VjecitiStudent wrote:Alfons Kauders wrote:Haris.ba wrote:Pa ako ćemo pošteno, autoput kroz Ivan će se praviti zadnji.
I prije će se dogurati do Žepča, te omogućiti početak gradnje prema Tuzli, nego će se početi išta oko Konjica raditi.
A od Hrvatske će se dogurati najvjerovatnije do Blagaja (sumnjam Mostar-sjever).
Neće u slijedećih 10 godina biti autoputa kroz Ivan. Što je možda i ok. Neće biti brzog zaduživanja.
Dionica Tarčin - Mostar-sjever/Blagaj završiće se 2030-e. Tako, nije to neko zaduživanje tipa Hrvatske. Više ko Slovenci.
Sve i da nije tako, a jeste, mene opet zanima sta bi Vjeciti i ekipa predlozili kao alternativu?
Dobro, ostavimo postojecu mrezu magistralnih puteva. Moze. Necemo ih odrzavati i rekonstruisati, jer je i to trosak... I to prilicno veliki, imajuci u vidu starost cestovne mreze - npr. M18 koji povezuje Tuzlu i Sarajevo je pusten u promet 1965, prije 51 godinu, a od tad se ama bas nista nije promijenilo ni u obimu saobracaja, ni u kvaliteti vozila. Ah da, pitam se da li su oni 1961 imali neke svoje Vjecite, koji su govorili kako je taj put preskup i kako nece biti dovoljno prometa 1966..
Dakle hajmo hipoteticki reci da se vise ni marka nece potrositi u autoput. Sta cemo graditi umjesto njega?
I naravno, odgovor na ovo pitanje niko od kriticara nema niti ce ikad imati.
Izgraditi brze ceste svugdje gdje je promet veći od 10 000 vozila na dan (Živinice - Tuzla, Lašva - Travnik, itd.), zaobilaznice oko svih većih mjesta i treću traku na svim dužim usponima magistralnih puteva.
Kupio bih nekoliko jeftinih željezničkih kompozicija koji bi redovno i TAČNO saobraćali na dionicama Zenica-Sarajevo i Konjic - Sarajevo, što bi dramatično smanjilo gužve na prilazima grada.
Sa ostatkom novca sponzorirati gradnju solarnih elektrana u Hercegovini, koje bi poslije ostale u državnom vlasništvu
Sve sto si naveo bilo bi neuporedivo skuplje od izgradnje autoputa.
A zasto mislis da su magistrale jeftine za izgradnju?
Evo jedan primjer: put Sarajevo - Tuzla je jos prije rata bio zreo za rekonstrukciju. Originalni plan je bio da se ide zapadnije, prema Banovicima, pa na Vares, i u dolinu Bosne. Od tog projekta se odustalo. Sljedeca ideja je bila rekonstrukcija postojece trase, koja bi ukljucivala neke od stvari koje si naveo (recimo one vijadukte i tunele oko Paklenika, koji su vec uradjeni, tunel Karaulu, trecu traku na nekim mjestima itd). Procijenjena vrijednost takvog poduhvata je bila oko 500 miliona maraka, a projekt ne bi ukljucivao zaobilaznicu oko svih naseljenih mjesta na trasi. Kada bi na to dodao predlozenu trecu traku preko Konjuha i Nisica, to bi znacilo dodatnih 15-20km prosirenja puta (a taj proces i nije bas jeftin kako raja misli - nije to "hajmo nasut bankinu i zalit asfaltom"...
Da bi uradio sve navedeno, trebala bi ti zaobilaznica oko Kladnja, koja bi morala ici vecom nadmorskom visinom od postojeceg pravca, sto znaci jos 2-3 vijadukta na sjevernom prilazu, plus tunel duzine Karaule (pored vec izgradjenih dionica i Karaule koja je u izgradnji). U Olovu bi imao jos veci cirkus radi uspona na Nisice i gradijenta. I tu bi se moralo radit par vijadukta, vjerovatno i par manjih tunela, prije no sto se s Nisica spusti do Olovskih Luka. Na jugu, prema Cevljanovicima, bi samo mogli prosiriti put, radi razlike u visini. Oko Stupara bi se morao uraditi jos jedan tunel, jedan veliki vijadukt koji bi fakticki prelazio preko dijela naselja.
Slicno vazi i za ostala naseljena mjesta na trasi - u biti kada bi ih sve zaobisao, na kraju bi zavrsio sa manje-vise potpuno novom trasom. A koliko bi kostale te "male" intervencije? Trosak bi se mjerio dodatnim stotinama miliona maraka, jer se radi o zajebanom terenu spram kojeg "skupa i zahtjevna" trasa do Tarcina izgleda kao jebena Posavina.
Sve navedeno bi rijesilo dio problema, ali ne i cinjenicu da bi taj put zavrsavao ili u Semizovcu ili Djurdjeviku - naseljenim mjestima koja bi se takodjer morala zaobici, uz strasne troskove eksproprijacije. Pogledaj npr. naseljenost poteza Djurdjevik - Tuzla i skontaj da je predvidjeno da se radi potpuno nova trasa preko Spreckog Polja i Dubrava (aerodrom), te busi tunel do Si Sela (istocno predgradje Tuzle gdje se raskrsnica za ovaj tunel uradila u osamdesetim).
Ukratko, trosak svega navedenog bi se mjerio stotinama miliona, a znajuci nas, hladno bi dogurali do milijarde, ali hajde da idemo sa ovom jeftinijom varijantom od 500 miliona, koja ne ukljucuje masu stvari koje si naveo. Ta varijanta bi skratila put za 5-6 kilometara i povecala prosjecnu brzinu na nekoliko dionica (ne bi oko Semizovca i Djurdjevika naravno, jer bi tu opet usao u naseljeno mjesto i bio primoran koristiti postojecu trasu). Dakle, pola milijarde kasnije, taj put bi nam ustedio 5-6 kilometara i 15tak minuta voznje. I onda bi dosao u Tuzlu i sta dalje? Na istok ista trasa ko prije rata, preko Majevice. Valja i to odradit. Na sjeveru jos veca frekvencija, planira se brza cesta koja bi srecom bila jeftinija od TZ-SA, radi manje zahtjevnog terena. Proguglaj koliko bi kostao taj projekt - dodatnih 600-700 miliona maraka.
Na kraju balade bi skrsili milijardu i po da dodjemo od Sarajeva do Save preko Tuzle brzim cestama i moderniziranim magistralama, ali taj put bi i dalje trajao vise od tri sata i to je konzervativna procjena troskova.