da nam nista ne promakne, uputili prema Lukomiru kao finalnoj dastinaciji, mjestu nasih snova. Bjelasnica nikad ljepsa, suncem obasjana, gola kao Severina u istoimenom filmu, ali za razliku od estradne umjetnice Bjelasnica se nije dala tako lako, da izvinete.... jahati. Fabia se plaho patila uz makadamski put koji se suzio toliko da sam morao ostaviti casicu i obje ruke koristiti pri upravljanju vozila....A onda kao grom iz vedra neba...Fk. Sarajevo...srce zatitra, ruke mahinalno odletise u zrak i pjesma sa prolomi -" za kosevooo.....za saraj'voooo .....a onda muk.....nije moguce...grb Fk Sarajevo na vrhu Bjelasnice....na nekakvim betonskom objektu....delikventska posla. Postidjeni nasom prvom reakcijom osudismo djelo delikvenata i juriis u nove pobjede...nedirnuta priroda....aha...sta ima.
Kada se "autoput" pretvorio u kozji put bilo je ocigledno da to nece biti to i da smo, sve su prilike, fulili put. Nakon konsultacije sa cobanom, koji je igrom slucaja tu cuvao ovce, bilo je nazad u Milisice gdje smo imali 2 opcije: duzi ali bolji put koji je definitivno prohodan za fabiju ili kraci ali krajnje nesiguran put kuda je, kako pastir rece, neki dan bager proso' pa ce te garant i vi moci.
Suvisno je reci koju smo mi opciju izabrali posle pola kile destilovanog voca. Reci cu samo da su vise sile uticale da zivi i zdravi prebrodimo neprebrodivo iliti premostimo nepremostivo.....
Nastavak sutra..."Djevojke u ljetnim dimijama volim" i vise slika...
http://www.slibe.com/publicimage/7dcd5d87-DSCF0293_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/da83d00b-DSCF0247_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/8beba9f0-DSCF0262_JPG/
http://www.slibe.com/publicimage/6e94ae7d-DSCF0257_JPG/
Evo "par" slika sa identicnog "safarija" po bjelasnici ovog ljeta, ja i haver sa fabijom, 2 paradaiza, 1 krastavica, 1 hljeb, 1 kg domace sljive i 1 kg ovcijeg sira koje smo pazarili kod jednog domacina u Umoljanima.
Do Umoljana je sve islo kao po loju, rutinski, prelijepo ali monotono a onda, posle vrlo kratke diskusije, pade odluka da se unesu tradicionalni elementi bosanskih planinara u ovaj nas planinarski pohod, dakle sljiva i meza. Kao sto predpostavljate ovo je bila prekretnica koja je ucinila da ostatak dana ostane duboko urezan u nasa bosanska srca.
U zaru borbe, inspirisani tradicijom i prelijepom prirodom i plan ove misije se mijenja iz najobicnijeg izleta u potragu za djevojkama naseg zivota, rumenih obraza, virtuozama u kuhinji, na pasnjaku, cistih namjera, moralno svijesne, odrasle daleko od prokletstva, cinizma i nemorala asfalta.
Kao odgovorni vozaci smo se vezali, nasuli po casicu vatrene vode, narezali sira i lagano se, da nam nista ne promakne, uputili prema Lukomiru kao finalnoj dastinaciji, mjestu nasih snova. Bjelasnica nikad ljepsa, suncem obasjana, gola kao Severina u istoimenom filmu, ali za razliku od estradne umjetnice Bjelasnica se nije dala tako lako, da izvinete.... jahati. Fabia se plaho patila uz makadamski put koji se suzio toliko da sam morao ostaviti casicu i obje ruke koristiti pri upravljanju vozila....A onda kao grom iz vedra neba...Fk. Sarajevo...srce zatitra, ruke mahinalno odletise u zrak i pjesma sa prolomi -" za kosevooo.....za saraj'voooo .....a onda muk.....nije moguce...grb Fk Sarajevo na vrhu Bjelasnice....na nekakvim betonskom objektu....delikventska posla. Postidjeni nasom prvom reakcijom osudismo djelo delikvenata i juriis u nove pobjede...nedirnuta priroda....aha...sta ima.
Kada se "autoput" pretvorio u kozji put bilo je ocigledno da to nece biti to i da smo, sve su prilike, fulili put. Nakon konsultacije sa cobanom, koji je igrom slucaja tu cuvao ovce, bilo je nazad u Milisice gdje smo imali 2 opcije: duzi ali bolji put koji je definitivno prohodan za fabiju ili kraci ali krajnje nesiguran put kuda je, kako pastir rece, neki dan bager proso' pa ce te garant i vi moci.
Suvisno je reci koju smo mi opciju izabrali posle pola kile destilovanog voca. Reci cu samo da su vise sile uticale da zivi i zdravi prebrodimo neprebrodivo iliti premostimo nepremostivo.....
Nastavak sutra..."Djevojke u ljetnim dimijama volim" i vise slika...
- iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#7 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Zanima me kako izgleda krenuti za Lukomir iz pravca Konjica, nešto planiram pa da vidim bi li bilo izvodljivo...
- mrtva kokoš
- Posts: 12219
- Joined: 13/01/2009 19:46
- Location: komuna
#8 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
ma super stvarno, na trenutak sam imao osjecaj da se nalazim gore i pored toga sto mi se slike koje
si uslikao ne prikazase, medjutim dovoljno je dobro opisano da za tim i nema potrebe...
stvarno svaka cast
nadam se da ce mi se ukazati prilika za jednom ovakom pustolovinom..
EDIT: heh tek vidjeh da su od otvaranja ove teme prsle 4 godine
si uslikao ne prikazase, medjutim dovoljno je dobro opisano da za tim i nema potrebe...
stvarno svaka cast
nadam se da ce mi se ukazati prilika za jednom ovakom pustolovinom..
EDIT: heh tek vidjeh da su od otvaranja ove teme prsle 4 godine
- iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#9 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
zanimljive teme nisu nikada "stare"...Splinter wrote:ma super stvarno, na trenutak sam imao osjecaj da se nalazim gore i pored toga sto mi se slike koje
si uslikao ne prikazase, medjutim dovoljno je dobro opisano da za tim i nema potrebe...
stvarno svaka cast
nadam se da ce mi se ukazati prilika za jednom ovakom pustolovinom..
EDIT: heh tek vidjeh da su od otvaranja ove teme prsle 4 godine
Hvala konyan i stabolansviras...imate li još ovakvih putopisa...pravi je užitak čitati ih...
- black
- Posts: 17156
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#10 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
naravno da je izvodljivo i put nije tezak, mozes automiz dna duše wrote:Zanima me kako izgleda krenuti za Lukomir iz pravca Konjica, nešto planiram pa da vidim bi li bilo izvodljivo...
- iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#11 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Je li puno zahtijevam, ako te zamolim da mi malo opišeš kuda i kako, jer ja u Konjicu ne živim, samo sam rado tamo, kada imam vremena, ...bila bih ti zahvalna Poznajem solidno okolinu Konjica, pa ću se snaći, ako me malo usmjeriš...black wrote:naravno da je izvodljivo i put nije tezak, mozes automiz dna duše wrote:Zanima me kako izgleda krenuti za Lukomir iz pravca Konjica, nešto planiram pa da vidim bi li bilo izvodljivo...
- black
- Posts: 17156
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#12 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
malo sam se ja zeznuo, izgleda da taj put na koji mislim nisu sredili nista, tako da ako ne vozis nekog terenca nemoj pokusavati sa malim automiz dna duše wrote:
Je li puno zahtijevam, ako te zamolim da mi malo opišeš kuda i kako, jer ja u Konjicu ne živim, samo sam rado tamo, kada imam vremena, ...bila bih ti zahvalna Poznajem solidno okolinu Konjica, pa ću se snaći, ako me malo usmjeriš...
a mislio sam na ovaj put (vidi kartu), vjerujem da bi ti bio interesantan, i spustiti se na bjelasnicu i dalje u sarajevo, ali bez terenca ne idi, dodushe ja landaram pjehaka pa nisam 100% siguran kakav je trenutno put
- iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#13 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Hvala, nije terenac, u pravu si...morat ću onda Lukomir ostaviti za kasnije, pa iz Sarajeva...Hvala ti...
A pješke i jeste najbolje, ali mi drugarice malo "lijene" , kažu, prestaće se družiti sa mnom, jer "normalno" žensko treba da voli shoping a ne neke tamo gudure
A pješke i jeste najbolje, ali mi drugarice malo "lijene" , kažu, prestaće se družiti sa mnom, jer "normalno" žensko treba da voli shoping a ne neke tamo gudure
- Kaktusssss
- Posts: 220
- Joined: 02/10/2004 20:40
#14 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Prije rata proveo jednu noc u Lukomiru, a sljedece jutro sa janjetom put Raketnica.
Samo sto se nije islo terencima, vec tabanali po planini do konacnog odredista
Uskoro bude i Part II.
Samo sto se nije islo terencima, vec tabanali po planini do konacnog odredista
Uskoro bude i Part II.
- no_crnjak
- Posts: 15306
- Joined: 17/05/2009 17:42
- Location: B block
#15 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
bio za 1 maj.....perverzno dobro...obavezno otici,ali iskljucivo sa terenskim vozilom....
-
- Posts: 7
- Joined: 18/04/2010 06:19
#16 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
od umoljana do lukomira je 2h hoda prelijepom stazom, markiranom, duz kanjona rakitnice. tako da je ici autom u L. u najmanju ruku grehota ...
- Miu
- Posts: 38
- Joined: 04/10/2009 17:29
#17 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Veeeliki pozdrav prije svega svim ljubiteljima prirode I sama sam jedna od njih. I nesto vise od pola godine zajedno sa prijateljima osnovala sam udruzenje za zastitu prirode i kulturno-historijskih spomenika "Natura AS", u Konjicu. Nesto vise o nama na nasoj web stranici http://www.natura-as.com.ba (koja je jos uvijek u test verziji). Lukomir je jedna od destinacija koju rado organizovano posjecujemo i pokusavamo gradjane nasega grada, turiste i gradjane cijele BiH upoznati sa ljepotama Lukomira i njegovom znacaju i vrijednosti.
Par fotografija od mene za ovaj put ... Ako imate neke prijedloge ili zelite ostvariti saradnju sa Udruzenjem "Natura AS" kontaktirajte nas +387 61 072 027, ili putem e-maila [email protected].
Par fotografija od mene za ovaj put ... Ako imate neke prijedloge ili zelite ostvariti saradnju sa Udruzenjem "Natura AS" kontaktirajte nas +387 61 072 027, ili putem e-maila [email protected].
- Kaktusssss
- Posts: 220
- Joined: 02/10/2004 20:40
#18 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Normalno da je grehota. Nego, busom do Tarcina a onda pjeske do Lukomira.fizicko_lice wrote:od umoljana do lukomira je 2h hoda prelijepom stazom, markiranom, duz kanjona rakitnice. tako da je ici autom u L. u najmanju ruku grehota ...
Fantastican provod je neizbjezan
- Admir_1984
- Posts: 7632
- Joined: 13/03/2006 01:33
- Location: Slabo poznajem Szenttamas, ali stignem do tvoje kuće
#19 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Cek, ja sam bio u Umoljanima, skrene se u Sabicima desno, pa onda uzbrdo desno, pa dodje ona cesma (lijevo vodenice), nastavi se asfaltom i dodje se u Umoljane?fizicko_lice wrote:od umoljana do lukomira je 2h hoda prelijepom stazom, markiranom, duz kanjona rakitnice. tako da je ici autom u L. u najmanju ruku grehota ...
Ako se iz tih Umoljana produzi za Lukomir, onda mi nije nikako jasno kako se ide duz kanjona Rakitnice, kada je rijeka ostala skroz lijevo (tj prije onog mosta i table za Umoljane).
-
- Posts: 321
- Joined: 27/10/2003 00:00
#20 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Duž kanjona možeš samo pješke, planinarskom stazom.Admir_1984 wrote:Cek, ja sam bio u Umoljanima, skrene se u Sabicima desno, pa onda uzbrdo desno, pa dodje ona cesma (lijevo vodenice), nastavi se asfaltom i dodje se u Umoljane?fizicko_lice wrote:od umoljana do lukomira je 2h hoda prelijepom stazom, markiranom, duz kanjona rakitnice. tako da je ici autom u L. u najmanju ruku grehota ...
Ako se iz tih Umoljana produzi za Lukomir, onda mi nije nikako jasno kako se ide duz kanjona Rakitnice, kada je rijeka ostala skroz lijevo (tj prije onog mosta i table za Umoljane).
- van Basten
- Posts: 7535
- Joined: 21/09/2006 02:59
#21 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
iz Umoljana za Lukomir možeš samo taban pary, a autom do Lukomira kako je i opisano u uvodnom postu. Za one koji idu prvi put oprez kod skretanja u Šabićima - na tabli piše Umoljani pravo a ustvari se treba skrenuti desno.
Nego, prije par vikenda smo odradili laganu turu Umoljani - Studeni potok... prekrasno btw... nego, vidjeh na potoku ljude koji beru trave i koji su tamo došli - autima!! (terenskim doduše)... iskreno sam se iznenadio da se može pristupiti autom tamo... kojim putem su oni došli?
Nego, prije par vikenda smo odradili laganu turu Umoljani - Studeni potok... prekrasno btw... nego, vidjeh na potoku ljude koji beru trave i koji su tamo došli - autima!! (terenskim doduše)... iskreno sam se iznenadio da se može pristupiti autom tamo... kojim putem su oni došli?
- Admir_1984
- Posts: 7632
- Joined: 13/03/2006 01:33
- Location: Slabo poznajem Szenttamas, ali stignem do tvoje kuće
#22 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Par fotografija sa mog danasnjeg obilaska Lukomira. Isli smo Umoljani-Lukomir preko Dugog Polja pjeske, a vratili se sumskim putem iznad kanjona pa se izadje na Studeni Potok
Pogled na Lukomir
Pogled prema kanjonu Rakitnice
Pogled na Hecegovinu
Pogled negdje sa sumskog puta od Lukomira do Umoljana
Pogled na Lukomir
Pogled prema kanjonu Rakitnice
Pogled na Hecegovinu
Pogled negdje sa sumskog puta od Lukomira do Umoljana
- Admir_1984
- Posts: 7632
- Joined: 13/03/2006 01:33
- Location: Slabo poznajem Szenttamas, ali stignem do tvoje kuće
#23 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Znas kojim, skrenes u Umoljanima lijevo (negdje na sred sela) i ides makadamom do koliba i onda te sam put dovede u dolinu studenog potoka, na raskrsnici kod one male cesmice skrenes lijevovan Basten wrote:iz Umoljana za Lukomir možeš samo taban pary, a autom do Lukomira kako je i opisano u uvodnom postu. Za one koji idu prvi put oprez kod skretanja u Šabićima - na tabli piše Umoljani pravo a ustvari se treba skrenuti desno.
Nego, prije par vikenda smo odradili laganu turu Umoljani - Studeni potok... prekrasno btw... nego, vidjeh na potoku ljude koji beru trave i koji su tamo došli - autima!! (terenskim doduše)... iskreno sam se iznenadio da se može pristupiti autom tamo... kojim putem su oni došli?
Sad ko bolje poznaje teren, postoji li ikakav makadam da se dodje iz Umoljana do Dugog Polja? Mi smo isli pjeske jednim putem i nema sanse tuda da se ide autom
- van Basten
- Posts: 7535
- Joined: 21/09/2006 02:59
#24 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
znam na koje skretanje misliš, izgleda fin put, barem u Umoljanima, a kakav je kad se malo odmakne, ko zna.
Međutim, tu se dođe na potok sa "umoljanske" strane, a auta sam vidio na obali sa "lukomirske" strane. Nadam se da nisam konfuzan
Međutim, tu se dođe na potok sa "umoljanske" strane, a auta sam vidio na obali sa "lukomirske" strane. Nadam se da nisam konfuzan
-
- Posts: 321
- Joined: 27/10/2003 00:00
#25 Re: Bjelasnica, Lukomir - Putopis
Išli i mi istom trasom, samo na biciklima, nahebali u povratku pravu...nasukao nas domaćin, domaćinski...Garant smo išli zajednoAdmir_1984 wrote:Par fotografija sa mog danasnjeg obilaska Lukomira. Isli smo Umoljani-Lukomir preko Dugog Polja pjeske, a vratili se sumskim putem iznad kanjona pa se izadje na Studeni Potok
Pogled na Lukomir
Pogled prema kanjonu Rakitnice
Pogled na Hecegovinu
Pogled negdje sa sumskog puta od Lukomira do Umoljana