Bihać / V Korpus A RBiH

Post Reply
User avatar
Brisbane
Posts: 742
Joined: 07/09/2007 04:03

#776 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by Brisbane »

Da ne otvaram novu temu. Da li neko moze objaviti kartu razdvajanja 1993 u B. Krupi ?
Ja bih naivno rekao da je bilo razdvajanje uglavnom Unom.
S obzirom da je grad s obje strane rijeke, da li je tu bilo urbanih borbi ?
Kako je to izgledalo s obzirom na mali prostor ?
5korpus
Posts: 1184
Joined: 24/07/2015 14:45

#777 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by 5korpus »



8:10
User avatar
undefined007
Posts: 1084
Joined: 13/05/2014 16:37

#778 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by undefined007 »

NANIĆ IZET !
5.8.1995 - 5.8.2016
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#779 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Image
User avatar
pirpa
Posts: 3832
Joined: 22/02/2012 18:16

#780 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by pirpa »

rahmet mu viteškoj i plemenitoj duši..... el fatiha
User avatar
pirpa
Posts: 3832
Joined: 22/02/2012 18:16

#781 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by pirpa »



User avatar
MikroBelaj
Posts: 897
Joined: 13/07/2016 15:45
Location: Jasminova Tuzla :)

#782 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by MikroBelaj »

Izet Nanic ,Heroj,Gazija,sjecajte se nasih heroja,nije Bosna od jucer,ko zaboravi proslost nije vrijedan da dozivi buducnost...
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#783 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Tok operacije VRS "Breza 94" koja je trebala uništiti 5. Korpus. Trebala.

Borbe za Grabeški plato, 31. august - 6. septembar 1994.

Napadi jedinica 2. Krajiškog korpusa na Grabež počeli su 31. augusta i odvijali se na isti način kao i većina prethodnih pokušaja VRS da zauzme dolinu Une.

Početni ciljevi za srpske brigade bili su rejoni Alibegovića Kosa i brda Barakovac, čijim bi se ovladavanjem otvorio put VRS da zauzme naselja Spahići, Jezero i Srbljani. U tom slučaju ni pruga koja je prolazila desno od Bihaća više ne bi bila daleko. Kao i obično, VRS je ostvarila određene pomake na obje uzvisine, ali 5. Korpus se nije dao slomiti. Zapravo, pokrenuo je kontraudar 6. septembra koji je predvodila 503. brdska brigada Cazin i koji je poništio uspjehe VRS i u kojem je čak i proširena teritorija na račun one koju su prethodno držali Srbi.
Iako su se sporadične borbe oko platoa nastavile i u narednih nekoliko dana, za 2. Krajiški korpus bitka je u suštini već bila završena.

Borbe za Bužim - Otoku, 5. septembar - 15. septembar 1994.

1. Krajiški korpus pokrenuo je dejstva 5. septembra sa paljbom iz "Orkana", ispaljujući dalekometne rakete punjene sa kasetnim bombama. Ova dejstva je izvodila 89. raketna brigada a gađala je ciljeve u Cazinu i Bužimu.
Zatim su kopnene snage VRS pokrenule napad na Otoku. Čini se da je taktička grupa 1. Krajiškog korpusa predvodila napredovanje. U naredna četiri dana, jedinice VRS su postepeno potiskivale prema Otoci dijelove 511. brdske brigade Armije BiH, prešavši rijeku Baštru 8. - 9. septembra. U toj situaciji, napredovanje prema Otoci - koja se sada nalazila na svega kilometar udaljenosti - zaustavljeno je. Muslimanske trupe su se ukopale oko dva ključna uzvišenja iznad Otoke: Vučkovac i Plavna. Četiri dana je VRS snažno napadala na uzvišenja čijim zauzimanjem bi im bio otvoren put da zauzmu i grad.

8. septembra, istog dana prelaska preko Baštre, "Panteri" te 33. brigada Dvor iz sastava SVK, podržani sa barem tenkovskom četom, napali su na oko 10 do 15 kilometara sjeverno od Otoke, između Ćorkovače i brda Radač na hrvatsko - bosanskoj granici. Njihov cilj bio je Bužim, udaljen nekih 10 kilometara. Našavši se nasuprot 505. Motorizovane brigade Izeta Nanića, VRS je oko 8. - 9. septembra prodrla dva kilometara unutar Muslimanskih linija. Napadi 10. i 11. septembra, unatoč snažnoj artiljerijskoj podršci sa teritorija RSK, donijeli su samo minimalno napredovanje.

12. septembra "Panteri" su obnovili dejstva, iznova i iznova napadavši na položaje Armije BiH jugozapadno od Ćorkovače. 5. Korpus je, međutim, pripremao veliki kontraudar. Elitne izviđačko - diverzantske jedinice 505. Motorizovane brigade - "Hamze", "Gazije", "Tajfun" su bile povučene sa prve linije, a dodatne izviđačko - diverzantske jedinice iz barem 502. brdske brigade Bihać i 517. lahke brigade su prebačene na ovo područje.

Dok je VRS napadala položaje Armije BiH, pregrupisane specijalne Muslimanske jedinice, koje su se čini se ubacile na položaje susjedne SVK, napale su "Pantere" sa boka. Srpski napad se raspao, a "Panteri" i 33. brigada Dvor SVK su se dali na panično povlačenje. Jedinice Armije BiH gonile su Srbe u povlačenju sve do granice, zauzevši 20 kvadratnih kilometara teritorija koji je prethodno bio pod kontrolom VRS i zamalo uhvatile i samog generala Mladića. Muslimanske trupe su čak ušle i na teritorij RSK. Težak poraz VRS/SVK na Bužimu značio je definitivni kraj srpske ofanzive.

Izvor: Balkan Battlegrounds
A nisam znao da je bila bježanija bijeljinskih Panterčića na Bužimu :mrgreen:
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#784 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Znači na onom snimku gdje su kao prikazani zarobljenici koji ponavljaju "Bosna je srpska kao što je Moskva ruska" a predstavljeni su u tv prilogu kao pripadnici 5. Korpusa se zapravo radilo o Hrvatima iz srednje Bosne :roll:
Opisao je da su hrvatski "bojovnici", po velikoj vrućini, bili izvedeni iz hangara, kako bi pred kamerama srpske televizije "ponavljali jednu izjavu".
"Izjavu da smo zarobljenici VRS-a i da je Bosna srpska kao što je Moskva ruska... To je bilo ponižavajuće, pogotovo zato što mi nismo bili vojni zarobljenici, nego smo tražili pomoć", rekao je on.


http://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bos ... ska/179230
User avatar
sinuhe
Posts: 11456
Joined: 03/06/2011 11:33

#785 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by sinuhe »

Ne vidi se snimak pa postavi samo link. Rijec je o razlicitim snimcima a volio bih znati gdje je snimljeno to sa zarobljenicima ArBIH. Kod BiIhaca ili na Manjaci?
User avatar
sinuhe
Posts: 11456
Joined: 03/06/2011 11:33

#786 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by sinuhe »

Nasao sam. To su medju one snimke sa kraja 94 kada su prisli Bihacu i osvojili Sokolac stavili i Hrvate na Manjaci u ljeto 1993.

https://www.youtube.com/watch?v=jtZ-3luA7_0
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#788 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#789 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Kratka a odlična emisija

User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#790 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

OPERACIJA “PAUK”: DUDAKOVIĆ JE POVUKAO ZA NOS NAŠE KONJE OD GENERALA


Grupa gardista s Legijom na čelu nije bila jedina koja je tada iz Beograda krenula na ratište. Bili su dio većeg vojnog konvoja sastavljenog od dobrovoljaca i pripadnika različitih paravojnih formacija iz Srbije. Zadaci su im bili koordinacija između “fikretovaca” i Štaba “Pauka”, te obuka i opremanje Babinih boraca

Otkako se našao u srbijanskom zatvoru, Milorad Ulemek Legija neprestano objavljuje knjige o svojim ratnim iskustvima. Ovaj nekadašnji pripadnik francuske Legije stranaca, ratni zapovjednik Arkanove garde i poslijeratni komandant srbijanske Jedinice za specijalne operacije (JSO) do danas ih je objavio ukupno osamnaest. Posljednja, objavljena ove godine, nosi vrlo upečatljiv naslov. Autor u njoj govori o svom učešću u ratnim dešavanjima na prostoru Cazinske krajine, gdje se krajem 1994. i početkom 1995. godine borio na strani Fikreta Abdića. Upravo je Abdićevim poznatim nadimkom Babo i naslovljena ova knjiga. Zapravo, riječ je poznatoj operaciji “Pauk”, u kojoj je Legija učestvovao kao komandant Srpske dobrovoljačke garde ili formacije poznatije pod nazivom Arkanovi Tigrovi.

Ova Legijina knjiga postala je zanimljiva i drugoj strani, onoj protiv koje se Legija borio i o kojoj u svojoj knjizi iznosi i niz pohvala. Knjiga Babo čita se i prepričava među nekadašnjim pripadnicima Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njima su u ovoj knjizi interesantne Legijine interpretacije ratnih događaja, ali i pozitivne ocjene i stavovi o svome neprijatelju, prije svih pripadnicima 505. viteške bužimske brigade te njihovom komandantu Izetu Naniću, ali i komandantu Petog korpusa generalu Atifu Dudakoviću.

PUT U ZAVIČAJ

Legijina avantura zvana operacija “Pauk” započela je u jesen 1994. godine u Beogradu, gdje se još uvijek oporavljao od zadobijenih ozljeda. Nedovoljno oporavljen i teško pokretan, bio je pozvan u Štab Srpske dobrovoljačke garde, koja je u tim trenucima bila rasformirana. Njen osnivač i komandant Željko Ražnatović Arkan saopćio mu je tada da je potrebno ponovno sazvati gardiste zbog njihovog uključenja u nastavak borbi u Bosni i Hercegovini. Legija u tim trenucima nije znao na koje će ratište biti upućen, ali je pretpostavljao da idu kao ispomoć Vojsci Republike Srpske nakon pada Kupresa. Ipak, za to se nije previše zanimao te je ubrzo sazvao gardiste i pripremio ih za polazak.

Grupa gardista s Legijom na čelu nije bila jedina koja je tada iz Beograda krenula na ratište. Bili su dio većeg vojnog konvoja sastavljenog od dobrovoljaca i pripadnika različitih paravojnih formacija iz Srbije. Da se kreće na prostor tzv. Republike Srpske Krajine shvatio je tek na putu do konačnog odredišta – Petrove gore na Kordunu, koja je bila rodni kraj Ulemekove obitelji. Njegov otac rodio se u selu Pećka na Kordunu, odakle se preselio u Beograd, gdje mu se rodio sin Milorad.

Stigavši na Petrovu goru, Legija je u podzemnom vojnom kompleksu bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) već prvog dana upoznat s operacijom “Pauk”. “Suština je bila sledeća: radilo se o Cazinskoj krajini. Ukazala se mogućnost da se napokon cela ta teritorija, koja je od početka rata bila pod kontrolom Petog korpusa Armije BiH, stavi pod našu kontrolu. Naime, Cazinska krajina ili Zapadna Bosna, kako su je sada zvali, bila je od samog početka rata kost u grlu i Republici Srpskoj Krajini”, piše Legija i navodi da je za vojni obruč oko tog prostora bilo potrebno oko deset hiljada vojnika te da je ta teritorija bila u zaleđini Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Njegovom eliminacijom, navodi dalje, sva ta živa sila i tehnika mogla bi se upotrijebiti na drugim frontovima, a ovladavanjem bihaćkim željezničkim čvorom bila bi uspostavljena direktna veza između Beograda, Banje Luke i Knina, što bi pojeftinilo i ubrzalo dopremanje svih vrsta pomoći, a Republika Srpska Krajina i Republika Srpska imale bi slobodno zaleđe i veoma brzu komunikaciju između svojih teritorija.

“I, evo, sada se ukazala neviđena prilika da se taj problem jednom zauvek reši. Naime, letos su snage lojalne Aliji Izetbegoviću napale i proterale sa te teritorije sve one koji su bili lojalni Fikretu Abdiću, zvanom Babo. (…) Sada je, posle nekoliko meseci njihova progona na srpsku teritoriju na kojoj su teško živeli u napuštenim objektima farme ‘Agrokomerc’, pao dogovor da se tim ljudima, na čijem čelu je bio upravo Babo, pomogne da se borbom vrate na svoju teritoriju. U toj nameri i pomoći podrazumevali su se i određeni interesi. Pre svih, da se Krajina oslobodi tereta tih izbeglih, jer su troškovi njihovog zbrinjavanja bili zaista veliki. S druge strane, približavala se zima, pa je to dodatno otežavalo celu situaciju. Drugi i možda i važniji interes bio je taj da se naoružavanjem ovih ‘fikretovaca’ i uključivanjem u oružani povratak na svoje, reši i pitanje Petog korpusa”, navodi on.

S Abdićem je dogovoreno da njegovi vojnici ne stanu s borbama dok god se ne slomi Peti korpus. Cijeli je dogovor isplaniran u potpunoj tajnosti. Ko je bio kreator kompletnog plana, Legija ne piše, već samo konstatira da je uspjeh isplanirane operacije mogao biti ključ cjelokupnog rata te da ne treba biti poseban ekspert i taktičar da se shvati njena važnost.

ZOOLOŠKI VRT PROTIV PETOG KORPUSA

Na čelu Štaba tajno isplanirane operacije “Pauk” nalazio se general Mile Novaković, a njegov načelnik bio je Čedomir Bulat. Već je na prvom sastanku na Petrovoj gori Novaković prisutnima izložio plan. Naime, protjerani Fikret Abdić raspolagao je s oko pet hiljada vojnika. Oni su za ovu priliku bili raspoređeni u tri brigade. Prva je bila sastavljena od vojnika s užeg područja grada Velike Kladuše, Druga brigada geografski je gravitirala Vrnograču, a Treća naseljenim mjestima prema Cazinu. Kako osvajanje Cazina nije bilo planirano u prvoj fazi operacije, Legija navodi da je sastav Treće brigade bio pridodat Prvoj brigadi, koja je trebala napasti i osvojiti Veliku Kladušu. Druga je od početka bila usmjerena ka Vrnograču i dalje prema Bužimu.

Novopridošli konvoj iz Beograda, u kojem je bio i Legija sa svojim gardistima, trebao je preuzeti ulogu koordinatora između “fikretovaca” na prvim redovima borbe i Štaba “Pauka” na Petrovoj gori, dok je ostatak trebao služiti kao popuna prostora između prvog i drugog sektora borbe, odnosno između Prve i Druge brigade. Osim toga, neposredno pred akciju, koordinatori su bili zaduženi za obuku i opremanje Babinih boraca. Ulogu koordinatora nad prvim sektorom dobio je izvjesni komandant specijalnih jedinica iz Knina za kojeg Legija koristi ime Rakun. Legija je bio zadužen za koordinaciju nad Drugom brigadom prema Vrnograču i Bužimu, dok je između njih, s pridošlim borcima iz konvoja, bio izvjesni Kole (vjerovatno je riječ o Radoslavu Kostiću).

Težište borbe bilo je, dakle, na Abdićevim borcima, ali oni nikako nisu bili jedini koji su se borili protiv snaga Petog korpusa u ovoj operaciji. Uz borce Srpske vojske Krajine bile su tu i mnoge paravojne formacije. To piše i Legija prisjećajući se jedne Novakovićeve rečenice koju je ovaj izgovorio pred Legijom, onda kada mu je saopćavao da će ubrzo kao ispomoć u borbi doći “Škorpioni” Slobodana Medića Boce: “E, pa ovde se izređao čitav zoološki vrt, samo su sada falili i škorpioni.” Legija se složio s takvom ocjenom. “Stvarno, ovde su defilovale razne jedinice, od nas ‘tigrova’ i ‘pantera’, pa do: ‘vukova’, ‘sivih vukova’, ‘besnih pasa’, ‘kobri’, ‘golubova’, ‘ševa’ i ko zna kojih što su nosili nazive raznih životinjskih vrsta. I sad, eto, stižu i ‘škorpioni’”, piše on.

KEMO I NEPRIJATELJ

Kada Legija piše o razlozima zašto od početka rata nije osvojena Cazinska krajina i skršen otpor Petog korpusa, onda navodi da to nije “zato što je to bilo vojno neizvodljivo, već zato što se tome protivila međunarodna zajednica”. Dakle, onda kada se neutralizira međunarodna zajednica, ništa neće stajati na putu potpunom uništenju Petog korpusa. Planom operacije “Pauk” i ponovnim početkom međubošnjačkog sukoba, piše Legija, međunarodna zajednica više neće imati argumenata da vrši pritisak na Srbe. No, i sad kad međunarodna zajednica više nije prepreka, Legiji ne miriše sve na dobro. Plan mu se učinio previše ambiciozan jer je znao da se za njegovo ostvarenje, ipak, nešto pita i ona druga strana protiv koje se trebalo boriti. Odmah po preuzimanju nove uloge, koju je imao nad zapovjednikom i pripadnicima Druge brigade Narodne odbrane, na čijem je čelu bio komandant Zumret Brkić, nailazi na prepreku. Zumret mu se žali jer nije zadovoljan dobijenim oružjem. Nakon sloma prve autonomije u augustu 1994. godine i bježanja na prostor Republike Srpske Krajine, Abdićevi borci morali su predati oružje Srpskoj vojsci Krajine. Sada, nakon ponovnog naoružavanja za predstojeću borbu, Zumretovim borcima bilo je podijeljeno slabije naoružanje, dok su krajinski Srbi očito za sebe ostavili ono bolje.

Druga brigada s Legijom i gardistima bila je u početku smještena u Petrinji, gdje ju je Legija ustrojio za borbu. U to je vrijeme odnos s “pitomcima“, kako je zvao autonomaške borce, bio služben, ali je s vremenom postajao prisniji. Abdićevi borci dali su mu ime Kemo i tako su ga zvali do samog kraja borbi, a Legija piše da ga je s tim imenom oslovljavao i general Novaković. U sve češćim i otvorenijim razgovorima s “pitomcima” i njihovom komandom saznavao je više o neprijatelju. Kako su bili zaduženi za osvajanje Vrnograča, pred njima se na liniji nalazila 505. viteška bužimska brigada. O Bužimu se, piše on, pričalo mnogo. “Uprkos tim pričama, ja nisam bio sada svestan težine samog pomena Bužima. Tek je trebalo da se u to uverim i da platim visoku cenu”, navodi dalje. I zaista, takvu cijenu platio je u prvoj ozbiljnijoj akciji protiv 505. brigade, na Gladnom brdu kod Velike Kladuše. “Od sto dvadeset ljudi, koliko je krenulo u akciju, osamnaest je poginulo, šezdeset i četvorica su bila ranjena, što lakše što teže. Dvojica su nestala. Strašan, užasan bilans”, prisjeća se Legija u svojoj knjizi.

Po bužimskoj 505. brigadi naslovljen je i jedan dio Ulemekove knjige. Navodi da su Zumretovi borci imali respekt i strahopoštovanje prema toj formaciji. Istina, svi njegovi opisi i nisu tačni. Tako, ističe da su elitne udarne grupe ove brigade “Hamze” i “Gazije” obučavali iranski instruktori. A na jednom mjestu piše da su te grupe sačinjavali borci iz arapskih zemalja, iako nigdje u knjizi ne navodi da su negdje ubili ili vidjeli takvog pripadnika 505. brigade. Nisu ni mogli, jer takvih u ovoj jedinici nije ni bilo. Bez obzira na to, Legija 505. brigadu opisuje kao respektabilnog protivnika od kojeg su, unatoč njegovom znatno slabijem naoružanju, metar po metar teritorije oduzimali samo onda kada se dobro potrudili.

Kako je vrijeme odmicalo, borbe su postajale teže, a njemu je sve to više ličilo na partiju šaha. “Kada smo jesenas došli na ovaj deo ratišta sa svojom malobrojnom trupom i kada sam shvatio kakva je bitka trebalo ovde da se odvija, ušao sam sa puno energije, elana i volje. Međutim, kako je vreme prolazilo, shvatio sam da je ovo borba protiv vetrenjača. Na momente sam se baš osećao kao Don Kihot, ali opet nisam hteo da klonem”, opisuje Legija. Iako je bilo predviđeno da se Kladuša zauzme za sedmicu dana, njeno osvajanje trajalo je gotovo dva mjeseca. Protivnik, na čelu s Dudakovićem, svaki njihov brzoplet potez kažnjavao je i dodatno zagorčavao napredovanje te velike operacije za koju su svi mislili da će teći vrlo jednostavno. Onda kada nije imao dovoljno snaga da se neprijatelju suprotstavi direktno, Dudaković je skupljao snage i udarao na potpuno drugom kraju fronta. Time je trošio neprijateljsku energiju, pa je Legija često morao stati s napadom da bi se začepila pukotina na drugoj strani. Bilo da je to radio Dudaković ili Nanić, Legiji je to bio logičan potez pravog stratega. “‘Aferim, efendijo, ko god da si’, rekoh svome nepoznatom protivniku dok sam gledao kartu i čekao tačan izveštaj’”, piše Legija nakon jedne tako provedene akcije. Na drugom mjestu, pak, navodi sljedeće: “Morao sam da u sebi ipak čestitam Dudakoviću, jer je dobro nadmudrio i, da ne kažem, povukao za nos ove naše konje od generala. I sam sam bio zadovoljan, jer sam ga ipak provalio, mada mi to ništa nije vredelo.”

O IZETU NANIĆU

U prvim danima boravka među pripadnicima Druge brigade Narodne odbrane u Petrinji Legija je upoznao nekadašnjeg prijatelja Izeta Nanića, zamjenika komandanta Admila Mulalića Adu, koji je jedne večeri, prilikom opuštenog razgovora novih prijatelja, Legiji predstavljen kao Nanićev kum. Legija je s čuđenjem primio tu vijest, a onda je Ado iz džepa izvadio fotografiju na kojoj je bio zagrljen s Izetom. “Nanić je bio dosta niži od Ade. Imamo je crnu kosu iznad visokog čela, bio je markantan i lep, dok je Ado bio visok i plavokos. Samo rat ispreda takve priče. Dugo sam gledao fotografiju. Zamišljao sam gde je i kada nastala. Očito na nekom slavlju, negde gde je bilo opušteno i bezbrižno. Ti zagrljeni kumovi, danas su ljuti neprijatelji. Od toga dana sam Adu, odnosno Avdu, oslovljavao sa ‘Kume’. I on je prihvatio tu šalu, a i meni je tako odgovaralo”, opisuje Legija ovaj događaj.

Kada je sve bilo gotovo, početkom augusta 1995. godine, i kada je hrvatskom operacijom “Oluja” i napredovanjem Petog korpusa prema Velikoj Kladuši rasporena “Paukova” mreža, Legija je skupio svoje gardiste i krenuo onamo odakle je stigao. Propašću Republike Srpske Krajine propao je i san o Abdićevoj državi. Propala je i operacija “Pauk”. Izvlačeći se šumskim putevima duž tzv. Suhe međe, od Vrnograča preko Žirovca do Dvora na Uni, slučajno se sreo s tri srpska vojnika koji su pohitali da mu prenesu glavnu vijest o kojoj se pričalo tog 5. augusta. “E, da vam kažem nešto što će vas sigurno obradovati – reče jedan od njih. Reče mi da je poginuo Izet Nanić. (…) Gore na Čorkovu, prema Suvoj međi. Kažu da je išao tuda, a naši naletili i ubili njega i njegove pratioce. Samo je jedan preživeo, njegov vezista, koga su živog uhvatili. Naši kažu da se ‘balija’ borio do kraja, al’ ga ovi naši ipak skembali”, prisjeća se Legija tog razgovora i poslije daje svoju ocjenu: “Ako se nadao da ću se radovati, onda se prevario. Nanić jeste bio neprijatelj, ali je bio dostojan protivnik i za poštovanje. Bez obzira na sve, on se borio sve ove godine u neravnopravnim uslovima za svoju kuću, za svoju ideju i dao svoj život za to, a to jeste za poštovanje.”

http://stav.ba/operacija-pauk-dudakovic ... -generala/
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 40317
Joined: 29/06/2011 23:39

#791 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by dječak sa šibicama »



ova cetvorica, jesu li prezivjeli ili su pobijeni nakon ovog snimanja?
junior3
Posts: 9078
Joined: 20/02/2014 01:02

#792 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by junior3 »

Preživjeli. Razmjenjeni na Vlašiću.
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 40317
Joined: 29/06/2011 23:39

#793 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by dječak sa šibicama »

Sad proguglah, razmijenjeni u novembru. Nesto mi godra, gledam jucer ove AP snimke kad ovaj snimak uleti, pa se pitam je li ih arkanova rulja pobila ili su ljudi zivi.
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#794 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Rasim Delić je iznio podatak da je preko 10 000 vojnika iz drugih korpusa Armije RBiH u završnim borbama prebačeno u Z/O Petog korpusa.
User avatar
luckylaka
Posts: 22310
Joined: 15/01/2010 06:28

#795 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by luckylaka »

SkyLimit wrote:Rasim Delić je iznio podatak da je preko 10 000 vojnika iz drugih korpusa Armije RBiH u završnim borbama prebačeno u Z/O Petog korpusa.
Al u q...u.Sa 10.000 vojnika 5.korpus bi bio u Istanbulu ne u B.Luci.
Comanche
Posts: 420
Joined: 05/07/2006 06:39

#796 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by Comanche »

luckylaka wrote:
SkyLimit wrote:Rasim Delić je iznio podatak da je preko 10 000 vojnika iz drugih korpusa Armije RBiH u završnim borbama prebačeno u Z/O Petog korpusa.
Al u q...u.Sa 10.000 vojnika 5.korpus bi bio u Istanbulu ne u B.Luci.
Bilo je oko 10 hiljada vojnika iz 7.og korpusa, Gardijska brigada, Crni labudovi neke jedinice Mup-a.

Da nisu bili tu teško bi izdržali Srpsku kontru kod Ključa i oslobađanje S. Mosta.
User avatar
luckylaka
Posts: 22310
Joined: 15/01/2010 06:28

#797 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by luckylaka »

Comanche wrote:
luckylaka wrote:
SkyLimit wrote:Rasim Delić je iznio podatak da je preko 10 000 vojnika iz drugih korpusa Armije RBiH u završnim borbama prebačeno u Z/O Petog korpusa.
Al u q...u.Sa 10.000 vojnika 5.korpus bi bio u Istanbulu ne u B.Luci.
Bilo je oko 10 hiljada vojnika iz 7.og korpusa, Gardijska brigada, Crni labudovi neke jedinice Mup-a.

Da nisu bili tu teško bi izdržali Srpsku kontru kod Ključa i oslobađanje S. Mosta.
Mozda 5 i 7 korpus ali cak ni toliko..U zavrsnim borbama prebacen je Delicev qrac da pomogne :oops:Oni se sikirali za Krajinu,ni qrcem nisu mrdnuli.Naravno poslani su kada je vec skoro bilo pa kasno .Da su na vrijeme stigli sad bi u Federaciji bili B.Novi,Prijedor,vjerovatno B.Luka...ALI...
User avatar
SkyLimit
Posts: 5193
Joined: 10/10/2012 15:49

#798 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by SkyLimit »

Rasim je izjavio i da su operacije na Vlašiću i Majevici koje su pokrenute 20. marta 1995. zapravo pokrenute prije svega iz razloga da se rastereti 5. Korpus i da se prisili neprijatelja da dio snaga koje su okrenute prema 5. Korpusu pošalje na te planine.

Da li je u martu 1995. godine bila neka velika koncentracija neprijateljskih snaga oko Bihaća, nekih operacija, da bi ovo imalo smisla???
User avatar
Pitar s Kariba
Posts: 856
Joined: 01/06/2007 09:34
Location: Karibi

#799 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by Pitar s Kariba »

Mada ima posebna tema "Slunjska brda" vrijedno je i ovdje spomenuti. Iako je početkom rata masa izbjeglica iz Bosne krenula spašavajući goli život put Zapadne Evrope, Amerike, Australije i širom bijelog svijeta, bilo je i onih koji su išli u suprotnom smjeru. Bosanci/Bošnjaci koje je rat zatekao na bauštelama, ali i boljim poslovima i vjerovatno i školovanjima širom svijeta, krenuli su nazad da brane svoje najmilije i svoju zemlju. Većinom su to bili Krajišnici. Iako je to možda bilo i za očekivati, pošto su većinom prije rata Krajišnici i činili bosansku dijasporu, jer je u tim krajevima za ex Yu vakta bio običaj i nužda da se ide na Zapad trbuhom za kruhom, taj podatak ipak još jednom pokazuje i dokazuje kako su Krajišnici najjači (ako ne i jedini) dio našeg naroda kad se radi o državotvornom osjećaju i svijesti o važnosti države i zemlje.
Kako sam ja upratio, skupljali su se u Hrvatskoj, od svoga novca kupovali opremu i naoružanje i prebacivali za Bosnu preko Posavine, s juga prema Travniku (tako je i nastao 7. korpus) ili probijali preko okupiranih hr. teritorija za Cazinsku Krajinu. Veliki broj njih je na tom putu a i poslije u borbama položio svoje živote. Neka im je vječna slava i rahmet.





Last edited by Pitar s Kariba on 07/03/2017 14:05, edited 1 time in total.
Dino79
Posts: 796
Joined: 05/02/2017 13:41

#800 Re: Bihać / V Korpus A RBiH

Post by Dino79 »

Jeli bio ovaj snimak ranije ?


Post Reply