Ivo Lola wrote:zelenashica wrote:Ivo Lola wrote:je li tacno da prilikom raspodjele sredstava od PDV-a svaki kanton ima koeficijent 1 po stanovniku a samo sarajevski 2,2 ?
Tačno je !
Tuzlanski ima 1 a Sarajevski 2,2.
mozes li mi ovo detaljnije objasniti molim te ili otvoriti temu, ne znam gdje bi to islo, politika, ekonomija
Hajde da to ostavimo za sutra Ivo.
Umorna sam večeras, a to zahtijeva moju punu budnost!
Za kraj evo samo link zanimljivog teksta jedne učiteljice....
http://www.bportal.ba/index.php?option= ... ce=message
Poštovani roditelji moje drage djece,
U svjetlu svih okolnosti, osjećam potrebu da Vam se obratim i izložim neke činjenice, kao i vlastiti stav o štrajku, čije posljedice, nažalost, trpe učitelji, djeca i njihovi roditelji.
Djeca, jer su prekinula kontinuitet u svom obrazovanju, a i velika je vjerovatnoća da će u školu ići i kada vrijeme napolju naprosto bude mamilo na igru, a ne na nastavu.
Roditelji, jer im je poremećen redovan dnevni ritam, možda pomjereni planovi za izlete, odmore, frustrirani su jer ih se štrajk tiče, a o tome nisu pitani.
Nastavnici, jer su sve vrijeme štrajka morali dolaziti u školu i u njoj provoditi 6 sati dnevno, jer će propuštene časove morati nadoknaditi, a i sami su planove morali prilagođavati novonastaloj situaciji.
Nastave nije bilo, no učenja je moralo biti. Ne mislim na tablicu množenja ili dijeljenja, ne mislim na reljef BiH niti pisanja rječce „ne“.
Učenje slobode
Ono o čemu pišem je učenje slobode, dostojanstva i izgradnje ličnosti. Trebalo je našoj, bosanskohercegovačkoj djeci pojasniti lekciju o tome kako da ne budu ovce, kako se trebaju boriti za demokratiju, a ne za pastira, kako da traže odgovore na pitanja koja imaju pravo postaviti, kako se boriti za vladavinu jednakosti i zakona za sve, a ne samo za one koji za svoja, bezobrazno visoka primanja kažu „I to je ono što se ostvaruje po postojećim propisima.“/Sead Čaušević/ Kažu: „Da se razumijemo, svim budžetskim korisnicima je jednako.“/Nađa – pravim imenom Nađija Avdibašić- Vukadinović/ Kažu: „da mi svi dijelimo jednu te istu sudbinu u smislu finansijskih primanja.“ /Alen Taletović/ Kažu: „Ako mene pitate kao ministra koji sada ima plaću kao ministar, ja ću vam reći da mnogi direktori javnih ustanova na prostoru TK imaju mnogo veće plaće od svih ministara i premijera u Vladi TK. Znači, vika je na neke, kako kažu, koji meso ne jedu.“ /Sead Hasic/
Da, to su isti zbog kojih svim političkim strankama nije smanjena ni marka prihoda u proračunu. Vodeće stranke u Tuzlanskom kantonu - SDA i SDP primat će tako za rad svojih ureda: SDP 152.653 KM, a SDA 127.768 KM.
Da, to su isti oni koji su nam u svojim predizbornim obećanjima rekli kako će roditelji birati direktore škola, politika će se udaljiti iz škola i stvorit će se uslovi za kvalitetniji i profesionalniji rad školskog osoblja. Jedna od prvih stvari koje su uradili smjestivši svoje stražnjice u mekane fotelje bila je da na čelo Pedagoškog zavoda za ručicu dovedu svog, podobnog čovjeka, smijene Školske odbore i škole stranački podijele.
Da, ljudi iz istih timova za koje analize kažu da su doprinijeli negativnom trendu rasta spoljnotrgovinskog bilansa FBiH, da nisu doprinijeli borbi protiv nezaposlenosti, da je vrlo slab napredak ostvaren u oblasti jačanja pravne države, gdje je izostalo usvajanje ključnih zakona i politika najavljenih programima, a zabilježen je i značajan rast stope kriminaliteta u proteklom periodu, nije se odmaklo u reformi fiskalnog sistema...
X u pogrešnom kvadratiću
I uzalud su se čuli glasovi koji su zahtijevali smjenu Čauševića i Avdibašić – Vukadinović – „mi ih nismo birali, nećemo ih ni skidati“. Pa, nije ni da nisu upravu: neki od naših ministara nisu ni bili na izbornim listama kad smo glasali. Može li to olakšati našu savjest jer smo X stavili u pogrešan kvadratic? Znate, ja bih radije Tuzlansko, nego Heineken...
Ali, nije ni da ne razumijem - ta ko će se odreći koke koja nosi zlatna jaja kad je obraz đon?
Nego, prilika je ovo da se zapitam kako li bi bilo da se umjesto izbora raspiše tender, pa ko ponudi da će vršiti ministarske i premijerske dužnosti za manje pare – bujrum!
Inače, štrajk prosvjetnih radnika sasvim je legalan. Da je to tako svjedoči i činjenica da su mnogobrojni pravnici, pomoćnici, ministri, doministri, predsjednici, podpredsjednici, bespotrebni savjetnici i činovnici koje hranimo od naših plata i plaćajući poreze i na mrvu hljeba koji jedemo, uzalud tražili bilo kakvu naznaku nezakonitosti ne bi li ga ugušili.
Prosvjetni radnici NE TRAŽE NISTA ŠTO IM ZAKONOM NE PRIPADA. Dapače, bio je ovo znak bunta protiv ponižavanja i buđenje svijesti.
Nažalost, učiteljice i učitelji Vaše djece ostali su sami. Nije im se pridružio svekoliki puk u borbi za promjenama. Nabolje. Trebali su, rame uz rame s njima, stati učenici, roditelji, svi radnici, da zatraže svoju, pošteno zarađenu platu od koje će moći živjeti život dostojan čovjeka. Trebala su s profesorima zavikati djeca s posebnim potrebama, jer s njima rade nestručna lica, s premalo znanja da udovolje njihovim obrazovnim potrebama.
Batina u rukama
Nisu svoje automobile zaustavili ni vozači i pred one koji su nas gurnuli u ambis postavili pitanje kuda ide novac koji prilikom svake registracije daju za ekologiju i za izgradnju puteva. Kuda taksa za puteve i autoputeve ukalkulisana u cijenu svake litre goriva? Najglasniji u svojim osudama bili su nezaposleni. Svoju su oštricu, međutim, uperili na pogrešnu stranu. Trebao je, svaki od njih, jasno i glasno podržati prosvjetne radnike i ispred Vlade i Skupštine organizovati proteste tražeći ispunjenje obećanih programa protiv rasta nezaposlenosti i odgovore na iznimno značajno pitanje: Ko je, i gdje, potrošio 38,5 KM koje učiteljica Jasmina sa svojim kolegama i ostalim sretnim, zaposlenim u ovoj zemlji svaki mjesec izdvaja za njihovo zaposlenje?
Puno smo još pitanja svi mi imali za one koji svoj nerad masno naplaćuju preko naših leđa, za koje ne važi plaćanje po efektivi urađenog posla. Oni svoje visoke plaće, paušale, dnevnice, naknade uredno inkasiraju, bez obzira što imaju nizak procenat ostvarenosti zacrtanih zadataka. Bosanskohercegovački parlamentarci u oba doma Parlamenta BiH, prošle su godine radili ukupno 31 i po radni dan, što je porezne obveznike koštalo oko pet miliona KM, izračunali su aktivisti Centra civilnih inicijativa (CCI). Ako, i treba da nas mlate batinom koju smo im sami u ruke stavili!
Građani Tuzlanskog kantona i ove napaćene zemlje nisu iskoristili historijsku šansu koja se ne ukazuje svaki dan. Pa dobro, ako Vam je dobro – onda dobro.
Na ovaj ili onaj način ovaj štrajk će se završiti. Posljednje cjenkanje između vlasti i sindikalista već je dovelo do konfrontacije između dobrih naših prosvjetara. Jedni žele istrajati u poštenim i opravdanim zahtjevima koje su postavili. Drugi, opet, žele konačno vidjeti lica svojih đaka u učionicama, kako oni ne bi ispaštali zbog ovog tamnog vilajeta koji odrasli oko njih i dalje sistematski razgrađuju.
I jedni i drugi su u pravu. Ali, vidi vraga, jedna odlična pjesma koju slušam kaže:
Naći se u pravu nije nešto,
ne daje ti sve što
očekuješ sam...
Naći se u pravu,
dragi dečko,
ni draga, ni druga,
u pravu si sam.
I, eto, svjetlo je ugašeno, a zavjesa spuštena.
„Odlazi cirkus iz našeg malog grada, širokim drumom što izlazi na most. Odlazi cirkus i ja se pitam sada: Ko je domaćin, a ko je bio gost...“
(Autorica je profesorica razredne nastave u OŠ ' Centar' Tuzla)