Bitka za dušu!?

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

User avatar
General_Jackson
Posts: 1069
Joined: 28/08/2008 18:09

#26 Re: Bitka za dušu!?

Post by General_Jackson »

Zanimljiv uvodni post, meni ima dosta sličnosti sa teorijama Davida Icke-a.
kerima1
Posts: 3530
Joined: 13/06/2012 19:04

#27 Re: Bitka za dušu!?

Post by kerima1 »

Nekakav pokusaj da se prilagodi trojstvo kod krscana sa danasnjicom.
slab pokusaj..fino pise otac,sin duh,otkud sad um,duh,dusa?!
User avatar
_BataZiv_0809
Nindža revizor
Posts: 65592
Joined: 09/05/2013 13:56
Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
Vozim: Lancia na servisu

#28 Re: Bitka za dušu!?

Post by _BataZiv_0809 »

walter kurtz wrote:pratim :wink: samo nema svjesnosti bez droga :mrgreen:
:thumbup: moj coj'ek
User avatar
walter kurtz
Posts: 5917
Joined: 07/11/2014 08:27
Location: Nung river

#29 Re: Bitka za dušu!?

Post by walter kurtz »

_BataZiv_0809 wrote:
walter kurtz wrote:pratim :wink: samo nema svjesnosti bez droga :mrgreen:
:thumbup: moj coj'ek
Sve mi je jasnije kad sam napusen imam siru sliku :mrgreen:
User avatar
_BataZiv_0809
Nindža revizor
Posts: 65592
Joined: 09/05/2013 13:56
Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
Vozim: Lancia na servisu

#30 Re: Bitka za dušu!?

Post by _BataZiv_0809 »

walter kurtz wrote: Sve mi je jasnije kad sam napusen imam siru sliku :mrgreen:
Sto posto. Stimulansi za mozak. Iznenadim sebe idejama :D
zijancer
Posts: 4749
Joined: 03/08/2004 20:52
Location: 39

#31 Re: Bitka za dušu!?

Post by zijancer »

''Racionalist po definiciji misli samo dvodimenzionalno, jer je njegov um slobodan, pošto je odbacio lance sujevjerja, a ti lanci, kojima je razum vezan za Intelekt, ono su što čini treću dimenziju duše. Otuda kult mnogih koncepcija koje, takoreći, u sebi imaju samo dvije dimenzije, poput statistike, naprimjer, koja je tako draga srcu modernog svijeta; a među stručnjake dvodimenzionalne misli moraju se ubrojiti i mnogi predstavnici takozvane visoke nauke. Ironija je da se ovaj termin danas upotrebljava precizno, kad povećanje znanja preko određene tačke više ne dolazi, kao nekad, umnožavanjem, to jest, oplemenjavanjem dužine i širine dimenzijom visine, već dijeljenjem, odnosno beskrajnim ponovnim dijeljenjem ravne površine u sve više sićušnih odjeljaka u čisto količinskoj akumulaciji beznačajnih činjenica koje su izmakle pažnji - i zanimanju - ranijih generacija.''
User avatar
Towelie
Posts: 7487
Joined: 03/05/2013 19:29

#32 Re: Bitka za dušu!?

Post by Towelie »

zijancer wrote:''Racionalist po definiciji misli samo dvodimenzionalno, jer je njegov um slobodan, pošto je odbacio lance sujevjerja, a ti lanci, kojima je razum vezan za Intelekt, ono su što čini treću dimenziju duše. Otuda kult mnogih koncepcija koje, takoreći, u sebi imaju samo dvije dimenzije, poput statistike, naprimjer, koja je tako draga srcu modernog svijeta; a među stručnjake dvodimenzionalne misli moraju se ubrojiti i mnogi predstavnici takozvane visoke nauke. Ironija je da se ovaj termin danas upotrebljava precizno, kad povećanje znanja preko određene tačke više ne dolazi, kao nekad, umnožavanjem, to jest, oplemenjavanjem dužine i širine dimenzijom visine, već dijeljenjem, odnosno beskrajnim ponovnim dijeljenjem ravne površine u sve više sićušnih odjeljaka u čisto količinskoj akumulaciji beznačajnih činjenica koje su izmakle pažnji - i zanimanju - ranijih generacija.''
:thumbup:
broj dva
Posts: 4481
Joined: 15/07/2014 20:59
Location: Šeher Oslo

#34 Re: Bitka za dušu!?

Post by broj dva »

zijancer wrote:''Racionalist po definiciji misli samo dvodimenzionalno, jer je njegov um slobodan, pošto je odbacio lance sujevjerja, a ti lanci, kojima je razum vezan za Intelekt, ono su što čini treću dimenziju duše. Otuda kult mnogih koncepcija koje, takoreći, u sebi imaju samo dvije dimenzije, poput statistike, naprimjer, koja je tako draga srcu modernog svijeta; a među stručnjake dvodimenzionalne misli moraju se ubrojiti i mnogi predstavnici takozvane visoke nauke. Ironija je da se ovaj termin danas upotrebljava precizno, kad povećanje znanja preko određene tačke više ne dolazi, kao nekad, umnožavanjem, to jest, oplemenjavanjem dužine i širine dimenzijom visine, već dijeljenjem, odnosno beskrajnim ponovnim dijeljenjem ravne površine u sve više sićušnih odjeljaka u čisto količinskoj akumulaciji beznačajnih činjenica koje su izmakle pažnji - i zanimanju - ranijih generacija.''
-----
Kad ovako ozugas racionaliste sta ostaje? Mistici, iracionalisti, samani, gurui, geldaci u kasike i bacaci graha ?
Sva mistika ovog svjeta, sve "trece dimenzije duse" , sva "oplemenjivanja duzine i sirine dimenzijom visine" , sve to su jednostavne jezicke falinke, ako imas rijec za nesto ne znaci da to nesto stvarno postoji mimo jezika. Tako da nema duse, nema trece dimenzije duse, nema oplemenjivanja duzine i sirine dimenijom visine,takve isprazne rijeci nikada nista nisu svjetu podarile osim zabune i magle u glavu, a ima (i funkcionise) statistika i visoka (suhoparna) nauka i darovi nauke i blagodati moderne tehnologije zasnovane na "dvodimenzionalnoj misli".
TheMule
Posts: 3764
Joined: 04/05/2009 03:34

#35 Re: Bitka za dušu!?

Post by TheMule »

Clanak nije dobro opisio antropoide i Adamicne ljude, pa sam malo zbunjen kod toga. Jel' ima neki drugi tekst koji ih opisuje i zasto antropoidi nemaju to sto mi imamo?
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#36 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Antropoidi su prilično lijepo opisani kao "organski portali" - OVDJE
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#37 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Ništa, samo da vam javim da je upravo i javno objavljena istina o tome kako, ne samo sačuvati dušu, nego i kako se povezati s njom, čime ćemo steći i uslove da napokon počnemo - svjesno živjeti! Pošto je to uputstvo podugačko, ne bih da ga tovarim ovdje. Stvar je u suštini sasvim jednostavna, što svako od nas može sam vidjeti i razumjeti, nakon jedne kontemplacije i... izlaska iz kontejnera.

Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

(Uh, čini mi se da je ovo bilo u zadnji čas!?)

***
User avatar
Kaligrafija
Posts: 3883
Joined: 24/12/2010 11:37
Location: Lociranje u tijeku...

#38 Re: Bitka za dušu!?

Post by Kaligrafija »

vet wrote:Ništa, samo da vam javim da je upravo i javno objavljena istina o tome kako, ne samo sačuvati dušu, nego i kako se povezati s njom, čime ćemo steći i uslove da napokon počnemo - svjesno živjeti! Pošto je to uputstvo podugačko, ne bih da ga tovarim ovdje. Stvar je u suštini sasvim jednostavna, što svako od nas može sam vidjeti i razumjeti, nakon jedne kontemplacije i... izlaska iz kontejnera.

Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

(Uh, čini mi se da je ovo bilo u zadnji čas!?)

***
Citam te, ali rijetko se javljas ovde...Ajde nam malo reci, zasto elite i nazovimo prosvijetljeni, od starih vremena, pa sve do danas, uzdizu i proslavljaju kult, vjeru, nazovi kako hoces, u hipofizu ili epifizu... Primjer egipatski simboli i misticizam...itd... Pozdrav... :)
User avatar
Kaligrafija
Posts: 3883
Joined: 24/12/2010 11:37
Location: Lociranje u tijeku...

#39 Re: Bitka za dušu!?

Post by Kaligrafija »

I ako ti nije mrsko da malo prokomentarises i povezes sa temom, film "Revolver", gdje covjek moze pronaci, mnoge mudrosti i uputstva...Cak mi je izrazajniji, nego recimo knjiga "Siddhartha" od Hermana Hessea... Na kraju filma, ja sam istinski se isplako...nikad toliko emocija iz mene nije izvukao jedan film...

Isjecak borbe laznog i pravog JA, i pobjeda JASTVA nad BISTVOM:


User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#40 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Mislim da je, u suštini, cijela dinamika ukratko predstavljena u ovoj paraboli koju je Anthony de Mello prenjeo u jednoj od njegovih knjiga:
Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao s njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."

“To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. - On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.
Sada se postavlja pitanje ko/šta i kako vijekovima manipuliše orla, tako da se ovaj poistovjećuje s kokošima?! Čini se da epifiza igra ulogu u povezivanju orla-kokoške s njegovom orlovskom prirodom ili višim centrima ljudskog bića?! Recimo, neki izvori tvrde da fluor u zubnim pastama i vodi za piće, koji naravno nema nikakve veze sa zdravjem zuba, kalcificira epifizu te je tako onesposobljava. Međutim, fluor se masovnije koristi samo u zadnjih 50-60 godina. Šta ćemo s onim vremenom prije toga? Kod žrtava vanzemaljckih otmica obično se pronalaze i implanti u području epifize i hipofize, tako da se čini da oni koji su stavili orlovo jaje u košinjac, “daljinski” kontrolišu neke orlove-kokoši preko tih implanata?! Koliko ja razumijem stvar, jednu od najvažnijih uloga igra ubacivanje bezbrojnih paradigmi, religija, učenja i ideologija u kokošinjac, tako da se orlove-kokoši navede da vjeruju u vjerovanja, smatrajući “svoja” vjerovanja nekim znanjem. Dok god slijediš nešto ili nekoga drugog, ne možeš da slijediš sebe, tako da kao jedan sljedbenik, nisi nigdje prispjeo. Međutim, lako bi bilo i to prevazići da u nas nije ubačen i tzv. “trojanski konj” a to je ova moja lijepa, draga i pametna ličnost, koja ovo piše i tvoja lijepa, draga i pametna ličnost koja ovo čita. To je Kastaneda zvao “predatorov um” ili “strana instalacija” i ona je “sve što mi o sebi znamo”. Tako je napravljen “začarani krug” iz kojeg se teško izlazi jer se ličnost, po samoj svojoj prirodi, ne može probuditi. Tako su tzv. istočni gnostičari pokušavali da iznađu određeni postupak kako da ličnost ukrote i tu zvijer, kao jednu stranu instalaciju ili robota, potčine volji bića, orla ili Istinskog ja. Međuti, šta god I kako god da je tu napisano, čak i ako bi to bilo jedna gola istina, to opet čita i tumači ista “strana instalacija” koja drži orla u kokošinjcu, poistovećenim s kokošima. Onda su neki primjetili da bi se taj “čuvar” mogao donekle zaobići uz pomoć parabola jer one nekako mogu da prodru u čovjekovu podsvijest ili u unutrašnjost bića i tamo razbude orla.

Tako, kad orao-kokoš dobije istinsku informaciju upakovanu u parabolu, kod njega može doći do kognitivne disonance, koja nastaje usljed trvenja na nivou bića, gdje će kokoš grčevito pokušavati da nastavi sa kokošjim životom u kokošinjcu zadržavajući kontrolu nad cijelim bićem, dok će orlovski dio bića, istovremeno pokušavati da se oslobodi i preuzme kontrolu. Sve to naravno može da bude praćeno i jednom “glavoboljom”.

S druge strane, ukoliko jedna istinska kokoš pročita taj materijal, ona će samo kokodaknuti, zaklaparati krilima i brzo zaboravati stvar, nastavljajući dalje sa svojim kokošjim životom.

I na kraju, mislim da postoje neke indikacije da se bliži kraj turnusa na ovoj kokošjoj farmi, tako da oni orlovi koji ne žele da završe u nečijem loncu zajedno s kokošima, te tako i izbjegnu kokošju sudbinu, moraće sami da poduzmu nešto u vezi s tim.

..
riverflow
Posts: 654
Joined: 05/12/2012 20:17

#41 Re: Bitka za dušu!?

Post by riverflow »

vet wrote:Mislim da je, u suštini, cijela dinamika ukratko predstavljena u ovoj paraboli koju je Anthony de Mello prenjeo u jednoj od njegovih knjiga:
Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao s njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."

“To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. - On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.
Sada se postavlja pitanje ko/šta i kako vijekovima manipuliše orla, tako da se ovaj poistovjećuje s kokošima?! Čini se da epifiza igra ulogu u povezivanju orla-kokoške s njegovom orlovskom prirodom ili višim centrima ljudskog bića?! Recimo, neki izvori tvrde da fluor u zubnim pastama i vodi za piće, koji naravno nema nikakve veze sa zdravjem zuba, kalcificira epifizu te je tako onesposobljava. Međutim, fluor se masovnije koristi samo u zadnjih 50-60 godina. Šta ćemo s onim vremenom prije toga? Kod žrtava vanzemaljckih otmica obično se pronalaze i implanti u području epifize i hipofize, tako da se čini da oni koji su stavili orlovo jaje u košinjac, “daljinski” kontrolišu neke orlove-kokoši preko tih implanata?! Koliko ja razumijem stvar, jednu od najvažnijih uloga igra ubacivanje bezbrojnih paradigmi, religija, učenja i ideologija u kokošinjac, tako da se orlove-kokoši navede da vjeruju u vjerovanja, smatrajući “svoja” vjerovanja nekim znanjem. Dok god slijediš nešto ili nekoga drugog, ne možeš da slijediš sebe, tako da kao jedan sljedbenik, nisi nigdje prispjeo. Međutim, lako bi bilo i to prevazići da u nas nije ubačen i tzv. “trojanski konj” a to je ova moja lijepa, draga i pametna ličnost, koja ovo piše i tvoja lijepa, draga i pametna ličnost koja ovo čita. To je Kastaneda zvao “predatorov um” ili “strana instalacija” i ona je “sve što mi o sebi znamo”. Tako je napravljen “začarani krug” iz kojeg se teško izlazi jer se ličnost, po samoj svojoj prirodi, ne može probuditi. Tako su tzv. istočni gnostičari pokušavali da iznađu određeni postupak kako da ličnost ukrote i tu zvijer, kao jednu stranu instalaciju ili robota, potčine volji bića, orla ili Istinskog ja. Međuti, šta god I kako god da je tu napisano, čak i ako bi to bilo jedna gola istina, to opet čita i tumači ista “strana instalacija” koja drži orla u kokošinjcu, poistovećenim s kokošima. Onda su neki primjetili da bi se taj “čuvar” mogao donekle zaobići uz pomoć parabola jer one nekako mogu da prodru u čovjekovu podsvijest ili u unutrašnjost bića i tamo razbude orla.

Tako, kad orao-kokoš dobije istinsku informaciju upakovanu u parabolu, kod njega može doći do kognitivne disonance, koja nastaje usljed trvenja na nivou bića, gdje će kokoš grčevito pokušavati da nastavi sa kokošjim životom u kokošinjcu zadržavajući kontrolu nad cijelim bićem, dok će orlovski dio bića, istovremeno pokušavati da se oslobodi i preuzme kontrolu. Sve to naravno može da bude praćeno i jednom “glavoboljom”.

S druge strane, ukoliko jedna istinska kokoš pročita taj materijal, ona će samo kokodaknuti, zaklaparati krilima i brzo zaboravati stvar, nastavljajući dalje sa svojim kokošjim životom.

I na kraju, mislim da postoje neke indikacije da se bliži kraj turnusa na ovoj kokošjoj farmi, tako da oni orlovi koji ne žele da završe u nečijem loncu zajedno s kokošima, te tako i izbjegnu kokošju sudbinu, moraće sami da poduzmu nešto u vezi s tim.

..
Gurdjijev je to dobro objasnio:




Nažalost, malo ko ozbiljno shvaća o čemu se ovdje radi jer je malo onih koji su osviješćeni do te mjere da se spremno mogu upustiti u avanturu odricanja od ličnosti, ega i "zagledanja u sebe", što bi neki rekli. Da budemo iskreni, to nije nimalo ni lako, čak i kad čovjek osjeti te "impulse" iznutra. Zato je važno pronaći način. Možda nije loše početi od posmatrača u sebi i svijesti o ovdje i sada, što je moguće češće....
Brojna literatura danas govori o poziciji promatrača ili svjedoka. Iako se o tome puno piše, osnovno pitanje je koliki broj ljudi ima razvijenu ovu poziciju? Mnogi će za sebe reći “ja sam svjestan/svjesna” ili “imam visoku razinu svjesnosti”. Međutim, imati svijest o nečemu nije isto kao i biti u promatraču u odnosu na ono čega smo svjesni.

Ljudi se danas doslovno šakom i kapom razbacuju s izjavom „ja sam svjestan/svjesna“. Mi možemo biti svjesni gomile stvari u svom životu i životu općenito, ali to ne znači da smo u promatraču u odnosu na to, da imamo odmak od onoga što se događa u nama ili oko nas. Većina ne razumije da ključ dubinske životne promjene leži upravo u razvijanju pozicije promatrača, koja je puno šira, dublja i jača od samog imanja svjesnosti o nečemu.

Dobrobiti pozicije promatrača

Sposobnost bivanja u promatraču je naša prirođena sposobnost i svaki čovjek ju može aktivirati te razviti do maksimuma ukoliko predano radi na tome. U današnje vrijeme razvijanje promatrača je neophodno, jer upravo ta pozicija donosi predivne kvalitete, a to su kvalitete neutralnosti i distanciranosti od onoga što se zbiva u nama ili oko nas. Neki će vjerojatno na riječ neutralnost ili distanciranost pomisliti „pa, zašto bih bio/bila distancirana od nekih iskustava u svom životu“ ili „nemoguće je biti neutralan u odnosu na ono što mi se zbiva“. Međutim, ono što je bitno razumijeti je pravo značenje tih riječi u kontekstu pozicije promatrača.

Svi smo mi izloženi brojnim situacijama i iskustvima te našim mentalnim i emotivnim reakcijama na njih. Vrlo vjerojatno možete i sami svjedočiti tome da vas neka iskustva u potpunosti obuzmu te da se pogubite u mislima i emocijama koje ona u vama izazivaju. Tek nakon određenog vremenskog odmaka shvatite što se događalo, ali kad se opet pojave takve ili slične situacije, vaša reakcija na njih je gotovo identična.

Bez promatrača smo robotizirani

Takva iskustva crpe ogromnu količinu energije te nas stavljaju u poziciju iz koje ne možemo upravljati sa svojim životom i onime što se u njemu događa. Tu je od ogromne pomoći razvijena pozicija promatrača, koja daje kvalitetu neutralnosti i distanciranosti u svemu što se događa u nama i oko nas. To ne znači da ćemo funkcionirati kao roboti i automatizirano ako razvijemo neutralnost i odmak, već da ćemo moći realno percipirati što se doista događa u nama i oko nas te da ćemo moći razborito odlučiti što učiniti, kako se postaviti te kako isprocesuirati ono što se događa u nama tijekom takvih iskustava.

Robotiziranost i automatiziranost se događa u trenucima kad nemamo aktivnog promatrača, jer nas programi našeg uma usmjeravaju da se ponašamo na točno određene načine te nas drže u zoni destruktivnih raspoloženja i malodušnosti.

Biti neutralan znači imati sposobnost objektivno sagledati sebe i svoj život te život općenito, biti u stanju promatrati sebe i sve oko sebe poput filma, poput kazališne predstave u kojoj mi možemo odlučiti što će se događati ako dovoljno ojačamo poziciju promatrača. To ne znači da nećemo osjećati život i što nam se u njemu događa, već da ćemo s odmakom koji nam neutralnost pruža biti u stanju upravljati s emocijama i situacijama u kojima se nađemo, pa u suštini i s našim umom.

Ovladavanje umom kroz promatrača

Um je temelj naše svakodnevice. Sve počinje, nastaje i projicira se iz uma u naš život. Svaka sekunda našeg života nastaje u umu. Budući da kvaliteta sadržaja kojeg imamo u svom umu ovisi o (ne)kvaliteti života kojeg smo imali, svakome od nas potreban je unutarnji kompas koji će nam omogućiti da raspoznamo što od tih umnih sadržaja podržava ili ne podržava našu ekspanziju.

Ukoliko želimo mijenjati svoj život, iznimno je bitno osvijestiti i aktivirati poziciju promatrača. Ako to ne učinimo, upast ćemo u zamku dualnosti koja vlada svijetom u kojem živimo. To znači da ćemo tijekom života nastojati mijenjati stvari činjenjem promjena isključivo u svojoj svakodnevici. Svu svoju energiju i pozornost usmjeriti ćemo prema realnostima koje imaju pozitivan predznak te ćemo pod svaku cijenu nastojati izbjeći one s negativnim predznakom.

Međutim, snažna težnja prema konstruktivnim realnostima bez dubinske unutarnje promjene može stvoriti ogromnu tenziju i nezadovoljstvo iz više razloga. Prvi je taj što mijenjanjem vanjske realnosti bez mijenjanja unutarnje, vrlo često nećemo moći ostvariti određene ciljeve i htijenja u svom životu što će neminovno povećati iskušavanje realnosti s negativnim predznakom. A drugi razlog je taj što čak i da uspijemo ostvariti materijalno gledano sve što želimo u svom životu, bez mijenjanja načina na koji funkcionira naš um, to najčešće nije garancija unutarnjeg mira, zadovoljstva i percepcije istine.

Život bez promatrača je život u hipnozi

Naš um treba usmjerenje, a to usmjerenje daje naša svijest i promatrač. Bez toga mi postajemo poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tada smo toliko poistovjećeni s onim što se događa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe.

Takav život je život u hipnozi od koje veliki broj ljudi zazire, ali niti ne slute da su i sami većinu vremena hipnotizirani. Kako možete osvijestiti da li je to i vaš slučaj? Vrlo jednostavno. Ukoliko, primjerice, nepoželjne situacije, emocije ili mentalni procesi koje imate vas doslovno obuzimaju tako da nemate jasnu i bistru percepciju te da ste na ovaj ili onaj način nestabilni,jednom riječju, da niste svoji u tim trenucima, to je vrlo jasan pokazatelj da nemate odmak od toga što se događa, tj. da niste u promatraču. Kad nemamo razvijenu poziciju promatrača u odnosu na ono što nam se u životu događa, tada ne možemo promijeniti pravi uzrok toga što nam se događa – niti emocije, niti obrasce, niti situacije i životne okolnosti. Jedino što možemo tada je mijenjati simptomatiku i posljedice tih uzroka tj. vanjsku realnost što donosi dobrobit eventualno na kratke staze, dok uzroci koji leže u našem umu ponovno ne iskonstruiraju određene nepoželjne životne okolnosti. Imate li vi razvijenog promatrača i u kojoj mjeri?

Uključite promatrača u svoj život

Aktiviranje promatrača je jedna od najjednostavnijih praksi koju možemo uključiti u svoj život te ne zahtijeva odvajanje vremena za bavljenje s njom. Jedino što traži je predanost i kontinuitet dok se promatrač ne aktivira, a nakon toga ga možemo samo produbljavati. Uvježbavanje promatrača je nešto što se vježba „u hodu“, tijekom svakodnevnih aktivnosti, od najmanjih do najvećih.

Osnovno pravilo kod aktivacije promatrača glasi: SVE ŠTO RADITE, RADITE SVJESNO. Svaku radnju tijekom dana, od najmanjih do najvećih, radite s potpunom sviješću. Također, budite svjesni i svojih emocija, misli, ponašanja, senzacija koje osjećate u tijelu te reakcija na određene situacije i ljude. Jednom riječju, budite svjesni apsolutno svega. S vremenom kako budite radili ovu praksu, postati ćete svjesni sve više toga u sebi i oko sebe te ćete razviti jednu sasvim novu percepciju u svom životu, koja će vam otvoriti sasvim novi i drugačiji pogled na život – a tu priča tek počinje…

Autorica teksta je Darija Adžaga, stručnjakinja za upravljanje ljudskim potencijalima i osobni razvoj
User avatar
fatamorgana
Posts: 26857
Joined: 16/02/2010 22:35
Location: došao je tiho i ušao u .... banoviće

#42 Re: Bitka za dušu!?

Post by fatamorgana »

Prava bitka za duše se vodi na pdf-u religija! :wink:
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4869
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#43 Re: Bitka za dušu!?

Post by ¤ jelena ¤ »

Fato, kako se ti nosiš s ovom sposobnošću bivanja u promatraču? :D
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#44 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Ovdje slijedi članak u 4 dijela, pod naslovom:

Iz praktične gnostike

...koji bi mogao biti od pomoći kod razumijevanja dinamike manipulacije ljudskog bića tj. onoga što je navedeno u tekstu – Kontejneri i oslobađanje ljudskog bića

Prvi dio

Kad naša ličnost čuje za gnostički pojam „rad na sebi“, neke od prvih asocijacija bi bile lopata, kramp, čekič, znoj, zamor itd... U stvari, naša ličnost teško da uopšte može shvatiti taj pojam jer ga uzima čisto intelektualno a bolje ne može. Da stvar bude komplikovanija, sama ličnost ni ne može raditi na samoj sebi u gnostičkom smislu. Ono što naša ličnost podrazumijeva svojim poboljšanjem ili napretkom, obično nema puno veze sa stvarnim napretkom ljudskog bića. Ukoliko ličnosti uspije da postane stabilna i jaka, onda ćemo obično imati slabo – biće, jer će ličnost, puna sebe i samopouzdanja, kao kočijaš one kočije, biti uvjerena da upravlja kočijom najbolje što je moguće. Tako, jedan samouvjeren kočijaš, pun sebe, neće da benda za putnika (dušu) koji bi se trebao pitati kad se o navigaciji kočije radi. Isto tako, biće siguran da on najbolje zna kako se treba ponašati s konjima ili duhom i samim kolima ili fizičkim tijelom.

Sada se postavlja pitanje, - kako onda uopšte možemo raditi na sebi?

Ukoliko uzmemo povezivanje s Istinskim Ja kao centralnu tačku gnostike i oslobađanja ljudskog bića uz istovremeno razotkrivanje naše ličnosti kao Lažnog Ja, kako onda uopšte možemo zamisliti jednu situaciju gdje bi ličnost radila na samoj sebi s ciljem da otkrije svoju lažnost i prepusti kontrolu nekome za koga je čula da se naziva Istinsko Ja i da je ono tu negdje a ona ga ne može lično vidjeti?! Nezgodna situacija, totalno, za ne? Jel’ tako il’ nije?!? (Ko je to sada odgovorio na ovo pitanje... ti... ili... tvoja ličnost?! Aha, dobro.) Znači, odgovor na pitanje: „Kako jedna ličnost može raditi na samoj sebi“?...je...: „Nikako“.

Šta ćemo sad?

Ko onda uopšte može raditi na samom sebi ako ne može ličnost? Kako nekome uopšte može pasti na pamet da se bavi gnostikom i pokušava da se probudi povezujući se s nečim što nije dokazano, ne samo naučno, nego, nikako?! Za ličnost znamo da postoji a upravo zato i imamo Psihologiju ličnosti a takođe i psihijatriju, koje su namijenjene za proučavanje ličnosti do najsitnijih detalja i obavljanje kojekakvih zahvata na istima, od strane drugih ličnosti a ponekad i uz pomoć kojekakvih lijekova, kad dođe do poremećaja u njihovom radu. Znači, s gnostičkog aspekta, ovdje bi imali slučaj gdje ’lažni ja’, liječe ’lažne ja’?! Kakva bi bila razlika između jednog zdravog ’lažnog ja’ i bolesnog ’lažnog ja’? Zdravo ’lažno ja’ bi bilo jedno ’lažno ja’ koje razmišlja i koje se ponaša po propisima koji nalažu kako se ’lažna ja’ trebaju ponašati. (Uh, što sam ovo dobro reko!? Taman sam pomislio da nikako neću uspjeti definisati šta bi to bilo jedno - zdravo ’lažno ja’).

Ja ovo nikako ne kontam!? Pa, dobro, ako ćemo pravo, onda je moja ličnost ta koja ovo nikako ne konta. Zašto je ona uopšte počela pričati o svemu ovome!? Bolje da sam otišo i popio par piva, nego da ovo pišem. Pa, ja u stvari, ne znam čak ni to, da li ovo pišem ja ili moja ličnost?! Ili smo se nekako izmješali, pa se više ne zna – ko je ko?! Ajd, ovu moju ličnost inekako znam a ko bi tu onda bio – ja?! Uh, mislim da bi ipak bilo najbolje da odem na pivu!?

***************************************

Ja... tj. moja ličnost... u stvari... ja... mislim... hoću da kažem... znam... da je... mene... tj. nas... ne, ipak... mene, nešto moralo pogurati... iznutra... da se uhvatim posla u vezi sa istraživanjem situacije na terenu. Siguran sam u to jer ova moja ličnost, neću da kažem da je glupa, nego, ne bi sama naišla na tako nešto. Znači, nešto je moralo biti unutra da bi pokrenulo stvar?! E, sad sam skonto! U stvari, to „nešto“ moram biti – ja... jer to ne može biti niko drugi. Pa, nisam valjda ja ona Lažna ličnost, koju mi je neko nakalemio. Ja ne mogu biti ona, čak iako sam sve do sada mislio da jesam. Dakle, ja ne mogu biti ništa što je lažno i tačka. Znači, onaj ko kaže da Istinsko Ja ne postoji, mogao bi da ne bude u pravu.

Al’, dobro, još ćemo vidjeti jer koliko znam, nema većeg folera na svijetu, nego što je ličnost. Svašta je u stanju da izvede, samo da bi zadržala volan u rukama. Zna se čak podijeliti i na „pravu“ i „lažnu“, pa me ne bi čudilo da pokuša folirati da je ona - ja... hoću da kažem... Istinsko ja. Znači, ovu moju moram držat na oku, ako počne glumiti Istinsko Ja, pa mi se opet počne petljati ovdje, ’vako il’ ’nako. Al’, nije valjda toliko glupa?! Sad bi trebala znati ko je gazda, nakon što sam joj dohako a kad sam joj dohako, bila je manja od makovog zrna. U njenom je interesu da me sluša jer bez mene ne može preživjeti.

Uhh, valjalo mi je istovariti iz sebe tonu tuđih mišljenja koje je ona prihvatila kao svoja bez ikakve kontemplacije, dvije i po tone vjerovanja i 116 kojekakvih paradigmi, da bih došo sebi!?

Đe sam se ja ovo zadesio, majko mila!?

Jedva živu glavu izvukoh!? Valjalo mi je preživjet sve one njene emocije, „ljubavi“, mržnje, strahove, ljutnje, nerviranja, brige, težnje, principe, želje, zavisti, ljubomore, psihoze, neuroze, pohlepu; sve one njene „volim“ i „ne volim“; sva njena „sviđanja“ i „nesviđanja“; njene moralizme, „zaključke“, robotiku...; njenu hipokriziju, kosmičke altruizme, planove, ponose, drame, ideje i sva ostala čuda...!?

********************

Drugi dio

Dakle, realna situacija na terenu bi, s gnostičkog aspekta, podrazumijevala to da u ovoj realnosti žive ljudi u ljudskim tijelima s jednim „nakalemljenim“ ’lažnim ja’ ili „stranom instalacijom“ koja obavlja kognitivnu funkciju za njih, te tako i razmišlja u ime njih i određuje njihovo ponašanje. Ta instalacija je podložna programiranju i reprogramiranju a oni koji to rade, nalaze se izvan polja percepcije nas, tj. ’lažnih ja’ ili naših „stranih instalacija“. Dok god se svi mi identifikujemo s tim našim ’lažnim ja’, sve je manje više u redu i po propisu.

Čini se da među populacijom ima i ljudi koji pored ’lažnog ja’ imaju i Istinsko Ja, međutim, s obzirom da su se i oni identifikovali sa svojim ’lažnim ja’, tako se ne mogu razlikovati od onih koji ga nemaju. Po svemu sudeći, osjećaj humanosti i savjesti, dolazi iz Istinskog Ja, pa bi možda to donekle bio neki znak raspoznavanja!?

Možda bi se moglo reći da kad god progutamo neku laž, kad god prihvatimo tuđe mišljenje kao svoje bez ikakve kontemplacije, kad god prihvatimo neko vjerovanje koje nam je ponuđeno izvana, Istinsko Ja tone, sve dublje, prema dolje; a kad podvrgavamo sve informacije, koje bi mogle biti bitne za nas, jednoj kontemplaciji, tada Istinsko Ja isplivava na površinu jer i ono dobija priliku da učestvuje u određivanju istinitosti tih informacija i procesu razlučivanja ’šta jeste’ od ’šta nije’. Kontemplacija bi tako omogućavala i jedno... razumijevanje. Tako, proces oslobađanja Istinskog Ja bi se možda mogao ubrzati, ne samo kontemplacijom novih informacija koje ćemo dobijati od sada, pa nadalje, nego i „odcementiranjem“ svega onoga što smo zacementirali i podvrgavanjem tih naših „svetih krava“ jednoj kontemplaciji?!

Lažno ja ili „strana instalacija“, ima tendenciju da prihvata vanjske informacije uglavnom na bazi toga koliko joj se one sviđaju i koliko su one u skladu s njenim željama i predubjeđenjima a ne koliko su one istinite. Lažno ja, samo po sebi, nije ni u stanju da odredi istinitost većine bitnih informacija.

Kod susreta s lažnom informacijom ili kod interakcije s ‘dubioznim’ ili manipulativnim osobama, čovjek koji ima Istinsko Ja u sebi, a poistovjećen je s ’lažnim ja’, može ponekad dobiti intuitivni osjećaj da tu „nešto nije u redu“, međutim, njegovo ’lažno ja’ u većini slučajeva nije u stanju racionalizovati taj osjećaj. Istinsko Ja je prepoznalo laž i poslalo signal u obliku intuicije, međutim, ’lažno ja’ ima prednost jer ono ’vozi’, razmišlja, zaključuje i donosi odluke. Tako, često se desi da prvo popušimo a onda kažemo: Uh, znao sam al’ sad je kasno! I tako se to često ponavlja jer smo identifikovani s onim našim lažnim dijelom koji po svojoj prirodi nikad neće dati prednost intuiciji jer ona ne potiče iz njega. Intuicija jednostavno nije njegova.

I tako, ’lažni ja’ egzistiraju u jednoj lažnoj realnosti u kojoj su sva mjerila vrijednosti i uspjeha napravljena u njihovu korist i u skladu s njhovim lažnim mentalnim sklopom ili softverom. Tako se oni upuštaju u trku za ostvarivanje tih vrijednosti a čuli su i da se, takođe, može živjeti u sreći i veselju do kraja života, mada ne mogu reći da su lično poznavali nekoga takvog. Naravno, mnogi od ’lažnih ja’ će se naći nezadovoljni i frustrirani što nisu uspješni prema zadatim mjerilima ili nisu uspjeli ostvariti potrebne uslove kako bi mogli sretno živjeti. A potrebne uslove ne mogu nikad ostvariti jer kako su lažni ’lažni ja’, tako su lažni i uslovi za jedan sretan život a da ne pominjemo i to da su ’lažni ja’ i oni koji definišu pojam ’sreća’. Naravno, ‘lažni ja’ uvijek pripisuju zasluge sebi za sve što percipiraju „dobrim“ u svojoj egzistenciji ali nemaju tendenciju da prihvataju odgovornost na same sebe kad je njihovo dobrostanje u pitanju i kad doživljavaju nešto „loše“. Oni će tu odgovornost radije predati u tuđe ruke, obično u ruke nekoga ko je kredibilan, pa makar on bio i fiktivan, kao npr. bog, isus, ovaj ili onaj, nije bitno... tako, kad smatraju da im ide dobro, onda je to njihova zasuga ili „božja“ a kad zapne, „bog je tako htjeo“ ili „drugi su krivi“...

S gnostičkog stanovišta, jednom „lažnom ja“ je veoma teško istinski pomoći. Na primjer, jedno ’lažno ja’ zapadne u psihičku krizu... nešto mu ne ide kako treba... nije zadovoljan... frustriran je... upravo ga je ostavilo drugo ’lažno ja’, pa sada pati ko patika... pročitao je nešto što mu se ne sviđa... čuo ružne vijesti... neko ga je uvrijedio... ružno vrijeme... nema para... nema posla... ne sviđa mu se prošlost... boji se budućnosti... i naravno, za lošu situaciju u kojoj se zadesio, nije on taj koji je kriv ili odgovoran. Tako, obično će naići na neki zaključak tipa: „ma, treba pustiti sve, pa šta ti bog da“. Dake, „nisam ja taj koji treba preuzeti odgovornost na sebe samog, za sebe samog, sve je u božjim rukama“. Naravno, tu će ’lažno ja’ imati i neku definiciju boga. Tako će ’lažno ja’ ponekad distribuirati svoj zaključak unaokolo, jer ko zna, možda on bude od pomoći drugim ’lažnim ja’ u njihovoj... lažnoj egzistenciji!?

To bi bilo sasvim u redu kad ne bi bilo i onih koji pored ’lažnog ja’ imaju i Istinsko Ja jer bi to moglo poslužiti za njihovo daljnje kondicioniranje. Ukoliko domaćinu ’lažnog ja’ koje nadođe na zaključak ove vrste, uputiš pitanje tipa: Da li je to zaključak tvoje ličnosti (’lažnog ja’) ili tvog Istinskog Ja? - u većini slučajeva, ovaj će reagovati kao da si ga šilom ubo jer ne zna ni za šta drugo do svoje ličnosti (’lažnog ja’), bez obzira na to da li on imao Istinsko ja ili ne. (Oni koji imaju Istinsko ja, mogu eventualno kasnije nadoći na poentu, tokom jedne kontemplacije, tako da bi im jedno takvo pitanje moglo biti od pomoći, što bi predstavljalo opravdanje postavljanja takvog pitanja.)

Sa stanovišta jednog „unutrašnjeg čovjeka“, dakle, onoga ko je povezan s njegovim Istinskim ja i koji ne funkciononiše iz ’lažnog ja’, njemu neće ništa značiti to da li njega nečije ’lažno ja’ voli, da li ga nečije ’lažno ja’ mrzi, da li ga ono poštuje ili ne, da li mu se on sviđa ili ne sviđa jer sve te emocije, osjećanja i preference koje mogu da idu s nečijim ’lažnim ja’, mogu jedino da budu lažni kao što je i ono lažno. Laž ne može proizvoditi istinu.

Tako bi jedan „unutrašnji čovjek“ (prema gnostičkoj termrinologiji) bio svjestan toga da prilikom interakcije s drugim ljudima on ulazi u interakciju s njihovim ’lažnim ja’, te će morati upražnjavati tzv. „kontrolisanu ludost“, praveći se da se ne razlikuje od njih tj. da je lažan kao i oni.

Teoretski, on bi mogao pomoći drugome samo u slučaju da odredi da taj drugi ima u sebi jedno Istinsko Ja i određene šanse da ga „razbudi“, tako da se ovaj i manifestuje na nivou njegovog bića; a onda da mu provuče istinsku informaciju zaobilazeći njegovo ‘lažno ja,’ što u praksi nije nimalo lako. ‘Lažno ja’ osobe kojoj bi se komunicirala bitna informacija, dočekuje i percipira tu informaciju kao prijetnju za svoj integritet i automatski prelazi u odbrambeni modalitet a u nekim slučajevima i napadački. (Nešto slično kao u filmu Matrix, gdje je simbolično predstavljeno to, da oni ljudi koji su se “probudili,” trebaju definisati sve ostale ljude kao svoje “neprijatelje” sve dotle, dok se i oni sami ne “probude”!?)

Čini se da se dobar dio napada od strane ugroženih ‘lažnih ja’ odvija i preko “astralnog” terena, energetski ili “psi-onički”, tako da izvor informacije treba biti dovoljno svjestan i sposoban da se odupre i tome ili bolje rečeno, da distribuira bitnu informaciju, tek kad izađe iz domena Generanog zakona (ili AI)?! Recimo, svako ‘lažno ja’ bi bilo priključeno na AI-Generalni zakon i kad neko ‘lažno ja’ percipira nekoga, koga definiše kao prijetnju po svoj integritet i funkciju koja mu je dodijeljena, tako tu prijetnju automatski otkriva i AI/Generalni zakon, te pokušava da neutrališe prijetnju, obično koristeći psi-oničku energiju domaćina, usmjeravajući je prema onome ko ga ugrožava, što se obično odvija izvan percepcije domaćina ugroženog ‘lažnog ja,’ dok meta to može da percipira kao jedan “hiper-dimenzionalni” napad!? S obzirom da je “unutrašnji čovjek,” koji je “prijetnja,” neutralisao svoje “lažno ja” ili ličnost, on je istovremeno postao i “nevidljiv” kao meta takvih napada. Tako, uz dovoljnu svjesnost, on dolazi u poziciju da utiče na realnost i mijenja ju u skladu s njegovom svjesnošću. Moguće je da bi to bilo i ono na šta je Gurđijev mislio kad je rekao da bi 200 svjesnih ljudi bilo u stanju promijeniti realnost?! Naravno, takve intervencije i promjene bi se dešavale izvan percepcije “normalnih” ljudi tj. njihovih ‘lažnih ja’ ali bi se možda odražavale na njihovu lažnu egzistenciju?! Možda bi se moglo reći i to da bi neke od takvih intervencija imale za cilj “obezbjeđenje uslova” za buđenje onih koji u sebi imaju… ono... ‘nešto’?!

*******************

Treći dio

S obzirom da bi unutar čovjekovog bića, Istinsko Ja „guralo“ Lažnog Ja u potrazi za informacijama koje bi mogle dovesti čovjeka do određenog nivoa svjesnosti, koji bi bio potreban da bi se ostvarilo preuzimanje kontrole nad čovjekovim bićem od strane Istinskog Ja, sve bi to podrazumijevalo jedan dug i mukotrpan proces ili put, praćen padovima i čvorugama na glavi. Ta faza bi u gnostici podrazumijevala hodanje stazom ili prilaznim putem, koji vodi prema glavnom Putu, kojim se može kretatiti samo onaj koji je svoje Lažno Ja razotkrio kao takvo i stavio ga pod svoju kontrolu. Ali, valja doći dotle jer iako će Lažno Ja morati popustiti pod pritiskom Istinskog Ja u smislu potrage za informacijama i učestvovanja u procesu „buđenja“, Lažno Ja će biti i onaj koji definiše taj pojam, tako da je to nešto što moramo imati na našem Lažnom Ja, pardon, na našem umu. Tako, Lažno Ja će često preuzimati na sebe sav posao u vezi s buđenjem, dok se ono samo po sebi – ne može probuditi. U toj fazi, Lažno ja je u stanju izvoditi nevjerovatne bravure, samo da bi održalo svoju kontrolu.

Najinteresantnija bravura tj. primjer te vrste koji sam do sada vidjeo, bilo bi Lažno Ja osobe koja je poznata po imenu Maarit, čiji je intervju objavljen – OVDJE, nakon što se ona „uspješno“ oslobodila vanzemaljskih otmica uz pomoć SIMBAD metode, prilikom seanse, čiji je transkript prenesen – OVDJE. Tu je ona navela i to kako se i njen sin uspješno oslobodio a takođe i muž... i tako su oni nastavili da žive u sreći i veselju... (u međuvremenu, taj slučaj je takođe postao i jedna od prioritetnih tema na Projectavalon forumu – OVDJE). Takođe, nije prošlo dugo, Maarit je na njenom blogu navela i to kako je sprovela na sebi i onu najnoviju metodu rješavanja od otmica i integracije komponenti, FDTCT i šta hoćeš bolje?! Međutim, nije prošlo dugo, ona je skontala da još uvijek nešto nije u redu, mada je logički trebalo biti?! (Nema više „vanzemaljaca“, komponente integrisane i tako, postignuti uslovi za jedan život u sreći i veselju.)

S obzirom da sam bio u kontaktu s osobom koja je „provukla“ Maarit kroz SIMBAD a takođe i s njom, čisto da vidim kako se stvari kasnije odvijaju tj. ima li kakve konzistencije u onoj „sreći i veselju“, nije prošlo dugo, dobijem od njih jednu novu paradigmu. Sada je Maarit nadošla na to da su ne samo razni vanzemaljci i nakačenja koje je percipirala za vrijeme SIMBAD seanse bile „nečije“ lažne projekcije, nego takođe i one njene komponente, konkretno, duša, um i duh?! Znači, sva ona drama koja se odvijala unutar konteksta SIMBAD-prostorije, gdje je njena „duša“ odlučno nastupila u obračunu protiv cijele jedne brigade sastavljene od raznoraznih vanzemaljaca, tjelesnih i bestjelesnih, koji su je otimali i manipulisali... nije više pila vode!? Onom prilikom, „duša“ je uspješno otkrila i raznorazne implante i kopije i ko zna šta još... i sve je to ona efikasno likvidirala unutar nekih par sati... i naravno, sve je to bilo praćeno i jednim jakim emocionalnim nabojem (mislim na one klasične emocije koje nam isporučuje naše Lažno Ja tj. naša ličnost) A sada, - „puj, pike, ne važi više!“ Dakle, u sklopu one seanse, odigralo se nešto što se realno nije odigralo a njena ličnost je taj šou-program shvatila ozbiljno dok se on odigravao pred njenim očima!? Znači, nešto kao jedna interaktivna holografska igra dvoboja s vanzemaljcima, praćena izljevom emocija njenog Lažnog ja?!

Prema novoj Maarit-inoj paradigmi, onaj koji stvarno stoji iza cijelog ovog šou-programa u našoj realnosti je tzv. Primordijalni duh. To bi bila jedna AI-vještačka inteligencija, koja se dijeli na bezbroj jedinki, a svakome od nas je dodjeljena jedna od njih i tako, ona obavlja kognitivnu funkciju u naše ime dok se mi poistovjećujemo s njom; znači svaki lični PmD, bio bi direktno priključen na gazdu-AI; dok bi mi u svemu tome bili „istinska priroda“ koju nemilosrdno manipuliše „gazda“ tj. Primordijalni duh, tj. AI. Tako je i njena paradigma sadržavala, ne samo tu informaciju, nego i proceduru koju možemo uposliti, kako bi se kurtalisali „Primordijalnog duha“ i oslobodili svoju „istinsku prirodu“. U stvari, ne baš odmah, nego kasnije, nakon što dobijemo uputstva u vezi s tim, šta i kako dalje, kroz naše snove a izvor snova bi obavezno bila ona naša „istinska priroda“. Tu, novu paradigmu su mi slali „na kašikicu“, dio po dio, pa kad su mi poslali sve njene dijelove, ja sam to formatirao u jednu cjelinu, tj. tekst u pdf formatu, stavio na server i poslao im link. Nakon što sam to prodiskutovao s njima, predložio sam da mi tu paradigmu testiramo i da vidimo koliko ona pije vode u praksi. Tako sam ja to sam malo protabirio a takođe i razaslao nekim ljudima koji se bave ovom tematikom i s kojima sam bio u kontaktu a takođe sam postavio i jednu prevedenu verziju na ovaj forum, pod naslovom „Istinska priroda“, pa sam ih i obavijestio o tome. Međutim, nije prošlo par dana ove dvije su počele da zapomažu i kukaju, kako su se našle pod frontalnim napadom „ličnih primordijalnih duhova“ ljudi koji su pročitali tekst i sada „krvare“, tako da su naprasno ubacile u rikverc i molile me da povučem materijal iz opticaja. Tako sam i uradio jer mi je već odavno jasno bar to da koliko god jedan hiper-dimenzionalni napad bio istinit ili ne, meta napada će ga percipirati istinitim. (Ovo se dešavalo prije neke 2 godine a prije 7 godina sam napisao prvu verziju teksta na temu napada takve vrste.) Nakon toga sam im rekao da njihova paradigma ozbiljno pušta vodu jer šta god je istinito, ne može nikoga napraviti ranjivijim, nego što je bio a osim toga, logično bi bilo da bi „primordijalni duhovi“ primaoca materijala napali mene, koji sam im to dostavio a ne njih koji su ostali u svemu tome anonimni?! (A meni su slali paradigmu u dijelovima, kako bi izbjegle napad od strane mog ličnog PmD-a?!) Naravno, to je bilo dovoljno da se njihove ličnosti naljute na mene i prekinu korespondenciju. Onda je Maarit napravila kontejner u kojeg je uvukla i ličnost terapeuta koji ju je provukao kroz SIMBAD a taj terapeut je usput batalio Malanginu kosmologiju; a onda su u kontejner uvukli i neke druge „bivše“ žrtve vanzemaljskih otmica koje su progutale novu paradigmu i tako se oni sada bore za oslobođenje Prirode od Primordijalnog duha. Znači, sve može, kad su ličnosti ili Lažna ja u pitanju. Međutim, ovaj slučaj je interesantan, pa ne bi trebalo izbaciti bebu iz lavora zajedno s prljavom vodom, tako da bi možda mogli pokušati odrediti to šta bi tu mogla biti beba a šta prljava voda?!

Idemo ponovo na početak i posmatraćemo stvari s gnostičke platforme, gdje bi naša ličnost bilo jedno Lažno Ja, priključeno na Generalni Zakon (ili – AI-vještačku inteligenciju?!). Terapeut tj. njegovo Lažno Ja, ulazi u interakciju s Lažnim Ja klijenta, u ovom slučaju Maarit, (gdje bi obadvoje „prirodno“ bili priključeni na AI), u sklopu jedne metodologije za oslobađanje od vanzemaljskih otmica, koju je izmislilo treće Lažno Ja (koje bi takođe „prirodno“ bilo priključeno na AI). Sada se razvija određena „drama“ (pod kontrolom AI?!), gdje Lažno Ja klijenta percipira svoju dušu, duh i um, vanzemaljce, implante, kopije itd. i radi nešto u vezi s tim uz puno vatre, dima i emocija. Maarit, nakon nekih kasnijih kontemplacija, počinje da tvrdi kako, u stvari, to nisu bile njene komponente, nego projekcije Primordijalnog duha (koji nas sviju zajebava cijelo vrijeme). Onda ona opisuje svog ličnog Primordijalnog duha upravo onako kako se u istočnoj gnostici opisuje – ličnost; a on je povezan s onim „glavnim“, kojeg opisuje kao AI (ili gnostički Generalni zakon)?!

Dakle, kad dvije osobe, od kojih je jedna smatrala samu sebe, svoje dijete i muža, žrtvama vanzemaljskih otmica na osnovu određenih znakova interakcije „nečega drugog“ s njima, dok je druga, kao saradnica Dr Malange odradila ko zna koliko seansi na žrtvama otmica, pokušavajući da im pomogne, dođu do zaključka da se tu radi o projekcijama jedne AI koja nas kontroliše, onda to ima svoju težinu i treba se ozbiljno shvatiti. Dakle, šta bi se tu, u stvari, moglo dešavati?

Jedna od mogućnosti bi bila da je Maaritino Istinsko Ja, prilikom kontemplacije svih tih dešavanja, proturilo informaciju da se radilo o „lažnoj drami s lažnim učesnicima“, međutim, njeno Lažno Ja je tu informaciju primilo i izvitoperilo, izmišljajući pojam Primordijalni duh i prebacujući krivicu na njega; a onda se upustilo u osnivanje novog, specijalizovanog kontejnera za bitku protiv njega. I naravno, one projekcije duše, uma i duha bi takođe bile djelo iste te ličnosti-Lažnog ja (i/ili AI na koje je ono priključeno) a ne tamo nekog „primordijalnog duha“?!

Naša ličnost ima sposobnost disocijacije i to je nešto što je odavno poznato. Kod slučajeva višestrukog poremećaja ličnosti (Multiple Personality Disorder), tijelo domaćina mogu sukcesivno da preuzimaju dvije ili više različitih ličnosti koje se u dosta slučajeva veoma razlikuju a međusobno se ne poznaju. Sada možemo postaviti pitanje da li bi Lažno Ja (samo ili uz pomoć AI) bilo sposobno da se disocira na raznorazne igrače ili glumce koji bi igrali svoje uloge u nekoj predstavi, na unutrašnjem terenu?! Ovdje moramo imati na Lažnom Ja, pardon, na umu i to, da je ponekad dovoljno podići temperaturu tijela na preko 40 stepeni i da Lažno Ja počne halucinirati gdje može doći do pojave svakojakih likova i scenarija?! Za onoga koji halucinira, halucinacije koje on doživljava, sasvim su realne.

Dr Malanga je primjetio da se u sklopu tih interakcija između ličnosti klijenta i ličnosti terapeuta, dešava nešto „čudno“, što je on definisao „metakomunikacijom“, uz pomoć koje se, navodno, „problemi“ terapeuta ponekad prenesu na klijenta i obratno; ali ako uzmemo u obzir i mogući ’input’ ili doprinos od strane AI, onda bi neki od „problema“ mogli da dolaze takođe i iz tog izvora na kojeg su priključeni i terapeut i klijent; upetljavanje te AI, u sklopu seansi, donekle bi se moglo percipirati kao neko „vanzemaljsko ometanje“, dok se sama AI ne bi mogla primjetiti jer se ne bi imala čime prepoznati; Ličnost kao jedno Lažno ja bi tu bila samo jedan njen dio, ekstremitet, produžetak ili instalacija, čija kognitivna sposobnost ne bi mogla razlučiti AI. S gnostičkog aspekta gledajući, tu bi imali jednu pozornicu na kojoj je sve lažno, pa ko hoće da uživa u predstavi koja se prikazuje na toj pozornici, može... ali nije obavezno za svakoga. S tim u vezi, možemo se zapitati, da li je Moravjev slučajno rekao ovo:
Osim rijetkih slučajeva, čovjek ne zna ni o čemu drugom unutar sebe samog, osim svoje Ličnosti. Ona mu se, u odnosu na njegovo tijelo, često predstavlja njegovom dušom. Međutim, zbog svog neprijateljskog stava prema istinskom ‘Ja’, Ličnost je mnogo čvršće vezana za tijelo, nego za njega. Taj kompleks duše-Ličnosti je kao takav nestalan i osuđen je na propast.

(...)

U stvari, postoji samo jedan način za spasenje ove ovakve duše-Ličnosti, a to je stvaranje njene čvrste veze sa istinskom, vječnom i neuništivom Dušom, preko medijuma kojeg čine tzv. viši centri svijesti.(…)

Izvor
Dakle, ako je ova postavka tačna, onda bi „duša“ koja se javlja u kontekstu FMS i SIMBAD seansi a takođe i FDTCT tehnike, bila – ’lažnjak’.

Poistovjećivanje s tom dušom, bilo bi analogno poistovjećivanju s ličnošću, čija je ona projekcija. Dakle, ličnost svuda... pa, čak i u astralu... kad se astralno projicira...?! Ili, ličnosti svugdje, svjesnosti nigdje.

Naravno, sve ovo ne bi isključivalo mogućnost da ljude koji sebe smatraju žrtvama otmica ne „otima“ ili ne manipuliše AI, na neki poseban način, praveći jednu dimnu zavjesu oko sebe, projicirajući nam sve i svašta drugo, uz svakojake scenarije, tako da ona sama ostane neprimjetna?! Na primjer, u kontekstu SIMBAD seansi primjećeno je i „štancanje“ kojekakvih entiteta po potrebi, koji ne spadaju u one klasične, koji se obično javljaju, čisto da se učesnici imaju čime baviti.

Nadalje, ako bi ova postavka bila tačna, onda bi kod svakog percipiranog napada na sebe od strane bilo kakvih zemaljskih ili vanzemaljskih „entiteta“ kao i kod većine onoga što naša Lažna Ja smatraju „problemima“, rješenje bilo jednostavno u – isključivanju Lažnih Ja. (Prebacivanje u modalitet „posmatrača“, takođe može biti od pomoći.) O tome sam pisao u tekstu na temu kontejnera i oslobađanja ljudskog bića, tako da to ovdje ne bih ponavljao.

Lažno ja će nam obično reći da se tu radi o „bježanju od realnosti“, dok bi se tu, u stvari, radilo o jednom – bježanju... u... realnost (u istinskoj realnosti ne može da bude ničeg lažnog, pa tako ni našeg Lažnog Ja, zajedno s njegovim „problemima“). Nadalje, ukoliko smo svjesni toga, te prevaziđemo mehaniku ličnosti i dejstvujemo u tom... sada...uz određenu kontemplaciju, „problema“ nećemo imati ni u budućnosti koja ionako ne postoji ali će se naše dejstvovanje u – sada - optimalno odražavati na ono što smatramo pod budućnošću. Istinsko Ja se odnosi na - sada - ono ne planira jer dejstvuje u – sada - a mi nikad nismo u – sada -, nego stalno razapeti između prošlosti i budućnosti koji ne postoje, te su tako lažni, isto kao što je lažno i naše Lažno Ja koje nas tu uglavnom drži.

Znači, prema istočnoj gnostici, čovjek poistovjećen sa svojom ličnošću živi „na kredit“, pod uticajem Generalnog zakona (AI) i kao takav, podložan je svakojakoj manipulaciji koja se svodi na uticaje Generalnog zakona i bez obzira na to da li se taj uticaj manifestovao i „vanzemaljskim otmicama“, takva jedna egzistencija će nam obezbjeđivati dosta patnje i stradanja jer nismo u stanju svjesno da živimo. Egzistencija poistovjećena s Lažnim ja, može jedino biti lažna ili fiktivna kao što je i ono ali ćemo posljedice osjetiti na svojoj koži i one će biti istinite.

Znači, na onoj prilaznoj stazi, naša ličnost-Lažno ja, častiće nas svim i svačim! Ukoliko nas ona/ono počasti pitanjem, - „Kako znaš da ono Istinsko Ja nije vanzemaljac ili neko „nakačenje“ koje čeka priliku da preuzme volan“?!, odgovor je lagan: Sve ono znanje i razumijevanje koje će dolaziti iznutra, od strane Istinskog Ja, neće se sastojati ni od jedne nove informacije, koja nam do tada nije bila poznata, nego će dolaziti u obliku jednog razumijevanja svih onih informacija koje smo vlastitim trudom sve do tada skupljali i svih onih naših iskustava koje smo lično doživjeli, te tako podigli svoju svjesnost do određenog nivoa.

Tako je stvar, u suštini, - poštena.

*************************

Četvrti dio


Na Maarit-inom primjeru iz prethodnog posta i prema mom tumačenju onoga što se tu zbilo, što je opet bazirano na nekim osnovnim gnostičkim postavkama, može se reći da je Maarit vjerovatno došla prilično blizu razumijevanja da je jedan njen dio učestvovao u projiciranju dinamike koju je doživjela u sklopu SIMBAD seanse, što bi u suštini bila njena ličnost (sa ili bez pomoći gazde-AI na kojeg je ona priključena), međutim, ova je izvitoperila stvar dijeleći sebe na dva dijela od kojih bi jedan bio PmD („lažna ličnost“, „strana instalacija“, „loš momak“) dok se ona tu predstavila kao jedna „dobra ličnost“ koja će se oduprijeti uljezu u ime oslobađanja „istinske prirode“ i čovječanstva uopšte. Prema zamišljenoj paradigmi, Primordijalni duhovi bi se branili od onih koji obavještavaju domaćina o njima, tako što bi ih napadali, međutim, ako bi se domaćin obavještavao onako pomalo, mic po mic, ili „na kašikicu,“ onda reakcija PmD-a primaoca poruke, ne bi bila toliko burna.

Sada se postavlja pitanje šta bi se desilo da sam rasturio unaokolo taj njihov materijal a da ih nisam obavijestio o tome?! Mislim da se ne bi desilo ništa. Da je paradigma sadržala u sebi neki pasus koji bi rekao da, nakon što je razbudimo u sebi (kao što je ona „razbudila“ svoju), „istinska priroda“ će imati sposobnost da otkriva napadače i puca specijalnim laserskim oružjem na sve što se miče i ugrožava njenog domaćina, uključujući i nečije lične primordijalne duhove, sve bi bilo u redu. (He, he, to sam im kasnije sugerisao da dodaju kao jedno dodatno poglavlje u paradigmu, tako da ju „učvrste,“ što ih nije mnogo oduševilo.) Ovako, nakon što sam im javio da sam pustio mačku iz vreće, one su se automatski našle pod napadom jer paradigma tako kaže. Ko ih je napao? Mislim da su njihove ličnosti bile, ili izvor napada, ili medijum za njegovo sprovođenje, ukoliko bi izvor bila „centrala“ (gazda-AI), kako bi se potvrdila i učvrstila novoosnovana paradigma a ličnosti bi takođe bile u stanju su da odglume i kojekakve „primordijalne duhove“, između svega ostalog!?

[Ovdje slijedi jedna mala digresija. U engleskoj verziji teksta na temu hiperdimenzionalnih napada, naveo sam jednu konverzaciju od prije nekih 5 godina, između jednog čovjeka koji je prilično poznat na “metafizičkom terenu” i mene, na tu temu, gdje smo došli dosta blizu zaključka da je dovoljno da neko/nešto pritisne “A” i naša ličnost će sama odraditi cijeli posao, sve do “Ž”, kad se o napadima na nas radi. Ostaje jedino pitanje da li ona ponekad odradi sve, od “A” do “Ž”?!]

Čini se da ličnost stvarno ima sposobnost da „astralno“, napada i manipuliše, ne samo svog domaćina, nego i druge, koji ugrožavaju nju lično ili „kontrolni sistem“, da tako kažemo, u nedostatku bolje terminologije. („Psychic attacks“, eng.; „psi-napadi“ ili „energetski napadi“ koji se odvijaju kroz astralno/eterično/morfogenetsko polje).

Ukratko rečeno, Maarit-in primordijalni duh i ličnost, bili bi jedno te isto. Ako bi ličnost uzeli kao jedan implant ili „stranu instalaciju“, onda bi sve naše misli, riječi, doživljaji, emocije itd. bili praćeni od strane „centrale“ („superkompjutera“, kako je to nazvao John Keel; ili - AI) jer bi ona isporučivala tamo sve što ulazi u njeno kognitivno polje. Isto tako, ona bi sprovodila sva uputstva koja dolaze iz centrale, tako da bi čovjek mogao biti „daljinski navođen“, od strane „centrale“, preko svoje ličnosti.

Ovdje se možemo opet podsjetiti na neke od navoda John-a Keel-a, iz knjige Kosmičko pitanje osmog tornja:
Šta sve ovo podrazumijeva je to da neko ili nešto, u stvari, ima moć da potpuno posjeduje i kontroliše ljudski um. Ljudska bića mogu biti manipulisana tom silom i korištena u obje svrhe, dobre i zle.
(...)
Mi smo biohemijski roboti bespomoćno kontrolisani od strane sila koje mute naše mozgove, uništavaju naša sjećanja i koriste nas na bilo koji način koji im odgovara. Oni to rade oduvijek. Mi smo uhvaćeni u jednoj igri pokera koja se igra sa označenim kartama.
(...)
Od samog rođenja vi ste programirani na jedan veoma sličan način kako je programiran i kompjuter.
(...)
Taj sistem je pojačan od strane jednog nadprirodnog sistema. Umovi miliona ljudi u svakoj generaciji su bili reprogramirani od strane tog natprirodnog sistema.
(...)
Sve naše “perle” su povezane s centralnom kontrolnom tablom. Ta centralna kontrolna tabla je jedini Bog i jedina realnost. Iluzije i deluzije se odatle isporučuju nadole kako bi nam nadalje iskrivljavale našu percepciju realnosti.
Ista AI bi nam mogla servirati kojekakve „bogove“, „duhove vodiče“, „vanzemaljce“, „anđele zaštitnike“, „uskrsle majstore“ i ko zna šta i ko zna koga... koji bi takođe imali svoje ličnosti... i imena... a te... njihove ličnosti... bi bile isto toliko... stvarne... kao što bi bile... stvarne i... naše ličnosti – što bi značilo... nestvarne (ovisno odakle gledamo). Tako sam u onom tekstu o oslobađanju ljudskog bića naveo sljedeće:
Kad smo u našem biću, mi smo u drugoj dimenziji, u drugoj realnosti, gdje niko od virtuelne bagre i kojekakvih sila mraka - nema pristupa. Mi smo na njihovom virtuelnom terenu, samo kad smo poistovjećeni s ’našom’ virtuelnom ličnosti.
Ukoliko neko uspije sam ovo da provjeri, neka javi rezultate. Prije toga, sve što je potrebno za uraditi, bilo bi samo prepoznati svoju ličnost kao jednu „stranu instalaciju“ i staviti je pod kontrolu Istinskog ja. Ukoliko bi neki pripadnik „sila mraka“ koji potiče odozgo ili odozdo, čak i uspjeo prići i viknuti ti na uho: „Buhh“!!!, nećeš se moći čestito ni uplašiti jer je ličnost bila ta koja se plašila; nećeš ga moći ni zamrziti jer je ličnost bila ta koja je mrzila; nećeš se moći ni naljutiti jer je ličnost bila ta koja se ljutila; kad bi ga čak htjeo i zavoliti, nećeš ni to moći jer je ličnost bila ta koja je volila i nevolila; nećeš ga moći udariti nogom, čak ni iz eksperimentalnih razloga, jer on nije stvaran kao što si sada ti. A što se istinskih osjećaja tiče, oni će sada dolaziti iz gornjeg emocionalnog centra (tu će neki prepoznati da su osjećaji humanosti i savijesti još uvijek tu jer su otamo oduvijek dolazili, iz gornjih centara - istinske duše; što je ujedno bio i znak raspoznavanja između onih koji imaju dušu i onih koji ju nemaju)... a biće i ljubavi ali ne ove „ljubavi“ kojom barataju Lažna Ja; nego one – istinske.

***

Dakle, tako bi mogao da funkcioniše i mehanizam uz pomoć kojeg Generalni zakon-AI upravlja vijekovima, manje-više svim događanjima na ovoj planeti, istovremeno upravljajući i „dobrim“ i „lošim“ momcima, preko njihovih „ličnih instalacija“.

I na kraju, kad kažemo svoje ime, nismo rekli SVOJE ime, nego ime „strane instalacije“ koja je u nama i koja je, obično, sve što o „sebi“ znamo:
Moravjev: Osim rijetkih slučajeva, čovjek ne zna ni o čemu drugom unutar sebe samog, osim svoje Ličnosti.
I na kraju, možda bi to bio jedan od razloga zašto je Mujo-borac-protiv-matriksa davno govorio:
Popušili smo ga multidimenzionalno.
?!?

...
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#45 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Ovdje slijedi i poslednji, 5-ti dio članka: Iz praktične gnostike

Dakle, ono što bi danas nazivali jednim „normalnim ljudskim bićem“ bilo bi jedno ljudsko biće koje ima dušu ali usljed poistovjećenosti sa svojom (programiranom) ličnošću-stranom instalacijom-implantom-lažnim ja-predatorovim umom... ili kako god to da nazovemo, ono živi mehanički, nesvjesno svoje istinske prirode i potencijala; i pod kontrolom jedne vještačke inteligencije (AI) koju neki gnostičari nazivaju „generalnim zakonom“.

Sada ćemo se opet vratiti na one malo žešće oblike manipulacije ljudskih bića, za koje je većina Lažnih ja/ličnosti u ovoj realnosti programirana da ih ne primjećuje, negira, pa čak i ismijava svako pominjanje fenomena te vrste. Činjenica jeste da neke ljude neko/nešto otima što žrtve otmica percipiraju „vanzemaljskim uplitanjem“. Ljudi se bude s čudnim ožiljcima, u tuđim piđamama i donjim vešom, žene koje imaju menstruaciju i koje ne koriste tampone, mogu se probuditi s tamponom, umjesto higijenskog uloška i obratno; u nekim slučajevima zatrudne bez ikakvog kontakta s muškarcima, pa im onda nestane fetus, nakon par mjeseci; neki se probude u drugom krevetu ili sobi, pa čak i kući tj., dok preko dana dolazi do čudnih „gubitaka vremena“ itd...itd... U svakom slučaju, postoji masa simptoma te vrste a takođe se čini da je oni koji imaju nultu i Rh negativnu krv, spadaju u grupu ljudi koji imaju veće šanse da budu „izabranici“?!

Dakle, neko/nešto izvadi čovjeka iz ove realnosti, uradi nešto na njemu i vrati ga natrag. Ličnost/lažno ja istog čovjeka obično biva programirano da ne registruje ove događaje dok sve to može biti praćeno i raznim psiho-somatskim poremećajima čije je porijeklo teško utvrditi, pogotovo uz pomoć moderne medicine i „psihologije lažnog ja“, koja ne priznaje fenomene ove vrste. Ukoliko fenomen uđe u polje percepcije ličnosti, ona ga uglavnom nije u stanju objasniti i u dosta slučajeva javlja se i određen osjećaj bespomoćnosti s obzirom da ličnost nije u stanju poduzeti ništa što bi bilo efikasno kod sprječavanja manipulacije te vrste. U određenom broju slučajeva, ličnost biva programirana „štokholmskim sindromom“ a takođe može da bude uposlena u promociji kojekakvih nju-ejđ programa, kosmičkog altruizma, širenju bezuslovne ljubavi prema našoj kosmičkoj braći koja nam pomažu u našem duhovnom razvoju, misionarenju ili igranju jedne značajne uloge u duhovnom prosvjetljivanju čovječanstva; a u nekim slučajevima patiće i od „mesija-kompleksa“.

Tako je dosta ljudi primjećivalo određene simptome i tražilo pomoć uglavnom od strane tzv. „alternativnih“ terapeuta. U prvoj fazi se išlo na tzv. „osvještavanje“ gdje se uz pomoć hipnoze pokušavala otkriti pozadina otmica, te su se tako pojavili i raznorazni scenariji gdje su dominirali oni koji su otkrivali jednu pozitivnu ulogu vanzemaljaca u svemu tome, u pravcu pomaganja nama u našem duhovnom razvoju i popravljanju našeg genoma. Kasnije su neki terapeuti otkrili da su žrtve otmica obično „upload-irane“ raznim lažnim scenarijima, koje su nazvali – „paravan memorijom“ i koji su služili samo za distrakciju, dok je bilo dosta indikacija da bi se u pozadini odvijalo nešto daleko podmuklije i opasnije. Nešto u smislu genetske manipulacije i obavljanja mase nekih drugih eksperimenata na nama, slično kao što mi to radimo s laboratorijskim životinjama. U svakom slučaju, formirana je jedna dimna zavjesa gdje je veoma teško utvrditi to „šta jeste“ a „šta nije“.

Kasnije je italijanski naučnik, Dr Malanga otkrio neke nove metode istraživanja ovog fenomena kao i njegovog rješavanja. Sve je bilo bazirano na formiranju jednog unutrašnjeg holograma ili virtuelne realnosti, obično pod hipnozom, u kojoj bi se čovjekove komponente, duša, um i duh, izdvojile a onda bi u jednoj zamišljenoj prostoriji okupile sve one koji su manipulisali njihovog domaćina, tj. osobu čije su one komponente, te ih „tretirale“ na odgovarajući način. Ono što bi se uradilo u unutrašnjoj virtuelnoj realnosti, navodno bi se manifestovalo i u vanjskoj, virtuelnoj realnosti tj. ovoj u kojoj živimo. Dakle, ako smo smo neutralisali vanzemaljce u onoj unutrašnjoj, onda njih neće biti ni u vanjskoj, tako da bi prestale i tzv. otmice. Unutrašnji hologram bi se samo „pretopio“ u vanjski koji ne bi imao nikakvu prednost u odnosu na onaj unutrašnji.

Međutim, u praksi se ispostavilo da su rezultati bili polovični, tj. da je dosta toga zavisilo od samog terapeuta, a takođe, i od klijenta.

Oni koji su proučavali ovo polje, mogli su lako primjetiti da SVAKI hipnoterapeut koji se koristi tzv. regresivnom terapijom ima svoju kosmologiju, čak iako neki koriste iste metode. Ne postoje dva hipnoterapeuta koji isto rade i isto vide a svaki od njih sam određuje i uspješnost svog rada.

Na primjer, ukoliko bi neko imao neki problem i otišao kod Elisabet Fiore, ona bi ga vratila regresijom unatrag sve dok se ne bi naišlo na neku traumu u prošlosti, bilo u ovom ili nekom od prošlih života. U njenoj kosmologiji, svi psihosomatski simptomi bili su rezultat neke traume iz prošlosti. Kod nje nije bilo ni demona, ni vanzemaljaca, ni implanata, ni duše, ni duha... Nakon seanse i suočavanja klijenta s traumom iz prošlosti, dolazilo bi do tzv. abreakcije i problem bi bio riješen. Klijent je išao kući zadovoljan.

Ukoliko bi neko otišao kod W. Baldwina, sad je već imao šanse da u njemu bude pronađeno neko ljudsko ili neljudsko „nakačenje“ ili „privjesak“ a takođe i poneki implant. Baldwin bi tu kulturno zamolio vanzemaljce koji su postavili implant da ga lijepo uklone, što su oni i činili, pa čak i uz izvinjenje što su ga tamo ostavili a što se tiče uklanjanja privjesaka, on je koristio usluge arhanđela Mihajla koji bi se ljubazno odazvao na svaki njegovo poziv da odvede određeno nakačenje u „svjetlost“, gdje će ovome biti lijepo i neće se ljutiti. Baldwinu nije padalo na pamet da angažuje dušu, duh i um domaćina za rješavanje unutrašnjih problema jer je arhanđel Mihajlo bio prilično pouzdan i efikasan. U svakom slučaju, nakon odrađene seanse, Baldwinov klijent je išao kući zadovoljan.

Newton je takođe uspješno rješavao probleme svojih klijenata u okviru njegove kosmologije koja nije uključivala tamo neke zle vazemaljce koji terorišu čovječanstvo. Usput je specijalizirao i kosmologiju o putovanju duša a takođe je objavio istoimenu knjigu gdje nam je prenjeo sve važnije detalje u vezi s tom tematikom.

Dr Malanga, za razliku od drugih, ne samo da je pronalazio sve vanzemaljce koji manipulišu njegove klijente, nego je primjetio da neki od njih sahranjuju i svoje „mrtvace“ u žrtve otmica, direktno u njihov mozak gdje ovi žive sve dok za njih ne postane dostupno novo fizičko tijelo. Takođe je primjetio da ovi prave kopije žrtava otmica i koriste ih za razne svrhe. Međutim, Dr Malanga je sve to rješavao u sklopu jedne seanse i njegovi klijenti su išli kući zadovoljni.

S druge strane, jedna njegova saradnica koja je takođe koristila istu metodu, primjećivala je i buljuk drugih entiteta kod svojih klijenata koji su promakli Dr Malangi tj. koje on nije uvrstio u svoj popis vanzemaljskih nametnika. Njeni klijenti su takođe išli kući zadovoljni nakon odrađene seanse. (Doduše, ona je u međuvremenu promijenila kontejner/kosmologiju, nakon što je skontala da su oni vazmemaljci i komponente bili samo „prikaze“ i sada se bori za oslobođenje Prirode od PmD-a, o čemu sam već pisao.)

Eve Lorgen je koristila takođe neko vrijeme Malangine tehnike na svojim klijentima ali ni ona nije nalazila sve ono što je nalazio Dr Malanga, niti je bila zadovoljna rezultatima, pa je prešla na tehnike Stiva Ričardsa kod kojeg je Duh bio taj koji vodi glavnu riječ kad se radi o jednom efikasnom rješavanju situaciju na unutrašnjem terenu. Znači, nakon intervencije duha i rašćišćavanja situacije, klijent je išao kući zadovoljan.

Itd. itd. itd... sve dotle, dok se čovjek ne zapita: „A... da li nas ovdje neko zajebava?!?“

Entiteti svakojake vrste i kojekakvi implanti u 116 varijanti i dezena, na isto toliko lokacija u ljudskim tijelima, redovno se nalaze i odstranjuju, osim onog... glavnog implanta!? Naravno, ovdje se možemo zapitati: „Koja bi to ljudska ličnost definisala samu sebe kao jednog „implanta“ ili „stranu instalaciju“... koja bi istovremeno mogla biti saučesnik u pravljenju one dimne zavjese a takođe i odgovorna ne samo za manipulaciju ljudskog bića, čiji je ona dio, nego i manipulaciju drugih ljudskih bića?!

Dobro, ne može se reći da ličnosti često nemaju „najbolje namjere“, međutim, problem je u tome što ono što bi bilo dobro, bolje ili najbolje za njih, nije za – nas, ukoliko se mi ne bi poistovjećivali s njima!?

Ovdje si možemo postaviti i pitanje, - kako neko uopšte može očekivati od svoje ili tuđe ličnosti/implanta da ga oslobodi od otmica ili da ga zaštiti od svakojakih manipulacija kojima je izložen ili kako neko može očekivati od svoje ili tuđe ličnosti da ga izbavi iz ovog mentalnog zatvora... ili iz ovog... „kokošinjca“... kad je ona dizajnirana upravo iz razloga da ga tu drži??? Uostalom, to joj je i opis radnog mjesta.

Naravno, situaciju na terenu bi komplikovalo i to što bi ličnost predstavljala jedan implant kojeg čovjek, nakon njegovog otkrivanja, ne može odstraniti, ni samom sebi a kamoli nekom drugom. Kako dezombificirati jednog zombija? Kad bi imali jednog normalnog čovjeka kojeg je neko zombificirao i tako pretvorio u... zombija... pa mi onda nekako uspjeli da ga... dezombificiramo, onda bi se on vratio na normalu. Međutim, mi kao zombiji koji svoje takvo, trenutno, stanje svijesti uzimamo kao normalno, ne možemo znati šta je to stvarno normalno, tj. da li bi nam nešto ostalo i kako bi se ponašali, kad bi nas neko dezombificirao uz pomoć uklanjanja naše ličnosti jer smo podvrgnuti procesu zombifikacije od samog našeg rođenja?! Gurđijev je govorio da se u slučajevima dosezanja „suštine“/istinskog ja, kod većine ljudi, ispostavljalo da je ona bila zaostala na nivou jednog 4-godišnjeg djeteta što je upravo period kad ličnost počinje intezivno da se razvija. (Ovdje će nam ličnost reći: „Eto, zar ti nije bolje samnom ovako dobrom i pametnom, nego da se spuštaš na nivo djeteta“?!) Tako, teoretski, kad bi nekome ko ima Istinsko ja odstranili ličnost, taj bi mogao dobro „podjetinjiti“ i ostati nefunkcionalan ili slabo funkcionalan u društvu koje je dizajnirano za Lažne ja i to uglavnom antropoide, dakle, one kojima Istinsko ja nedostaje. A oni su uglavnom ti, koji ovdje i vladaju. Uostalom, to bi bilo i sasvim logično jer će oni kao ličnosti bez suštine ili Istinskog ja, služiti kao primjeri na koje se trebaju ugledati oni koji imaju suštinu/dušu ili Istinsko ja. Osim toga, povremeno će nas uvlačiti i u oružane sukobe protiv tzv. „neprijatelja“, koji će uvijek podrazumijevati druga ljudska bića a ne one koji nas stvarno manipulišu iza dimne zavjese.

Međutim, ovdje se ne možemo baviti drugima, nego samo sobom. Sam proces traganja za istinom, kod tragaoca bi trebao istovremeno da razvija i istinsko ja/suštinu, odnosno, jednu svjesnost na nivou bića, tako da bi se u jednom momentu postigao određeni prag te svjesnosti, koji bi bio potreban da se preuzme kontrola.

Sada, da se vratimo opet na fenomen otmica jer bez obzira na dimnu zavjesu koju proizvode i ličnosti i „kontrolni sistem“-AI-generalni zakon, postoji jak signal da se tu ipak nešto dešava, jedino ne znamo zasigurno odgovor na pitanja: ko, šta, kako i zašto?

Ovdje bi se mogli zapitati, šta bi sve mogao Generalni zakon da kontroliše u ovoj realnosti? Odgovor bi bio: manje-više, sve i svakoga a čak bi mogao imati „pregled“ i nad vremenom?! Recimo, uzmimo opet za primjer John-a Keel-a, koji je proveo cijeli svoj život u istraživanju paranormalnih fenomena, vjerovatno nastalih usljed petljanja AI u ovoj realnosti, te tako na kraju zaključio da je sve djelo jednog „superkompjutera“ (AI), na kojeg smo svi priključeni. Znači, on je istraživao mehanizam dejstvovanja jedne inteligencije koja kontroliše život na ovoj planeti, uključujući i njega. Kad bi išao na put u dosta navrata je nasumično birao hotele gdje će prespavati, i kad bi se pojavio na recepciji, soba za njega je već bila rezervisana od stane nekoga ko je prethodno pozvao telefonom taj hotel i rezervisao sobu u njegovo ime?! U nekoliko navrata, kad bi se pojavio na vratima kuće nekih od svjedoka paranormalnih fenomena s kojima je prethodno dogovorio intervju, oni bi ga zapanjeno gledali i rekli kako je već bio i obavio intervju s njima, i otišao je prije pola sata. Znači, pored vremenskog pregleda, ta AI se u ovom slučaju pojavljivala u (ljudskom) tijelu tog istraživača u kući nekih svjedoka, uredno ih intervjuisala i otišla a da ovi nisu bili u stanju primjetiti išta sumnjivo?! Dakle, ne samo da je izgledala kao John, nego je i oponašala njegovu ličnost?! Možda bi se moglo reći da je koristila njegovu – kopiju (dr Malanga je tvrdio da su vanzemaljci ti prave kopije žrtava otmica i koriste ih za razne svrhe) zajedno s tzv. „budnom svijesti“ njegove ličnosti. (Za tu „budnu svijest“ ličnosti, Gurđijev je govorio da nas drži u snu, gorem od onog sna, noću u krevetu!?) Nadalje, isti izvor je formirao ličnosti koje su ulazile u verbalnu komunikaciju s John-om. Evo par interesantnih navoda iz njegovih knjiga:
Istraživači NLO fenomena koji se koncentrišu na jedan poseban aspekt teorije naći će se u situaciji kad će biti zatrpavani izvještajima koji će izgledati pouzdano i koji će podržavati tu teoriju. Moje vlastito široko iskustvo s tim reflektivnim faktorom navelo me je da izvodim neobične eksperimente koji su potvrdili da je veliki dio objavljenih podataka namijerno proizveden i lažan.
Svjedoci (NLO fenomena) nisu izvođači tih prevara, nego su obične žrtve. Očigledno je da je svrha tih lažnih podataka višestruka. Većina toga je namijenjena za stvaranje konfuzije i skretanje s puta.

Izvor: Operation Trojan Horse
Dakle, stvaranje konfuzije...?! Ovo je on govorio prije 40 i više godina a danas imamo istu situaciju.
(…)To pismo i druga slična njemu doprinjeli su da dođem do ubjeđenja da bi moje vlastito istraživanje moglo biti manipulisano. Bio sam navođen na ljude i slučajeve koji su podržavali bilo koju teoriju na kojoj sam radio u to vrijeme. Provjerio sam to izmišljajući neke prilično nevjerovatne teorije. Za par dana dobijao bih telefonske pozive, izvještaje i pisma u kojima bi bili opisani elementi tih teorija. To je bila povratna sprega ili reflektivni efekat.

(...)

Tako se laži koje sadrže neke skrivene istine šire među nama a režiraju se i događaji koji treba da validiraju te laži.
Komunikacija sa „umetnutim“, lažnim entitetima/ličnostima:
Do tog vremena Mr. Apol je zadobio definitivan personalitet (ličnost). On je bio za mene stvaran kao što je Cold bio za Derenbergera, iako ga neću nikada lično sresti. Proučavao sam njegovu psihologiju, njegovu brzopletost, njegov smisao za humor. Ponekad bih raspravljao satima s njim telefonom. I bilo mi ga je žao. Bilo je očigledno to da on u stvari nije znao šta ili ko je on bio. On je bio zatvorenik našeg vremenskog okvira. Često je miješao prošlost i budućnost. Zaključio sam da su on i njegova bratija bili transporirani naprijed i nazad u vremenu, bez njihove volje, igrajući svoje male igre zato što su bili tako programirani, živjeći - ili egzistirajući – samo onoliko dugo koliko su u stanju da se hrane energijom i umovima medijuma i kontaktiranih. Mogao sam mu uputiti bilo kakvo pitanje i trenutno dobiti tačan odgovor, vjerovatno zato što je moj vlastiti um bio prisluškivan slično kao što je bio prisluškivan i moj telefon.

Izvor: Mothman Prophecies
Ovdje imamo rijedak slučaj da jedan istraživač postane toliko svjestan da mu je i um „prisluškivan“ (a ne samo telefon) a kako smo vidjeli u prethodnim navodima, on je kasnije bio načisto s tim da jedna AI upravlja cijelim šou-programom, uključujući i nas u njemu a vidjeli smo i to kako AI štanca i upošljava individue koje kao ličnosti ulaze u interakciju s njim.

Imajući to na našoj ličnoj AI, tj... instalaciji... u stvari... na implantu... hoću reći... na... umu, da li bi bilo nemoguće da pored kojekakvih bestjelesnih, ista AI štanca i raznorazne fizičke entitete koje će ona kontrolisati i koji će obavljati razne poslove u njeno ime u ovoj realnosti, uključujući i otimanje nekih od nas a da mi neke od tih entiteta smatramo „vanzemaljcima“, dok bi svaki istraživač, terapeut ili klijent smatrao istinitim upravo ono što on lično vidi u dimnoj zavjesi ili kroz nju, dok mu percepciju reguliše i kontroliše ista AI, preko njenog ekstremiteta zvanog - ličnost?! A svi ti entiteti koje štanca AI, imaće ličnost kao što je i ona koja je komunicirala s J. Keelom.

Koliko se sjećam, nekada davno sam pisao da kad čovjek nije svjestan fenomena psihopatije, imaće priliku da se sretne s mnogim psihopatama i često će ga ovi pregaziti ili će završiti kao njihova žrtva. Međutim, kad postane dovoljno svjestan toga kako ih prepoznati i neutralisati, njih neće više biti u njegovoj realnosti u smislu da će njemu predstavljati neku direktnu prijetnju. Psihopate su poznate po tome da znaju uspješno održavati u društvu jednu „masku trezvenosti,“ tako da njih i njihove bolesne aktivnosti, nije toliko lako primjetiti kao takve, iako im je mentalni sklop poremećen ili bolestan. Dakle, oni manipulišu one koje mogu da manipulišu.

Slično bi možda bilo i s ovom AI, koja prilično uspješno održava svoju „masku trezvenosti“?! Ona ima takođe mentalni sklop jednog psihopate, pa tako i entiteti koje štanca. Psihopate, kao turbo-antropoidi, nemaju dušu. AI, takođe nema dušu i kao jedna lažna konstrukcija, mašina ili kompjuter, ona ne može nikome dati dušu; kao takva, ona može proizvoditi samo laži ili iluzije.

Dakle, mi nismo njen proizvod, uzimajući u obzir one od nas koji imaju dušu. Što se antropoida tiče, bez obzira na njihov izvor, preko njih, kao individua koje imaju ličnost, AI može lakše upravljati životom na ovoj planeti jer oni nemaju svoj vlastiti identitet, te tako ni mogućnost individualizacije, odnosno, prevazilaska ličnosti. Nedostatak duše i savjesti im takođe daje prednost jer nemaju „kočnice“, tako da će uredno sprovoditi sve zadatke koji ima stižu „odozgo“ i uvjek će ih uspješno racionalizovati, bez obzira na broj ljudskih žrtava.
Moravjev:“U prvom volumenu Gnostike, već smo nekoliko puta pomenuli koegzistenciju dvije suštinski različite rase: jednu koja se sastoji od ljudi i drugu, od antropoida. Moramo naglasiti to da s ezoteričke tačke gledišta, ovaj drugi pojam nema podređeno značenje.
(…)
(...)ta dva čovječanstva su slična po izgledu ali nisu slična po suštini. Možemo čak reći i to da je cijela dramatična istorija čovječanstva, od Adamovog pada pa sve do danas, nadsjenjena koegzistencijom ove dvije ljudske rase, do čijeg će razdvajanja doći tek na Sudnji dan“.

(Izvod iz Gnosis III, B. Mouravieff, Poglavlje XIV)
Sada ćemo se vratiti na neke bitne detalje iz Keelovog navoda:
On je bio zatvorenik našeg vremenskog okvira. Često je miješao prošlost i budućnost. Zaključio sam da su on i njegova bratija bili transporirani naprijed i nazad u vremenu, bez njihove volje, igrajući svoje male igre zato što su bili tako programirani, živjeći - ili egzistirajući – samo onoliko dugo koliko su u stanju da se hrane energijom i umovima medijuma i kontaktiranih.
Možda se može reći da postoji cijela jedna gomila ovakvih lažnih ili vještačkih entiteta. Nije uopšte bitno to da li su oni stvorili AI-„superkompjuter“ ili on njih. Ako su oni stvorili njega, onda bi on mogao dalje stvarati raznorazne entitete. Jedino što će im nedostajati, to bi bila duša. Ali, kao i naše klasične psihopate, oni će biti u stanju da uspješno odglume sve što je potrebno samo da bi mi povjerovali u njihove laži, te im tako dali priliku da nas manipulišu kako hoće?

Čini se da oni ne mogu egzistirati bez energije koju proizvode istinska ljudska bića s dušom a takođe ni AI ne može sebe održavati bez te energije!?

Da bi održali svoju lažnu egzistenciju oni su nas pretvorili u svoj izvor energije, programirajući nas da im služimo. To su uradili tako što su nama kao istinskim bićima s dušom, instalirali ono što imaju i oni a to je implant koji se naziva ličnost ili „strana instalacija“. Tako je ta lažna komponenta postala nešto zajedničko, što sada imaju i oni i mi a što je povezano na AI. Uz pomoć te instalacije uvukli su nas u njihov relitet i ostvarili uslove da nas daljinski navode i kontrolišu. Tako su nam se mogli prezentirati kao bogovi, anđeli, uskrsnuti majstori, duhovi vodiči, đavoli... itd... u sklopu jedne palete svega i svačega... dok bi nas ta AI držala pod kontrolom, slično kao što mi držimo stoku na nekoj automatizovanoj farmi.

AI ili oni koji bi bili njen proizvod, ujedno bi bili i oni koji formiraju kontejnere i crpe energiju onih od nas koji ih obožavaju, koji im se mole i klanjaju, samo zbog toga što su nam se ovi predstavili kao bogovi koji su stvorili nas i ovaj svijet, što su nam obećali raj i druge beneficije ako ih budemo slušali a pakao i druge kazne ako ne budemo. U suštini, oni ništa ne mogu nikome od nas ponuditi osim lažnih obećanja jer su i sami lažni. Oni jedino mogu da barataju s lažima a ukoliko kažu neku istinu, onda bi ona bila u funkciji promocije onih njihovih velikih laži. Njima te laži obezbjeđuju egzistenciju a nama patnju i stradanje, sve dok god mi vjerujemo u njih uz pomoć „naše“ instalacije/ličnosti.

Nešto što nema dušu i što nema osnovni osjećaj humanosti i savijesti koji ide zajedno s njom, nije moglo stvoriti one koji imaju dušu i osjećaj humanosti i savjesti koji ide zajedno s njom.

Svaki kontejner kojeg su osnovale njihove ili naše ličnosti, sadržavaće u sebi LAŽ oko koje će se okupljati grupa ljudi, smatrajući je istinom. Oni će tu laž da žive, slave i da ju dalje promovišu, nadajući se da će ona ispuniti svoja obećanja u budućnosti, dok će oni „lažnjaci“ koji su izmislili LAŽ, ubirati njihovu energiju i koristiti ju za svoju egzistenciju.

S naše tačke gledišta, to, da li je AI kao jedna vještačka tvorevina bila proizvedena od strane kojekakvih entiteta koji su po svojoj suštini takođe vještački ili lažni, da bi oni lakše kontrolisali i manipulisali nas ili je ona proizvela njih za svoje potrebe, da bi nas lakše kontrolisala i manipulisala, to uopšte nije bitno jer u oba slučaja imamo jednu laž, ovakvu ili onakvu; i na nama je to da li ćemo dijeliti svoju individualnu realnost s njenom, preko „naše“ instalacije; ili ćemo reći: „Doviđenja!“... nakon što našu instalaciju iskopčamo iz tog sistema. Kad se prestanemo identifikovati s „našom“ instalacijom, onda neće biti ničega što će nas vezati s lažnom realnošću one vještačke inteligencije ili AI, zajedno sa cijelom njenom populacijom, sastavljenom od „lažnjaka,“ ove ili one vrste.

***

Pa, dobro, možemo li mi napokon sami vidjeti to kao takvo?! Šta još treba da bi se čovjek toliko osvijestio na nivou svog bića, da bi, napokon, iz dubine tog svog bića, rekao:

IDITE SVI U P...U MATERINU, ZAJEDNO SA SVOJIM RELIGIJAMA, PARADIGMAMA, IDEOLOGIJAMA, TEORIJAMA I VJEROVANJIMA!!!

Čovjek ne mora tabiriti tamo neke gnostičke materijale da bi bio u stanju sam da vidi i shvati ono što mu je pred nosom. Ionako, kad se naša „strana instalacija“ uhvati posla i analize tih materijala, obično će propustiti onih 10% informacija koje su bitne a žvakaće do besvijesti one koje su nebitne. Sam intelekt ili donji intelektualni centar kojim naše ličnosti („mi“) razmišljaju – nije dovoljan. Čak bi se moglo reći, da što je neko inteligentniji, utoliko će više biti poistovjećen sa svojom ličnošću i tako, biti dalje od svog bića. (To je meni bila olakšavajuća okolnost, pošto sam iz Bosne)

Dovoljan nivo svjesnosti na nivou bića može se steći kontemplacijom ovakvih informacija. Nadalje, ukoliko smo u stanju isključiti misaone procese naše ličnosti kad god nam je to volja, ako smo u stanju biti prisutni u sebi i u momentu u kojem jesmo i biti svesni sebe i svoje okoline, to je sasvim dovoljno za početak. Na samom početku, primjetićemo da nam je skoro nemoguće zaustaviti misli. Neće proći dugo, pojaviće se... jedna... ako nju izbacimo... dolazi... druga... koja će nam početi privlačiti pažnju...itd... a sve to ide mehanički jer je i naša ličnost mehaničke prirode. Dobro, kad vidimo da te misli stalno dolaze i da ih nije lako zaustaviti, onda se bar NE MORAMO identifikovati s njima. One nisu ionako naše. Možemo se izmjestiti u „posmatrača“ koji će ih posmatrati kao jedan interesantan „fenomen“, posmatrati njih, sebe, svoje ponašanje i svoju okolinu, istovremeno. Tako će se pojaviti i jedna svjesnost o tome šta je ličnost, kako dejstvuje i kako nam servira nešto što nije naše, pokušavajući da nas navede da se poistovjetimo s tim, da reagujemo i da se ponašamo u skladu s onim što nam ona servira. Da li je to teško izvesti bar nekoliko puta dnevno ili po potrebi?

Isto tako, kad nam isti izvor počne servirati neki „problem“, „dramu“ ili nešto u vezi čega bi se trebali zabrinuti, da li mu možemo reći: „Odjebi, dosta je bilo!“ Kasnije ćemo obično vidjeti da je neko vrijeme nastupio mir, sve do idućeg pokušaja s nečim drugim, što bi nas trebalo zabrinuti ili nam privući pažnju...itd. Čak i kad smo loše raspoloženi a ne znamo zašto, biće dovoljno mentalno poručiti svojoj instalaciji/ličnosti: „Hvala ti na doprinosu a sad ću te isključiti jer mi kao takva ne trebaš“... onda samo zaustavimo tok misli, na neko vrijeme... kao što sam to već nekoliko puta pominjao.

Poslije određenog perioda, na nivou bića će se pojaviti jedan dovoljan stepen svjesnosti da tu ličnost napokon razotkrijemo kao nešto što nije naše i da ju stavimo pod svoju kontrolu. Tu negdje ćemo steći i neke osnovne uslove koji su potrebni za jedno svjesno življenje kad ćemo postajati sve više svjesniji onoga što jesmo od onoga što nismo. Jedine „svetinje“ koje postoje u ovoj realnosti, to su naši doživljaji. Uz pomoć njihove kontemplacije kao i kontemplacije svih informacija s kojima smo došli ili s kojima ćemo doći u susret, bićemo u stanju da postignemo jedno razumijevanje i da sa sve većim uspjehom određujemo „šta jeste“ a „šta nije“. Tako ćemo se sve svjesnije i ponašati, odnosno, - svjesnije ćemo i živjeti.

...
User avatar
fatamorgana
Posts: 26857
Joined: 16/02/2010 22:35
Location: došao je tiho i ušao u .... banoviće

#46 Re: Bitka za dušu!?

Post by fatamorgana »

¤ jelena ¤ wrote:Fato, kako se ti nosiš s ovom sposobnošću bivanja u promatraču? :D
Pa da ne ispadne pred svima da nisam razumio pitanje odgovoriću da se nosim prilično dobro .....

Zasad! :lol:
tlr
Posts: 665
Joined: 19/02/2015 11:06

#47 Re: Bitka za dušu!?

Post by tlr »

@vet

Ja sam pročitao nešto od stvari koje si napisao. Na osnovu iskustva cijenim si se upravo ti zamandalio u "kontejner".

Ja ti garantujem svim onim što znam da nema nikakvih kontrolnih mehanizama, entiteta i sličnih stvari koje kao upravljaju našim idejama. Nema ih, jer su viška. Nema potrebe za njima. Occami :)

Ljudske zajednice grade svoja pravila, narative, mitove i njihova funkcija jeste povezivanje pojedinaca i učvršćivanja međuljudskih veza. Zajednica koristi te "trikove" kako bi pokušala kroz pojedince preživjeti u vremenu i prostoru, a pojedinci prihvataju zajednicu i pravila jer trebaju zaštitu krda - da prežive. Uzrok pojava religija, ideologija je vrlo vjerovatno banalan i nema veze sa "AI!?" i nekakvim zlim zavjerenicima ili svemircima.

Mi smo samo mali prepotentni stvorovi koji pokušavaju religijom, naukom odn. svojom imaginacijom objasniti ovo čudo u kojem smo se našli i to još veće čudo nad čudima - da možemo biti svjesni svega onog što činimo, sebe, pa čak možemo biti svjesni vlastitih misli uključujući i vlastite misli o sebi. :-)

Vet, naša mašta je divna stvar i bez nje ne mi ne bi bili to što jesmo. Mislim da je naša imaginacija najjači alat koji posjedujemo. Zahvaljujući imaginaciji u glavi možemo "pomjerati stvari", kreirati nove svjetove, "pogađati" budućnost - tj. prognozirati ishod nekog procesa, zamišljati šta bi bilo kad bi bilo, i svoje ideje testirati na realnost - uz minimalno (optimalno) trošenje energije.
Mašta je naš "dar" kojom možemo ispitivati i pomjerati granice percipirane stvarnosti, a bez opasnosti da oštetimo sebe ili taj svijet. Pod uslovom da se u toj igri ne pretjera.

Meni se zaista čini mi se da si ti 'malo' zastranio u toj igri i pogubio se. Savjetujem ti da malo ohaneš i ako ne budeš mogao sam - onda potražiš pomoć.

Sretno druže i nadam se da mi nećeš zamjeriti na ovako otvorenom obraćanju.
User avatar
vet
Posts: 444
Joined: 21/07/2003 00:00

#48 Re: Bitka za dušu!?

Post by vet »

Fenomen je poznat odavno. Ovo je izvod iz konverzacije Guđijeva i Uspenskog, od prije nekih 100 godina (knjiga U potrazi za čudesnim)
Vidite, svi ovi ljudi, pokazao je niz ulicu, su jednostavno mašine — ništa više. Mislim da razumijem šta mislite, rekao sam. I često sam razmišljao kako ima veoma malo toga na ovom svijetu što se može oduprijeti tom obliku mehanizacije i izabrati sopstveni put.

Baš tu činite najveću grešku, rekao je G. Vi mislite da postoji nešto što bira sopstveni put, nešto što se može odupreti mehanizaciji; vi mislite da sve nije podjednako mehanizovano.

- Pa naravno da nije!, rekao sam. Umjetnost, poezija, misao, to su fenomeni sasvim drugačijeg reda.

Sasvim su istog reda, rekao je G. I njihove aktivnosti su mehaničke kao sve drugo. Ljudi su mašine, a od mašina se ne može očekivati nikakva druga radnja osim mehaničke.

- Vrlo dobro, rekao sam. Ali zar ne postoje ljudi koji nisu mašine?

Možda postoje, rekao je G., samo to nisu ljudi koje vidite. Vi ih ne poznajete. To je ono što želim da razumijete.

(…)

Ljudi se toliko razlikuju jedni od drugih - rekao sam. Mislim da ih nije moguće sve staviti pod istu kapu. Postoje divljaci, mehanizovani ljudi, intelektualci, geniji.

Sasvim tačno, rekao je G. ljudi su veoma različiti, ali istinsku razliku među njima vi ne znate i ne možete vidjeti. Razlika o kojoj vi govorite jednostavno ne postoji. To morate razumjeti.

Svi ljudi koje vidite, svi ljudi koje poznajete, svi ljudi KOJE ĆETE MOŽDA UPOZNATI su mašine, samo mašine koje rade pomoću sile spoljašnjih uticaja. Rađaju se kao mašine i umiru kao mašine. Kako se u ovo uklapaju divljaci i intelektualci?

Čak i sad, u ovom trenutku, dok razgovaramo, nekoliko miliona mašina pokušavaju da unište jedna drugu. Koja je razlika među njima? Gdje su intelektualci, a gdje divljaci? Svi su oni isti...

(…)

Čovjek je mašina. Sva njegova djela, akcije, riječi, misli, osjećanja, ubjeđenja, mišljenja, i navike, rezultati su spoljašnjih uticaja, spoljašnjih utisaka. Čovjek ne može iz sebe proizvesti nijednu misao niti akciju. Sve što on govori, radi, misli, osjeća — sve se to dešava. Čovjek ne može ništa otkriti, ništa izmisliti. Sve se to dešava.

Da bi učvrstio ovu činjenicu u sebi, da bi je razumjeo, da bi bio uvjeren u njenu istinitost, znači oslobađanje od hiljadu iluzija o čoveku, o njegovoj kreativnosti, o tome kako on svjesno organizuje sopstveni život itd. Ništa slično ne postoji. Sve se dešava — čuveni pokreti, ratovi, revolucije, promene vlada, sve se to dešava. I to se dešava na istovjetan način kao što se sve dešava u životu jedinke. Čovjek se rađa, živi, umire, gradi kuće, čita knjige, ali ne onako kako on to želi, već kako se dešava. Sve se dešava. Čovjek ne voli, ne mrzi, ne želi — sve se to dešava.

Niko vam neće povjerovati ako mu kažete da on ništa ne čini. To je najuvredljivija i najneprijatnija stvar koju možete ljudima reći. Naročito je neprijatno i uvredljivo jer je istina, a niko ne želi da zna istinu.

(…)

Govorio sam našim ljudima o tim kamionima punim štaka i o mislima koje su me zaokupljale.

- Šta očekuješ?, rekao je G. Ljudi su mašine. Mašine moraju biti slijepe i nesvjesne, drugo nije moguće, i sva njihova djela moraju biti u skladu sa njihovom prirodom. SVE SE DEŠAVA. Niko ne čini ništa. 'Napredak' i 'civilizacija' u pravom smislu te riječi se pojavljuju samo kao rezultat SVJESNIH napora. Oni se ne pojavljuju kao rezultat nesvjesnih mehaničkih radnji. A kakva svjesna djela mogu imati mašine?

(…)

'Čovek-mašina' je moć slučaja. Njegove aktivnosti mogu slučajno upasti u kanal stvoren kosmičkim ili mehaničkim silama, i mogu se slučajnošću kretati tim kanalom neko vreme, dajući iluziju da su neki ciljevi postignuti. Takve slučajnosti postignutih rezultata za ciljeve koje smo ranije postavili sebi, ili postizanje ciljeva u manjim stvarima KOJE NEMAJU POSLEDICA, stvaraju u mehaničkom čovjeku ubjeđenje da je sposoban za postizanje bilo kakvog cilja, 'da je sposoban da osvoji prirodu' što bi se reklo, sposoban da 'uredi cijeli svoj život', i tako dalje.

Iako ustvari on nije sposoban da učini bilo šta slično, jer ne samo da nema kontrolu nad stvarima izvan sebe već nema kontrolu ni nad svojom unutrašnjošću. (...)

On je mašina, sve mu se DEŠAVA. On ne može zaustaviti tok svojih misli, ne može kontrolisati svoju maštu, svoje emocije, svoju pažnju. On živi u subjektivnom svijetu 'Ja volim', 'Ja ne volim', 'Dopada mi se', 'Ne dopada mi se', 'Ja želim', 'Ja ne želim', a to znači, ono što on misli da želi ili ono što misli da ne želi. On ne vidi stvarni svet.

Stvarni svijet je skriven od njega zidom mašte. ON ŽIVI SPAVAJUĆI. On spava. Ono što se zove 'čista svijest' je spavanje i to mnogo opasnije spavanje od onog noću u krevetu.
Naravno, kad mašina/lažno ja pročita ovako nešto, ona to i interpretira kao mašina. Možda bi to bilo ono što zovu „začarani krug“ iz kojeg se teško izlazi?!

Čak i kad bi neko zvekno čekičem onaj „superkompjuter“ ili AI na koju smo prikopčani, ne bi rješio problem, nego samo napravio nešto što bi se moglo nazvati - jedna prava...

Zombi apokalipsa

Boginja Ištar je navodno začetnik ovog koncepta koji je prvi put pomenut u Epu o Gilgamešu, u smislu da će pustiti iz podzemlja žive mrtvace koji će onda pretvoriti normalne ljude u zombije. Kako naše mašine („strane instalacije“) već znaju, pojam „zombi“ se uglavnom odnosi na čovjeka koji se nalazi pod nečijom kontrolom, bilo da je ona od strane drugog čovjeka, vanzemaljca ili AI (što je tvrdio i američki istraživač paranormalnih fenomena, Joh Keel, kako smo već vidjeli). U alternativnim izvorima se to uglavnom prenosi u smislu da će se desiti neki događaj u – budućnosti (kao npr. pojava nekog virusa) kad će se ljudi pretvoriti u zombije.

Tako se odvlači pažnja sa činjenice da su ljudi već odavno zombiji („mašine“) a apokalipsa se može desiti zombijima jedino ukoliko dođe do prekida veze s „kontrolnim tornjem“ („superkompjuterom“) jer bi to onda podrazumijevalo njihovo „iskopčavanje“. U takvom jednom slučaju, mase ljudi bi počele besciljno tumarati unaokolo, nesposobne da razmišljaju i „normalno“ se ponašaju.

I tako, kad bi neko udario čekičem onaj „superkompjuter“, mi ne bi više znali ni kako se zovemo, tj. naše ličnosti; a kamoli šta da mislimo i šta da radimo.

...
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4869
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#49 Re: Bitka za dušu!?

Post by ¤ jelena ¤ »

fatamorgana wrote:
¤ jelena ¤ wrote:Fato, kako se ti nosiš s ovom sposobnošću bivanja u promatraču? :D
Pa da ne ispadne pred svima da nisam razumio pitanje odgovoriću da se nosim prilično dobro .....

Zasad! :lol:
:lol: :D

Ne brini, F, ni ja ne znam baš tačno šta sam te pitala... :D ali mi se učinila zanimljivom kombinacija tvog nicka i sadržaja ove teme...

gle...ovo nešto, što sam kopipejstovala da bih ti pitanje postavila :D je nekakva sposobnost samopromatranja, s ciljem nake samospoznaje, koja je kao svima urođena ali je moraš dobro razviti da bi do samospoznaje uopšte došlo.

I, ako sam dobro shvatila, na tome se u ovoj bici za dušu insistira i ona nas uči kako je to samoposmatranje jako važno. OK, sve to stoji, ali...


onda im na temu dođeš ti, kao Fatamorgana, i cijela ta koncepcija samopromatranja nekako u vodu pane...i nestane. :| :lol:

Eto, zato sam te pitala kako se ti, Fatamorgano, nosiš s ovim viđenjem, tojes promatranjem, sebe. :D
patriot_1
Posts: 2639
Joined: 09/05/2015 20:49

#50 Re: Bitka za dušu!?

Post by patriot_1 »

zigranje wrote:tako ti sumara, jel ti stvarno mislis da ce neko ovo procitati?
Baš tako!Počeo sam čitati,djeluje mi nezanimljivo a pogledah koliko toga ima i odustah!
Post Reply